Ostalo

Govedarstvo, Ministarstvo poljoprivrede, Obavijest, Ostalo, Savjet, Stočarstvo, Vijest, Zagrebačka, Zanimljivosti, Županije

UZGAJATI, UZGAJATI I SAMO UZGAJATI

SUSTAVNI KVALITETAN RAD U UZGOJU i MJERE POTPORE DONOSE REZULTATE

Ovih dana realizira se kupoprodaja bređih junica između članova ZG SIM-a i potvrđuje se pozitivan učinak:

  1. Sustavnog dugogodišnjeg ustrajnog rada – ZG SIM i HUSim – na unaprjeđenju uzgoja i povećanju konkurentnosti naše rasplodne stoke
  2. Programa potpore Ministarstva poljoprivrede za kupovinu i uzgoj rasplodnih junica – mnogi članovi ZG SIM-a prvo su kupovali junice i povećali stada, a sada prodaju kvalitetne junice
  3. Financijskih instrumenata HAMAG-BICRO – konkretno, za kupovinu junica korišten je Mali zajam za ruralni razvoj uz 0,1% kamata

Prodavatelj junica: Danijel Horvatić, Stara Kapela, Dubrava – član ZG SIM-a

Kupac: Kruno Babić, Praščevac, Farkaševac – član ZG SIM-a

Na slikama Damir i Danijel Horvatić, vrsni uzgajatelji junica te obitelj Krune Babića s novim junicama i planom da povećaju stado sa 32 na 45 krava !?

Pedigrei junica:

MOZILLA x JANDA x ZUCKERHUT

m. max.2.L. 7.664

OSTBLOCK x REUMUT x RESS

m. max.2.L. 8.592

MARTIN x HUTERA x WEINOLD

m. max.2.L. 9.226

JACK x ROCKEFELLER x VANSTEIN

m. max.2.L. 8.578

WIO x WAL x RORB

m. max.2.L. 8.353

WALDLER x GS VABENE x GS MG

m. max.2.L. 9.133

MARTIN x RESS x GS DIONIS

m. max.4.L. 8.496

 

Junice su bređe 6-9 mjeseci i pripuštene vrhunskim bikovima:

ORKA, VILLEROY, HELSINKI, EISENHUT, SEHRGUT, HURLY

 

I uloženi novac i vrhunska rasplodna grla ostaju u Lijepoj našoj, na području djelovanja ZG SIM-a – u krugu od 10 km !?

I nije to sve – članovi ZG SIM-a imaju još 30-ak kvalitetnih junica za prodaju u slijedećih par mjeseci.

 

Damir Pejaković, dipl.ing.agr.

voditelj odjela za savjetovanje u stočarstvu MP-USPRPR

i stručni savjetnik ZG SIM

Događaji, Edukacija, Međunarodna suradnja, Najava, Obavijest, Ostalo, Pčelarstvo, Reportaža, Vijest

Peti pčelarski NEFERTITI

 

 

 

Peti pčelarski NEFERTITI demo-događaj u Hrvatskoj u 2020.g.

Peti pčelarski NEFERTITI demo-događaj u Hrvatskoj u 2020.g. održan je na pčelinjaku na području Donje Motičine u Osječko-baranjskoj županiji 09.listopada 2020.g. Zbog epidemiološke situacije polaznici demo-događaja odslušali su teoretski i praktični dio na pčelinjaku OPG Zlose Dragana uz aktivno sudjelovanje demo-farmera, inovacijskih aktera i svih ostalih polaznika.

Foto. I.Tomljanović: polaznici Nefertiti događaja

Treba podsjetiti da je demonstracijski događaj organiziran u okviru projekta NEFERTITI (Networking European Farms to Enhance Cross Fertilisation and Innovation Uptake through Demonstration)koji je financiran sredstvima iz programa za istraživanje i inovacije Europske unije Horizon 2020 u okviru ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava br. 772705. Unutar projekta postoji 10 tematskih mreža i regionalnih podmreža (HUB-ova). Smisao projekta je stvaranje dodatne vrijednosti kroz razmjenu znanja i iskustava, poticanje prijenosa inovacija, razvoj peer to peer učenja te rad na boljoj povezanosti mreža između poljoprivrednih gospodarstva diljem Europe.

 

Glavni cilj događaja bio je upoznati sudionike s glavnim smjernicama u suvremenoj tehnologiji pčelarenja s obzirom na radove u pčelinjaku po mjesecima te kontroli i suzbijanju zaraznih i nametničkih bolesti u pčelarstvu. Naime, pravilno i pravovremeno izvođenje praktičnih radova u pčelinjaku je vrlo važan dio suvremene tehnologije pčelarenja. Pri tome se pčelarke i pčelari susreću s mnogo izazova poput poznavanja tehnologije pčelarenja, kontrole i suzbijanja bolesti, uzimljavanja pčelinjih zajednica, procjena rezervne hrane za zimu, procjena jačine pčelinjih zajednica s obzirom na geografski položaj i period sezone te priprema pčelinjih zajednica za iskorištavanje pčelinjih medonosno-peludnih paša i načine suzbijanja rojenja.

Polaznici demonstracijskog događaja aktivno su sudjelovali tijekom radionice pa se otvorila plodonosna rasprava o primjeni matične rešetke, rotaciji nastavaka, podražajnom prihranjivanju, načinima kliničke i pato-anatomske dijagnostike te postavljanju sumnje na bolest, načinima uzorkovanja i slanju materijala u laboratorij. Posebna pažnja ukazana je na api-tehničke radnje kod pripreme zajednica za uzimljavanje koje se moraju obaviti tijekom kasnog ljeta i početkom jeseni. Tijekom demo-događaja polaznici su iznosili svoja iskustva i dosadašnju praksu u tehnologiji pčelarenja te su navodili prijedloge za poboljšanje istih. Posebna zahvala Draganu Zlosi, nositelju OPG Zlosa, pašnom povjereniku i podpredsjedniku PU „Pčela“ iz Našica, Damiru Fišeru, tajniku PU „Pčela“, Željku Špoljariću, predsjedniku PU „Pčela“ i ostalim članovima Upravnog odbora na pomoći u organizaciji i provedbi spomenutog demo-događaja.

Foto. I.Tomljanović: praktični radovi u pčelinjaku

 

Zlatko Tomljanović, dr.med.vet.

voditelj HUB 10

Događaji, Edukacija, Najava, Obavijest, Ostalo, Pčelarstvo, Poziv, Vijest

POZIV NA DEMO – DOGAĐAJ

                                                   

Tehnologija pčelarenja

Pozivamo Vas dana 05.veljače 2020. (srijeda), s početkom u 17:00 sati na demonstracijski događaj pod nazivom „Tehnologija pčelarenja“, koji će se održati u prostorijama Osnovne škole Antuna Mihanovića , Gundulićeva 5 a, Osijek.

 

Glavni sadržaj i ciljevi događaja:

Promjena klimatskih uvjeta direktno je utjecala na pašne uvjete. No osim direktnog utjecaja, utjecala je indirektno na promjenu postupanja ostalih poljoprivrednih proizvođača. U ovako izmijenjenim uvjetima opstanak pčelinjih zajednica i opstanak pčelarske proizvodnje je pao na teret pčelara, koji moraju prepoznat kritične točke u postupku upravljanja pčelinjom zajednicom. Cilj je približiti dionicima važnost pravovremenog provođenja određenih apitehničkih zahvata.

 

PROGRAM

                                       05. veljače 2020. od 17.00 – 19.00

 

17:00 – 17:10 Okupljanje prisutnih i uvod u radionicu Slavko Stojanović
17.10 – 17.20 Projekt Nefertiti „Atraktivna poljoprivreda“ (HUB 10) u Hrvatskoj Igor Petrović
17.20 – 18.00 Tehnologija pčelarenja Igor Petrović
18.00 – 18.15 Pauza
18.15 – 19.00 Pitanja i rasprava
19.00 Završetak radionice

 

 

Radujemo se Vašem dolasku !

Dopunske djelatnosti, Ostalo, Prerada, Savjet

Korištenje nitratnih soli u preradi mesa na OPG-u

Osim šljivovice, naši suhomesnati proizvodi su nešto po čemu nas najviše prepoznaju i cijene. Svaki kraj ima svoje recepture i one se prenose sa koljena na koljeno.

Hrvatska je poznata po kvalitetnim suhomesnatim proizvodima. Na cijeni su naši pršuti, kuleni, češnjovke, pancete i sl. U Europi nas prepoznaju po nekoliko vrhunskih proizvoda napravljenih za vlastite potrebe. Osim šljivovice, naši suhomesnati proizvodi su nešto po čemu nas najviše prepoznaju i cijene. Svaki kraj ima svoje recepture i one se prenose sa koljena na koljeno. Ti se recepti ne mijenjaju desetljećima, osim jednog dodatka. Umjesto obične kuhinjske soli (natrijev klorid) dodaju se nitratne soli (natrijev i kalijev nitrat) i to većinom zbog boje. Takvi proizvodi zadržavaju lijepu crvenu boju i svježi izgled.

Mesna industrija obvezna je koristiti natrijev i kalijev nitrat kao konzervans. Ne postoji niti jedan drugi spoj koji sigurno uništava spore Clostridium botulinum u procesuiranom mesu, a da se može koristiti u mesno-prerađivačkoj industriji. Bakterija Clostridium botulinum je prisutna svugdje u tlu. Izlučuje jak toksin – botulin, koji napada živčani sustav. U manjim količinama ne mora biti smrtonosan, no u samim početcima mesne industrije i mesnih konzervi bilo je velikih trovanja baš iz  konzervi, i to sa smrtnim završetkom. Natrijev nitrat i kalijev nitrat, poznati kao E 250 i E 249, u dopuštenim količinama nisu štetni po zdravlje. U mesnoj industriji se koriste i drugi konzervansi i aditivi zbog sprečavanja kvarenja, produljenja trajnosti, posebnog okusa, teksture i sl. To su fosfati i polifosfati, askorbinska kiselina, šećer i još mnogi drugi.


Nitratne soli u našim supermarketima

No, najveći problem su nitriti koji nastaju redukcijom nitrata u organizmu. U većim količinama nitriti su vrlo štetni. Akutno su toksični,  jer se vežu za hemoglobin i sprečavaju dotok kisika u stanice. Oni su jako oksidacijsko sredstvo i otuda njihova toksičnost. Jedan od razloga kojim nitriti mogu ugroziti ljudsko zdravlje je oksidacija hemoglobina u methemoglobin. Taj spoj ne može prenositi kisik pa je posljedica slična većem gubitku krvi ili trovanjem ugljičnim monoksidom. To je bolest poznata kao methemoglobinemija, ili bolest plavih beba.

Dugoročno, nitriti su vrlo štetni i zbog drugih razloga. Oksidacija baza nukleinskih kiselina je druga posljedica štetnosti. Pojednostavljeno rečeno, mijenjaju se baze u ribonukleinskim kiselinama i utječu na dezoksiribonukleinsku kiselinu. Zbog oksidacije baza mijenja se genetski kod prijenosa RNK na DNK i javlja se šteta koja se ne da popraviti. Stvaraju se drugi proteini u stanici koji nisu normalni. Posljedica je bujanje stanica koje nisu dio našeg organizma, a to su stanice karcinoma.

Rađena su mnoga istraživanja o količini nitrata i nitrita, i nitrozoamina (štetni spoj koji nastaje redukcijom nitrita) u našem organizmu. Rezultati tih istraživanja uključeni su u pravilnike o maksimalnim dozama koje se mogu koristiti u mesnoj industriji.

Nisu samo mesne prerađevine izvor nitrata i nitrita koji dospijevaju u naš organizam. To je prije svega voda za piće. Također i lisnato zeleno povrće može biti izvor nitrata i vrlo štetnih nitrita. Zbrajanjem svih količina možemo u organizam unijeti veće količine od dozvoljenog.

Europa je jako zagadila vodu dušičnim gnojivima u prošlom stoljeću industrijske poljoprivrede. Dušični spojevi se ne mogu vezati za adsorpcijski kompleks tla. Ukoliko ih biljka ne usvoji u kraćem vremenu, oni se cijede kroz tlo, kao kroz spužvu, i završavaju u podzemnim vodama. U to vrijeme se javlja problem kod vrlo male djecom i bolest je nazvana bolest plavih beba. Slijed toga je nitratna direktiva koju i naši poljoprivrednici moraju poštovati. A to je da se gnojovka i gnojnica, koje su pune dušičnih spojeva nastalih iz urina, ne smiju aplicirati u tlo, u vremenu kad vegetacija miruje. Također se inzistira na septičkim jamama od nepropusnog betona za organski gnoj na farmama. Međutim, Republika Hrvatska nema problema sa pitkom vodom i u njoj otopljenim dušičnim spojevima. To naša velika prednost u odnosu na Europu. U svim gradovima Lijepe Naše možete piti vodu iz slavine. No, voda iz bunara u blizini neadekvatnih propusnih gnojišta može imati nitratnih i nitritnih iona.

Zbog velikih štetnih posljedica koje izazivaju nitriti i ostali spojevi koji nastaju u našem organizmu redukcijom nitrita (nitrozamin), a ima ih u hrani i vodi za piće,  smatram da korištenje nitratnih soli u preradi mesa za vlastitu potrošnju nije nužno. Kuhinjska sol je sasvim dovoljan konzervans  kod prerade i sušenja  mesa.

Domaće meso za vlastite potrebe

Ponavljam, mesne industrije su dužne koristiti E 249 i E 250 jer im je zakon to naložio i drže se maksimalnih količina koje smiju koristiti. Po zakonu u Republici Hrvatskoj nitratne soli se moraju koristi samo kod salamurenja mesa. No, ukoliko koristite vlastitu sirovinu i oprobane recepte naših starih, i njih se pridržavate, onda budite sigurni da neće doći do kvarenja mesa, i ne daj bože, kojekakve zaraze (Clostridium botulinum).

Darija Marković, dipl.ing.

Ostalo, Savjet, Zaštita bilja

Masovna pojava stjenica na lipi

Dosad smo navikli na redovitu masovnu pojavu plamenih stjenica (Pyrrhocoris apterus) u proljeće, no masovnu pojavu stjenica u prosincu nismo često viđali. Riječ je o fitofagnoj stjenici Oxycarenus lavaterae (Fabricius, 1787) iz porodice Lygaeidae podrijetlom iz mediteranskog područje, s Arapskog poluotoka i područja tropske i južne Afrike.

U Hrvatskoj je vrsta prisutna od 19. stoljeća kada je njena prisutnost zabilježena na jadranskoj obali, a krajem 20. stoljeća vrsta je u velikom broju utvrđena i na području kontinentalnog dijela Hrvatske, na deblima lipe u Zagrebu i Velikoj Gorici. Na području zapadne Europe vrsta je prvi put zabilježena na području sjeverne Francuske 1999. godine, a 2007. godine utvrđena je i u Nizozemskoj. Kao i kod drugih mediteranskih vrsta, u Europi se teško može odrediti sjeverna granica prirodne rasprostranjenosti ove stjenice. Stjenica se na područje Europe proširila sadnim materijalom, a pretpostavlja se da su i blage zime u posljednjih nekoliko godina doprinijele uspješnom prezimljavanju vrste, a samim time osigurale i veću mogućnost širenja europskim kontinentom.

Odrasle stjenice mogu doseći duljinu od 4,5 – 5,4 milimetara i uglavnom su crvene, bijele i crne boje. Glava, prsište i ticala su crne boje,a gornji dio zatka je ciglasto crvene boje. Prednja krila su bezbojna i prozirna. Tijekom godine razvije dvije generacije, a prezimi kao odrasla stjenica.

Oxycarenus lavaterae se hrani na nekoliko biljaka domaćina, a većina ih pripada redu Malvales (npr. rodovi Lavatera, Corylus, Tilia). Za sada kod nas nisu zabilježene značajnije štete no zbog sklonosti masovnom okupljanju O. lavaterae se smatra i molestantskom vrstom jer svojom masovnom pojavom smeta čovjeku.

mr. sc. Željkica Oštrkapa-Međurečan
viša stručna savjetnica

Ostalo, Savjet

Tečaj TOPPS- Water protection u Torinu

Projekt je sufinanciran od strane EU Life programa i provodi se uz potporu lokalnih partnera i udruga u različitim zemljama Europe. Tečaj je bio  ograničen na 30 osoba, a Hrvatsku su predstavljali djelatnici Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Petra Pozder, i Hrvatskih voda; Đorđa Medić.  Koncept tečaja TOPPS je razviti i širiti okvir zajednički dogovorenih i praktičnih najboljih upravljačkih praksi čiji je cilj smanjenje ili uklanjanje onečišćenja voda od strane sredstva za zaštitu bilja. Dosljedna primjena najboljih upravljačkih praksi za zaštitu vode mora biti donesena u svakom od različitih koraka u procesu zaštite usjeva, odnosno pri planiranju raspršivanja, punjenja spremnika za prskanje, prskanja, čišćenja opreme i uklanjanja viška otopine pesticida. Ključni elementi koje treba riješiti u tom kontekstu jesu sami gubitci sredstva za zaštitu bilja, infrastruktura, oprema za aplikaciju i poljoprivredne prakse. Program tečaja bio je podijeljen na teoretski i praktični dio u laboratoriju i polju.

Tijekom prvog dana obrađena je tema gubitka sredstva za zaštitu bilja, kako smanjiti te gubitke, pravilno ponašanje osobe koja provodi zaštitu bilja, unapređenje opreme (čišćenje i punjenje/ transportiranje raspršivača)  i sama infrastruktura odnosno mjesto za pohranu / pranje i punjenje (Slika 1.).

Slika 1. Pravilno punjenje spremnika za prskanje

Drugi dan tečaja tema je bila  smanjenje gubitka sredstva za zaštitu bilja od raspršivanja –  teoretski i praktični dio (Slika 2.). Praktični dio sastojao se od prikaza poljskih raspršivača usjeva i  rasadnika, ručne opreme, prilagodbe raspršivača, dijagnoze rizika, učinci mjera ublažavanja te na kraju mjerenje zanošenja odnosno drifta (Slika 3.).

Slika 2. Gubitak sredstva za zaštitu bilja tijekom raspršivanja

 


3. Mjerenje drifta

Treći dan tema je bila smanjiti gubitke sredstva za zaštitu bilja od erozije, drenaže, odvodnje i ispuštanja. Uz to kretanje vode u tlu i krajoliku – analiza rizika, izvršiti reviziju rizika otjecanja na terenu, koje su mjere ublažavanja na terenu (u ili izvan polja) i koje su mjere ublažavanja za smanjenje rizika onečišćenja sredstva za zaštitu bilja uslijed drenaže i ispiranja. Praktični dio prikazan je na  terenskom području Tetto Frati (Slika 4).


Slika 4. Terensko područje Tetto Frati

Na kraju tečaja sudionici su upoznati sa svim tehničkim aspektima smanjenja gubitaka sredstva za zaštitu bilja u vodu te su obvezni prenijeti sva stečena znanja i praktična rješenja poljoprivrednicima koji ih mogu implementirati. Tečaj TOPPS naglašava potrebu za širom provedbom edukacija i korištenjem dosljednih preporuka.

Petra Pozder, mag. ing. fitomedicine
Petra.Pozder@savjetodavna.hr

Ostalo, Savjet

Osnovne upute malim proizvođačima za označavanje hrane

OBAVEZNI PODACI NA ZAPAKIRANIM PROIZVODIMA

Na oznaci zapakiranih sireva i drugih mliječnih proizvoda koje proizvode i prodaju OPG-i (vakumirani, u nepovratnoj ambalaži i sl.) potrebno je navesti najmanje slijedeće podatke:

  1. naziv hrane
  2. popis sastojaka
  3. alergene
  4. količinu određenih sastojaka ili kategorija sastojaka;
  5. neto količinu hrane (g, kg, ml, cl, l)
  6. datum minimalne trajnosti ili „upotrijebiti do“ (rok trajanja)
  7. posebne uvjete čuvanja ili upotrebe gdje je potrebno
  8. upute za upotrebu ili pripremu ako bez njih hrana ne bi bila pravilno upotrijebljena
  9. ime ili naziv i adresa subjekta u poslovanju s hranom pod čijim se imenom hrana stavlja na tržište  
  10. zemlju ili mjesto podrijetla
  11. hranjive vrijednosti hrane
  12. dodatne zahtjeve označavanja po drugim propisima (LOT, identifikacijska oznaka objekta, mliječna mast u suhoj tvari, naziv sira s obzirom na sadržaj vode u bezmasnoj tvari sira, napravljeno od sirovog mlijeka, pasterizirano, ukupna količina šećera na 100 grama i udio voća na 100 grama proizvoda kod pekmeza, džemova i marmelada, udio voća u % kod sokova, % alkohola itd.)

 

Podaci o nazivu i neto količini hrane  trebaju se na oznaci nalaziti u istom vidnom polju i biti napisani slovima minimalne visine 1.2 mm (0.9 mm ako je najveća površina ambalaže manja od 80 cm²).

Naziv hrane mora odgovarati propisanom nazivu (Prilog VII, dio III Uredbe 1308/2013).

Svi sastojci određenog proizvoda moraju biti nabrojani i to od onog čiji je sadržaj u proizvodu najveći pa do onog kojeg ima najmanje, a ispred njih treba stajati riječ “sastojci”, a izražavaju se u %, osim za one proizvode za koje postoje iznimke navođenja sastojaka  i njihove količine.

Alergeni se navode u popisu sastojaka posebno istaknuti (npr. bold, druga boja, podcrtano) kod zapakiranih proizvoda ili jasno istaknuti na vidnom mjestu kod nezapakiranih proizvoda. Alergeni su: mlijeko i mliječni proizvodi, orašasti plodovi (bademi, orasi, lješnjaci, pistacije, indijski oraščići…), sezam, kikiriki, soja, brašno i žitarice (pšenica, raž, ječam, zob), celer, goruščica, lupina, jaja, rakovi, ribe, mekušci, sumporni dioksid.

Neto količina hrane mora biti iskazana u mjernim jedinicama za litre ili težinu i biti istaknuta na pakiranju i to točna mjera (ne s navodima: cca, oko, ±), osim kod hrane koja gubi značajni dio svojega obujma ili mase i koja se prodaje po komadu ili se važe u prisutnosti kupca.

Rok trajanja hrane je datum do kojeg hrana zadržava svoja karakteristična svojstva kod adekvatnog čuvanja. Rok trajanja se izražava kao datum minimalne trajnosti (najbolje upotrijebiti do ….), a za hranu koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva i stoga je vjerojatno da će nakon kraćega razdoblja predstavljati izravnu opasnost za zdravlje ljudi, datum trajnosti se izražava: „upotrijebiti do” XX/XX/XXXX (dan, mjesec, godina). Nakon „upotrijebiti do” datuma hrana se smatra nesigurnom i u tom slučaju je obavezno navođenje i uvjeta čuvanja hrane (npr. čuvati na +4 do +8°C, čuvati u hladnjaku i sl.).

Zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla je obvezno navesti ako bi izostavljanje toga podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane.

Serija ili LOT je niz brojeva ispred kojih se nalazi slovo L, a svi proizvodi moraju biti označeni serijom osim hrane koja je označena rokom trajanja koji sadrži dan, mjesec i godinu u tom nizu i kada se hrana nudi na prodaju krajnjem potrošaču kao nezapakirana.

Hranjive vrijednosti hrane odnosno nutritivnu tablicu (energetska vrijednost, količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli) moraju isticati svi subjekti koji stavljaju hranu na tržište osim onih za koje važi izuzetak od obveze navođenja sukladno prilogu V. Uredbe 1169/2011.

 

OBAVEZNI PODACI KOD NEZAPAKIRANIH PROIZVODA

Nezapakirana  (nepretpakirana) hrana je hrana koja se stavlja na tržište u nezapakiranom obliku ili koja se pakira na prodajnom mjestu na zahtjev potrošača ili koja je zapakirana za izravnu prodaju (folije, podlošci) ili koja se na prodajnom mjestu nudi za neposrednu konzumaciju.

Pri označavanju nezapakirane hrane obvezno je navođenje slijedećih podataka:

  • naziv hrane i dodatne navode gdje je potrebno (npr. dimljeno) kao i kod zapakirane hrane
  • popis  alergena
  • ime i adresa subjekta u poslovanju s hranom odgovornog za informacije o hrani
  • »upotrijebiti do« XX.XX.XXXX., za hranu koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva
  • popis sastojaka ako se iz naziva ne može raspoznati prava priroda hrane
  • zemlja podrijetla ako bi izostavljanje iste moglo dovesti potrošača u zabludu
  • ostalo, prema posebnim zahtjevima označavanja (kao i kod zapakirane hrane)

Svi ostali podaci koji se ne nalaze na oznaci trebaju se nalaziti na otpremnici. Na zahtjev potrošača moraju se dati svi ostali podaci o hrani koja se prodaje.

 

IZUZETAK OD OBVEZE NAVOĐENJA HRANJIVE VRIJEDNOSTI HRANE

Izuzetak je sva hrana iz domaće proizvodnje, koju proizvođač malih količina izravno isporučuje krajnjem potrošaču ili lokalnim maloprodajnim trgovinama koje izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača.

PROIZVOĐAČ MALIH KOLIČINA:   Subjekt u poslovanju s hranom koji, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, nije obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost smatra se proizvođačem malih količina sukladno Naputku MP o načinu primjene izuzeća od navođenja nutritivne deklaracije na hrani, NN 97/2017. To dokazuje potvrdom porezne uprave o ukupnom primitku/prihodu za proteklu fiskalnu godinu.

 

Anđelka Pejaković, dipl. ing. agr.
Podružnica Zagrebačke županije

 

Detaljna uputa malim proizvođačima oko izuzeća od navođenja hranjivih vrijednosti hrane

Ostalo, Savjet

Pomozimo pticama da prezime

Važnost ptica je velika u eko sustavu, a u današnjim uvjetima klimatskih promjena i urbanizacije potrebna je i intervencija čovjeka da im osigura hranu  prezimljavanje.

Sjemenke suncokreta, prosa, lana, sezama kao i usitnjeni orah, kikiriki ili lješnjak prava su poslastica za ptice. Sjemenke treba umijesiti s lojem (goveđi ili svinjski), od dobivene mase praviti kuglice ili modelirati hranidbene ukrase. Iste treba staviti u mrežice radi lakšeg pristupa ptica te potom objesiti na stablo.

Hranidbeni ukrasi za ptice su nešto što svatko od nas može napraviti. Oni pticama osiguravaju hranu da bi lakše preživjele zimu. Umjesto kruha, ptice trebaju sjemenke i voće.

Hranidbeni ukrasi za ptice na stablu magnolije

mr. sc. Marija Ševar
viša koordinatorica za ekološku poljoprivredu

 

Ostalo, Savjet

Priroda stvara najljepše ukrase

Pritom se prvenstveno misli na šiške (izrasline na biljnom tkivu) koje nastaju djelovanjem nekih vrsta kukaca, grinja, fitopatogenih gljiva i bakterija. Predugo bi trajalo opisivanje svih štetnih vrsta koje „stvaraju“ šiške pa će ovom prilikom biti predstavljene samo neke vrste osa šiškarica koje svojom aktivnošću dovode do pojave najljepših šiški.

Fitofagne ose šiškarice (por. Cynipidae) sitni su kukci (opnokrilci), crne ili smeđe boje. Veliki broj vrsta razmnožava se partenogenetski i mužjaci kod nekih vrsta uopće nisu poznati, a kod drugih vrsta dolazi do izmjene spolne i nespolne generacije. Ženke na kraju zatka imaju leglicu (organ za odlaganje jaja) kojom odlažu jaja u biljno tkivo u kojem se potom odvija život ličinki. Izlučivanjem toksina ličinke uzrokuju deformacije i hipertrofije biljnog tkiva (šiške). Te šiške mogu biti različitih oblika, veličina i boja, a mogu se razviti na svim dijelovima biljke. Oblik šiške uvjetuje sama ličinka – svaka vrsta stvara šiške specifičnog oblika i uvijek na istom biljnom organu, što nam pomaže u određivanju vrste. Šiške služe ličinkama osa šiškarica za prehranu i kao sklonište. Unutar šiške nalaze se brojne komorice sa ličinkama. Posebnost ličinki osa šiškarica je ta što se ne presvlače već rastu. Odrasla osa izlazi iz šiške bušeći hodnik (otvor).


Slika 1. Osa šiškarica – leglica označena 
(izvor: https://allyouneedisbiology.wordpress.com/2016/11/13/gall-wasps/)

Ružina osa šiškarica (Diplolepis rosae)

Odrasla ženka odlaže jaja na vršne pupove i u nerazvijene listove divlje (pasje) ruže. Češće napada biljke pod stresom (suša, suvišak vlage, …). Na napadnutim listovima formiraju se šiške okruglastog oblika i jarkih boja. Mlade šiške su crveno-zelene, a zrele tamnosmeđe boje. Štete su malog značaja no pojava je jako uočljiva. Ružina osa šiškarica suzbija se mehanički: odstranjivanjem i uništavanjem šiški, u periodu dok su ličinke još u šiškama!


Slika 2. Mlada šiška na divljoj ruži (foto: M. Križanić Božurić)    

                                   
Slika 3. Stara šiška na divljoj ruži (foto: M. Križanić Božurić) 


Slika 4. Unutrašnjost šiške na divljoj ruži – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                              

Kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus)

Kestenova osa šiškarica najznačajniji je štetnik pitomog kestena. Monofagna je vrsta koja napada samo kesten. Ima jednu generaciju godišnje, a razmnožava se partenogenetski (nema mužjaka). Simptomi napada uočavaju se tijekom travnja s početkom rasta izbojaka. Tada se mogu zamijetiti zelene ili ružičaste šiške veličine 0,5-4 cm. Tijekom lipnja i srpnja iz šiški izlaze ženke (uočljive izlazne rupe) te odlažu jaja u pupove. Nakon mjesec dana iz jaja izlaze ličinke koje prezimljuju u pupu do proljeća.


Slike 5.i 6. Šiške na kestenu (foto: M. Križanić Božurić)   


Slika 7. Unutrašnjost šiške na kestenu – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                                        

Prisustvom šiški smanjuje se lisna površina, šiške u pupu onemogućavaju rast izbojaka (manja proizvodnja plodova), a sam urod može biti smanjen i do 70 %. Prvi napad mladih biljaka kestena dovodi do njihovog ugibanja.

Štetnik se aktivno širi letom ženki, a pasivno transportom. Glavni način širenja je zaraženim sadnicama. Plodovima se ne širi niti ih napada.

Istraživanja učinkovitosti insekticida u suzbijanju kestenove ose šiškarice nisu dala pozitivne rezultate. Međutim, postoji mogućnost biološkog suzbijanja unošenjem parazitoida (Torymus sinensis), suzbijanje selekcijom otpornih varijeteta pitomog kestena, a na pojedinačnim stablima mehaničkim uklanjanjem šiški.

Hrastove ose šiškarice

Cynips quercusfolii (Diplolepis quercus-folii) – stvara loptaste šiške na donjoj strani lista hrasta. Šiške ostaju na listu do jeseni kad otpadaju zajedno s listom.


Slike 8.i 9. Šiške na listu hrasta (foto: M. Križanić Božurić) 


Slika 10. Unutrašnjost šiške na listu hrasta – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                       

Takve šiške sadrže mnogo tanina pa se koriste u industrijske svrhe. Danas prevladava mišljenje da ose šiškarice nisu nužno štetne za biljku, jer njihov napad podiže sadržaj tanina u svim biljnim tkivima napadnute biljke, što je čini manje privlačnom i manje „slasnom“ velikom broju defolijatora (gubar, mrazovac, …).

Andricus quercuscalicus – razvija se na hrastovom žiru i onemogućuje njegov normalan razvoj. Ženka tijekom svibnja i lipnja odlaže jaja u zametak žira. Ličinke se hrane sadržajem žira pri tomu nastaje šiška i vrlo često ugušenje žira. Mlada šiška je valjkastog ili kuglastog oblika, a kasnije deformira u nepravilne izrasline. U početku je žuta, a na kraju razvoja tamno smeđa.


Slika 11. Šiške na žiru hrasta (foto: M. Križanić Božurić) 


Slika 12. Unutrašnjost šiške na žiru – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                                           

Žir sa šiškama otpada prije vremena (u kolovozu), deformiran je, a klijavost je umanjena ili izgubljena. Brojnost šiški je povećana u godinama slabijeg uroda. Brojnost osice žira hrasta može se smanjiti sakupljanjem i uništavanjem deformiranih otpalih žirova.

Ljudi od šiški (ne znajući što su one) često rade razne ukrase i nakit. A potom se iznenade kad im se tijekom zime u kući pojave sitne osice.

Bio je ovo kratak prikaz čudesnih djela prirode. Bez obzira preferirate li više prirodne ili umjetne ukrase želim vam sretan i blagoslovljen Božić!

Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr.
Viša stručna savjetnica za zaštitu bilja

Ostalo, Savjet

Gnojidba travnjaka

S travnjaka se onda, kao i svim drugim kulturnim biljkama, dio hranjiva odnosi u prinosu, što se nadomješta primjenom gnojiva. Zadaća gnojidbe travnjaka je da osigura dobivanje visokih i stabilnih prinosa najbolje kakvoće, te istodobno očuva, i po mogućnosti poveća plodnost tla. Vrlo značajno je naglasiti da travnjaci kao intenzivne proizvodne poljoprivredne površine dolaze na govedarskim opg-ima, proizvođačima mlijeka i mesa.

Prisutnost stoke na gospodarstvu neminovno rezultira i proizvodnjom – produkcijom određene količine organskog gnojiva.

U ne malom broju slučajeva radi se o organskom gnojivu u obliku zrele prave gnojovke, (smjesa svih krutih i tekućih ekstremenata domaćih životinja koji su odležali u spremnicima, jamama, 1-4 mjeseca), ili o organskom gnojivu u obliku krutog stajskog gnojiva.

Praktični aspekti efikasnosti gnojidbe travnjaka svode se na odabir gnojidbe koja je usklađena s tlom, usjevom, sustavom gospodarenja i klimom. U jednom takovom sustavu gospodarenja, moguće je osigurati kružno kretanje biljnih hranjiva, tlo-biljka-životinja-tlo.

Gnojovka omogućuje višestruku primjenu na travnjacima. Prije oranja kod zasnivanja travnjaka 40-50 m3/ha. U proljeće u godini korištenja travnjaka moguće je za prvi otkos izvesti dva-tri puta po 15 m3 gnojovke. Nakon prvih otkosa (1. i 2. otkosa) max. 15 m3 samo ako ima vlage.

Pri tome bitne količine biljnih hranjiva prolaze to kruženje višekratno, i time njihovo djelovanje dolazi češće do izražaja. Pogrešna su, dakako, shvaćanja koja su, čini se dominirala mnogo više ranije nego sada i prema kojima se može izostaviti gnojidba travnjaka organskim gnojivima, a proizvodnja temeljiti isključivo na primjeni mineralnih gnojiva. To bi pouzdano dovelo do postupnog pada prinosa, a ekonomski bi vrlo nepovoljno utjecalo na travnjačku i ukupnu govedarsku  proizvodnju.

Zaključno, glavni problem pred suvremenom gnojidbom travnjaka je: veća točnost u preporukama za gnojidbu u pogledu oblika, količine i vremena  primjene gnojiva. Dakle kod gnojidbe travnjaka je nužno odrediti potrebnu količinu odgovarajućeg gnojiva i primijeniti ga na odgovarajući način u pravo vrijeme.

Pri tome valja voditi računa da je 90% korijena trava u 0-5cm dubine tla, te da količina fiziološki aktivnih biljnih hranjiva u tlu diktira gnojidbu.

Gnojidba utječe na čitav niz bitnih faktora u travnjačkoj proizvodnji: prinos, kvalitetu, botanički sastav travnjaka, dužinu trajanja travnjaka itd.

Važni makroelementi u gnojidbi travnjaka su dušik, fosfor, kalij, kalcij i magnezij.

Kod gnojidbe travnjaka valja imati nešto različitije pristupe za:

  1. Gnojidbu monokultura trava, (talijanski i engleski ljulj),
  2. Gnojidbu DTS-a, (udio djetelina oko 30-40%),
  3. Gnojidbu lucerne.

 

Nikola Gržan dipl.ing.agr.