MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Ostalo

Dopunske djelatnosti, Ostalo, Prerada, Savjet

Korištenje nitratnih soli u preradi mesa na OPG-u

Osim šljivovice, naši suhomesnati proizvodi su nešto po čemu nas najviše prepoznaju i cijene. Svaki kraj ima svoje recepture i one se prenose sa koljena na koljeno.

Hrvatska je poznata po kvalitetnim suhomesnatim proizvodima. Na cijeni su naši pršuti, kuleni, češnjovke, pancete i sl. U Europi nas prepoznaju po nekoliko vrhunskih proizvoda napravljenih za vlastite potrebe. Osim šljivovice, naši suhomesnati proizvodi su nešto po čemu nas najviše prepoznaju i cijene. Svaki kraj ima svoje recepture i one se prenose sa koljena na koljeno. Ti se recepti ne mijenjaju desetljećima, osim jednog dodatka. Umjesto obične kuhinjske soli (natrijev klorid) dodaju se nitratne soli (natrijev i kalijev nitrat) i to većinom zbog boje. Takvi proizvodi zadržavaju lijepu crvenu boju i svježi izgled.

Mesna industrija obvezna je koristiti natrijev i kalijev nitrat kao konzervans. Ne postoji niti jedan drugi spoj koji sigurno uništava spore Clostridium botulinum u procesuiranom mesu, a da se može koristiti u mesno-prerađivačkoj industriji. Bakterija Clostridium botulinum je prisutna svugdje u tlu. Izlučuje jak toksin – botulin, koji napada živčani sustav. U manjim količinama ne mora biti smrtonosan, no u samim početcima mesne industrije i mesnih konzervi bilo je velikih trovanja baš iz  konzervi, i to sa smrtnim završetkom. Natrijev nitrat i kalijev nitrat, poznati kao E 250 i E 249, u dopuštenim količinama nisu štetni po zdravlje. U mesnoj industriji se koriste i drugi konzervansi i aditivi zbog sprečavanja kvarenja, produljenja trajnosti, posebnog okusa, teksture i sl. To su fosfati i polifosfati, askorbinska kiselina, šećer i još mnogi drugi.


Nitratne soli u našim supermarketima

No, najveći problem su nitriti koji nastaju redukcijom nitrata u organizmu. U većim količinama nitriti su vrlo štetni. Akutno su toksični,  jer se vežu za hemoglobin i sprečavaju dotok kisika u stanice. Oni su jako oksidacijsko sredstvo i otuda njihova toksičnost. Jedan od razloga kojim nitriti mogu ugroziti ljudsko zdravlje je oksidacija hemoglobina u methemoglobin. Taj spoj ne može prenositi kisik pa je posljedica slična većem gubitku krvi ili trovanjem ugljičnim monoksidom. To je bolest poznata kao methemoglobinemija, ili bolest plavih beba.

Dugoročno, nitriti su vrlo štetni i zbog drugih razloga. Oksidacija baza nukleinskih kiselina je druga posljedica štetnosti. Pojednostavljeno rečeno, mijenjaju se baze u ribonukleinskim kiselinama i utječu na dezoksiribonukleinsku kiselinu. Zbog oksidacije baza mijenja se genetski kod prijenosa RNK na DNK i javlja se šteta koja se ne da popraviti. Stvaraju se drugi proteini u stanici koji nisu normalni. Posljedica je bujanje stanica koje nisu dio našeg organizma, a to su stanice karcinoma.

Rađena su mnoga istraživanja o količini nitrata i nitrita, i nitrozoamina (štetni spoj koji nastaje redukcijom nitrita) u našem organizmu. Rezultati tih istraživanja uključeni su u pravilnike o maksimalnim dozama koje se mogu koristiti u mesnoj industriji.

Nisu samo mesne prerađevine izvor nitrata i nitrita koji dospijevaju u naš organizam. To je prije svega voda za piće. Također i lisnato zeleno povrće može biti izvor nitrata i vrlo štetnih nitrita. Zbrajanjem svih količina možemo u organizam unijeti veće količine od dozvoljenog.

Europa je jako zagadila vodu dušičnim gnojivima u prošlom stoljeću industrijske poljoprivrede. Dušični spojevi se ne mogu vezati za adsorpcijski kompleks tla. Ukoliko ih biljka ne usvoji u kraćem vremenu, oni se cijede kroz tlo, kao kroz spužvu, i završavaju u podzemnim vodama. U to vrijeme se javlja problem kod vrlo male djecom i bolest je nazvana bolest plavih beba. Slijed toga je nitratna direktiva koju i naši poljoprivrednici moraju poštovati. A to je da se gnojovka i gnojnica, koje su pune dušičnih spojeva nastalih iz urina, ne smiju aplicirati u tlo, u vremenu kad vegetacija miruje. Također se inzistira na septičkim jamama od nepropusnog betona za organski gnoj na farmama. Međutim, Republika Hrvatska nema problema sa pitkom vodom i u njoj otopljenim dušičnim spojevima. To naša velika prednost u odnosu na Europu. U svim gradovima Lijepe Naše možete piti vodu iz slavine. No, voda iz bunara u blizini neadekvatnih propusnih gnojišta može imati nitratnih i nitritnih iona.

Zbog velikih štetnih posljedica koje izazivaju nitriti i ostali spojevi koji nastaju u našem organizmu redukcijom nitrita (nitrozamin), a ima ih u hrani i vodi za piće,  smatram da korištenje nitratnih soli u preradi mesa za vlastitu potrošnju nije nužno. Kuhinjska sol je sasvim dovoljan konzervans  kod prerade i sušenja  mesa.

Domaće meso za vlastite potrebe

Ponavljam, mesne industrije su dužne koristiti E 249 i E 250 jer im je zakon to naložio i drže se maksimalnih količina koje smiju koristiti. Po zakonu u Republici Hrvatskoj nitratne soli se moraju koristi samo kod salamurenja mesa. No, ukoliko koristite vlastitu sirovinu i oprobane recepte naših starih, i njih se pridržavate, onda budite sigurni da neće doći do kvarenja mesa, i ne daj bože, kojekakve zaraze (Clostridium botulinum).

Darija Marković, dipl.ing.

Ostalo, Savjet, Zaštita bilja

Masovna pojava stjenica na lipi

Dosad smo navikli na redovitu masovnu pojavu plamenih stjenica (Pyrrhocoris apterus) u proljeće, no masovnu pojavu stjenica u prosincu nismo često viđali. Riječ je o fitofagnoj stjenici Oxycarenus lavaterae (Fabricius, 1787) iz porodice Lygaeidae podrijetlom iz mediteranskog područje, s Arapskog poluotoka i područja tropske i južne Afrike.

U Hrvatskoj je vrsta prisutna od 19. stoljeća kada je njena prisutnost zabilježena na jadranskoj obali, a krajem 20. stoljeća vrsta je u velikom broju utvrđena i na području kontinentalnog dijela Hrvatske, na deblima lipe u Zagrebu i Velikoj Gorici. Na području zapadne Europe vrsta je prvi put zabilježena na području sjeverne Francuske 1999. godine, a 2007. godine utvrđena je i u Nizozemskoj. Kao i kod drugih mediteranskih vrsta, u Europi se teško može odrediti sjeverna granica prirodne rasprostranjenosti ove stjenice. Stjenica se na područje Europe proširila sadnim materijalom, a pretpostavlja se da su i blage zime u posljednjih nekoliko godina doprinijele uspješnom prezimljavanju vrste, a samim time osigurale i veću mogućnost širenja europskim kontinentom.

Odrasle stjenice mogu doseći duljinu od 4,5 – 5,4 milimetara i uglavnom su crvene, bijele i crne boje. Glava, prsište i ticala su crne boje,a gornji dio zatka je ciglasto crvene boje. Prednja krila su bezbojna i prozirna. Tijekom godine razvije dvije generacije, a prezimi kao odrasla stjenica.

Oxycarenus lavaterae se hrani na nekoliko biljaka domaćina, a većina ih pripada redu Malvales (npr. rodovi Lavatera, Corylus, Tilia). Za sada kod nas nisu zabilježene značajnije štete no zbog sklonosti masovnom okupljanju O. lavaterae se smatra i molestantskom vrstom jer svojom masovnom pojavom smeta čovjeku.

mr. sc. Željkica Oštrkapa-Međurečan
viša stručna savjetnica

Ostalo, Savjet

Tečaj TOPPS- Water protection u Torinu

Projekt je sufinanciran od strane EU Life programa i provodi se uz potporu lokalnih partnera i udruga u različitim zemljama Europe. Tečaj je bio  ograničen na 30 osoba, a Hrvatsku su predstavljali djelatnici Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Petra Pozder, i Hrvatskih voda; Đorđa Medić.  Koncept tečaja TOPPS je razviti i širiti okvir zajednički dogovorenih i praktičnih najboljih upravljačkih praksi čiji je cilj smanjenje ili uklanjanje onečišćenja voda od strane sredstva za zaštitu bilja. Dosljedna primjena najboljih upravljačkih praksi za zaštitu vode mora biti donesena u svakom od različitih koraka u procesu zaštite usjeva, odnosno pri planiranju raspršivanja, punjenja spremnika za prskanje, prskanja, čišćenja opreme i uklanjanja viška otopine pesticida. Ključni elementi koje treba riješiti u tom kontekstu jesu sami gubitci sredstva za zaštitu bilja, infrastruktura, oprema za aplikaciju i poljoprivredne prakse. Program tečaja bio je podijeljen na teoretski i praktični dio u laboratoriju i polju.

Tijekom prvog dana obrađena je tema gubitka sredstva za zaštitu bilja, kako smanjiti te gubitke, pravilno ponašanje osobe koja provodi zaštitu bilja, unapređenje opreme (čišćenje i punjenje/ transportiranje raspršivača)  i sama infrastruktura odnosno mjesto za pohranu / pranje i punjenje (Slika 1.).

Slika 1. Pravilno punjenje spremnika za prskanje

Drugi dan tečaja tema je bila  smanjenje gubitka sredstva za zaštitu bilja od raspršivanja –  teoretski i praktični dio (Slika 2.). Praktični dio sastojao se od prikaza poljskih raspršivača usjeva i  rasadnika, ručne opreme, prilagodbe raspršivača, dijagnoze rizika, učinci mjera ublažavanja te na kraju mjerenje zanošenja odnosno drifta (Slika 3.).

Slika 2. Gubitak sredstva za zaštitu bilja tijekom raspršivanja

 


3. Mjerenje drifta

Treći dan tema je bila smanjiti gubitke sredstva za zaštitu bilja od erozije, drenaže, odvodnje i ispuštanja. Uz to kretanje vode u tlu i krajoliku – analiza rizika, izvršiti reviziju rizika otjecanja na terenu, koje su mjere ublažavanja na terenu (u ili izvan polja) i koje su mjere ublažavanja za smanjenje rizika onečišćenja sredstva za zaštitu bilja uslijed drenaže i ispiranja. Praktični dio prikazan je na  terenskom području Tetto Frati (Slika 4).


Slika 4. Terensko područje Tetto Frati

Na kraju tečaja sudionici su upoznati sa svim tehničkim aspektima smanjenja gubitaka sredstva za zaštitu bilja u vodu te su obvezni prenijeti sva stečena znanja i praktična rješenja poljoprivrednicima koji ih mogu implementirati. Tečaj TOPPS naglašava potrebu za širom provedbom edukacija i korištenjem dosljednih preporuka.

Petra Pozder, mag. ing. fitomedicine
Petra.Pozder@savjetodavna.hr

Ostalo, Savjet

Osnovne upute malim proizvođačima za označavanje hrane

OBAVEZNI PODACI NA ZAPAKIRANIM PROIZVODIMA

Na oznaci zapakiranih sireva i drugih mliječnih proizvoda koje proizvode i prodaju OPG-i (vakumirani, u nepovratnoj ambalaži i sl.) potrebno je navesti najmanje slijedeće podatke:

  1. naziv hrane
  2. popis sastojaka
  3. alergene
  4. količinu određenih sastojaka ili kategorija sastojaka;
  5. neto količinu hrane (g, kg, ml, cl, l)
  6. datum minimalne trajnosti ili „upotrijebiti do“ (rok trajanja)
  7. posebne uvjete čuvanja ili upotrebe gdje je potrebno
  8. upute za upotrebu ili pripremu ako bez njih hrana ne bi bila pravilno upotrijebljena
  9. ime ili naziv i adresa subjekta u poslovanju s hranom pod čijim se imenom hrana stavlja na tržište  
  10. zemlju ili mjesto podrijetla
  11. hranjive vrijednosti hrane
  12. dodatne zahtjeve označavanja po drugim propisima (LOT, identifikacijska oznaka objekta, mliječna mast u suhoj tvari, naziv sira s obzirom na sadržaj vode u bezmasnoj tvari sira, napravljeno od sirovog mlijeka, pasterizirano, ukupna količina šećera na 100 grama i udio voća na 100 grama proizvoda kod pekmeza, džemova i marmelada, udio voća u % kod sokova, % alkohola itd.)

 

Podaci o nazivu i neto količini hrane  trebaju se na oznaci nalaziti u istom vidnom polju i biti napisani slovima minimalne visine 1.2 mm (0.9 mm ako je najveća površina ambalaže manja od 80 cm²).

Naziv hrane mora odgovarati propisanom nazivu (Prilog VII, dio III Uredbe 1308/2013).

Svi sastojci određenog proizvoda moraju biti nabrojani i to od onog čiji je sadržaj u proizvodu najveći pa do onog kojeg ima najmanje, a ispred njih treba stajati riječ “sastojci”, a izražavaju se u %, osim za one proizvode za koje postoje iznimke navođenja sastojaka  i njihove količine.

Alergeni se navode u popisu sastojaka posebno istaknuti (npr. bold, druga boja, podcrtano) kod zapakiranih proizvoda ili jasno istaknuti na vidnom mjestu kod nezapakiranih proizvoda. Alergeni su: mlijeko i mliječni proizvodi, orašasti plodovi (bademi, orasi, lješnjaci, pistacije, indijski oraščići…), sezam, kikiriki, soja, brašno i žitarice (pšenica, raž, ječam, zob), celer, goruščica, lupina, jaja, rakovi, ribe, mekušci, sumporni dioksid.

Neto količina hrane mora biti iskazana u mjernim jedinicama za litre ili težinu i biti istaknuta na pakiranju i to točna mjera (ne s navodima: cca, oko, ±), osim kod hrane koja gubi značajni dio svojega obujma ili mase i koja se prodaje po komadu ili se važe u prisutnosti kupca.

Rok trajanja hrane je datum do kojeg hrana zadržava svoja karakteristična svojstva kod adekvatnog čuvanja. Rok trajanja se izražava kao datum minimalne trajnosti (najbolje upotrijebiti do ….), a za hranu koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva i stoga je vjerojatno da će nakon kraćega razdoblja predstavljati izravnu opasnost za zdravlje ljudi, datum trajnosti se izražava: „upotrijebiti do” XX/XX/XXXX (dan, mjesec, godina). Nakon „upotrijebiti do” datuma hrana se smatra nesigurnom i u tom slučaju je obavezno navođenje i uvjeta čuvanja hrane (npr. čuvati na +4 do +8°C, čuvati u hladnjaku i sl.).

Zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla je obvezno navesti ako bi izostavljanje toga podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane.

Serija ili LOT je niz brojeva ispred kojih se nalazi slovo L, a svi proizvodi moraju biti označeni serijom osim hrane koja je označena rokom trajanja koji sadrži dan, mjesec i godinu u tom nizu i kada se hrana nudi na prodaju krajnjem potrošaču kao nezapakirana.

Hranjive vrijednosti hrane odnosno nutritivnu tablicu (energetska vrijednost, količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli) moraju isticati svi subjekti koji stavljaju hranu na tržište osim onih za koje važi izuzetak od obveze navođenja sukladno prilogu V. Uredbe 1169/2011.

 

OBAVEZNI PODACI KOD NEZAPAKIRANIH PROIZVODA

Nezapakirana  (nepretpakirana) hrana je hrana koja se stavlja na tržište u nezapakiranom obliku ili koja se pakira na prodajnom mjestu na zahtjev potrošača ili koja je zapakirana za izravnu prodaju (folije, podlošci) ili koja se na prodajnom mjestu nudi za neposrednu konzumaciju.

Pri označavanju nezapakirane hrane obvezno je navođenje slijedećih podataka:

  • naziv hrane i dodatne navode gdje je potrebno (npr. dimljeno) kao i kod zapakirane hrane
  • popis  alergena
  • ime i adresa subjekta u poslovanju s hranom odgovornog za informacije o hrani
  • »upotrijebiti do« XX.XX.XXXX., za hranu koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva
  • popis sastojaka ako se iz naziva ne može raspoznati prava priroda hrane
  • zemlja podrijetla ako bi izostavljanje iste moglo dovesti potrošača u zabludu
  • ostalo, prema posebnim zahtjevima označavanja (kao i kod zapakirane hrane)

Svi ostali podaci koji se ne nalaze na oznaci trebaju se nalaziti na otpremnici. Na zahtjev potrošača moraju se dati svi ostali podaci o hrani koja se prodaje.

 

IZUZETAK OD OBVEZE NAVOĐENJA HRANJIVE VRIJEDNOSTI HRANE

Izuzetak je sva hrana iz domaće proizvodnje, koju proizvođač malih količina izravno isporučuje krajnjem potrošaču ili lokalnim maloprodajnim trgovinama koje izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača.

PROIZVOĐAČ MALIH KOLIČINA:   Subjekt u poslovanju s hranom koji, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, nije obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost smatra se proizvođačem malih količina sukladno Naputku MP o načinu primjene izuzeća od navođenja nutritivne deklaracije na hrani, NN 97/2017. To dokazuje potvrdom porezne uprave o ukupnom primitku/prihodu za proteklu fiskalnu godinu.

 

Anđelka Pejaković, dipl. ing. agr.
Podružnica Zagrebačke županije

 

Detaljna uputa malim proizvođačima oko izuzeća od navođenja hranjivih vrijednosti hrane

Ostalo, Savjet

Pomozimo pticama da prezime

Važnost ptica je velika u eko sustavu, a u današnjim uvjetima klimatskih promjena i urbanizacije potrebna je i intervencija čovjeka da im osigura hranu  prezimljavanje.

Sjemenke suncokreta, prosa, lana, sezama kao i usitnjeni orah, kikiriki ili lješnjak prava su poslastica za ptice. Sjemenke treba umijesiti s lojem (goveđi ili svinjski), od dobivene mase praviti kuglice ili modelirati hranidbene ukrase. Iste treba staviti u mrežice radi lakšeg pristupa ptica te potom objesiti na stablo.

Hranidbeni ukrasi za ptice su nešto što svatko od nas može napraviti. Oni pticama osiguravaju hranu da bi lakše preživjele zimu. Umjesto kruha, ptice trebaju sjemenke i voće.

Hranidbeni ukrasi za ptice na stablu magnolije

mr. sc. Marija Ševar
viša koordinatorica za ekološku poljoprivredu

 

Ostalo, Savjet

Priroda stvara najljepše ukrase

Pritom se prvenstveno misli na šiške (izrasline na biljnom tkivu) koje nastaju djelovanjem nekih vrsta kukaca, grinja, fitopatogenih gljiva i bakterija. Predugo bi trajalo opisivanje svih štetnih vrsta koje „stvaraju“ šiške pa će ovom prilikom biti predstavljene samo neke vrste osa šiškarica koje svojom aktivnošću dovode do pojave najljepših šiški.

Fitofagne ose šiškarice (por. Cynipidae) sitni su kukci (opnokrilci), crne ili smeđe boje. Veliki broj vrsta razmnožava se partenogenetski i mužjaci kod nekih vrsta uopće nisu poznati, a kod drugih vrsta dolazi do izmjene spolne i nespolne generacije. Ženke na kraju zatka imaju leglicu (organ za odlaganje jaja) kojom odlažu jaja u biljno tkivo u kojem se potom odvija život ličinki. Izlučivanjem toksina ličinke uzrokuju deformacije i hipertrofije biljnog tkiva (šiške). Te šiške mogu biti različitih oblika, veličina i boja, a mogu se razviti na svim dijelovima biljke. Oblik šiške uvjetuje sama ličinka – svaka vrsta stvara šiške specifičnog oblika i uvijek na istom biljnom organu, što nam pomaže u određivanju vrste. Šiške služe ličinkama osa šiškarica za prehranu i kao sklonište. Unutar šiške nalaze se brojne komorice sa ličinkama. Posebnost ličinki osa šiškarica je ta što se ne presvlače već rastu. Odrasla osa izlazi iz šiške bušeći hodnik (otvor).


Slika 1. Osa šiškarica – leglica označena 
(izvor: https://allyouneedisbiology.wordpress.com/2016/11/13/gall-wasps/)

Ružina osa šiškarica (Diplolepis rosae)

Odrasla ženka odlaže jaja na vršne pupove i u nerazvijene listove divlje (pasje) ruže. Češće napada biljke pod stresom (suša, suvišak vlage, …). Na napadnutim listovima formiraju se šiške okruglastog oblika i jarkih boja. Mlade šiške su crveno-zelene, a zrele tamnosmeđe boje. Štete su malog značaja no pojava je jako uočljiva. Ružina osa šiškarica suzbija se mehanički: odstranjivanjem i uništavanjem šiški, u periodu dok su ličinke još u šiškama!


Slika 2. Mlada šiška na divljoj ruži (foto: M. Križanić Božurić)    

                                   
Slika 3. Stara šiška na divljoj ruži (foto: M. Križanić Božurić) 


Slika 4. Unutrašnjost šiške na divljoj ruži – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                              

Kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus)

Kestenova osa šiškarica najznačajniji je štetnik pitomog kestena. Monofagna je vrsta koja napada samo kesten. Ima jednu generaciju godišnje, a razmnožava se partenogenetski (nema mužjaka). Simptomi napada uočavaju se tijekom travnja s početkom rasta izbojaka. Tada se mogu zamijetiti zelene ili ružičaste šiške veličine 0,5-4 cm. Tijekom lipnja i srpnja iz šiški izlaze ženke (uočljive izlazne rupe) te odlažu jaja u pupove. Nakon mjesec dana iz jaja izlaze ličinke koje prezimljuju u pupu do proljeća.


Slike 5.i 6. Šiške na kestenu (foto: M. Križanić Božurić)   


Slika 7. Unutrašnjost šiške na kestenu – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                                        

Prisustvom šiški smanjuje se lisna površina, šiške u pupu onemogućavaju rast izbojaka (manja proizvodnja plodova), a sam urod može biti smanjen i do 70 %. Prvi napad mladih biljaka kestena dovodi do njihovog ugibanja.

Štetnik se aktivno širi letom ženki, a pasivno transportom. Glavni način širenja je zaraženim sadnicama. Plodovima se ne širi niti ih napada.

Istraživanja učinkovitosti insekticida u suzbijanju kestenove ose šiškarice nisu dala pozitivne rezultate. Međutim, postoji mogućnost biološkog suzbijanja unošenjem parazitoida (Torymus sinensis), suzbijanje selekcijom otpornih varijeteta pitomog kestena, a na pojedinačnim stablima mehaničkim uklanjanjem šiški.

Hrastove ose šiškarice

Cynips quercusfolii (Diplolepis quercus-folii) – stvara loptaste šiške na donjoj strani lista hrasta. Šiške ostaju na listu do jeseni kad otpadaju zajedno s listom.


Slike 8.i 9. Šiške na listu hrasta (foto: M. Križanić Božurić) 


Slika 10. Unutrašnjost šiške na listu hrasta – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                       

Takve šiške sadrže mnogo tanina pa se koriste u industrijske svrhe. Danas prevladava mišljenje da ose šiškarice nisu nužno štetne za biljku, jer njihov napad podiže sadržaj tanina u svim biljnim tkivima napadnute biljke, što je čini manje privlačnom i manje „slasnom“ velikom broju defolijatora (gubar, mrazovac, …).

Andricus quercuscalicus – razvija se na hrastovom žiru i onemogućuje njegov normalan razvoj. Ženka tijekom svibnja i lipnja odlaže jaja u zametak žira. Ličinke se hrane sadržajem žira pri tomu nastaje šiška i vrlo često ugušenje žira. Mlada šiška je valjkastog ili kuglastog oblika, a kasnije deformira u nepravilne izrasline. U početku je žuta, a na kraju razvoja tamno smeđa.


Slika 11. Šiške na žiru hrasta (foto: M. Križanić Božurić) 


Slika 12. Unutrašnjost šiške na žiru – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                                           

Žir sa šiškama otpada prije vremena (u kolovozu), deformiran je, a klijavost je umanjena ili izgubljena. Brojnost šiški je povećana u godinama slabijeg uroda. Brojnost osice žira hrasta može se smanjiti sakupljanjem i uništavanjem deformiranih otpalih žirova.

Ljudi od šiški (ne znajući što su one) često rade razne ukrase i nakit. A potom se iznenade kad im se tijekom zime u kući pojave sitne osice.

Bio je ovo kratak prikaz čudesnih djela prirode. Bez obzira preferirate li više prirodne ili umjetne ukrase želim vam sretan i blagoslovljen Božić!

Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr.
Viša stručna savjetnica za zaštitu bilja

Ostalo, Savjet

Gnojidba travnjaka

S travnjaka se onda, kao i svim drugim kulturnim biljkama, dio hranjiva odnosi u prinosu, što se nadomješta primjenom gnojiva. Zadaća gnojidbe travnjaka je da osigura dobivanje visokih i stabilnih prinosa najbolje kakvoće, te istodobno očuva, i po mogućnosti poveća plodnost tla. Vrlo značajno je naglasiti da travnjaci kao intenzivne proizvodne poljoprivredne površine dolaze na govedarskim opg-ima, proizvođačima mlijeka i mesa.

Prisutnost stoke na gospodarstvu neminovno rezultira i proizvodnjom – produkcijom određene količine organskog gnojiva.

U ne malom broju slučajeva radi se o organskom gnojivu u obliku zrele prave gnojovke, (smjesa svih krutih i tekućih ekstremenata domaćih životinja koji su odležali u spremnicima, jamama, 1-4 mjeseca), ili o organskom gnojivu u obliku krutog stajskog gnojiva.

Praktični aspekti efikasnosti gnojidbe travnjaka svode se na odabir gnojidbe koja je usklađena s tlom, usjevom, sustavom gospodarenja i klimom. U jednom takovom sustavu gospodarenja, moguće je osigurati kružno kretanje biljnih hranjiva, tlo-biljka-životinja-tlo.

Gnojovka omogućuje višestruku primjenu na travnjacima. Prije oranja kod zasnivanja travnjaka 40-50 m3/ha. U proljeće u godini korištenja travnjaka moguće je za prvi otkos izvesti dva-tri puta po 15 m3 gnojovke. Nakon prvih otkosa (1. i 2. otkosa) max. 15 m3 samo ako ima vlage.

Pri tome bitne količine biljnih hranjiva prolaze to kruženje višekratno, i time njihovo djelovanje dolazi češće do izražaja. Pogrešna su, dakako, shvaćanja koja su, čini se dominirala mnogo više ranije nego sada i prema kojima se može izostaviti gnojidba travnjaka organskim gnojivima, a proizvodnja temeljiti isključivo na primjeni mineralnih gnojiva. To bi pouzdano dovelo do postupnog pada prinosa, a ekonomski bi vrlo nepovoljno utjecalo na travnjačku i ukupnu govedarsku  proizvodnju.

Zaključno, glavni problem pred suvremenom gnojidbom travnjaka je: veća točnost u preporukama za gnojidbu u pogledu oblika, količine i vremena  primjene gnojiva. Dakle kod gnojidbe travnjaka je nužno odrediti potrebnu količinu odgovarajućeg gnojiva i primijeniti ga na odgovarajući način u pravo vrijeme.

Pri tome valja voditi računa da je 90% korijena trava u 0-5cm dubine tla, te da količina fiziološki aktivnih biljnih hranjiva u tlu diktira gnojidbu.

Gnojidba utječe na čitav niz bitnih faktora u travnjačkoj proizvodnji: prinos, kvalitetu, botanički sastav travnjaka, dužinu trajanja travnjaka itd.

Važni makroelementi u gnojidbi travnjaka su dušik, fosfor, kalij, kalcij i magnezij.

Kod gnojidbe travnjaka valja imati nešto različitije pristupe za:

  1. Gnojidbu monokultura trava, (talijanski i engleski ljulj),
  2. Gnojidbu DTS-a, (udio djetelina oko 30-40%),
  3. Gnojidbu lucerne.

 

Nikola Gržan dipl.ing.agr.

 

Ostalo, Savjet

Kada počinje suzbijanje korova

Nalazimo ih i u gradskim sredinama, na napuštenim okućnicama, na neuređenom zemljištu, uz pruge. Korov  može predstavljati i inače uzgajana biljna vrsta kada se pojavi u usjevu, npr. uljana repica u pšenici. Korov postaje sve ono što nam nije cilj uzgoja. Svojom pojavom u uzgajanom usjevu oni oduzimaju usjevu mjesto, hranjiva iz tla, svjetlost, vodu. Često puta imaju veliki broj sjemenki putem kojih se šire, a za vrijeme ubiranja usjeva  njihove sjemenke kvare kvalitetu uroda te otežavaju skladištenje. Sjemenke korova zastupljenih  na njivama, životnu sposobnost za nicanje zadržavaju dugo godina. Tu često spominjemo  za primjer sjeme  ambrozije i lobode koje niče kada dođe u uvjete koji pogoduju nicanju i nakon 40 godina provedenih u tlu. Neki korovi  imaju istovremeno na jednoj biljci  sjemenke koje imaju različitu dužinu klijavosti.

U poljoprivrednoj proizvodnji suzbijanje korova je važna agrotehnička mjera i često puta glavni uzrok lošeg rezultata u žetvi i niske otkupne cijene proizvoda.

 Aktivni poljoprivrednici su upoznati s glavnim korovima s kojima se susreću ali suzbijanje korova nije uvijek uspješno. Korištenje herbicida je zadnja mjera kojom se suzbijaju korovi jer prije toga  treba primijeniti agrotehničke postupke s kojim će se  utjecati na smanjenje broja korovskih biljaka.  Ako  pogledamo polja često ih okružuju oaze korova koje rastu na zapuštenim  međama, uz kanale,  putne jarke, na uzglavnicama.

U ljeto nakon žetve dovoljno je vremena da sjeme korova koje je dobilo svijetla, zraka i vode nikne. Biljke nesmetano donesu sjeme, razviju podzemne vriježe  i  na taj način  povećavaju svoju brojnost  iduće godine. Ostavljajući gole oranice do naredne sjetve, obično u proljeće, poveća se brojnost korova s kojima se naredne godine susrećemo.

 Za vrijeme žetve njihovo sjeme se širi s kombajnima po oranicama. Prilikom obrade tla korovi koji se šire podzemnim korijenjem, vriježama, gomoljima  imaju mogućnost da ih se pomoću mehanizacije razmnoži po cijeloj parceli.  Međe su postale rasadnici korova sa kojih se šire na okolne oranice.

Koliko sami možemo svojim postupcima djelovati na smanjenje brojnosti korova na njivama. Za početak treba krenuti od osnova – poznavanje biologije korova te primjene  agrotehničkih zahvata koje ne smijemo izostaviti kao što su:

– poštivanje svih agrotehničkih zahtjeva pri uzgoju određene kulture

– prašenje  strništa da se potakne nicanje korova koje se onda zaore

– redovita  košnja  strništa,

– uvođenje i poštivanje plodoreda,

– korištenje za sjetvu sjemena koje ne sadrži primjese sjemena korova,

– sprečavanje širenja sjemena korova sa rubova parcele,

– sprečavanje širenja korova putem rizoma izbjegavajući upotrebu priključaka koji će usitniti  podzemno korijenje (vriježe, rizome)

– održavanje međa, poljskih putova  i kanala

– održavanje nepoljoprivrednih površina koje se koriste za spremanje mehanizacije, bala, okolica đubrišta

– čišćenje mehanizacije (kombajna) pri prelasku sa zakorovljene na oranicu bez korova

– krma kojom hranimo stoku ne bi smjela sadržavati sjemenke korova kako bi spriječili širenje korova putem organskih gnojiva

– poznavanje  vrsta korova koji  nam prave probleme na oranicama

 Primjena svake od  ovih mjera doprinosi  da se smanji brojnost korova na oranici i omogući uspješnije djelovanja sredstava za zaštitu bilja.

Aktivni  poljoprivrednici  moraju imati na umu da su obavezni poštivati pravila višestruke sukladnosti i obavezu koju propisuje GAEC 6  UPRAVLJANJE ŽETVENIM OSTACIMA i SPREČAVANJE ZARASTANJA POLJOPRIVREDNIH POVRŠINA NEŽELJENOM VEGETACIJOM, a kontrolira se na oranicama i pašnjacima. Na obradivim površinama ambrozija, mračnjak, višegodišnji korovi i drvenaste biljne kulture uklanjaju se: mehaničkim postupcima ili  primjenom herbicida.

Iva Majhen-Vlašiček, dipl.ing.

 

 

Ostalo, Savjet

Preporuka za sušu

Vinogradi koji su posađeni u poljskom dijelu još uvijek se dobro drže, ali oni u brdskom dijelu koji su posađeni na plićim i skeletnijim tlima trebalo bi po mogućnosti zaliti (na mnogim mjestima to nikako nije moguće i sad dolazi do izražaja razlika kod vinograda koji imaju dobru od „krive“ podloge). 

Za maslinike vrijedi isto što je rečeno i za vinograde. Voćnjaci koji su podizani zadnjih dvadesetak godina gotovo svi imaju sustave za navodnjavanje koji se koriste. To se uglavnom odnosi na jabuku i breskvu dok su trešnje i višnje već pobrane. Međutim, kulture kao višnja i trešnja koje su trenutno bez plodova moraju dobiti dostatne količine vode da bi na ovim vrućinama mogle „obavljati“ poslove tipa održavanje opće kondicije, razvrstavanja pupova i sl.

Sve ove dugogodišnje kulture imaju potrebe za vodom jer im voda pomaže da dobiju hranu, održavaju svoju unutarnju temperaturu hladeći se na način da voda koju crpe iz tla prolazi kroz cijelu biljku i kroz listove izlazi van. Na taj način održavaju temperaturu biljke podnošljivom.

Ako se nema mogućnosti zalijevanja može se napraviti prihrana preko lista gdje se sa određenim tekućim gnojivima pomažemo biljci da dođe do hrane koja joj je u tom trenutku potrebna. Pri tome valja paziti da se ta operacija odvije u dijelu dana koji nije tako vruć, dakle ranije u jutro ili kasnije na večer. Uz tekuća gnojiva preko lista može se dodati i sredstva koja služe biljci za što brži oporavak od eventualnih toplinskih šokova, biostimulatori (antistresni preparati na bazi aminokiselina). Mogu se koristiti i razni agrotehnički zahvati kojima je cilj smanjenje utroška vode i gubitka vlage iz tla, plitka obrada, uništavanje korova, malčiranje, uklanjanje vodopija i sl.

Što se tiče povrtlarskih kultura tu je stanje najbolje jer niti jedan ozbiljni proizvođač povrća neće niti krenuti u proizvodnju povrća, a da prethodno nije osigurao dovoljne količine vode, sustave za zalijevanje i sl. Pojaviti će se veće potrebe za zalijevanjem, moguće će biti određenih problema da neki listovi ili plodovi dožive ožegotine od sunca, ali to se smatra „normalno“ u vrijeme suše.

Trs star 70 godina uopće nije osjetio sušu!

mr. sc. Marijo Tomić
pročelnik Savjetodavne službe Šibensko-kninske županije

Ostalo, Savjet

Krijesnice

Ličinke korisnih kukaca najčešće su sitne, neugledne i često neobične, ali od velike važnosti za čovjeka. Tko bolje upozna korisne kukce i njihove stadije razvitka prije će ih uočiti u svojem vrtu ili voćnjaku.

Među brojnim korisnim kukcima koji se hrane štetnim organizmima i obnavljaju sjećanja na djetinjstvo upoznajmo i krijesnice. Dolaskom ljeta dani postaju duži, noći toplije te je to svakako povoljno vrijeme za pojavu sad već pomalo zaboravljenih svjetlećih kukaca – krijesnica. Njihova zelenkasta svjetlost vidljiva je noću te je simbol zdravog i očuvanog prirodnog okoliša naših vrtova i travnjaka. Ovi pokazatelji zdravog i čistog okoliša trenutno nisu na crvenom popisu ugroženih vrsta, ali se njihova populacija vidno smanjuje. Razlog je tome nestajanje njihovih staništa. Intenziviranje poljoprivrede, smanjenje zelenih površina te osvijetljenost gradskih parkova uzrok su smanjenja populacije krijesnica.

Krijesnice ili svjetlice noćni su kukci iz porodice Lampyridae, kojoj pripada oko 2000 vrsta. U našim prostorima žive dvije vrste krijesnica: ivanjska krijesnica (Lampyris noctiluca L.) i mala ivanjska krijesnica (Lampyris splendidula L.).

Ivanjske krijesnice (L. noctiluca L.) su sivosmeđe boje. Mužjak je dug 11-12 mm, dok je ženka veća, duljine 16-18 mm. Rubovi kolutića u ženke nešto su svjetliji te ona nalikuje na plosnate ličinke. Kod ove vrste svijetli samo ženka (Garms H., Born L. 1981).

Mužjak male ivanjske krijesnice (L. splendidula L.) ima na pokrilju neznatne nabore, oči su mu veoma povećane i polukružno izbočene. Ženka je duga 8-10 mm, pokrilje je ljuskavo, a oči su im sitne. Kod ove vrste krijesnica svijetle i mužjak i ženka.

Važno je istaknuti da kod obje vrste, ivanjske i male ivanjske krijesnice, samo mužjaci imaju krila i lete.


Ženka male ivanjske krijesnice                     Mužjak male ivanjske krijesnice
Lampyris splendidula L.                                Lampyris splendidula L.
(foto Katarina Šostarec)                                (foto Katarina Šostarec)  

Većinu života krijesnice provedu kao ličinke. Ženka položi 60 do 80 jaja u zemlju, gdje se ličinke razvijaju do odrasle dobi. To je vrijeme obilnog proždiranja jer se ličinke hrane puževima golaćima i običnim puževima koje su neposredno prije umrtvile otrovnim ugrizom, odnosno ubrizgavanjem otrovne tekućine u obliku tamnog sekreta. Sekret rastvara i djelomično probavlja žrtvu, nakon čega ličinke isisavaju nastalu tekućinu. Usta ličinki okružena su čekinjastim izraštajima koji propuštaju samo najsitnije čestice (Klots B. A., Klots B. E, 1969). Nakon razvoja ličinke se zakukulje poput gusjenica. Stadij kukuljice traje tjedan dana. Odrasla krijesnica počinje svijetliti između lipnja i srpnja. U tom periodu ne jede ništa osim nektara i rose. Većinom se hrani rezervnim masnim naslagama koje je skupila tijekom stadija ličinke.

Susret ženke i mužjaka male ivanjske krijesnice 
Lampyris splendidula L.
(foto Katarina Šostarec)

Parenje malih ivanjskih krijesnica
Lampyris splendidula L.
(foto Katarina Šostarec)

Zanimljivo je da se svjetleći signali odašilju radi prepoznavanja i pronalaženja mužjaka i ženki u vrijeme parenja. To je zapravo njihov „ljubavni zov“. Kod nekih krijesnica signali samo trepere, dok su kod drugih stalni. Nažalost, savršen život krijesnica kratkog je vijeka. Ubrzo nakon parenja ženke polažu jaja, a ljubav se gasi zajedno sa zelenim svjetlom – jedinka ugiba.

Svaka vrsta ima svoj tipičan signal, koji se od ostalih razlikuje po dužini i ritmu, npr. kod sjevernoameričke krijesnice (Photinus pyralis) i mužjaci i ženke imaju svjetleće organe, a za prepoznavanje ključan je odgovor ženke, s kašnjenjem od 2,1 sekunde. Ženke roda Photuris iz tropskih krajeva treperenjem oponašaju ženke drugih vrsta i tako privlače njihove mužjake kako bi ih pojele (http://www.sveosvemu.com/krijesnice-lampyridae-mala-svjetla-u-noci).

Zašto krijesnice svijetle?

Svi znaju po kojem su obilježju krijesnice dobile ime, ali mnogi ne znaju kako krijesnice stvaraju svoj „svjetleći potpis“. Krijesnice imaju posebne svjetlosne organe, koji su ispod njihova abdomena. U nekih su vrsta svjetlosni organi raspoređeni na nekoliko segmenata, kod drugih samo na šestom i sedmom segmentu, dok kod nekih ženki mogu biti samo na sedmom segmentu. Hitinska ovojnica tijela krijesnice je svjetlopropusna, dok s unutarnje strane postoji bijeli sloj koji služi za odsjaj svjetla. Stvaraju svjetlo bez topline, što je rezultat reagiranja luciferina (od latinskog lux „svjetlo“ i ferre „nositi“) s ATP-om i kisikom, uz prisutnost enzima luciferoze. Pri tome se oslobađa 95% energije u obliku svjetlosti. Ta pojava se naziva bioluminiscencija. To je sposobnost organizma da proizvede „hladnu svjetlost“ bez topline, suprotno od proizvodnje svjetlosti žarulje i topline (Parker B. M. 1990). Zanimljivo je napomenuti da se sav luciferin ne istroši dugotrajnim svijetljenjem. Vjerojatno je da do toga dolazi zbog stalnog prekidanja svjetlosti.

Krijesnica noću
(foto Katarina Šostarec.)

Kako privući krijesnice u svoje dvorište?

  • Pružiti povoljno stanište

Danju se odrasle krijesnice kriju u travi i niskom raslinju. Raznolikost grmlja, visoka trava i različite biljke niskog rasta pružit će im stanište.

  • Razne vrste cvijeća

Cvjetne gredice odlično su stanište za odrasle krijesnice, ali i za razne vrste kukaca oprašivača. Poznato je da ima oko 2000 vrsta krijesnica, a mnoge od njih imaju različite hranidbene navike. Naime, odrasle krijesnice jedu vrlo malo, no mnoge se ipak hrane peludi i nektarom različitih cvjetova. To je razlog što u vrtu treba biti i mnogo cvijeća.

  • Prigušiti svjetla

Budući da se krijesnice oslanjaju na svoje svjetlo, uvelike ih zbunjuju umjetna svjetla koja im otežavaju pronalazak partnera. Ulične svjetiljke, vrtna svjetla i svjetla na terasama mogu odagnati krijesnice jer se mužjaci klone svjetla, a ličinke trebaju tamu.

  • Hvatanje krijesnica u staklenke

Jedna je od radosti iz djetinjstva sakupljanje krijesnica u staklenke. Takva igra može dovesti do nehotične smrti krijesnica pa umjesto toga treba uživati u njihovu slobodnom letu.

Mužjak male ivanjske krijesnice na listu hortenzije
(foto Katarina Šostarec)

Katarina Šostarec, mag.ing.agr
Stručna suradnica za ekološku poljoprivredu 

Literatura: