MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Savjet

Hortikultura, Savjet, Vinarstvo

Stabilizacija vinskog kamena

Vinska kiselina je glavna kiselina vina i u njemu je najvećim dijelom vezana na kalij u obliku soli kalij tartarata, manjim dijelom na kalcij, a najmanje se nalazi u slobodnom obliku (disocirana). Taloženje (precipitacija) ovih soli u vidu vinskog kamena je nestabilnost koja može uzrokovati zamućenja vina stvaranjem kristaličnog taloga. Vinski kamen taloži se ili na dnu ili na stjenkama posude u vidu naslaga kristala, a intenzitet i količina taloženja ovih soli u vinu ovisi o nekoliko razloga:

  1. O količini ukupnih kiselina u vinu. U lošijim berbama (npr. u 2014.) kada moštevi sadržavaju više kiselina taloži se i više vinskog kamena;
  2. O sadržaju alkohola. Što je više alkohola u vinu to je i jače taloženje vinskog kamena o obratno;
  3. O temperaturi. Što je niža temperatura na kojoj se drži vino to je i jače taloženje vinskog kamena;
  4. O pH vina

Taloženje soli vinske kiseline je normalan proces koji započinje već u alkoholnoj fermentaciji mošta s pojavom alkohola i kasnije se nastavlja u toku dozrijevanja vina posebice dolaskom zime i nižih temperatura. Taloženjem 2,5 g vinskog kamena ukupna kiselost vina se smanjuje za  oko 1 g/l. Pri tome vrijedi pravilo da se više vinskog kamena taloži u slučajevima kada vino sadrži više alkohola i što su temperature niže kada je njegova topivost manja. Iz ovog pravila proizlazi praktično pravilo kako se iz vina može istaložiti višak nestabilnog vinskog kamena, a to je hlađenjem. Potpuna stabilnost vinskog kamena je daleko važnija kada se vina stavljaju u bocu, nego za vina koja se prodaju ili konzumiraju kao rinfuza.

Za taloženje/stabilizaciju vinskog kamena najjednostavniji i najjeftiniji način je izlaganje vina niskim temperaturama tijekom zimskih mjeseci. Potrebno je pratiti vremensku prognozu, te za hladnijih zimskih dana/noći rashlađivati podrumske prostorije otvaranjem vrata i prozora na nekoliko dana. Također se preporuča, ako je moguće, jedan dio vina istočiti u posudu koja je dobar vodič topline npr. od inox-a ili stakloplastike koja se drži izvan podruma na niskim temperaturama. Drugi način stabilizacije je značajno skuplji (električna energija) i radi se s pomoću rashladnih/frigo uređaja. Treba napomenuti da se vino zbog stabilizacije vinskog kamena ne treba smrznuti, to čak nije poželjno, već negativna temperatura treba biti 1 do 2 °C iznad točke smrzavanja. Potrebna negativna temperatura hlađenja vina izračunava se po formuli: alkohol u vol % podijeli sa dva i tom se rezultatu oduzme jedan.

Primjer: Vino s 11,2 vol% alkohola počinje se smrzavati na -4,6°C (izračun prema formuli: 11,2 vol% / 2 = 5,6 – 1 = -4,6°C). U praktičnom smislu to znači da bi takvo vino trebali ohladiti na temperaturu između -2,6 i -3,6 °C radi izlučivanja viška i stabilizacije vinskog kamena. Za većinu vina našeg kraja može se općenito reći da su to temperature od -3 do -5°C. Postignutu temperaturu treba održavati cijelo vrijeme hlađenja tijekom 5 do 7 dana.

Druga mogućnost stabilizacije vinskog kamena je dodavanje kemijskih stabilizatora kao što su metavinska kiselina ili pak karboksimetil celuloza (CMC).

Metavinska kiselina snagom adsorpcije inhibira stvaranje i taloženje kristala tartarata. U vino se je smije dodati najviše 100 mg/L, odnosno 10 g/hl. Na dužinu zaštitnog djelovanja metavinske kiseline jako utječe temperatura vina. Naime, kod nižih temperatura njezino djelovanje je duže, ali već iznad 20°C metavinska kiselina prelazi u vinsku kiselinu i stabilizacijskog učinka neće biti.

Karboksimetil celuloza – CMC dolazi pod različitim trgovačkim imenima. Vrlo je djelotvorno sredstvo za stabilizaciju tartarata u vinu neposredno prije njegovog stavljanja u bocu. Za razliku od metavinske kiseline, ne degradira povećanjem temperature, pa u stabilnom koloidnom sustavu s vremenom ne gubi svoje stabilizirajuće djelovanje. Može se koristiti za nadopunu klasične hladne stabilizacije tartarata. Dodaje se u količini od 5 do 10 g/hl (zakonski limit).

Vinari, a posebno potrošači i prodavatelji rinfuznog vina, ako je u posudi došlo do taloženja vinskog kamena to nipošto ne znači da je vino loše kvalitete ili da je podrumar napravio s vinom nešto loše, a također ne znači da se s vinom radilo nešto nedozvoljeno („kemija“). Naprotiv, to je samo vidljiva manifestacija izlučivanja jednog prirodnog, nestabilnog sastojka vina. U takvim slučajevima vino treba otočiti (dekantirati) od nastalog taloga i može ga se bez straha konzumirati. Ako se i proguta mala količina vinskog kamena čovjeku neće biti ništa. Pojava taloga od vinskog kamena je znak da se vino držalo u uvjetima koji su potaknuli njegovo taloženje pa valja razmisliti o promjeni uvjeta u kojima se vino čuva.

Miroslav Matovinović dipl. inž. agr.

Ratarstvo, Savjet

ULOGA STANJA TLA I VREMENSKIH PRILIKA NA OSTVARENJE STABILNIH PRINOSA USJEVA OZIMIH ŽITARICA

 

Usprkos tome što se ozimi ratarski usjevi nalaze u periodu mirovanja  postoji potreba njihovog pregleda kako bi se na vrijeme provele potrebne agrotehničke mjere u vrijeme kretanja vegetacijske sezone. Uspoređujući zabilježene količine oborina na i-Metos uređaju, mjerna postaja Mursko Središće posljednja tri mjeseca 2020. godine s višegodišnjim prosjekom 1990.-2002. godine (podaci DHMZ-mjerna postaja Čakovec) vidljivo je povećanje oborina u mjesecu listopadu i značajno povećanje oborina u mjesecu prosincu 2020. godine (tablica 1.).

 

Mjesec Prosjek 1990.-2002.-DHMZ mjerna postaja Čakovec (mm/m²) Oborine 2020.

(mm/m²)

Listopad 95,5 131,6
Studeni 76,6 25,8
Prosinac 58,4 103,8

 

Povećana količina oborina uzrokuje ispiranje hraniva u dublje slojeve tla. Korijenov sustav ozimih žitarica nalazi se u plićem sloju tla u vrijeme kretanja proljetnog dijela vegetacijske sezone i usjevi u tom sloju neće imati na raspolaganju dovoljne količine hraniva, naročito dušičnih. Plodnost i fizikalna svojstva tla  također imaju veliku ulogu u ostvarivanju stabilnih prinosa uzgajane vrste. Visina uroda i kvaliteta zrna pivarskog ili običnog ječma ovisna su o genetskim odlikama uzgajanog kultivara, provedenim agrotehničkim mjerama, no veliki utjecaj imaju i vremenske prilike tijekom vegetacijske sezone uzgoja i plodnost tla. Usjevi ječma preferiraju rastresitija tla osrednje plodnosti s dovoljnim sadržajem humusa. Na tlima kisele reakcije u dosta slučajeva možemo primijetiti propadanje usjeva ječma. Ječam je najbolje uzgajati na tlima neutralne reakcije koja imaju pH vrijednost od 6,8-7,2. Zbog plitko razvijenog korijenovog sustava (najpliće od svih žitarica) usjevi ječma nisu u mogućnosti koristiti hraniva iz dubljih slojeva tla.

 

SLIKA 1.- TRENUTNA DUBINA RAZVOJA KORIJENOVOG SUSTAVA

 

SLIKA 2.-MLADA BILJKA JEČMA NA KISELOM TLU

 

Ječam vrlo racionalno koristi vodu, ali nije sklon tlima s visokim podzemnim vodama niti tlima koja imaju nedostatak vlage. Međutim, u velikom broju slučajeva, poljoprivredni proizvođači uzgajaju ječam na tlima slabije plodnosti, lošijih fizikalnih svojstava, nepovoljne pH vrijednosti te tlima lošijeg vodo-zračnog odnosa i stanja vode u tlu. Pregledom stanja usjeva primijećena je sjetva ječma na području s tlima koja imaju izrazito nisku pH vrijednost. Na parcelama je zamijećeno žućenje i propadanje usjeva već pred sam početak mirovanja usjeva.

 

SLIKA 3.-IZGLED USJEVA OZIMOG JEČMA NA KISELOM TLU- 11.01.2021

 

Povećana količina oborina tijekom zimskih mjeseci, osim kiselosti tla uzrokovala je ovakvo stanje usjeva. Poljoprivrednim proizvođačima koji žele ostvariti stabilne prinose i dobru kvalitetu uroda bez obzira na uzgajanu vrstu, u interesu je poznavati stanje tla na kojima proizvode poljoprivredne proizvode.

 

Suzana Pajić, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum Hausm.)

Jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum) pripada u ekonomski značajne štetnike. Zadnjih godina postaje sve veći problem u nasadima jabuka pogotovo u intenzivnim, plantažnim voćnjacima, a manje u manjim i zapuštenim voćnjacima. Na porast njene populacije utječu intenzivna gnojidba, klimatski uvjeti nastali klimatskim promjenama, osjetljivost podloge i sorte kao i negativan utjecaj insekticida na prirodnog neprijatelja osicu najeznicu Aphelinus mali.

Povećanju populacije doprinosi  načini aplikacije sa manjim utroškom škropiva po jedinici površine što može rezultirati slabijem učinku primijenjenih insekticida.

Kolonija jabučne krvave uši u podnožju stabla

 

Kolonije jabučne krvave uši na stablu

Imaga jabučne krvave uši su crveno smeđe do ljubičaste  boje. Pokrivena su gustom voštanom prevlakom ispod koje se  tijelo gotovo niti ne vidi. Kada se prstom zgnječi prevlaka vidi se crvena ljepljiva tekućina po kojoj su dobile ime. Prevlaka nastaje iz specijaliziranih žlijezda koje se nalaze na trbuhu.

Može se reći da je monofagna i monoecijska vrsta jer se nalazi uglavnom na jabuci. Rijetko se može naći na dunji (Cydonia oblonga), a ponekad na glogu (Crataegus) i mušmulici (Cotoneaster).  Ova vrsta je anholociklička – prezime ličinke na stablu u pukotinama i rak ranama (nema prezimljujućih jaja). Ličinke krvave uši  prolaze kroz 4 razvojna stadija. Podnose vrlo niske temperature do čak  – 27 °C. Nimfe su ružičaste boje s tamnim očima.

Razmnožavaju se partenogenetski i legu žive mlade. Beskrilna uš veličine je 1,2 – 2,6 mm, a krilata uš 1,8 – 2,3 mm. Može imati 10 – 15 generacija godišnje.

Jabučna krvava uš krajem zime i početkom proljeća postaje aktivna. Hrani se biljnim sokovima na korijenju, korienovim izdancima, granama i mladicama. Često naseljava mjesta jačeg reza i pukotina na kori. Na mjestu napada nastaju rak rane  takozvane „guke“ te dolazi do pucanja kore. Napad uši uzrokuje usporavanje rasta, deformiranje grana te stvaranja dobrih  uvjeta za razvoj sekundarnih bolesti i štetočina npr. staklokrilka (Synanthedon myopeaformis).

Jabučna krvava uš na stablu

 

Jabučna krvava uš na mjestu reza

Izlučuje mednu rosu  koja ponekad može prekriti lišće, grane čak i plodove ukoliko se prisutnost štetnika ne otkrije na vrijeme.

U proljeće i ljeto u voćnjacima se uglavnom nalaze beskrilne ženke koje stvaraju kolonije u pukotinama i na ranama grana. U jesen nalazimo više krilatih ženki koje prelijeću na druga stabla i tako šire zarazu.

Prirodni neprijatelj krvave jabučne uši je osica najeznica (Aphelinus mali) koja parazitira  ličinke krvave uši. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike i u Evropu je namjerno unesena dvadesetih godina prošloga stoljeća kako bi se koristila za biološko suzbijanje jabučne krvave uši. Osica je endoparazit.

Ženka osice leglicom odloži jaje u tijelo jabučne krvave uši, a nakon tri dana se iz njega razvije ličinka koja se hrani i živi na račun domaćina – krvave uši.

Parazitirane ličinke krvave uši se uočavaju po tamnoj boji tijela te rupici na tijelu kroz koju izlazi potpuno razvijena odrasla osica. Životni ciklus osice traje 20 – 25 dana i tijekom vegetacije mogu imati 6 – 7 generacija.

U očuvanju ovog korisnog kukca važno je primijeniti selektivne insekticide, užeg spektra djelovanja. Također prilikom rezidbe grančice sa parazitiranim krvavim ušima treba ostavljati u voćnjaku kako bi se povećala populacija ovog korisnog kukca.

Aphelinus mali, foto: . Željkica Oštrkapa Međurečan

Osim navedene osice, prirodni neprijatelji uši su božje ovčice, ličinke zlatooke, osolike muhe, trčci, bogomoljke te grabežljive stjenice.

Prije odluke o provođenju kemijskih mjera suzbijanja potrebno je obaviti vizualni pregled voćnjaka  kako bi se utvrdio stupanj zaraze krvavom uši ali i prisutnost parazitiranih ličinki krvave uši. Kemijskom suzbijanju se pristupa kada je napadnuto 5 – 8 % izdanaka, a u mladim voćnjacima prag može biti i niži. U voćnjacima u koji je prisutna jabučna krvava uš  preporuča se zimsko prskanje voćnjaka primjenom mineralnih ulja. U vegetaciji prvo tretiranje se provodi neposredno prije cvatnje, a drugo nakon cvjetanja kada još nema mnogo lisne mase.  Općenito treba koristi insekticide koji ne štete prirodnim neprijateljima.

Sanja Mastelić-Ivić, dipl. ing. agr.

Dopunske djelatnosti, Savjet, Stočarstvo

Upotreba vune

Vuna je kvalitetan proizvod i sirovina koja je nažalost u našoj zemlji prilično zanemarena i zapostavljena do te mjere da ju se često tretira kao otpad, a njeno zbrinjavanje postaje ekološki problem. Ona je prije svega sirovina za tekstilnu industriju, ali njena upotreba nije ograničena samo na proizvodnju odjevnih predmeta, već se vuna može iskoristiti i za različite druge namjene. Zbog svojih specifičnih fizikalnih svojstava ona ima određene prednosti u odnosu na neke druge sirovine. Vuna je tisućama godina bila vrlo važan proizvod u uzgoju ovaca. O striži vune i upotrebi iste čitamo i u prvim Biblijskim knjigama i tako vidimo da je vunu koristio izraelski narod još oko 1.800 godina prije Krista. U našim krajevima u kojima je postojala duga tradicija uzgoja ovaca vuna se koristila kao neizostavna sirovina za proizvodnju odjevnih predmeta. No, s današnjim suvremenim i ubrzanim načinom života uporaba vune je zasigurno neopravdano potisnuta u drugi plan i zamijenjena s odjevnim predmetima od drugih vlakana (pamuk, sintetička vlakna).

Pletene čarape od domaće vune

Neke od najvažnijih fizikalnih osobina vlakana vune opisanih u stručnoj literaturi i koji razlikuju vunu od ostalih tekstilnih premeta jesu: valovitost, finoća, dužina i visina vlakna, jačina, elastičnost, gipkost, torzija, sjaj, higroskopnost, toplina i boja. U zemljama razvijenog ovčarstva (Australija, Novi Zeland) uzgajaju se pasmine ovaca koje imaju idealna svojstva vune za upotrebu u tekstilnoj industriji. U Hrvatskoj u uzgoju imamo uglavnom ovce u tipu pramenke čije je runo otvoreno do poluotvoreno te sastavljeno od dugačkih i šiljastih pramenova. Gruba i debela vlakna su slabe elastičnosti i valovitosti tako da tekstilna industrija kod nas uglavnom ne koristi domaću vunu u preradi.

Jedna od zanimljivijih osobina je toplinska osobina vune. Vuna slabo provodi toplinu, zato odjevni predmeti od vune izvrsno štite od hladnoće, ali i od vrućine. Kod vunenih predmeta se  u međuupredenim ili međuutkanim prostorima nalazi velika količina zraka, zbog čega su vuneni predmeti dobri izolatori. Zato ljudi u surovim klimatskim uvjetima s niskim temperaturama nose vunene predmete, no malo je poznato da i ljudi u vrućim pustinjskim predjelima kada je visoka temperatura nose kožuhe. Vuneni odjevni predmeti su naročito pogodni za radnike u šumskim, poljoprivrednim i ostalim djelatnostima koje su vezane uz boravak u prirodi, bez obzira na vremenske prilike. Poznata je uzrečica da vuna zimi grije, a ljeti hladi!

Prirodna svojstva i funkcije vune blagotvorno djeluju i olakšavaju tegobe poput reume, bolova u mišićima i problema povezanih sa slabom cirkulacijom. Poznato je da osobe koje nose vunene čarape nemaju problema s neugodnim mirisima nogu upravo zato što vuna ne zadržava znoj. Vuna kao prirodni proizvod stvara zdravo i povoljno okruženje za spavanje, dok mekoća vlakana jamči poseban osjećaj udobnosti i relaksacije svojstven samo vuni.

Vuneni pojas

Boja vune je dominantna bijela, iako može biti i crna, smeđa, crvenkasta i šarena. Većina pasmina fine i polufine vune imaju bijelu vunu. Bijela vuna ima prednost u tekstilnoj industriji jer se može bojati u različite nijanse i boje. Bijela vuna bolje prima boju. Obojana vuna trajno zadržava boju.

Prirodno obojena češljana vuna

Obojana klupka domaće predene vune

Upravo zbog svih ovih navedenih svojstava vuna se razlikuje od drugih tekstilnih sirovina (juta, lan, pamuk, svila, kudelja). Prije svega vuna se koristi kao sirovina u proizvodnji odjevnih predmeta u tekstilnoj industriji. Zbog svoje toplinske izolacije od vune se izrađuju odjevni predmeti za hladnije zimsko razdoblje. To su prije svega čarape, navlačke za noge, kape, rukavice, šalovi, ali i veste, kaputi i slični predmeti. Od vune se mogu izrađivati i deke, vuneni pokrivači, tepisi, jastuci i slično. Osim tekstilne industrije vuna svoju primjenu može pronaći  i u drugim područjima. Tako se može koristiti i u građevini kao izolacijski materijal. Pri uzgoju povrća vuna se može koristiti za malčiranje, zbog svojstva zadržavanja vlage. U kućnoj radinosti vuna također pronalazi svoju široku primjenu. Osim izrade odjevnih predmeta pletenjem vuna se može koristiti i za izradu različitih drugih predmeta i ukrasa.

Predena domaća vuna

Unazad  desetak i više godina u Hrvatskoj djeluju različite udruge koje izrađuju razne predmete i suvenire od vune tehnikom filcanja. Ova tehnika za naše krajeve nije tradicija već nam je došla s istoka (Rusija), ali se u novije vrijeme sve više koristi. Filcanje je tehnika obrade češljane neupredene vune, pri čemu se vunene niti termičkim i mehaničkim djelovanjem, uz pomoć vode i sapunice kod mokrog te igle kod suhog filcanja, isprepliću i stvaraju tkaninu ili čvrsti predmet. Filcanjem se mogu izrađivati na desetke različitih predmeta od vune. Tako se mogu proizvoditi: papuče, pojasevi, šeširi, torbice, slike, cvjetovi, ptičice, kuglice, otirači, prsluci, kape, ogrlice i slično.

Radionica filcanja vune

Predmeti od filcane vune na sajmu

Vuna se koristi i pri izradi određenih dijelova narodne nošnje tehnikom tkanja. Od vune se mogu izrađivati i udobni pokrivači, jastuci i slični predmeti.

Opisana svojstva vune čine ju izvrsnom sirovinom kako u tekstilnoj industriji tako i u kućnoj radinosti. Ali ona svoju primjenu može pronaći i u građevinarstvu (izolacijski materijali) te u poljoprivredi (malčiranje). Zato je velika šteta da se ovako vrijedna sirovina kod nas često tretira kao otpad a jedan od razloga je što ne postoji organizirani otkup vune.

Bernarda Dražetić, dipl. ing. agr., viša stručna savjetnica, Karlovačka županija

 

Akvakultura, Ribarstvo, Savjet

Zimovanje riba i priprema šaranskih ribnjaka za zimu

Uspješno zimovanje jedna je od garancija proizvodnje za sljedeću proizvodnu godinu.

Mlađ šaranskih riba na zimovanje se nasađuje u samostalne ribnjake. U pravilu se izbjegava zimovanje sa starijim uzrasnim kategorijama šarana. U jedan mladičnjak preporuča se nasad iz jednog uzgojnog ribnjaka, što u praksi zahtijeva veći broj mladičnjaka za mlađ. Na taj način sprječava se širenje bolesti. Međutim iz praktičnih razloga ne može se uvijek držati navedenog načela, pa se mlađ iz više mladičnjaka prebacuje u jedan objekt. Najpovoljniji ribnjaci za zimovanje mlađa su površine 1 do 5 ha, zbog lakše kontrole i čuvanja. U mladičnjake se upušta voda pred kraj uzgojne sezone kako bi u njima nastala određena količina prirodne hrane. Prosječna dubina vode treba biti 1,8 do 2 m.

Mladičnjaci se nasađuju sa 100 do 250 tisuća komada jednogodišnjeg mlađa (Š1)・ha ¯¹, a ponekad i više. Preduvjet uspješnog zimovanja mlađa je stalan protok čiste i kisikom opskrbljene vode. Prema stručnoj procjeni jedna izmjena vode treba se ostvariti za 15 do 20 dana.

Uobičajeni uzrok uginuća tijekom zimovanja jednogodišnjega šaranskog mlađa je loše kondicijsko i zdravstveno stanje, prenapučenost ribnjaka te loši fizikalno-kemijski uvjeti vode. Uginuća se tijekom zimovanja kreću od 10 do 20 %, ali mogu biti i znatno viša.

S obzirom da jednogodišnji mlađ šarana aktivno uzima hranu i pri nižim temperaturama vode (oko 8 C°) prihranjuje se sve dok uzima hranu. Ako se prihranjivanje ne provodi, mlađ će trošiti energetske zalihe i u zimu će ući kondicijski nepripremljen, što će rezultirati gubicima i pogoršanjem zdravstvenog stanja.

Dvogodišnju mlađ dijelom nasađujemo u jesen, a dijelom u proljeće u objekte za uzgoj konzumne ribe. Mlađ koja nije nasađena u jesen prezimiti će u istim mladičnjacima u kojima se odvijala proizvodnja. U oba slučaja treba osigurati dovoljne količine vode i prozračivanje u slučaju duže pojave leda.

Konzumna riba se na kraju uzgojne sezone izlovljava, sortira i nasađuje u zimovnike.

Konzumnu ribu treba stavljati u zimovnike prema kategorijama, vrstama i veličini. Prema količini ribe u zimovniku treba podesiti protok svježe aerirane vode. Broj izmjena vode u danu je proporcionalan s količinom ribe stavljenom na zimovanje (ovisno o veličini zimovnika i masi ribe u njemu).

Ribe grabljivice za vrijeme zimovanja potrebno je hraniti. Veličina riba koja se daje mora biti prilagođena veličini grabljivica.

Posebnu pažnju treba posvetiti ribama matičnog jata. Nije preporučljivo stavljanje u zajednički zimovnik sa konzumnom ribom, jer nakon izlova sortiranje i mehaničke ozljede negativo utječu na kvalitetu spolnih produkata.

Borbu protiv ribljih bolesti treba započeti pažljivim postupkom sa ribama, bez obzira da li je riječ o konzumnoj ribi ili mlađim uzgojnim kategorijama. Više puta sortirana riba u proljeće nije sposobna za transport. Svaka manipulacija sa ribom izaziva stres, ali ostavlja i mehaničke ozljede koje su ulazna vrata za uzročnike bolesti ( najčešće sekundarne zarazne bolesti uzrokovane ubikvitarnim mikroorganizmima kao što je saprolegnioza).

Vlasnici malih obiteljskih ribnjaka koji nemaju mogućnost izlovljavanja, sortiranja i smještanja ribe u posebne objekte trebaju podesiti protok svježe vode kroz ribnjak, kontinuirano pratiti stanje tijekom zime i u slučaju zaleđivanja otvarati rupe u ledu radi „prozračivanja” i oslobađanja štetnih plinova iz vode.

Ribnjaci koji su izlovljeni tijekom zime se trebaju ostaviti bez vode da bi dno izmrzlo, što je jedna od sanitarnih mjera u suzbijanju bolesti riba.

Autor: dr. sc. Boris Župan, dr. vet. med.

Ekološka poljoprivreda, Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Neprskano i negnojeno?

Kvaliteta proizvedene hrane kako u svijetu, tako i u Europi, poboljšava se s novim znanstvenim dostignućima. No, negativni utjecaji konvencionalne poljoprivredne proizvodnje na klimu, biološku raznolikost te dugoročno očuvanje plodnosti tla prepoznali su se tek nedavno.

Jedan od načina sprječavanja negativnih posljedica konvencionalne poljoprivrede je prelazak na ekološku poljoprivredu. Ekološka poljoprivreda se tumači kao održiva poljoprivreda, baš kao i općenito održivi razvoj svih grana gospodarstva. Drugim riječima, to znači proizvoditi hranu, biljne ili životinjske proizvode bez štete, koju bi mogli nanijeti okolišu, biološkoj raznolikosti te umanjiti utjecaj poljoprivrede na daljnje pogoršanje klimatskih promjena.

Kad govorimo o EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI, velika većina današnjih POTROŠAČA uvjerena je da je to – ONO – NEPSRKANO I NEGNOJENO. Da li je to baš tako?

Europska komisija je nedavno predstavila novu strategiju „Od polja do stola“, koja je jedan od ključnih elemenata Europskog zelenog plana te okvir za velike promjene u poljoprivredi. U toj Strategiji su predstavljeni konkretni ciljevi, kao što su smanjenje uporabe i rizika kemijskih pesticida i uporaba opasnijih pesticida za 50 % do 2030. godine, smanjenje gubitka hranjivih tvari za najmanje 50 %, a da se pritom ne smanji plodnost tla, smanjenje uporabe gnojiva za najmanje 20 %  te smanjenje prodaje antimikrobnih sredstava za životinje iz uzgoja i akvakulturu za 50 % do 2030. godine. Navodi se i važnost ekološke poljoprivrede te će Komisija potaknuti razvoj poljoprivrednih površina za ekološki uzgoj u EU kako bi 25 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta do 2030. godine bilo pod ekološkom proizvodnjom.

Trenutno je u ekološkom uzgoju u Republici Hrvatskoj 7,5 % obradivih površina. Neke EU regije imaju već značajne površine pod ekološkom proizvodnjom, kao npr. austrijske regije Salzburg i Gradišće. U nedavnom posjetu SAD-u ostao sam zaprepašten količinom ekološki proizvedenih jabuka (i ostalog asortimana voća i povrća), savršenog izgleda i sortnih osobina.

Zagrebačka županija već nekoliko godina nastoji novim projektima postati prva u Hrvatskoj, koja će usmjeriti 100 % poljoprivrednih površina na ekološku proizvodnju do 2030. godine. U RH postoji ukupno oko 12.000 ha pod nasadima ekološkog voća, od čega je evidentirano 580 ha jabuke. Koliko je u tome ekstenzivnih voćnjaka? Nema pouzdanih podataka koliko od toga čine intenzivni ekološki nasadi.

Ekološki (organic) proizvedena jabuka u SAD u trgovini

Da bi 25 % oljoprivredne proizvodnje moglo funkcionirati istovremeno i tržišno i ekološki, potrebno je osigurati da 100 % potrošača bude upoznato da ekološka jabuka, salata, rajčica nije „neprskana i negnojena“, već upravo suprotno tj. da su one proizvedene u vrlo intenzivnim ekološkim sustavima zaštite, gnojidbe, agrotehnike. Stoga,, dok se s jedne strane educira poljoprivredne proizvođače o ekološki održivoj proizvodnji, vrlo je važno da se o tome educira i potrošače.

Kad se spomene ekološka jabuka, najveći broj potrošača će pomisliti da se radi o plodovima ubranih sa stabala jabuka, koja rastu po livadama i pašnjacima, pod kojima pasu kravice, koje ih prirodno gnoje, a ta ista stabla nikad u svom životu nisu vidjela prskalicu.

Znadete li zapravo kako izgleda takva jabuka? Izgleda baš kao da je jedva jedvice preživjela napade svih mogućih bolesti (fuzikladij, alternaria, marsonina gorka trulež, gljivice čađavice, itd…) i štetnika, da ih se sve ne nabraja, jer niti cijela strana teksta ne bi bila dovoljna. Neki plodovi sve ove napade i nisu preživjeli. S druge strane, tendencije suvremenih potrošača su potraga za oku najljepšom, najcrvenijom, najslađom, najaromatičnijom, itd … jabukom.

Ne tako rijetko može se vidjeti kako trgovci loše zaštićenu jabuku od bolesti i štetnika iz konvencionalnih nasada prodaju pod ekološku – neprskanu jabuku. Stoga je od velike važnosti upoznati potrošače što zapravo predstavlja  ekološka proizvodnja jabuke.

Loše zaštićeni zlatni delišes s bolestima fuzikladij, marsonina, alternaria…

Štete od gusjenica raznih savijača i savijača pokožice ploda u neprskanom voćnjaku

Neprskana „otporna sorta“ zaražena novom bolesti – alternariom
(Izvor: http://www.suttonelms.org.uk/apple-vitality.html)

Ekološka poljoprivredna proizvodnja jabuke je oblik proizvodnje, koji zahtijeva daleko više znanja i radnog vremena od konvencionalne proizvodnje, kako bi na kraju, uz optimalan izgled, kvalitetu i financijski rezultat takva proizvodnja bila opravdana. Ulazni troškovi su viši, potrebno je stručnije znanje, a na kraju se proizvede i nešto skuplji proizvod za koji je potom potrebno pronaći odgovarajuće tržište.

Od vrsta i sorata koriste se one sorte koje su dobivene križanjima, selekcijom te su otporne na najčešće bolesti te biljne vrste. Važno je naglasiti da se nikako ne može ostvariti otpornost na sve bolesti, kao ni na bilo kojeg štetnika. Dakle, kako bi dobili oku savršen i okusu ugodan proizvod i u ekološkoj proizvodnji treba suzbijati neke bolesti i štetnike.

No, glavno pitanje, koje se postavlja, je na koji način i s kojim sredstvima to treba raditi. Dok se u konvencionalnoj poljoprivredi jabuka tretira 15 puta, najčešće s po tri sredstva, od kojih svako spada u grupu otrova ili opasnih sredstava po ljudsko zdravlje, u ekološkoj se proizvodnji, suprotno uvriježenom mišljenu, jabuka tretira zapravo oko 20-25 puta sa sredstvima od kojih ni jedno nije niti otrov, a niti opasno po ljudsko zdravlje. Kod konvencionalne proizvodnje za isto postoje ograničenja, poput broja tretiranja s jednom aktivnom tvari, karence, tolerance, MDK, LD50 ….Dakle, u praksi je vrlo intenzivna, a ne ekstenzivna tehnologija. Ista je to kompliciranija pošto kod ekološki prihvatljivih sredstava, koja se koriste u zaštiti jabuka u ekološkoj proizvodnji, ne postoji mogućnost tretiranja nakon što je bolest ili štetnik već jednom inficirao ili napao plod. Sva zaštita se isključivo odvija preventivno, uz vrlo opširne mjere praćenja uvjeta za razvoj bolesti i štetnika i pravovremenog djelovanja. Stoga je potrebno još i mnogo veće znanje nego u konvencionalnoj proizvodnji.

Zaštita od većine najvažnijih štetnika plodova jabuka danas se može ostvariti korištenjem metoda feromonskih klopki ili feromonskih metoda konfuzije parenja insekata. Feromoni su jaki mirisi, kojima određeni štetni insekti u vrijeme parenja ne mogu odoljeti te se velika većina njih pohvata na klopkama ili uzaludno traži partnera kod parenja, sve dok se ta sposobnost ne izgubi. Mogu biti prirodni (alkohol, ocat, jabučni sok) ili sintetički (feromonski dispenzori). Za preostali dio populacije koriste se specijalna neotrovna sredstva, prirodni bioinsekticidi, koji najčešće djeluju vrlo kratko i ograničeno pa je potrebno čak i više tretiranja nego u konvencionalnoj proizvodnji. Potrebno je, dakle, vrlo dobro poznavanje životnih ciklusa svih štetnih i korisnih insekata.

Kod podizanja ekoloških nasada treba voditi brigu i o drugim čimbenicima, koji utječu na pojavu i razvoj bolesti i štetnika. Veći su razmaci sadnje, kako bi svako stablo pojedinačno moglo imati jači korjenov sustav te time biti otpornije, kako bi vlaga koja pogoduje razvoju bolesti u nasadu bila manja, da u nasadu bude više sunca, kako bi se što prije listovi mogli posušiti. Često puta sadi se na podlogama umjerne bujnosti, kao što su M 26 ili MM106 na kojima su stabla nešto prirodno jača, pa se i gnojidba dušikom može smanjiti. Na tim su podlogama stabla i nešto viša, a poznato je da su najčešće štete od mrazova na nižim dijelovima krošnji.

Ekološki voćar u okolici svojeg voćnjaka posaditi će i raznovrsno grmlje i biljni pokrov, koji će omogućiti razvoj što veće bio raznolikosti pa će se u voćnjaku naći i veći broj prirodnih neprijatelja štetnika. U konvencionalnom voćnjaku, u kojem se nalaze samo jabuke, one su stanište najčešće samo za štetne insekte jabuke, dok je u ekološkom voćnjaku potrebno stvoriti staništa i za korisne kukce, koji su neprijatelji štetnika. Poznata je praksa istovremene proizvodnje jabuka i ukrasnog drveća. Visoki stupovi vrlo su dobre osmatračnice za ptice grabljivice, kojima su voluharice važni dio ishrane. Drveno spremište u voćnjaku idealno je sklonište za mačke, koje često vrlo uspješno drže pod kontrolom populaciju volharica.

Ekološki voćar ne oslanja se na gnojidbu mineralnim gnojivima, koja su, iako financijski najefikasnija, dugoročno vrlo neodrživa za plodnost tla. Umjesto toga, primjenjuju se znanja o dugoročnom očuvanju optimalne plodnosti, strukture tla, pH tla, biološki aktivnog tla. Koriste se isključivo organska gnojiva proizvedena na organskim, ekološkim farmama, bilo da su u obliku ekološkog stajskog gnojiva ili ekološki certificiranih peletiranih gnojjiva. Ista imaju manji sadržaj hranjiva, a skuplja su od konvencionalnih. Kako ekološka gnojiva ne mogu brzo reagirati u cilju povećanja bujnosti, povećanog opterećenja urodom, eliminiranja simptoma nedostatka nekog hranjivog elementa, ekološki voćar mora dobrim poznavanjem fiziologije vrste i sorte nastojati ostalim agrotehničkim radovima, kao što su rezidba, prorijeđivanje, plijevljenje… doprinositi održavanju stabala u optimalnom vegetativnom stanju. Omjer gnojidbe i rezidbe treba biti izuzetno dobro usklađen. Voćka u dobroj kondiciji lakše će se oduprijeti napadima bolesti i štetnika. Dugoročno očuvanje plodnosti tla, s povećanjem humusa, osnova su održivog razvoja u budućnosti.

Ekološki voćar problem korova rješavati na potpuno drugi način od najčešće uvriježenog – „prskam herbicidom i stalno malčiram da mi voćnjak bude lijep i uredan“. U ekološkim principima voćarske proizvodnje ne gleda se korove samo kao konkurente voćkama u ishrani, već kao jedno vrlo veliko stanište za veliki broj vrsta insekata, kukaca i sl. Kako se voćnjak ne tretira tj. prska sredstvima za zaštitu bilja, koja su otrovna za pčele, poželjno je održavanje raznovrsne flore, kao podrast voćnjaka. Svako nisko malčiranje visokog i raznolikog korova ima vrlo jak utjecaj na promjenu faune insekata, koji su se do nedavno nalazili u nasadu. Stoga se često naizmjenično malčira svaki drugi red. Time se više korisnih insekata zadržava u nasadu, dok je istovremeno ipak nešto smanjena i emisija CO2 u atmosferu, uslijed razgradnje malčiranih ostataka. Međutim, malčiranje otpalog lišća što je prije moguće važna je mjera, pošto veliki broj biljnih bolesti prezimljuje ili u ili na otpalom lišću, a tom mjerom pospješuje se njegova razgradnja i mineralizacija pa manji broj spora bolesti uspješno prezimi. Još bolja mjera je strojno (ručno) usisavanje otpalog lišća prije zime i spravljanje komposta na izdvojenom mjestu.

Iz svega navedenog lako je uočiti da EKOLOŠKA JABUKA nije ni neprskana, ni neorezana, a ni ona pod kojom su pasle kravice. Ekološko voćarstvo, baš kao i ekološka poljoprivreda, nastoji se uklopiti u sustav održivog razvoja, kojim bi se spriječilo degradiranje poljoprivrednih površina, uništavanje bioraznolikosti, smanjio utjecaj poljoprivrede na klimatske promjene, a time i pospješile mogućnosti za lakši i održivi život na našem planetu. Ekološka proizvodnja spoj je vrlo zahtjevnih agrotehničkih radova, uz još veće korištenje znanja. U velikom broju slučajeva ekološki proizvedena jabuka uskladištena bez bolesti plodova uvijek se bolje ponaša u skladištu i tijekom čuvanja.

I za kraj, obratite pažnju na dvije fotografije. Nije svaka na oko „ekološka jabuka – ekološki proizvedena“.

Jabuka iz konvencionalne proizvodnje pred kraj vegetacije, nakon
13 loše provedenih zaštita

Ekološka djelomično otporna sorta Pinova, proizvedena u ekološkom sustavu zaštite

 

Autor teksta i slika: Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Suzbijanje štetnih glodavaca u zatvorenim objektima

Glodavci su skupina sisavaca čiji naziv potječe od specifično građenog zubala. Imaju povećane sjekutiće u gornjoj i donjoj čeljusti, a prilikom glodanja pomiču donju čeljust naprijed – natrag i usitnjavaju hranu.

Štetni glodavci poljoprivrednih kultura mogu pričinjati štete na poljima, u voćnjacima i u zatvorenim objektima (skladišta žitarica, podrumi, garaže). Štete na otvorenom se očituju u pravljenju rupa, oštećenju sjemena žitarica, gomolja, lukovica, korijena i nadzemnih dijelova biljaka, te u voćnjaku u oštećenju korijena i prizemnih dijelova voćaka. U zatvorenim objektima hrane se uskladištenim prehrambenim proizvodima i žitaricama, te oštećuju ambalažu. Zbog onečišćenja proizvoda izmetom, urinom i dlakama mogu uzrokovati zdravstvene probleme prijenosom zaraznih bolesti kao što su: mišja groznica, trihineloza, salmonela, bjesnoća i druge. U godinama sa toplim i suhim zimama dolazi do masovnog množenja, dok im je smrtnost velika tijekom vlažnih i hladnih jeseni i zima.

Slika 1. Gomolji krumpira u skladištu oštećeni od glodavaca

Slika 2. Klipovi kukuruza oštećeni od glodavaca

U zatvorenim objektima štete pričinjaju crni štakor (Rattus rattus), sivi štakor (Rattus norvegicus) i kućni miš (Mus musculus). Oni tijekom vegetacijske sezone prave štete u polju, a tijekom zime obitavaju u zatvorenim objektima.

Crni štakor dugačak je 16-23 cm, težak 160-230 g. Koti se 3-6 puta godišnje, a u leglu ima 5-10 mladih. Sivi štakor je veći od crnog, duljine 20-30 cm i težine 0,5 kg. Koti se 4-7 puta godišnje, a u leglu ima 5-12 mladih. Štakori žive oko 4 godine, spolno su zreli za 3-4 mjeseca, a ženke se pare odmah nakon što se okote. Kućni miš je duljine 7-10 cm, hrani se raznom hranom (omnivor). Zbog  visokog potencijala razmnožavanja u kratkom vremenu, praćenje njihove pojave i suzbijanje treba biti stalna mjera.

Tijekom dana glodavci su sakriveni, a u sumrak i tijekom noći idu u potragu za hranom. Pri tome im pomažu dobro razvijene osjetilne dlake na leđima, bočnoj strani tijela i na njušci koje im služe za orijentaciju i kretanje u mraku, a dobro im je razvijeno i osjetilo njuha koje ima važnu ulogu u pronalasku hrane.

Kako bi se spriječio ulazak u objekte treba provesti preventivne mjere zaštite. Na prozore, otvore i pukotine postaviti mreže i fizičke barijere. Izbjegavati ostavljanje hrane za ljubimce, ptice i  druge životinje na otvorenom, jer će to privući glodavce. Prilikom pripreme hrane za životinje ili u prostorijama gdje se melju žitarice održavati higijenu i svu rasutu robu ukloniti, jer ostavljena na strojevima i podu može privući glodavce.

Slika 3. Neadekvatno pripremljen prostor za mljevenje žitarica,
izvor je hrane za glodavce

Kade se utvrdi pojava glodavaca u objektu treba pristupiti mjerama suzbijanja. Za suzbijanje se mogu koristiti mehaničke metode ili biocidni proizvodi registrirani za suzbijanje štetnih glodavaca.

Mehaničke metode uključuju primjenu različitih klopki za hvatanje i ljepila. Klopke za hvatanje glodavaca mogu dovesti do trenutne smrti glodavca (mišolovke, štakorolovke) ili mogu omogućiti da se glodavci uhvate živi (klopka kavez). Mamci koji se koriste u mehaničkim klopkama moraju biti poznati i privlačni glodavcu. Vole salo, meso, sir, slaninu, kobasice, kruh natopljen uljem suncokreta, sezama ili maslaca od kikirikija, proizvode od žitarica i kruha.

Ljepila za miševe i štakore su vrlo učinkovita, ali metoda nije humana, jer životinja ugiba nakon nekoliko dana, od gladi i žeđi, pri tome može ispuštati glasove koju stvaraju nelagodu ili životinju nakon što se uhvati treba usmrtiti.

Slika 4. Mišolovka i ljepilo za miševe

Slika 5. Mehanička klopka ,,kavez,, za hvatanje glodavaca

Kod masovne pojave koriste se registrirani biocidni proizvodi. Primjenjivati ih treba sve dok se glodavci ne prestanu njima hraniti. Pripadaju skupini antikoagulanata i dovode do njihovog ugibanja nakon jednokratnog uzimanja. Djeluju na način da uzrokuju unutarnje krvarenje kod glodavaca. To su aktivne tvari bromadiolon i brodifakum a na tržištu se mogu naći pod različitim trgovačkim nazivima – RATIMOR (žitni mamac), RATIMOR (pelete), RATIMOR (parafinski blokovi), RATIMOR (meki mamci), GARDENTOP (svježi mamac), MURIN PASTA EXTREME, MURIN FORTE PELETE, RODENT (repelent) i drugi. Mamci u sebi sadrže tvari koje privlače glodavce (ulje kikirikija, suncokreta…), a odbijaju ljude i domaće životinje. Štakore više privlače parafinski blokovi, meki mamci i pelete, a miševe žitni mamci.

Slika 6. Biocidni proizvodi namijenjeni suzbijanju štetnih glodavaca

Mamke je potrebno postaviti u deratizacijske kutije u blizini mjesta primijećene aktivnosti glodavaca. Označiti ih sljedećim informacijama ,,ne micati ili otvarati,,; ,,sadrži rodenticid,, i sl. Gdje je to moguće pričvrstiti ih za tlo ili drugu površinu, da ih glodavac može konzumirati, ali ne i iznijeti iz objekta. Postaviti ih izvan dosega djece, ptica, kućnih ljubimaca i domaćih životinja. Ne postavljati ih uz hranu, piće, hranu za životinje i u blizini sustava za odvod vode, jer ih mogu kontaminirati. Kod primjene žitnih mamaca u objektu gdje se čuvaju žitarice, naročito ako su u rasutom stanju, paziti da ne dođe do miješanja mamca i žitarica, jer bi to predstavljalo opasnost za životinje koje se hrane tim žitaricama.

Sa svim vrstama mamaca  postupati strogo prema uputama zbog njihove toksičnosti za ljude i toplokrvne životinje.

Viša stručna savjetnica, Karlovačka županija

 dr. sc. Mirna Ceranić

Agroekologija, Bjelovarsko-bilogorska, Govedarstvo, Obavijest, Osvrt, Reportaža, Savjet, Stočarstvo, Vijest

Prikaz prednosti ispusta u uzgoju mliječnih krava

UZGOJ I PRAKSA 

Predstavljamo pozitivan primjer držanja mliječnih krava na OPG-u Halauš iz Lasovca u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji

Današnja intenzivna govedarska proizvodnja podrazumijeva upotrebu genetski visokoproduktivnih mliječnih krava kod kojih treba ispuniti visoke zahtjeve u pogledu hranidbe, smještaja i njege kako bi se maksimalno iskoristio njihov genetski potencijal. U intenzivnom sustavu proizvodnje često dolazi do pojave stresa, narušavanja dobrobiti životinja i onemogućavanja prirodnog ponašanja krava. Najčešće to dovodi do narušavanja zdravstvenog stanja – ozljeda, češćih pojava mastitisa, zaostajanja posteljice, poremećaja reprodukcije i problema s papcima – što rezultira pojavom šepavosti.

Otežani uvjeti držanja u staji

Držanjem krava u staji otežani su higijenski uvjeti i teško je održati krave čistima. U staji krave često borave na vlažnom i skliskom betonu punom fekalija. Krave su na manjim farmama uglavnom vezane i uz kombinaciju skliskog betona otežano ustaju. Do pojave velikog stresa dolazi u ljetnim mjesecima, kada su vanjske temperature više od 30 °C. Tada u staji osim znatnog povećanja temperatura dolazi i do povećanja koncentracije amonijaka i vlage ali i pojave insekata, prije svega muha koje privlači stajski gnoj.

U takvim uvjetima dolazi do velikog pritiska na organizam krave. Svi navedeni loši čimbenici u konačnici uzrokuju pad proizvodnje mlijeka i velike veterinarske troškove. Zato životinjama treba omogućiti što prirodnije okruženje, veći komfor, slobodno kretanje i mogućnost prirodnog ponašanja što će neutralizirati stresne pojave. Životinje će nam stoga biti zahvalne te će nam se odužiti kroz manje troškove liječenja i veću količinu proizvedenog mlijeka.

 

Slika 1. Svu voluminoznu krmu krave dobivaju na ispustu.

Ispust smanjuje stres

Kao idealan način za smanjenje stresa nameće se držanje krava na ispustu. Kretanjem krava na ispustu sprečava se atrofija mišića i omogućuje prirodna korekcija papaka. Papci stalno rastu, ali se kretanjem i troše. Držanjem na ispustu krave borave na svježem zraku i izložene su utjecaju sunčeve svjetlosti, tj. utjecaju UV-zraka. To pak omogućava stvaranje provitamina kolekalciferola (vitamin D3) koji ima velik pozitivan utjecaja na zdravstveno i reprodukcijsko stanje životinja.

Budući da na našem gospodarstvu već 20 godina krave držimo na ispustu, i to tijekom cijelog dana, svojim iskustvom mogu potvrditi sve blagodati takva načina držanja krava.

 

Kako mi upravljamo stadom?

Naše se stado sastoji od 25 mliječnih krava i 15 grla ženskog pomlatka simentalske i holstein pasmine goveda. Veći dio stada čine krave simentalske pasmine, dok je manji dio holstein pasmine nešto križanaca. Prosječna dnevna proizvodnja po kravi kreće se oko 25 litara. U idućih nekoliko godina planiramo krave holstein pasmine izlučiti iz uzgoja, odnosno pretopiti u simentalsku pasminu Bez obzira na ukupno dobro zdravstveno stanje našeg stada, simentalska grla ipak su otpornija od holsteina. S druge pak strane, upotrebom vrhunske genetike te uz dobru hranidbu i uvjete držanja postižemo dobru mliječnost kod simentalskih krava i nemamo potrebu za držanjem krava holstein pasmine.

Obrađujemo 50 ha poljoprivrednog zemljišta na kojemu proizvodimo svu voluminoznu krmu. Hranidbu krava voluminoznim dijelom obavljamo na ispustu pa krave jedu po volji, dok smjesu dajemo u staji. Obrok je sastavljen od sjenaže ljulja ili lucerne, silaže cijele biljke kukuruza i smjese koju proizvodimo sami, te manjeg dijela zelene mase koje krave pasu na ispustu.

Takva organizacija olakšava nam hranidbu i smanjuje fizički rad u staji. Budući da su krave većim dijelom godine vani, tijekom godine moramo spremiti manju količinu stelje što opet rezultira smanjenjem troškova ali i fizičkog rada. Za krave pak to znači smanjenje toplinskog stresa tijekom ljetnih mjeseci, svjež zrak, bolju higijenu krava i slobodno kretanje koje poboljšava tjelesnu kondiciju. Dobrom tjelesnom kondicijom jača se imunitet životinja, a to rezultira smanjenjem pojave mastitisa, zaostajanja posteljice, odnosno boljom reprodukcijom te lakšim teljenjima. Gonidba krava na ispustu vrlo je lako uočljiva pa nemamo problema s reprodukcijom. Pomoći kod teljenja krava gotovo da i nema. Na našem gospodarstvu nikada nismo imali potrebu obavljati korekciju papaka jer krave velik dio vremena provode hodajući po ispustu pa se korekcija provodi prirodnim putem. Na taj su način zdravstvene tegobe u stadu svedene na najmanju moguću mjeru, što potvrđuje i podatak da većih zdravstvenih tegoba ili uginuća kod nas nije bilo u posljednjih nekoliko godina.

 

Slika 2. Veličinu ispusta treba prilagoditi broju krava kako bi dio ispusta uvijek bio zatravljen

Pregoni na ispustu

Želim istaknuti kako je vrlo bitan izgled ispusta, odnosno njegova veličina. Ispust svakako treba biti neka veća površina prilagođena broju krava, stoga se naš ispust prostire na tri hektra. Krave dio ispusta uvijek utabaju i unište travnati dio, osobito na mjestima gdje se hrane i napajaju. U slučaju obilnijih kiša na tom se dijelu stvori blato.

Zbog toga je bitno da ispust bude dovoljno velik kako bi krave imale dovoljno travnate površine za kretanje, odmor i izbjegavanje blata. Ako na ispustu ima travnate površine, krave će uvijek imati nešto trave za pašu, osobito u proljeće. Zbog svega navedenog ispust smo podijelili na dva dijela-pregona kako bismo što bolje sačuvali travnjak i iskoristili pašnu površinu. Kada krave iskoriste travnati dio jednog pregona prebacujemo ih u drugi kako bi se travna površina prvog pregona mogla obnoviti.

 

Slika 3. Na ispustu treba osigurati hladovinu

 

Krave na ispustu imaju osiguranu hladovinu, i to u malom šumarku, ali i neograničen pristup pitkoj vodi kako bi i u vrijeme najviših temperatura mogle boraviti na otvorenom tijekom cijelog dana.

Pristup krava ispustu ili pašnjaku svakako je jedan od važnijih čimbenika isplativa uzgoja mliječnih krava, no kako bismo imali zdravo, kvalitetno i visokoproduktivno stado ne smijemo zaboraviti najvažnije – kvalitetnu hranidbu i korištenje sjemena genetski vrhunskih bikova za umjetno osjemenjivanje.

 

 

Dobrom tjelesnom kondicijom jača se imunitet životinja,

a to rezultira smanjenjem pojave mastitisa, zaostajanja posteljice, odnosno boljom reprodukcijom te lakšim teljenjima

Bitno je da ispust bude dovoljno velik kako bi krave imale dovoljno travnate površine za kretanje, odmor i izbjegavanje blata

Životinjama treba omogućiti što prirodnije okruženje, veći komfor, slobodno kretanje i mogućnost prirodnog ponašanja

što će neutralizirati stresne pojave

– zato će nam biti zahvalne te će nam se odužiti kroz manje troškove liječenja i veću količinu proizvedenog mlijeka

 

                                                                                               Dario Halauš, struč.spec.ing.agr. 

                                                                                               Izvor: Uzgoj goveda 3/2020

Ratarstvo, Savjet

Značaj zimske brazde

Zimska brazda uobičajena je agrotehnička mjera u svim našim značajnijim žitorodnim područjima (Sjevero-zapadna Hrvatska, Slavonija, Baranja, Posavina).

Izvodi se na dubinu 30-35cm u periodu listopad-studeni, a nerijetko i u prosincu i siječnju. Vrlo je važna za jare strnine i okopavine, ali i za ostale kulture sa proljetnim rokovima sjetve.

Povećava kapacitete tla za vodu i zrak, a niske temperature tijekom zime uzrokuju izmrzavanje, te lakšu i kvalitetniju predsjetvenu pripremu tla u proljeće. Obzirom da se često radi o kišovitim mjesecima, sa količinom oborina od 30-60 mm/m2 ili više, potrebno je obratiti pažnju da se ne obrađuje tlo zasićeno vodom i tako narušavaju već postojeći vodo-zračni odnosi u tlu.

Uz zimsku brazdu provodi se i osnovna gnojidba. Od kompleksnih mineralnih gnojiva koriste se formulacije sa manjim količinama dušika kao npr. NPK 7:20:30, NPK 8:26:26 ili  pojedinačna mineralna gnojiva.

Isto tako dodaje se i Urea 46%N.

Urea 46%N koristi se za razgradnju preostalih biljnih ostataka i djelomično za ishranu buduće kulture. Količina je zavisna od predkulture, pa iznosi okvirno 100-200 kg/ha, ako je to bila neka od strnih žitarica količine su manje, a za okopavine sa više biljne mase veće.

Preciznije količine mineralnih gnojiva ovise dakle o predkulturi, budućoj kulturi, tipu tla, rezervama hranjiva u tlu, a savjet je pridržavati se preporuka dobivenih na osnovu izvršenih analiza tla u za to ovlaštenom laboratoriju.

Prilikom provođenja operacije zimske brazde mogu se dodati i organska gnojiva čijom upotrebom stimuliramo mikro-biološku aktivnost i poboljšavamo strukturu tla.

Željko Klaić, dipl. ing. agr., viši stručni savjetnik za ratarstvo

Agroekologija, Hortikultura, Mehanizacija, Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Što učiniti sa mehanizacijom u zimskom periodu

Zima je već pokucala na vrata, a poslovi sa našom mehanizacijom i opremom ili su pri kraju ili su završeni. Nastavno na okolnosti naša mehanizacije također zaslužuje odmor i stoga ju sukladno mogućnostima treba uredno spremiti ili u natkriveni i zaštićeni prostor ili jednostavno prekriti nekim od pogodnih pokrova. No prije toga, a kako bi i mi i naša neophodna oprema i mehanizacija bezbrižno dočekali novu sezonu, svakako sugeriram sljedeće:

  • Izvršiti čišćenje i pranje strojeva. Molim, voditi računa o odabiru mjesto gdje se neće kontaminirati okoliš sredstvima za pranje i odmašćivanje (idealna mjesta su registrirane samposlužne praonice).
  • Strojeve i opremu osušiti i zaštititi od korozije u kontekstu čega može poslužiti: motorno ulje, litijeva mast, ili posebni i specijalni zaštitni premazi.
  • Nakon pranja i sušenja izvršiti podmazivanje na zato predviđenim mjestima kako bi nova mast istisnula kapljice vode iz ležajeva, utora i sličnih područja u kojima mast ima svoju aktivnu ulogu tijekom procesa rada.
  • Spremnike goriva naših traktori, kombajna i drugih samohodnih strojeva napuniti do vrha kako bi se smanjila pojava korozije samih spremnika i sustava vezanog za distribuciju i tok goriva
  • Svakako provjeriti, ispitati i po potrebi izvršiti izmjene ili ispuštanje u svim sustavima sa rashladnim tekućinama na adekvatne vrijednosti točki smrzavanja
  • Provjeriti i prilagoditi tlakove u gumama uobičajenim radnim tlakovima za vrijeme eksploatacije istih.
  • Ovaj period mrtve sezone tijekom mirovanja naše opreme i mehanizacije iskoristiti za sve eventualne popravke i potrebna podešavanja strojeva.

Velika većina poljoprivredne populacije posjeduje prskalice i atomizere, a osim svega ispred navedenog kod ovih strojeva prije zimskog mirovanja treba učiniti i dodatne korake – stručnim riječima izvršiti konzervaciju istih:

  • Kompletno pranje izvana i iznutra, svih filtere i svih mlaznica
  • U spremnik uliti sredstvo protiv smrzavanja bilo antifriz bilo zimsko sredstvo za pranje stakla. Dovoljno bi bilo otprilike 1-2 % volumena prskalice s minimalnom jačinom točke smrzavanja -20 0C
  • Uliveno sredstvo promiješati kroz zatvoren sustav stroja a nakon toga isto na par sekundi propustiti kroz same mlaznice
  • S prskalice demontirati manometar i pohraniti na sigurno

U proljeće kada nam prskalica bude ponovo potrebna obrnutim redoslijedom izvršiti dekonzervaciju:

  • Na prskalicu montirati manometar
  • Sredstvo protiv smrzavanja ispustiti na jednoj od krajnjih mlaznica
  • Prskalicu isprati čistom vodom
  • Ispušteni antifriz ili zimsko sredstvo za pranje stakla pohraniti u odgovarajući spremnik i spremiti za slijedeću zimsku sezonu konzerviranja

Ovakvim postupanjem definitivno ćemo našoj opremi produžiti vijek trajanja i u novu sezonu poslova krenuti spremni i pouzdaniji.

Siniša Hrgović, dipl. ing. agr.