Ministarstvo poljoprivrede

Savjet

Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede > Novosti > Savjet
Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

Gljivični rak oraha, simptomi i metode zaštite

10. veljače 2023.0

U protekloj vegetacijskoj sezoni, Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, Ministarstva poljoprivrede, učestalo je zaprimala upite voćara iz Osječko-baranjske županije vezano za pojavu karakterističnih crnih okruglih lezija na deblima koje su vrlo uočljive u kontrastu sa svijetlom korom oraha. Iz navedenih lezija tijekom ljeta a posebno poslije jačih oborina, primjećuje se curenje tamne smolaste tekućine. Nakon fitopatološke analize uzetih uzoraka kore oraha koja je obavljena u HAPIH-u, Centru za zaštitu bilja, utvrđeno je kako se radi o vrlo opasnom patogenu – Gljivičnom (botriosferijskom) raku oraha koji izaziva gljivica Botryosphaeria dothidea. Navedena vrsta uz još nekoliko vrsta gljivica iz rodova Geosmithia, Neofusicoccum, Phomopsis. i dr., izazivaju vrlo slične simptome koji dovode do odumiranja grana a u konačnici i čitavih stabala. Većina metoda zaštite usmjerena je na primjenu preventivnih agrotehničkih i pomotehničkih zahvata. Najbolji rezultati u sprječavanju širenja gljivičnog raka u nasadu oraha, postižu se primjenom svih dostupnih preventivnih mjera koje obuhvaćaju sadnju nasada na povoljnim tlima i lokalitetima, sanitarnu rezidbu, pravilno navodnjavanje (bez raspršivača), pravodobna zaštita oraha od štetnika koji bodu i sišu te ciljanim fungicidnim tretmanima u periodu svibanj-srpanj.

Uvod

Poljoprivredni proizvođači oraha posljednjih godina su suočeni sa sve većim izazovima kako u suvremenoj plantažnoj proizvodnji oraha tako i u ekstenzivnoj proizvodnji (na okućnicama). Većina starijih voćara se vjerojatno sjeća izreke od prije 30-40 godina kako je orah privlačna i nezahtjevna kultura posebno u pogledu zaštite od bolesti i štetnika. Međutim, praksa je pokazala kako se voćari u novije vrijeme u proizvodnji oraha susreću sa dva vrlo značajna ograničavajuća čimbenika a to su voda (posebno mladi nasadi) i zaštita (introdukcija i širenje novih bolesti i šetnika), imajući u vidu vrlo ograničen izbor sredstava za zaštitu bilja.

Patogena gljivica Botryosphaeria dothidea ili gljivični rak pripada rodu Botryosphaeria a uz još nekoliko vrsta gljivica iz rodova Geosmithia, Neofusicoccum, Phomopsis i dr., izazivaju vrlo slične simptome koji u konačnici dovode do odumiranja čitavih stabala. Navedene vrste gljivica raširene su na svim kontinentima a kao ednofiti tj. miceliji gljivica se razvijaju unutar tkiva domaćina, koloniziraju nekoliko stotina vrsta šumskog i ukrasnog drveća, voća te ratarskih i povrćarskih kultura.

Prema dostupnim literaturnim podacima, gljivični rak je već duži niz godina prisutan u nasadima oraha u RH i nejasno je kako je introduciran u našu zemlju. Na Sjevernoameričkom kontinentu bolest se naziva „Botryosphaeria and Phomopsis canker“, koja posljednjih godina poradi vrlo brzog širenja postaje vrlo velika prijetnja komercijalnom uzgoju oraha u SAD-u, Australiji ali i u Europi. U slobodnom prijevodu na hrvatski, ovaj kompleks gljivičnih bolesti bi se mogao nazvati palež, rak ili kolaps/venuće.

Obilaskom trajnih nasada oraha u Osječko-baranjskoj županiji, utvrđeno je kako se simptomi zaraze najčešće pojavljuju na južnoj i jugozapadnoj strani debla i to na stablima starijim od 15 godina (Slika 1.) Vizualnim pregledom zaraženih stabala, može se zaključiti kako je zaraza za sada lokalizirana samo na deblo tj. nisu uočene patološke promjene i odumiranje ramenih (skeletnih) grana krošnje ali su se u vrlo malom broju slučajeva mogle uočiti na peteljkama listova i plodovima.

Slika 1. Točkaste i eliptične rak-rane koje stvara patogena gljivica B. dothidea kod uznapredovale zaraze debla oraha (snimio T. Validžić)

Simptomi širenja zaraze na stablima oraha

Početni simptomi napada gljivičnog raka oraha uočavaju na deblima u obliku manjih ili većih crnih okruglih nekrotičnih lezija koje su vrlo uočljive u kontrastu sa svijetlom i glatkom korom debla koje u uznapredovaloj fazi zaraze poprimaju eliptični oblik. Iz ovih rak-rana uočava se povremeno lučenje crne ili tamno-smeđe smolaste tekućine tzv. tekline koje predstavljaju inokul (iscjedak sa „sjemenkama“) za širenje zaraze posebno poslije jačih oborina (Slika 2.).

Slika 2. Širenje inokulata gljivice B. dothidea (tzv. tekline) na deblu oraha nakon jače kiše ili visoke relativne vlažnosti zraka (snimio T. Validžić)

Na mjestima rak rana, nakon uklanjanja površinskog sloja kore uočavaju se nekrotizirani dijelovi u obliku tamno-smeđih lezija koje su omeđene nešto svjetlijim prstenom (Slika 3. i Video zapis 1.). Ovi nešto svjetliji prstenasti pojasevi s mrtvim tkivom koje razgraničava zdravo od napadnutog tkiva su oblik samoobrane stabla kojom se pokušava zaustaviti širenje patogena unutar tkiva kore.

Slika 3. Tamnije i svjetlije smeđe lezije mrtvog tkiva na kori debla oraha koje stvara B.dothidea (snimio T. Validžić)

 

Video zapis 1. Nekrotizirani dijelovi na kori debla u obliku svjetlijih i tamnijih smeđih lezija (snimio T. Validžić)

U kasnijim stadijima širenja zaraze slični simptomi se uočavaju i na kori skeletnih grana. Voćari obično ne pridaju pažnju ovim početnim simptomima na deblima te se zaraza uoči tek tijekom vegetacije kada pojedine grane počinju naglo odumirati. Listovi na zaraženim granama gube turgor, imaju simptome paleži, poprimaju smeđu boju ali ne otpadaju nego ostaju na zaraženim granama sve do zime (Slika 4.).

Slika 4. Simptomi napada B. dothidea na krošnji stabla oraha (Izvor: https://www.wcngg.com, T. Michailides, UC Davis)

Simptomi zaraze se kod uznapredovalog stadija mogu uočiti i na lisnim peteljkama u obliku crnih lezija, na mladim izbojcima i pupovima koji do iduće vegetacijske sezone potpuno nekrotiziraju (Slika 5.), te na peteljkama plodova i samim plodovima čija se zelena lupina smežura i pocrni. Mjesta prodora gljivice u zdravo tkivo su rane od rezidbe, oštećenja na kori od niskih temperatura, oštećenja od tuče, napad štetnika koji bodu i sišu te prirodni otvori kao što su puči (stome) ili ožiljci otpalih listova. Najnovija istraživanja u SAD-u su pokazala kako su najčešća mjesta prodora patogena u tkivo ožiljci od otpalih peteljki plodova u jesen. Stoga je ovdje vrlo važno naglasiti važnost preventivne zaštite nasada nakon berbe tj. zimska zaštita.

Slika 5. Simptomi napada B. dothidea na izbojcima, peteljkama listova i plodovima oraha (Izvor: https://www.wcngg.com, T. Michailides, UC Davis)

Epidemiologija gljivičnog raka

Gljivica na zaraženim stablima prezimljava na kori zaraženog debla, mladim izbojcima, pupovima te mumificiranim plodovima oraha. Širenju zaraze pogoduje prisustvo inokula, najmanje 4 mm oborina, temperature iznad 10 °C te nazočnost otvorenih mjesta na tkivu (ranice, ubodi i sl.,) koje će poslužiti kao mjesta prodora patogena u zdravo tkivo.

Gljivica se razmnožava nespolnim putem razvojem „sjemenki“ tzv. konidija u plodnim tijelima koji se nazivaju piknidi. Konidije se šire vodom te su česte oborine kao i zalijevanje nasada diznama sa raspršivačima veliki rizik za širenje bolesti u nasadu. Primarne zaraze ostvaruju se početkom proljeća a sekundarne krajem ljeta i početkom jeseni. Dakle, izvor inokulata za primarnu zarazu su zaražene grane nakon zimske rezidbe, otpalo zaraženo lišće i mumificirani plodovi koji nisu uklonjeni iz nasada. Pojedini autori navode kako čak i drveni potporni stupići koji se postavljaju uz sadnice, mogu biti značajan izvor zaraze s B.dothidea u mladim nasadima.

Slika 6. Ulazno-izlazni otvor ličinke Granotoča (Zeuzera pyrina) na deblu oraha s vidljivim simptomima prodora B. dothidea u zdravo tkivo kore (snimio T. Validžić)

Moguće mjere zaštite

Većina metoda zaštite usmjerena je na primjenu preventivnih agrotehničkih i pomotehničkih zahvata. Dosta čest slučaj u RH je nepravilan izbor položaja za uzgoj oraha (mrazišta, visok nivo podzemnih voda i sl.), koji rezultira usporenim rastom i slabljenjem obrambenih mehanizama biljke. U takvim nasadima poželjna bi bila preventivna aplikacija pripravaka koji su u RH registrirani kao folijarna gnojiva i/ili ojačivači bilja u cilju jačanja obrambenog mehanizma stabala oraha u stresnim situacijama koje služe kao okidači (eng. trigger) za aktivaciju patogena.

Voćarima se preporučuje češći obilazak nasada i kontrola debala kako bi se što ranije uočili simptomi zaraze. Rezidba se treba obavljati sa dezinficiranim alatom.

Zaražene grane kao i mumificirane plodove potrebno je odrezati i iznijeti iz nasada te što prije spaliti. U slučajevima kada se na deblima uoče prve nekrotične lezije i tekline, iste se mogu tijekom ljeta izrezati prikladnim oštrim alatom sve do zdravog dijela kore (Video zapis 2.). Tako očišćena mjesta poželjno je tretirati (dezinficirati) s pripravcima na bazi bakra: Cuprocaffaro 50 WP (u koncentraciji 0,8 – 1,0) ili Bordoška juha caffaro 20 WP (u koncentraciji 1,5%), te nakon sušenja (1-2 dana), rane premazati voćarskim voskom.

Video zapis 2. Uklanjanje nekrotiziranih dijelova (rak rana) sa kore debla oraha (snimio T. Validžić)

Kemijske mjere zaštite obuhvaćaju primjenu fungicidnih i insekticidnih pripravaka koje treba uklopiti u redoviti program zaštite. Svakako treba naglasiti kako redovita zaštita nasada od napada štetnih kukaca koji bodu, buše i sišu (jabučni savijač, lisne uši, fitofagne stjenice, granotoč – Slika 6. i dr.), značajno smanjuje potencijal širenja patogena.

Na žalost u RH a uglavnom i EU, ne postoje registrirani pripravci za suzbijanje gljivičnog raka oraha. Prema istraživanjima u SAD-u  u kojima se istraživao učinak oko 20 aktivnih tvari, vrlo dobru učinkovitost na patogenu gljivicu B.dothidea je pokazao pripravak Signum (boskalid + piraklostrobin) uz još nekoliko pripravaka koji nisu registrirani u EU. Fungicidni pripravci primjenjuju se ciljano u nasadu u 3-4 tretmana i to sredinom mjeseca svibnja, lipnja i srpnja a eventualno četvrti tretman je potrebno obaviti nakon berbe oraha kako bi se spriječio prodor patogena kroz ranice od otpalih peteljki plodova i listova, posebno vodeći računa da se tretmani obavljaju prije ili nakon jačih oborina.

U RH dozvolu za korištenje u orahu ima pripravak Signum (boskalid + piraklostrobin). Pripravak je registriran za suzbijanje sive pjegavosti lista (Gnomonia leptostyla), koja posljednjih godina postaje gospodarski značajna bolest poradi čega voćari mogu računati na vrlo dobar sporedni učinak pripravka i na gljivični rak. Pripravak se u nasadima oraha primjenjuje u količini od 1,0 kg/ha uz dozvoljena dva (2) tretmana u vegetacijskoj sezoni. Preporuka je aplikacija pripravka sredinom mjeseca svibnja i lipnja.

Ekološkim proizvođačima oraha može preporučiti pripravak Serenade Aso (Bacillus amyloliquefaciens soj QST 713), ekološki pripravak koji suzbija široki spektar gljivičnih i bakterijskih oboljenja. Pripravak je registriran u orahu za suzbijanje bakterijske pjegavosti (Xanthomonas arboricola pv. juglandis), pa se voćarima može savjetovati provjera sporednog učinka ovog pripravka i na gljivični rak.

Voćarima amaterima može se preporučiti redovito kasno jesensko i proljetno premazivanje (krečenje) debala i osnove skeletnih grana otopinom vapna, soli i močivog sumpora koji se u za ovu svrhu može zamijeniti s jednim od bakarnih pripravaka za zimsku zaštitu. Okvirne količine komponenti bi bile slijedeće: 10 lit. vode + 5 kg gašenog vapna, ½ kg soli poradi boljeg prianjanja na deblo, 100 g močivog sumpora ili 100-200 g pripravka na bazi bakra.

dr. sc. Tihomir Validžić

tihomir.validzic@mps.hr

 

 

Izvori podataka:

  1. Chen S, Morgan DP, Hasey JK, Anderson K, Michailides TJ. Phylogeny, Morphology, Distribution, and Pathogenicity of Botryosphaeriaceae and Diaporthaceae from English Walnut in California. Plant Dis. 2014 May;98(5):636-652.
  2. López-Moral A, Lovera M, Raya MDC, Cortés-Cosano N, Arquero O, Trapero A, Agustí-Brisach C. Etiology of Branch Dieback and Shoot Blight of English Walnut Caused by Botryosphaeriaceae and DiaportheSpecies in Southern Spain. Plant Dis. 2020 Feb;104(2):533-550.
  3. Marsberg A, Kemler M, Jami F, Nagel JH, Postma-Smidt A, Naidoo S, Wingfield MJ, Crous PW, Spatafora JW, Hesse CN, Robbertse B, Slippers B. Botryosphaeria dothidea: a latent pathogen of global importance to woody plant health. Mol Plant Pathol. 2017 May;18(4):477-488.
  4. Novak Adrijana, Dario Ivić, Zdravka Sever, Tina Fazinić i Krešimir Šimunac. “BOTRYOSPHAERIA CANKER OF WALNUT IN CROATIA.” Glasilo biljne zaštite18, br. 3 (2018): 321-0. https://hrcak.srce.hr/236900
  5. Zlatković, M. (2016). Botryosphaeriaceae kompleks na različitim drvenastim vrstama u Srbiji, doktorska dizertacija, Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet, 217.
  6. https://ipm.ucanr.edu/agriculture/walnut/botryosphaeria-dieback/
  7. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0261219422002149
  8. https://www.walnut.net.au/wp-content/uploads/2017/12/Botryosphaeria-and-Phomopsis-Presentation 9. Themis-Michailides-Walnut-Farm-Walk-Nov2017.pdf
  9. tps://ipm.ucanr.edu/PMG/PESTNOTES/pn74177.html
  10. https://gospodarski.hr/rubrike/vocarstvo-rubrike/gljivicni-rak-oraha-prijeti-nasadima/
  11. https://www.hapih.hr/wp-content/uploads/2022/08/RNQPs-Sadni-materijal-oraha_V2.pdf
  12. https://ccfruitandnuts.ucanr.edu/files/239150.pdf
  13. https://apsjournals.apsnet.org/doi/full/10.1094/PDIS-03-19-0545-RE

 

Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

Prvi nalaz narančinog trnovitog štitastog moljca (Aleurocanthus spiniferus) na području grada Opuzena

1. veljače 2023.0

Narančin trnoviti štitasti moljac je karantenski štetnik na području Europske Unije, podrijetlom iz Azije, koji je prvi put u Hrvatskoj  zabilježen 2018. godine u proizvodnom nasadu mandarina u Konavlima. Od prvih nalaza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ovaj štetni organizam proširio se prema sjeverozapadu Dubrovačko-neretvanske županije te prema Splitsko-dalmatinskoj županiji (otoci Hvar i Brač te područje Makarske). Tijekom proteklog tjedana  potvrđen je prvi nalaz na području grada Opuzena.

Slika 1. Ličinka – puparij

Narančin trnoviti štitasti moljac je polifag koji napada više od 90 biljnih vrsta. Štetnik je u Hrvatskoj do sada osim u nasadima agruma nađen i na vinovoj lozi te na nekoliko voćnih vrsta (marelica, trešnja, nar, smokva, nešpula, dunja), ukrasnih (ruža, petolisna lozica, lovor višnja) i divljih biljnih vrsta (bršljan, pasja ruža).

Izravne štete na biljkama uzrokuju ličinke i odrasli razvojni stadiji štetnika sisanjem biljnih sokova na naličju listova, dok su neizravne štete posljedica izlučivanja obilne medne rose na kojoj se razvijaju gljive čađavice što za posljedicu ima smanjenu respiraciju i fotosintezu biljke, te gubitak tržišne vrijednosti plodova. Jako napadnuti listovi mogu otpasti, a uslijed jakog napada porast mladica je smanjen.

Slika 2. Puparij

U cilju sprječavanja daljnjeg širenja karantenskog štetnog organizma izvan demarkiranih područja, donesena je Odluka o određivanju demarkiranih područja u kojima se provode mjere za sprječavanje širenja i suzbijanje narančina trnovitoga štitastog moljca – Aleurocanthus spiniferus (Quaintance) (NN 111/2020). Pozitivni lokalitet Opuzen, sukladno „Odluci o određivanju demarkiranih područja u kojima se provode mjere za sprječavanje širenja i suzbijanje narančina trnovitoga štitastog moljca – Aleurocanthus spiniferus (Quaintance)“ (NN 111/2020), nalazi se izvan demarkiranih područja.

Slika 3. Zaraza gljivama čađavicama

Obzirom na važnost proizvodnje agruma na području doline rijeke Neretve,  nužno je provođenje svih mjera sprječavanja širenja i suzbijanja narančinog trnovitog štitastog moljca. Nadzor o provedenim aktivnostima i  propisanim mjerama suzbijanja u nadležnosti je  fitosanitarne inspekcije.

Propisane mjere suzbijanja i sprečavanja širenja su uklanjanje i uništavanje pojedinačnih zaraženih biljaka domaćina ili dijelova zaraženih biljaka.

Osim mehaničkog uklanjanja zaraženih biljaka suzbijanje se obavlja i  primjenom kemijskih insekticidima ili bioloških insekticida na svim biljkama domaćinima.

Slika 4. Odrasli oblik

U Republici Hrvatskoj prema FIS -u, dozvolu za suzbijanje  narančinog trnovitog štitastog moljca na agrumima ima pripravak na osnovi aktivne tvari spirotetramat trgovačkog naziva Movento u koncentraciji 0,045-0,075 % (45-75 mL sredstva/100 L vode) uz utrošak vode 1000-3000 L/ha. Maksimalna dopuštena količina po jednoj primjeni iznosi 2,25 L/ha. Sredstvo se primjenjuje od početka formiranja ploda do stadija kada su plodovi postigli 80 % veličine (BBCH 71-78).Sredstvo primijeniti kod pojave prvih ličinki. Dozvoljene su najviše dvije primjene godišnje s razmakom između tretiranja od najmanje 21 dan.

Slika 5. Jaja i ličinke različitih stadija – uvećano 200X

U slučaju sumnje na prisutnost karantenskog  štetnika A. Spiniferus u nasadu obratiti se Sektoru za nadzor poljoprivrede i fitosanitarni nadzor Državnog inspektorata RH ili Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu-Centar za zaštitu bilja na kontakte: fitosanitarna.inspekcija@dirh.hr 01/2375100, czb@hapih.hr 01/2311-640.

Ministarstvo poljoprivrede  u nadolazećem periodu planira povećati broj vizualnih pregleda na tom području.

Ministarstvo poljoprivrede
Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede

Ratarstvo, Savjet

Analiza komparativnih pokusa kukuruza u 2022. godini

2. prosinca 2022.0

ANALIZA KOMPARATIVNIH POKUSA KUKURUZA MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE U 2022. GODINI SA ANALIZOM UTJECAJA SUŠE NA PRINOSE U PROIZVODNJI ZRNA KUKURUZA

Ministarstvo poljoprivrede – Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u suradnji sa svim zainteresiranim sjemenskim kućama registriranim u RH za prodaju sjemena kukuruza, provela je i ove godine  zajednički komparativni pokus kukuruza  koji je po identičnim metodološkim uvjetima  bio sijan na 4 lokacije: Vukovarsko-srijemska županija: OPG Šibalić Marko – Nijemci;  Osječko-baranjska županija: Fakultet agrobiotehničkih znanosti – Osijek; Bjelovarsko-bilogorska županija: BILOFARM d.o.o. – Stančići i Međimurska Županija: OPG Babić Zvonimir – Sveti Martin na Muri.

Cilj istraživanja bio je utvrđivanje komercijalnih (ekonomskih)  vrijednosti u proizvodnji zrna kukuruza, hibrida koji su osobno predložili predstavnici sjemenarskih kuća  u 2022. godini uz analizu svake zasebne lokacije po hibridu i FAO skupine hibrida.

Ova analiza obuhvaća objedinjene prosječne rezultate ostvarenih prinosa u pokusu po lokacijama (ukupno i FAO skupinama) a obzirom da se identičan pokus provodio kroz višegodišnje istraživanje (2019.-2021.) na istim lokacijama analiziran je i utjecaj suše na ukupan prinos zrna kukuruza u 2022. godini koja će zasigurno biti zapamćena po velikoj suši u vrijeme najintenzivnije vegetacije kukuruza i kao takva ostavila je neizbrisiv trag u dijelu prinosa istoga ove godine.

Prosječni ostvareni prinosi po lokacijama i FAO skupinama u 2022. godini:

FAO 300

FAO 400

FAO 500

SVI HIBRIDI

Vukovarsko-srijemska

4761

5044

4633

5067

Osječko-baranjska

4520

4408

3873

4298

Bjelovarsko-bilogorska

11484

11451

14367

11792

Međimurska

7271

9438

10339

9031

Pregled ostvarenih prinosa u ovogodišnjem komparativnom pokusu kukuruza (analiza cca 40 hibrida koji su sudjelovali u pokusu) jasno daje do znanja kako je prisutna velika varijabilnost od lokacije do lokacije i kako su ti prinosi značajno niži nego li se to ostvarivalo u zadnjim razdobljima naših pokusa sa hibridima kukuruza.

Utjecaj klimatskih čimbenika, a najviše količine oborina  i njihov raspored te temperature zraka, definitivno su imale ogroman utjecaj na konačne prinose. Sukladno tome napravljena je  usporedba prosječnih prinosa po lokacijama identičnog pokusa za razdoblje 2019.-2021. sa prinosima u 2022. godini i rezultati izgledaju ovako.

2019.-2021.

2022.

% umanjenje prinosa u 2022.

Vukovarsko-srijemska

10000

5067

49,3

Osječko-baranjska

13069

4298

67,1

Bjelovarsko-bilogorska

13195

11792

10,6

Međimurska

13400

9031

32,6

12416

7547

39,2

Analizom je utvrđeno da je, ukupno gledajući kompletno pdručje imalo podbačaj u prinosu radi čimbenika suše skoro 40 %, pri čemu je istok Hrvatske imao puno veći pdbačaj u postotku od cca 50 – 67 %.

Pravi uzroci doista leže u klimatskim čimbenicima jer blic analizom tih pokazatelja  utvrđeno je i značajno odstupanje analiziranih podataka što je potvrda da je suša u 2022. godini imala ogroman utjecaj na kvantitetu zrna kukruza u realnoj proizvodnji (tablica ispod).

Pregled/usporedba pojedinih klimatskih pokazatelja izraženim u prosječnim vrijednostima za razdoblje vegetacije svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i godine 2019-2021 te 2022. (Izvor podataka: klimatske stanice MP, lokaliteti u blizini lokacija pokusa.)

oborine

prosječne dnevne temperaturama

dani sa temperaturama  30 – 35 0C

dani sa temperaturama  višim od 35 0C

2019.-

2022.

2022.

 2019.-

2022.

2022.

2019.-

2022.

2022.

2019.-

2022.

2022.

Vukovarsko – srijemska

248

69

21,5

22,2

41

49

23

31

Osječko – baranjska

167

 136

21,0

22,8

41

46

5

15

Bjelovarsko – bilogorska

334

 186

20,0

21,0

50

54

9

12

Međimurska

422

 273

19,4

20,7

37

41

3

8

prosjek

293

 166

20,5

21,7

42

48

10

17

 

Siniša Hrgović, dipl. ing. agr.

 

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Kontrola i suzbijanje bolesti pčela – praktični prikaz u Đakovu

24. studenoga 2022.0

Demonstracijska aktivnost (DA) „Kontrola i suzbijanje bolesti pčela-praktični prikaz“ održana je 21. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Tomić na području Đakova, Đurđanca i Arduševca u Osječko-baranjskoj županiji. Polaznici DA upoznati su sa štetnicima i neprijateljima pčela, nezaraznim bolestima te zaraznim i nametničkim bolestima pčela. Posebno je demonstrirano na koji način bi pčelari trebali pasivno motriti na etiniozu odnosno malog kornjaša (Aethina tumida).

 

    Prirodno stanište ovog kornjaša su dijelovi Afrike južno od Sahare. Značajno je da na svom prirodnom domaćinu (afrička pčela), etine ne uzrokuju štete osim u prostorijama za vrcanje i skladištenje rezervnog saća i meda. Međutim, kod europske pčele etina nanosi velike štete te uzrokuje njihovo brzo propadanje. Godine 1998. etina se proširila iz Južne Afrike na Floridu, SAD, a uvozom pčelinjeg voska iz SAD-a, etina se 2002. godine proširila na Kanadu (Manitoba). U Egiptu, etina je utvrđena 2000. godine, a u Australiji (New South Wales i Queensland) 2002. godine. U Portugalu je utvrđena 2004. uvozom ilegalnih matica iz SAD-a, ali je oštrim veterinarsko-sanitarnim mjerama suzbijena. Međutim, u rujnu 2014. etina se pojavila u Italiji (Calabria i kasnije Sicilija) i tamo još uvijek nije iskorijenjena. Najveće štete pčelinjoj zajednici nanose ličinke etine koje se hrane pčelinjim leglom, peludom i medom i morfološki su vrlo slični ličinkama voskovog moljca. Zbog globalne trgovine pčelinjim proizvodima, rojevima i pčelinjim zajednicama postoji visoka opasnost daljnje širenje etine u Europi. Posebno su ugroženi pčelinjaci smješteni u toplijim dijelovima umjerenog klimatskog pojasa (južna Europa), na pjeskovitom tlu, u blizini zračnih luka te u blizini mjesta za istovar i pretovar roba iz uvoza (pomorske i riječne luke).

Foto: Ivana Tlak Gajger (etina u crvenom krugu)

Morfologija

Tijelo odraslog kornjaša je ovalnog oblika, duljine 5 – 7 mm i širine 3 – 4.5 mm. Glava je često podvučena pod hitinski štit te stoga nije vidljiva. Na glavi se nalaze kratke antene koje se na krajevima proširuju u kuglice. Cijelo tijelo pokriveno je hitinskim štitom tamno smeđe do crne boje. Krila su prekrivena nježnim dlačicama, a vanjski dijelovi krila kraći su od zatka, tako da je kraj istog vidljiv.

Odrasla etina (Foto: Food and Environment Research Agency (Fera – England))

 

Ličinka je bijele boje, duga 10 – 11 mm i široka 1.6 mm. Prednji i stražnji kraj su zašiljeni. Na leđnom dijelu se nalaze redovi malih bodlji te ima 3 para nogu koje su smještene neposredno iza glave. Diferencijalno-dijagnostički, ličinke etine u usporedbi s ličinkama velikog i malog voskovog moljca te peludnog moljca imaju veći broj slabije razvijenih nogu smještenih na grudima i trbuhu.

Ličinka etine (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

Razvojni ciklus

Etina se razvija potpunom preobrazbom. Tijekom 12 mjeseci etina može imati više generacija potomaka (1 do 6 generacija) ovisno o uvjetima okoliša. Njenom razvoju pogoduju visoka temperatura i vlažnost zraka.

Jaja su bijele boje, veličine 1.5 × 0.25 mm, nalik jajima pčela, ali su manja. Odrasle ženke polažu jaja na saću ili češće u pukotinama i šupljinama unutar košnice u obliku nepravilnih nakupina.

Jaja etine (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

 

Uznemiravanje potiče etine na parenje i polaganje jaja. Odrasla ženka tijekom 12 mjeseci svoga života može proizvesti do 2000 jaja. Nakon 1 – 6 dana iz jaja izlaze ličinke koje se hrane pčelinjim leglom, peludom i medom. Nakon 10 do 14 dana zrela ličinka etine, gmižući prema svjetlu, napušta košnicu i zavlači se u zemlju gdje se zakukulji i nastavlja svoj razvoj. Tražeći pogodno tlo, ličinka etine može prijeći put od nekoliko stotina metara. Naposljetku se zakukulji u zemlji na dubini od 5 do 60 cm. U nepovoljnim klimatskim uvjetima, aktivnost zrelih ličinaka prestaje sve do pojave povoljnih uvjeta za daljnji razvitak. Postotak preživljavanja ličinaka usko je povezan s temperaturom okoline. Pri temperaturi od 30ºC preživljava 100% ličinaka, pri 20ºC preživljava manje od 50%, a pri 10ºC ugibaju sve ličinke. Odrasle jedinke obično se pojavljuju nakon 3 do 4 tjedna, iako se mogu pojaviti u bilo kojem trenutku između 8 i 84 dana ovisno o temperaturama. Etine mogu aktivno letjeti najmanje 10 km, te je mogućnost prenošenja vrlo velika te mogu preživjeti do 9 dana bez vode ili hrane; na saću 50 dana, a na voću i do nekoliko mjeseci.

 

Bolest se najčešće prenosi prirodnim putem jer je etina dobar letač. Međutim, širenju pogoduje globalni promet pčelinjih zajednica i pčelinjih proizvoda te kupoprodaja paketnih rojeva, pčelinjih zajednica, rojeva, saća, voska ili pčelarske opreme. Također, bolest se može proširiti i transportom zemlje, voća ali i alternativnog domaćina (npr. bumbari).

Dijagnoza

Uočljivo je uništeno pčelinje leglo, sluzave naslage te galerije i tuneli po saću jer se ličinke etine hrane leglom, medom i peludom. Također je prisutna i fermentacija i cijeđenje meda koji potamni i miriši na trule naranče. Za lakše utvrđivanje prisutnosti uzročnika mogu se postaviti različiti tipovi klopki. Jednostavna klopka je izrađena od 4mm široke valovite plastike koje se postavljaju na dno i pokraj košnice. Odrasle jedinke uzročnika sakrivat će se od pčela unutar tunela klopke.

Klopke za etinu (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

Nadzor i preventiva

     Redovan pregled pčelinjih zajednica za rano utvrđivanje jer se manji broj odraslih jedinki, jaja i ličinki vrlo teško uoči u košnicama. Presudno je uočiti sve neuobičajene kukce u i oko košnice, u što ranijoj fazi prisutnosti.

U slučaju sumnje na prisutnost etine u RH!

     Hitno obavijestiti najbližu veterinarsku stanicu odnosno nadležno tijelo koje će provesti propisane mjere. Sve sumnjive odrasle jedinke, ličinke ili jaja hitno dostaviti u nacionalni laboratorij i/ili nadležnom tijelu, na identifikaciju. Za dostavu je potrebno koristiti zapečaćenu posudu te uz popratni dopis uključiti što više podataka – ime i adresu, detaljne podatke o pčelinjaku s točnom lokacijom. Ne smiju se slati žive odrasle jedinke, ličinke ili jaja poštom. Najjednostavniji način za pravilno slanje uzoraka jest držanje uzoraka preko noći u zamrzivaču ili stavljanjem uzoraka u 70% – tni etanol.

Prevencija

Važno je održavati higijenu pčelinjaka te pčelarske opreme i prostorije za vrcanje meda. Preporučuje se upotreba svijetlog saća u medištu košnice jer je ono manje privlačno etinama. Iz medišnih nastavaka med se mora izvrcati unutar 1 do 2 dana. Voštane poklopce i saće što prije pretopiti u vosak. Pčelinje zajednice moraju biti zdrave i jake te zaposjedati što veću površinu saća. Preporuča se držanje rezervnog saća u zamrzivaču.

 

Na kraju treba istaknuti da su sudionici bili vrlo zadovoljni tijekom DA, uvijek spremni na otvoreni dijalog, učenje od kolega i spremnost na usvajanje novih metoda i inovacija. Prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nam se pridružila na ovoj DA te je demonstrirala svoja znanja u svezi prepoznavanja etine. Velika zahvala nositelju OPG Tomić, gosp. Željku Tomić koji je uložio mnogo truda u organizaciju i provedbu DA ustupajući pri tome svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA te ostalim pčelarima koji su demonstrirali svoj način prepoznavanja određenih bolesti te njihovu kontrolu i suzbijanje. Posebna zahvala pčelarima Zlatku Bošnjakoviću (Đurđanci) i Ivanu Krizmaniću (Đakovo) koji su nesebično podijelili svoja znanja i vještine. Također, zahvala na trudu kolegi Juri Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ u organizaciji i provedbi DA na području Grada Đakova.

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

Agroekologija, Savjet, Zaštita bilja

Ambrozijina zlatica na području Bjelovarsko-bilogorske županije

17. studenoga 2022.0

Tijekom ovogodišnjih obilazaka terena na području Bjelovarsko-bilogorske županije u cilju praćenja štetnih organizama na poljoprivrednim kulturama poslova izvršen je i pregled biljaka ambrozije  (Ambrozia artemisifolia L.) na prisutnost ambrozijine zlatice (Ophraella communa L.). od  mjeseca lipnju pa sve do rujna.  Njihova populacija  bila je u značajno brojnosti što je vrlo korisna informacija jer je riječ o  insektu koji bi mogao postati značajna karika biološke kontrole ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.).

Ambrozijina zlatica je insekt iz podporodice (Galerucinae), porodica (Chrisomelidae),  podrijetlom je iz Sjeverne Amerike. Njena pojava  bilježi se od 2013-te godine u Italiji te kasnije u Švicarskoj, Sloveniji, Srbiji i dr. Prema dostupnoj literaturi u Hrvatskoj je zabilježen prvi nalaz 2019. godine na području  Parka prirode Lonjsko polje.

Na biljkama ambrozije  ličinke i odrasli oblici hrane se lišćem i mogu izazvati i defolijaciju. Osim toga hrane se i polenom čime se umanjuje reprodukcijska moć biljke, što pridonosi i smanjenju alergijskog potencijal. Štete na biljkama ambrozije mogu biti i veće od 80 %. Na biljci istovremeno mogu se naći svi razvojni oblici kukca: jaja, ličinke i odrasli oblici.

Prema podatcima u literaturi smatra se da prezimljavaju odrasli oblici i javljaju se na mladim biljkama ambrozije u travnju, odrasli oblici prve druge i treće generacije javljaju se od lipnja do kolovoza, a četvrta generacija može se javiti u rujnu. Tijekom vegetacije generacije se preklapaju, a na prezimljavane idu u listopadu.

Foto 1. Jaja ambrozijine zlatice (J. Berić)

 

Foto 2. Kukuljica i odložena jaja ambrozijine zlatice (V. Bradić)

 

Foto 3. Ličinka ambrozijine zlatice (J. Berić)

 

Foto 4. Odrasli oblici ambrozijine zlatice (J. Berić)

 

Foto 5. Oštećenja na ambroziji (V. Bradić)

 

Istraživanjima  u Srbiji u 2022. godini utvrđene su štete od ambrozijine zlatice u rasponu od 10-15 %  i na biljkama obična dikica (Xanthium strumarium L.) i tankolisni suncokret

( Helianthus decapetalus), dok se u svijetu spominju štete i na suncokretu (Helianthus annus L.).

Prilikom pregleda ambrozije primijećen je i dosta velik broj parazitarnih i propalih jaja ovog kukca, što upućuje da vjerojatno ima prirodne neprijatelje i u našem podneblju.

U literaturi se spominju prirodni neprijatelji ličinke  azijske bubamare (Harmonia axyridis), ličinke mrežokrilke red (Neutoptera), nimfe i odrasli oblici bogomoljke (Mantodea), stjenice roda (Piocoris varius) nimfe pauka (Agelena opulenta) (Moriya et al., 2002.) te parazitoidna muha (Chaetonodexodes vanderwulpi). Također jaja ambrozijine zlatice mogu napasti i gljive roda (Beauveria bassiana).

Foto 6. Uništena jaja ambrozijine zlatice (J. Berić)

O nalazu  ambrozijine zlatice obaviješteni su  znanstvenici i stručnjaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Zavoda za poljoprivrednu zoologiju, koji su potvrdili vrst i koji će u budućnosti provoditi  istraživanja na području RH kako bi utvrdili stvarnu rasprostranjenost ovog kukca koristan učinak na smanjenje populacije ambrozije kao i potencijalnu opasnost  na nekoj od poljoprivrednih kultura.

Berić Jadranka, dipl. inž. agr.

Vesna Bradić, dipl. inž. agr.

 

Izvor podataka:

Sarajlić, Ankica; Majić, Ivana; Lović, Ivan; Funarić, Mirko; Ravlić, Marija Mogućnosti biološke kontrole ambrozije uz pomoć kukaca // Zbornik sažetaka – 5. Simpozij Hrvatskog entomološkog društva / Sarajlić, Ankica ; Ravlić, Marija (ur.).Osijek: Hrvatsko entomološko društvo, 2022. str. 24-24 (poster, domaća recenzija, sažetak, stručni

https://www.naro.affrc.go.jp/archive/niaes/techdoc/apasd/Ophraella%20communa%20-B.html

Prvi podaci o Xanthium strumarium i Helianthus decapetalus kao biljkama hraniteljkama ambrozijine zlatice (Ophraella communa L.) u Srbiji Milković Matija, Stanković Mihajlo, Gogić Tatjana, Rodić Sara, Konjević Aleksandra,Biljni lekar, vol. 50, br. 1, str. 40-47, 2022,

 

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja

9. studenoga 2022.0

Demonstracijska aktivnost (DA) „Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja“ održana je 13. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Radić na području Majkova u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Polaznici DA upoznati su s holističkim pčelarenjem koji uključuje u sebi dobru pčelarsku praksu i dobru veterinarsku praksu u pčelinjaku. Naime, holistički pristup odnosno razmišljanje analizira sustav i njegova svojstva na integrirani i globalni način, a ne kao zaseban zbroj pojedinih čimbenika koji čine taj sustav. Pojednostavljeno, holistička paradigma u pčelarstvu podrazumijeva harmonizaciju postupaka u tehnologiji pčelarenja i kontroli suzbijanja bolesti pčela te njihovoj preventivi.

 

Također, važnost holističkog pčelarenja još više dolazi do izražaja zbog negativnog utjecaja klimatskih promjena na pčelarstvo te uništavanje prirodnih habitata odnosno bioraznolikosti. Pri tome se ne smije zaboraviti uloga pčela u oprašivanju i njihova sinergija s cvjetnicama što predstavlja temelj održavanja ekološke ravnoteže u biocenozi. Štetan utjecaj klimatskih promjena već se osjeća u pčelarstvu u vidu slabijeg razvoja pčelinjih zajednica u proljeće odnosno slabijeg biološko-uzgojnog potencijala u kasno ljeto, nedostatka nektara i peluda u prirodi zbog učestalih pojava hladnoće, mraza, kiše ili suše te posljedično manje prinosa. Kratkoročne i dugoročne prognoze u svezi očekivanih temperatura s obzirom na razinu emisije stakleničkih plinova nisu obećavajuće (Tablica1) pa UN klimatske konferencije poput COP 26 u Glasgowu (2021) ili COP 27 u Sharm el-Sheikh-u (2022) predstavljaju zadnju nadu da ćemo uspjeti sačuvati planetu Zemlju od nepovratnih promjena.

Kratkoročno

2021 – 2040

 Srednjoročno

2041 – 2060

 Dugoročno

2080 – 2100

Razina emisije plinova

 Očekivana

temp. 0C

Vjerojatni

raspon 0C

Očekivana

temp. 0C

Vjerojatni

raspon 0C

Očekivana

temp. 0C

Vjerojatni

raspon 0C

vrlo niska 1.5 1.2 – 1.7 1.6 1.2 – 2.0 1.4 1.0 – 1.8
niska 1.5 1.2 – 1.8 1.7 1.3 – 2.2 1.8 1.3 – 2.4
srednja 1.5 1.2 – 1.8 2.0 1.6 – 2.5 2.7 2.1 – 3.5
visoka 1.5 1.2 – 1.8 2.1 1.7 – 2.6 3.6 2.8 – 4.6
vrlo visoka 1.6 1.3 – 1.9 2.4 1.9 – 3.0 4.4 3.3 – 5.7

Tablica 1. Projekcija očekivanih temperatura u odnosu na razinu emisije plinova  Izvor: IPPC (2021)

Međutim, još veću zabrinutost pobuđuju projekcije učestalosti ekstremnih temperatura, padalina i oborina te ekstremne suše u sušnim područjima u periodu od deset godina u usporedbi s predindustrijskim dobom između 1850-1900. (Tablice 2,3 i 4).

1850 – 1900 Trenutno 1 0C 1,5 0C 2 0C 4 0C
1x 2,8 x 4,1 x 5,6 x 9,4 x
Granice vjerojatnosti (1.8 – 3.2) (2.8 – 4.7) (3.8 – 6.0) (8.3 – 9.6)

Tablica 2 Projekcija učestalosti ekstremnih temperatura u periodu od 10 godina
Izvor: IPPC (2021)

 

U Tablici 2 se može vidjeti usporedba projekcije učestalosti ekstremnih temperatura u periodu od deset godina s predindustrijskim periodom. Pojednostavljeno, u predindustrijskom razdoblju (1850-1900) u periodu od deset godina bila je jedna godina s ekstremnim temperaturama. Međutim, trenutno je planeta Zemlja zagrijana za 1,1 0C više u usporedbi s predindustrijskim periodom pa je projekcija učestalosti ekstremnih temperatura u periodu od deset godina 2,8 puta veća (raspon vjerojatnost između 1,8 – 3,2) odnosno u periodu od deset godina možemo očekivati tri godine s ekstremnim temperaturama. Međutim, ako se prosječna temperatura planete Zemlje povisi za 1,5 0C onda možemo očekivati 4 godine s ekstremnim temperaturama u periodu od deset godina. Slične projekcije postoje o učestalosti ekstremnih padalina/oborina (trenutno 1,3 x veća vjerojatnost u usporedbi s predindustrijskim periodom – Tablica 3) odnosno ekstremnih suša u poljoprivredi u sušnim područjima (trenutno 1,7 x veća vjerojatnost u usporedbi s predindustrijskim periodom – Tablica 4) u razdoblju od deset godina. Međutim, ako se prosječna temperatura povisi za 20C možemo vjerojatno očekivati dvije godine u periodu od deset godina s ekstremnim padalinama (Tablica 3) odnosno 2,4 godine (raspon vjerojatnosti 1,3-5,8) ekstremnih suša u sušnim područjima u periodu od deset godina (Tablica 4).

1850 – 1900 Trenutno 1 0C 1,5 0C 2 0C 4 0C
1x 1.3 x 1.5 x 1.7 x 2.7 x
Granice vjerojatnosti (1.2 – 1.4) (1.4 – 1.7) (1.6 – 2.0) (2.3 – 3.6)

Tablica 3. Projekcija učestalosti ekstremnih padalina/oborina u periodu od 10 godina

Izvor: IPPC (2021)

1850 – 1900 Trenutno 1 0C 1,5 0C 2 0C 4 0C
1x 1.7 x 2.0 x 2.4 x 4.1 x
Granice vjerojatnosti (0.7 – 4.1) (1.0 – 5.1) (1.3 – 5.8) (1.7 – 7.2)

Tablica 4. Projekcija učestalosti ekstremnih suša u poljoprivredi u sušnim područjima periodu od 10 godina

Izvor: IPPC (2021)

    Posljedice klimatskih promjena neće biti samo lokalne prirode već će imati ogroman globalni učinak na nestašicu vode i hrane, a time i različite socio-ekonomske učinke u vidu gospodarskih i političkih nestabilnosti, migracija ljudi, životinja i biljaka, ali i migracije različitih mikroorganizama i nametnika koji će kao invazivne vrste narušavati postojeću floru i faunu u određenim arealima.

To je razlog zašto smo upravo na ovoj DA težište dali na pravilnoj i pravodobnoj hranidbi pčelinjih zajednica te pripremi pčelinjih zajednica za iskorištavanje pčelinjih paša. Naime, polaznicima su demonstrirani slijedeći načini prehrane pčelinjih zajednica kao i važnost rasporeda odnosno položaja rezervne hrane za zimu:

1. Podražajno prihranjivanje (proljeće – ljeto)

    • pogača (šećerno tijesto) / 2-3 dcl šećernog sirupa 1:1

2. Kasno ljetno – jesensko prihranjivanje

    • 2-3 l dnevno – šećer : voda = 3:2 / 2:1

 

 

Primjer pravilnog rasporeda rezervne hrane u košnici tijekom zimovanja.

 

Košnica A ne udovoljava smjernicama DPP i vrlo vjerojatno će pčelinja zajednica uginuti od nestašice hrane iako će paradoksalno imati velike rezerve hrane u košnici. Međutim, u uvjetima hladnoće i nestašice hrane oko klupka, pčele neće moći proći maleni prostor između donjeg i gornjeg nastavka kako bi došle do obilja meda u gornjem nastavku te će tako uginuti od gladi iako je med bio svega na nekoliko cm udaljen od njih. Košnice B i C pružaju dobar raspored hrane unutar pčelinje zajednice tijekom zime te time bolje uvjete za uspješno prezimljavanje.

 

Također, polaznicima je demonstrirano kako pravilno i pravodobno pripremiti pčelinje zajednice za pčelinje ispaše. Posebice se to odnosi ako se matičnjaci već pojave u pčelinjoj zajednici. Stoga im je demonstrirana Padgenova metoda u uvjetima manjeg broja košnica u pčelinjaku i kada pčelar ima puno vremena za apitehničke aktivnosti.

Padgenova metoda

 

Na zahtjev polaznika upoznalo ih se znacima grabeži na pčelinjaku te kako prevenirati pojavu istog odnosno mjere suzbijanja na pčelinjaku ako se pojave znaci grabeži te je provedeno dijagnostičko tretiranje varooze posipavanjem pčela sa šećerom.

 

Svakako treba naglasiti da je prijenos znanja, vještina i inovacija između savjetnika i polaznika kao i između samih polaznika bio izvanredan s mnogobrojnim pitanjima i odgovorima iz prakse. Kao i na prethodnim DA, druženje se nastavilo uz bogatu raspravu i razmjenu iskustva nakon završetka DA. Nažalost, ovaj puta nismo imali pomoć uvažene prof. Ivane Tlak Gajger koja nam se nije mogla pridružiti zbog sprječenosti, ali smo imali zaista veliku sreću pratiti iznimno nadahnutu demonstraciju kolege Zorana Kajića iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u DNŽ koji je ukazao na holistički pristup u odnosu pčela prema biljkama, posebice agruma, maslina i ostalog voća. Velika zahvala nositelju OPG-a Radić, gosp. Boži Radiću i članovima njegovog OPG-a koji je ustupio svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA, ali i njegovim metodama u tehnologiji pčelarenja koje je pokazao polaznicima. Treba naglasiti odličnu i dugogodišnju suradnju djelatnika Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede s OPG Radić. Također, velika zahvala gosp. Ivi Lopini ispred OPG Lopina na čijem pčelinjaku smo također imali dio demonstracije te posebno gosp. Ljubi Grošeti ispred OPG Grošeta koji nas uvijek oduševi sa svojim rješenjima i bogatim iskustvom. Zahvala i kolegi Juri Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ na njegovim smjernicama tijekom DA.

 

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Kontrola i suzbijanje bolesti pčela – praktični prikaz

7. studenoga 2022.0

Demonstracijska aktivnost (DA) „Kontrola i suzbijanje bolesti pčela-praktični prikaz“ održana je 10. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Čubrilo na području Svete Helene i Svetog Ivana Zeline u Zagrebačkoj županiji. Polaznici DA upoznati su sa kliničkom i pato-anatomskom dijagnostikom kao bitnim čimbenikom u kontroli i suzbijanju bolesti legla i odraslih pčela. Pri tome je naglasak stavljen na varoozu i američku gnjiloću medonosne pčele (AGMP). Polaznicima je demonstrirano kako prepoznati promjene na pčelinjem leglu te kako pravilno postaviti sumnju na bolest u vlastitom pčelinjaku. Također, polaznici su upoznati s činjenicom da je AGMP opasna zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla koja predstavlja prijetnju suvremenoj pčelarskoj proizvodnji. Bolesna pčelinja zajednica slabi, smanjuje se broj odraslih pčela i površina zdravog legla te na kraju ugiba. Uzročnik bolesti je Gram-pozitivna bakterija Paenibacillus larvae koja u nepovoljnim uvjetima tvori ovalne spore koje su vrlo otporne pa u uginuloj i osušenoj ličinki, saću, pčelinjim proizvodima, pčelarskoj opremi i priboru, kao i okolišu ostaju infektivne desetljećima.

 

Patogeneza, klinička slika i stupanj virulentnosti kod AGMP ovise o genotipu bakterije P. larvae. Dosad je utvrđeno pet genotipova P. larvae (ERIC I, ERIC II, ERIC III, ERIC IV, ERIC V) koji se međusobno razlikuju u morfologiji, biokemijskim čimbenicima, virulenciji te čimbenicima koji utječu na virulenciju. Poznavanje raširenosti i dinamike pojavnosti pojedinih genotipova P. larvae na određenom području pruža uvid u patofiziološke procese na razini ličinke / pčelinje zajednice te utječe na procjenu rizika od AGMP jer postoji značajna korelacija između genotipa i pojavnosti vidljivih kliničkih znakova.

 

Sudionicima je demonstrirano kliničko prepoznavanje bolesti na temelju izgleda poklopaca pčelinjeg legla, odnosno izgleda i rasporeda legla na saću, te izgledu propale pčelinje ličinke. Kod sumnje na AGMP poklopci su naborani, uvučeni s tamnim mrljama te nepravilno izgriženim rubovima. Uočljivo je rešetkasto leglo, a bolesna ličinka se pretvara u bezobličnu, smeđu i viskoznu masu. U poodmaklom stadiju ostatak uginule ličinke priliježe uz donju stjenku stanice saća. Pčelinja zajednica se službeno proglašava bolesnom ako su kliničkim pregledom utvrđene promjene svojstvene toj bolesti i laboratorijskom mikroskopskom pretragom razmaska propalih ličinaka utvrđene spore uzročnika.

 

Također, polaznici su upoznati sa spoznajom da se u Republici Hrvatskoj (RH) način sanacije i suzbijanja američke gnjiloće provodi sukladno važećim zakonskim propisima. Mjere suzbijanja predviđaju spaljivanje ili pretresanje bolesne pčelinje zajednice, ali i završnu dezinfekciju opreme, pribora, alata i pčelinjaka. Spaljivanje predstavlja najbrži, najbolji i najskuplji način suzbijanja američke gnjiloće, a pretresanje uključuje narušavanje proizvodnosti pčelinje zajednice i učestale recidive klinički vidljivih znakova karakterističnih za bolest, a ponajviše zbog izostanka ili loše provedbe završne dezinfekcije.

 

Tvrdokoran tijek bolesti, otpornost uzročnika, poteškoće u kliničkoj dijagnostici i suzbijanju učinili su AGMP jednom od najtežih u svijetu. Bolesne pčelinje zajednice bez provedbe posebnih mjera ne mogu ozdraviti, a primjena antibiotika u liječenju bolesti nije dozvoljena zbog moguće pojave rezidua u pčelinjim proizvodima, rezistencije uzročnika te spoznaje da antibiotici djeluju samo na vegetativne oblike bakterije P. larvae, a ne uništavaju spore što doprinosi horizontalnom širenju bolesti u pčelinjacima. Ponekad je bolesnu pčelinju zajednicu najbolje sanirati spaljivanjem zajedno s košnicom i onečišćenim priborom.

 

Nakon provedenih sanacijskih mjera nužno je primijeniti učinkovitu završnu dezinfekciju opreme, pribora i pčelinjaka čiji uspjeh ovisi o izboru dezinficijensa, preporučenoj koncentraciji radnih otopina, načinu i dužini trajanja aplikacije, vrsti mikroorganizama koji se moraju ukloniti te površini/materijalu koji se dezinficira.

 

Tijekom demonstracije ukazano je i demonstrirano polaznicima da se sumnja na AGMP postavlja na temelju svojstvenih znakova na poklopljenom pčelinjem leglu pri kliničkom i/ili patoanatomskom pregledu pčelinje zajednice, a službena potvrda bolesti postavlja se na osnovi pozitivnog laboratorijskog nalaza uzročnika u uginulim ličinkama. U RH bolest se suzbija na temelju Pravilnika o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti i Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u tekućoj godini. Sukladno tome obvezno je klinički pretražiti sve pčelinje zajednice. Nakon postavljene sumnje provodi se laboratorijska dijagnostika. Ovlašteni veterinar mora, zasebno iz svake pojedine sumnjive pčelinje zajednice, uzeti uzorak saća s promijenjenim pčelinjim leglom, veličine 10 x10 cm, umotan u zrakopropusnu ambalažu i poslati ga u službeni laboratorij u svrhu pretraživanja.

 

 

Na kraju treba istaknuti da su sudionici bili izrazito zadovoljni tijekom DA, uvijek spremni na nova pitanja i ideje, raspravu i prijedloge. Ponovo zahvala prof. dr. sc. Ivani Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja nam se pridružila i u Svetoj Heleni nesebično pri tome podučavajući polaznike inovativnim rješenjima u kontroli i suzbijanju bolesti pčela. Velika zahvala nositelju OPG Čubrilo, gosp. Mladenu Čubrilu koji je ustupio svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA te ostalim pčelarima koji su demonstrirali svoj način prepoznavanja određenih bolesti te njihovu kontrolu i suzbijanje. Ne smije se zaboraviti niti trud kolege Jure Ostoića iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ u organizaciji i provedbi DA u Svetoj Heleni.

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

Nekategorizirano, Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja

25. listopada 2022.0

Demonstracijska aktivnost (DA) „Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja“ održana je 8. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Jakubek na području Zrina u Sisačko-moslavačkoj županiji. Polaznici DA upoznati su sa smjernicama „Dobra pčelarske prakse“ (DPP) kao važnog segmenta održivog pčelarenja. Poglavito se to odnosi na demonstraciju procjene jačine pčelinje zajednice ovisno o godišnjem dobu, stupnju proizvodnosti te geografskom položaju pčelinjaka. Tako su polaznici upoznati da se nakon otvaranja košnice procjenjuje broj gusto zaposjednutih ulica i okvira pokrivenih pčelama te broj okvira zaleženih pčelinjim leglom. Ulica označava prostor između dva okvira. Jačina zajednice se opisuje pojmovima: jaka, normalna i slaba pčelinja zajednica.

 

Međutim, tijekom DA je nekoliko puta naglašeno i demonstrirano da postoje moguća odstupanja u jačini razvoja pčelinje zajednice ovisno o vremenskim prilikama u određenoj godini, stupnju proizvodnosti te geografskom položaju pčelinjaka.

Primjer procjene jačine pčelinjih zajednica

Geografski položaj pčelinjaka:

sve županije smještene u kontinentalnom dijelu RH, Lika i Gorski kotar

Kalendar: rano proljeće (ožujak – travanj) i kasno ljeto (kolovoz – rujan)

Normalna proizvodna pčelinja zajednica:

Broj ulica između okvira u plodištu koje pčele zaposjedaju: minimalno sedam

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno četiri

Sve iznad toga ocjenjuje se kao jaka, a sve ispod toga kao slaba pčelinja zajednica.

 

Geografski položaj pčelinjaka:

sve županije smještene u kontinentalnom dijelu RH, Lika i Gorski kotar

Kalendar: kasno proljeće i rano ljeto (svibanj – srpanj)

Normalna proizvodna pčelinja zajednica:

Broj ulica između okvira u plodištu koje zaposjedaju pčele: minimalno deset

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno sedam

Sve iznad toga ocjenjuje se kao jaka, a sve ispod toga kao slaba pčelinja zajednica.

 

Odstupanje ovisno o stupnju proizvodnosti (pomoćne zajednice – nukleusi)!

Geografski položaj pčelinjaka:

sve županije smještene u kontinentalnom dijelu RH, Lika i Gorski kotar

  1. Kalendar: rano proljeće (ožujak – travanj)

Normalna pomoćna zajednica (nukleus):

Broj ulica između okvira koje pčele zaposjedaju: minimalno tri do četiri

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno dva do tri

  1. Kalendar: kasno ljeto (kolovoz – rujan)

Normalna pomoćna zajednica (nukleus):

Broj ulica između okvira koje pčele zaposjedaju: minimalno pet

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno tri

 

Geografski položaj pčelinjaka:

sve županije smještene u kontinentalnom dijelu RH, Lika i Gorski kotar

Kalendar: kasno proljeće i rano ljeto (svibanj – srpanj)

Normalna pomoćna zajednica (nukleus):

Broj ulica između okvira koje zaposjedaju pčele: minimalno dvije do tri

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno jedan do dva

 

Polaznicima je također demonstrirano kako pravilno i pravodobno prihraniti pčelinju zajednicu u uvjetima kada nema dovoljno nektara i peluda u prirodi te na koji način pravilno procijeniti aktivnost pčela na letu kao temeljnog akta inspekcije pčelinje zajednice prije otvaranja košnice.

Posebice se upoznalo sudionike DA sa znacima grabeži na pčelinjaku te kako prevenirati pojavu istog odnosno mjere suzbijanja na pčelinjaku ako se pojave znaci grabeži. Naime, grabež predstavlja način širenja mnogih uzročnika bolesti između pčelinjih zajednica unutar jednog i više pčelinjaka.

 

U konačnici treba naglasiti da je atmosfera prijenosa znanja i vještina tijekom DA bila na visokom nivou s mnogobrojnim pitanjima i prijedlozima sudionika oko rješavanja određenih tehnoloških i zdravstvenih problema kao i spoznaja da je druženje nastavljeno i nakon završetka DA. Kao i na prethodnoj DA imali smo zadovoljstvo slušati i pratiti smjernice tijekom demonstracije od strane prof. dr. sc. Ivane Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iskrena zahvala nositelju OPG Jakubek, gosp. Zdenku Jakubeku koji je ustupio svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA, ali i njegovim inovativnim rješenjima u tehnologiji pčelarenja koji je nesebično podijelio s ostalim polaznicima. Također, zahvala predsjedniku pčelarske udruge iz Dvora gosp. Dragi Arbutini i pčelaru Mili Komljenu koji su demonstrirali svoj način tehnologije pčelarenja, ali su također puno pomogli oko organizacije i provedbe DA. Zahvala i kolegi Juri Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ na njegovim savjetima, idejama te smjernicama tijekom DA.

dr. sc. Zlatko Tomljanović

voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

 

Hortikultura, Maslinarstvo, Savjet

Određivanje tehnološke zrelosti maslina 2022. – četvrta preporuka

21. listopada 2022.0

Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva (dalje: Uprava za stručnu podršku) i njezini službenici na terenu nastavljaju s provedbom projekta „Određivanje tehnološke zrelosti maslina u njihovom području uzgoja“, koji se počeo provoditi 2018. godine uoči berbe maslina, s ciljem davanja preporuka maslinarima za pravovremenu berbu.

Korištenjem najsuvremenije analitičke tehnike, tzv. NIR spektrometrije (punog naziva Diode array bliska infracrvena DA NIR), učinkovito se i jednostavno utvrđuje sadržaj ulja u suhoj tvari ploda masline, koji je stabilan pokazatelj sadržaja ulja u plodu i ne mijenja porastom težine ploda.

Uzorkovanje plodova maslina za to ispitivanje počelo je ove godine 06. rujna 2022. i planira se završiti kad maslina dostigne maksimalni sadržaj ulja u plodovima, što se iskustveno očekuje u posljednjoj dekadi mjeseca studenog 2022. godine, a ovisno o sorti i području uzgoja maslina. Uzorkovanje za analize obavlja se svakih 7 dana, na 9 područja uzgoja duž hrvatskog priobalja: Zapadna obala Istre (sjeverni i južni dio), Hrvatsko primorje (otoci Krk i Rab), Sjeverna Dalmacija (Zadarska i Šibensko-kninska županija), Srednja Dalmacija s otocima Šolta, Brač i Hvar, poluotok Pelješac, otok Korčula i jug Dalmacije – Konavle, i to na sortama: Buža, Istarska bjelica, Leccino, Oblica, Plominka, Mašnjača, Krvavica, Levantinka, Lastovka i Drobnica.

Berba u većini Hrvatskih maslinarskih područja je započela. Mada još nije trenutak za tehnološku zrelost i optimalnu berbu za većinu sorata. No ona je započela zbog nekih i negdje objektivnih razloga, a to je mogući napad štetnika tj. muhe te kalkulacije prema vremenskim prilikama.

Preporuka maslinarima koji se spremaju u berbu. Kako je maslina u ovom trenutku još puna vode, pogotovo masline sađene u dubljoj zemlji, preporučuje se da se sa berbom pričeka još koji dan i maslinama da nešto vremena da isuši vodu. Tj. ukoristi je za dodatno nakupljanje kvalitetnog ulja u biljnim stanicama.

Kako su dugoročne vremenske prognoza u povoljnom trendu do polovice studenog mjeseca, biti će vremena za obrati sve masline.

Kiše koje bi eventualno u međuvremenu i padale neće pospješiti ponovno nakupljanje vode u plodu. Pogotovo u tehnološki zrelim maslinama za preradu u ulje!

U priloženoj Tablici maslinari trebaju pratiti dva osnovna parametra prinosa i kvalitete masline kojim će odlučiti kada je optimalan termin za berbu. To su: ulje u suhoj tvari i težina ploda masline. Sve dok vrijednost ulja u suhoj tvari raste, to je znak da maslina stvara ulje u biljnoj stanici, a pri tome ga i harmonizira (u okusima i mirisima). Ponavljanje vrijednosti ulja u suhoj tvari između dva uzastopna mjerenja, znak je završetka stvaranja ulja u maslini i trenutak optimalne berbe.

Optimalnu tehnološku zrelost u nazad sedam dana, prema kontinuiranom mjerenju tj. praćenju, pokazala je jedna sorta u cijelom uzgojnom području Republike Hrvatske.  Prema prošlogodišnjim rezultatima i usporedbom na području Zapadne obala Istre (Južni dio, lokalitet Vodnjan), sorta BUŽA MUŠKA spremna za branje!

Za sjeverni dio Istre taj se termin očekuje za 7 dana.

Ostale promatrane sorte još uvijek akumuliraju (stvaraju) ulje.

BUŽA MUŠKA na uzgojnom području Zapadne obala Istre (Južni dio, lokalitet Vodnjan) spremna je za berbu tj. akumulirala je najveću količinu ulja u suhoj tvari za ovu godinu i prema ovogodišnjim uvjetima.

 

Usporedni prikaz rezultata projekta u prethodnim godinama za dio lokacija i sorata dostupan je na sljedećim poveznicama:

Sorta Bjelica – Istarska županija

Sorta Leccino – Istarska županija

Sorta Oblica – Konavle

 

Preporuku pripremili:

Tomislav Filipović, dipl. ing.

NIR analiza d.o.o.

 

Dr. sc. Silvio Šimon

Voditelj Odjela za savjetovanje u hortikulturi

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Kontrola i suzbijanje bolesti pčela – praktični prikaz

18. listopada 2022.0

Demonstracijska aktivnost (DA) „Kontrola i suzbijanje bolesti pčela-praktični prikaz“ održana je 3. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Marjanović na području Pivara u Brodsko-posavskoj županiji (BPŽ). Polaznici DA upoznati su sa spoznajom da se pod uzrocima uginuća podrazumijevaju nepovoljan utjecaj pesticida; deponiranje štetnih ostataka akaricida u vosku i drugim pčelinjim proizvodima; virusne, bakterijske, nametničke i bolesti uzrokovane plijesnima; novi načini hranidbe pčela; stres uzrokovan pretjeranom uporabom akaricida i selidbama pčelinjih zajednica; promjena klimatskih i pašnih uvjeta; nepravilno liječenje pčelinjih zajednica te provođenje loše pčelarske prakse.

Pri tome je naglašeno da postoji mogućnost regionalnih geografskih razlika, pa uzrok uginuća u sjevernoj Hrvatskoj ne mora biti jednak uzroku uginućima u gorskoj ili južnoj Hrvatskoj. Također, grinju V. destructor kao primarnog okidača koji uzrokuje stres ne bismo smjeli gledati izdvojeno s obzirom na pogreške u hranidbi i tehnologiji pčelarenja. Razumljivo je da stres dovodi do aktiviranja različitih sekundarnih uzročnika bolesti (bakterije, virusi, gljivice) koji sami ne bi mogli izazvati velika uginuća, ali u stresnim uvjetima postaju vrlo opasni za pčelinju zajednicu.

Također je bitno definirati pojam „zdrava pčela“. U humanoj i veterinarskoj medicini postoje manje-više poznati parametri koji mogu govoriti o relativnom zdravlju ljudi, odnosno životinja. Pčelinja zajednica smatra se jednim super-organizmom, pa bi umjesto termina „zdrava pčela“ trebalo rabiti termin „zdrava pčelinja zajednica“. Naime, s gledišta opstanka pčelinje zajednice nije toliko bitno ako je u zajednici bolesno nekoliko stotina pčela. To će, doduše, oslabjeti zajednicu, ali vjerojatno neće dovesti do njezina uginuća. Stoga je pravilnije govoriti o zdravlju pčelinje zajednice.

 

Tijekom DA polaznicima je demonstrirano dijagnostičko tretiranje varooze, kontrola i suzbijanje varooze. Naime, varooza je nametnička bolest pčela i pčelinjeg legla uzrokovana grinjom Varroa destructor. Ženke nametnika žive na odraslim pčelama i hrane se hemolimfom, a jajašca nesu uz pčelinje leglo. Razvojni oblici hrane se hemolimfom pčelinjih kukuljica, pa se znakovi bolesti očituju na leglu i odraslim pčelama. Kako broj grinja u pčelinjoj zajednici raste, pčelinja zajednica slabi i na kraju posve propada. Stoga se preporučuje odrediti približan broj varoe u zajednicama kako bi se odredio pravodoban početak tretiranja zajednica protiv varooze. Taj postupak zove se dijagnostičko tretiranje varooze (vidjeti detaljnije na https://www.savjetodavna.hr/2021/04/12/cetvrti-pcelarski-nefertiti-demo-dogadaj-u-hrvatskoj-u-2021/)

 

Približan broj varoe u zajednicama može se odrediti:

  • kontrolom prirodnog dnevnog pada
  • otklapanjem trutovskog legla
  • posipanjem šećera u prahu po pčelama
  • ispiranjem pčela (agresivna metoda)

U pravilu se provodi posipavanje šećera u prahu po pčelama s dvostrukim prosijavanjem. Pri tome se kao mjera koristi manja plastična posuda od 120 ml koja se napuni s pčelama (trebalo bi biti između 40 – 50 g pčela skupljačica). Preporuka je da se pčele stresu s mednog okvira koji se nalazi odmah do legla.

 

U drugu posudu, zapremine oko 800-900 ml stave se 2 jušne žlice (oko 35 g) šećera u prahu. Ta posuda ima na sebi sito na vrhu kroz koje pčele ne mogu proći. Zatim se pčele brzo prebace iz manje posude u veću posudu sa šećerom i nježno tresemo posudu oko 60 sekundi. Nakon toga odložimo veću posudu na stranu i pričekamo 3 minute te zatim snažno protresemo i ispraznimo sadržaj posude kroz sito na njezinom vrhu na drugo sito te nastavimo prosijavati još nekoliko minuta. Veličina rupica na drugom situ ne smije biti veća od varoe. Radi lakšeg brojanja varoe preporuča se, nakon završetka prosijavanja, istresti sadržaj na bijeli papir kako bi točno utvrdili broj prisutne varoe.

 

Nametnička grinja V. destructor ima važnu ulogu pri pojavnosti i širenju drugih bolesti pčela, posebice zbog imunodepresivnog učinka na staničnoj i “humoralnoj” razini imunosnog sustava invadirane pčelinje zajednice te mogućnosti mehaničkog prijenosa uzročnika bolesti pčela, poglavito virusa kojima služi kao mehanički i/ili biološki vektor i rezervoar infekcije.

Također, polaznicima DA demonstrirano je kako raditi kontrolu i suzbijanje varooze u kontejnerskom pčelarenju s naglaskom na ranu dijagnostiku varooze i ostalih zaraznih i nametničkih bolesti koje uzrokuju velika uginuća pčela na pčelinjacima.

 

Posebice se naglasilo i demonstriralo provođenje Dobre veterinarske prakse u pčelinjaku uz primjenu odobrenih odnosno registriranih veterinarsko-medicinskih proizvoda (VMP) u suzbijanju varooze kako bi se zaštitile pčele ali i okoliš zbog posredne uloge pčela kao jamca održavanja ekološke ravnoteže u biocenozi prilikom oprašivanja voćnih i ratarskih kultura.

Treba istaknuti da su sudionici bili zadovoljni i raspoloženi tijekom DA te su postavljali mnoga zanimljiva pitanja uz istovremene prijedloge za rješavanje određenih problema iz njihove prakse. Posebna zahvala prof.dr.sc. Ivani Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja se odazvala našem pozivu i nesebično podijelila svoje bogato znanstveno-stručno znanje i iskustvo sa pčelarima. Velika zahvala nositelju OPG Marjanović, gosp. Dragutinu Marjanoviću koji je ustupio svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA te pčelarima Robertu Crljenkoviću i Miji Kuriću koji su demonstrirali svoj način kontrole i suzbijanja varooze. Također, zahvala i kolegi Juraju Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ koji je uložio ogroman trud u organizaciji i provedbi DA u Pivarama.

dr. sc. Zlatko Tomljanović

voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

  • Najčitanije

  • Trebate li savjet?

    Kontaktirajte nas u najbližem uredu ili nam pošaljite -email
    Kontaktirajte nas

  • Arhiva

IZBORNIK