Mnogi pčelari misle da već sve znaju američkoj gnjiloći medonosne pčele (AG), a onda ih nerijetko iznenade nova saznanja. Unatrag tridesetak godina održao sam brojna predavanja/radionice/tečajeve o AG i pri tome skupio nemali broj različitih pitanja pčelara koji često imaju mnogo nejasnoća/nedoumica/nedostatnosti u interpretaciji pojedinih pitanja/sumnji u svezi AG.
1. Kako možemo prepoznati AG ?
AG je bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla. Uzročnik bolesti je bakterija Paenibacillus larvae (P.larvae) koja u nepovoljnim životnim uvjetima tvori dugo živuće i otporne spore. Tamne mrlje na donjim dijelovima poklopca nad stanicama saća s leglom su prve uočljive promjene. Kasnije se poklopci nad promijenjenim pčelinjim leglom nabiru i sa sušenjem propale ličinke postupno uvlače u dubinu stanice. Pčele radilice pokušavaju ukloniti poklopce nad stanicama saća koje sadrže uginule ličinke pa se na njima pojavljuju rupice nepravilno izgriženih rubova. Uginula pčelinja ličinka gubi bijelu boju, kolutićavost, sedefasti sjaj, napetost i karakterističan oblik te se pretvara u mlohavu, bezobličnu, ljepljivu tvar smeđe boje koja se rasteže u tanke niti.
Slika 1. Promjene izgleda poklopaca stanica saća karakteristične za bolesti pčelinjeg legla.
Slika 2. Uginula i raspala pčelinja ličinka.
2. Da li je rešetkasto leglo česta pojava kod AG?
Vrlo često može uočiti takozvano rešetkasto leglo jer ugibanjem ličinki zaostaje sve više poklopljenih stanica čime se dobiva izgled nepravilno raspoređenog poklopljenog i nepoklopljenog legla na saću. Prisutnost rešetkastog legla ima važno dijagnostičko značenje pri kliničkom pregledu pčelinjih zajednica u jesen kad matica fiziološki smanjuje i konačno prestaje s nesenjem jaja. Starenjem procesa masa propale pčelinje ličinke se smanjuje i povlači prema dnu stanice, a četiri do šest tjedana nakon uginuća priliježe u tankom sloju uz donju stjenku stanice. Nakon dva mjeseca stanica izgleda „prazna“ pa neiskusan promatrač može postaviti lažno negativnu kliničku dijagnozu u terenskim uvjetima. Pri pregledu je važno držati okvir sa sumnjivim izgledom pčelinjeg legla u visini očiju promatrača tako da izvor svjetla dolazi iza njegovog ramena kako bi se lakše uočili ostaci propale ličinke u obliku blagog zadebljanja debljine oko jednog milimetra na donjoj stijenci stanice saća (slika 3 – žuti krug).
Slika 3. Rešetkasto leglo i zadebljanja na donjoj stijenci stanice saća.
3. Da li se AG može pojaviti u subkliničkom obliku odnosno da je klinički ne vidimo?
AG se doista može pojaviti i u subkliničkom obliku. Naime, utvrđeno je da pčelinje ličinke iz klinički zdrave zajednice mogu sadržavati spore bakterije P. larvae u medu, ponajviše u mednom vijencu koji okružuje leglo, ali drugim vrstama uzoraka iz košnice. Štoviše, određene zajednice mogu sadržavati godinama određene količine spora bakterije P. larvae u uzorcima meda bez vidljivih karakterističnih kliničkih znakova na leglu. Također, u pokusno inficiranim pčelinjim zajednicama s infektivnim sporama bakterije P. larvae uočene su pojedine pčelinje zajednice u kojima se nije razvila pojava karakteristične vidljive kliničke slike.
4. Na okviru s leglom sam pronašao samo 2 promijenjene stanice koje klinički odgovaraju opisu AG. Mogu li samo ukloniti taj okvir iz pčelinje zajednice i riješiti na taj način AG jer je pčelinja zajednica iznimno jaka?
Bilo bi idealno kad bi takav način suzbijanja AG bio moguć. Međutim, u ovom slučaju se vjerojatno radi o ranom slučaju AG i uklanjanje samo jednog ili više okvira s promijenjenim stanicama iznad legla ne bi bio mudar potez jer će se vrlo brzo AG klinički pojaviti i na drugim okvirima. Naime, unutar pčelinje zajednice se stvorila već dovoljna količina spora i zajednica će neminovno propasti u slijedećih 6 mjeseci pa je razborito razmišljati o dva modela suzbijanja koja uključuju spaljivanje košnice/pčelinje zajednice ili pretresanje pčela.
5. Kako razlikovati AG od europske gnjiloće medonosne pčele (EG)?
EG je zarazna bolest nepoklopljenog pčelinjeg legla uzrokovana bakterijom Melissococcus plutonius. Zaražena ličinka gubi svoju kolutićavost, jedrinu, sedefasti sjaj, bijelu boju, mlohavo se opušta i pri tome poprima žutu boju te najčešće ugiba četvrtog dana starosti. Osim primarnog uzročnika bolesti, redovito se razvijaju i sekundarni mikroorganizmi koji daju različitu kliničku sliku bolesti. U staroj literaturi se lažna gnjiloća (Paenibacillus alvei) i kiselo leglo ( Enterococcus faecalis) pojavljuju kao samostalne bolesti. Suvremeni izvori ne izdvajaju te dvije bolesti već govore da se Paenibacillus alvei, Bacterium eurydice, Brevibacillus laterosporus i Enterococcus faecalis pojavljuju kao sekundarni bakterijski uzročnici kod europske gnjiloće medonosne pčele. EG je unatrag nekoliko godina stvarala velike probleme na pčelinjacima u Engleskoj, Švicarskoj i Bavarskoj.
Slika 4. Tipična klinika slika EG (V. Radulović)
6. U stručnoj literaturi se navodi da se kod oboljelih/uginulih pčelinjih zajednica od AG osjeća smrad po stolarskom tutkalu. Da li je to točno?
U svojoj znanstveno-stručnoj-pčelarskoj-karijeri otkrio sam vjerojatno tisuće slučajeva AG, ali nikada nisam osjetio nikakav smrad pa tako niti na stolarsko tutkalo. Međutim, ustanovio sam smrad kod zajednica koje su oboljele od bolesti koje bi u starijoj literaturi nazivali lažna gnjiloća i kiselo leglo, a za koje se danas smatra da se pojavljuju kao sekundarne bolesti kod EG. U Republici Hrvatskoj (RH) često se AG miješa s nekadašnjom lažnom gnjiloćom jer su znakovi na poklopcima kod potonje slični AG. Međutim, propala ličinka se pretvara u smeđu, sluzavu i rastezljivu masu te s vremenom postaje mrvičasta, a nakon sušenja se može odvojiti od stijenke stanice saća što nije slučaj kod AG. Također, kod nekadašnje lažne gnjiloće prisutan je smrad koji neugodno zaudara .
7. Znam da je AG zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog radiličkog legla. No, što je s matičnjacima i trutovskim leglom?
U težim i poodmaklim slučajevima zaraženih pčelinjih zajednica od AG moguće je klinički uočiti znakove koji ukazuju da se vjerojatno radi o AG na matičnjacima i trutovskom leglu.
8. Ako kupim pčelinje zajednice od nekog pčelara i donesem ih na svoj pčelinjak. Nakon kratkog vremena bude mi potvrđena AG na dijelu tih kupljenih pčelinjih zajednica. Da li mogu u tom slučaju tražiti povrat novca od prodavatelja?
AG se u sudskoj veterini smatra bolest sa znatnom i skrivenom manom. Na sudu možete dobiti obeštećenje samo ako imate ovjereni kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika, svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja, da se pčelinje zajednice nalaze u Jedinstvenom registru domaćih životinja i da nije prošlo više od 3 tjedna od kupoprodaje jer se uzima da najkraća inkubacija kod AG iznosi 3 tjedna.
9. Kako se širi AG?
AG ima tendenciju relativno brzog širenja te se u kratkom vremenskom razdoblju može proširiti na velike udaljenosti, što uvelike ovisi o primjenjivanim pčelarskim praksama. Uzročnik se može širiti horizontalno i vertikalno između pčelinjih zajednica. Smatra se da je odnos uzročnik – nosioc, kod vertikalnog prijenosa, evolucijski usklađeniji i manje virulentan nego kod horizontalnog načina širenja bolesti. Horizontalni način širenja uključuje prirodne načine širenja bolesti, poput grabeža i/ili zalijetanja odraslih pčela u tuđe košnice u istom ili susjednom pčelinjaku, a vertikalni prijenos odvija se putem rojenja. Također, horizontalni prijenos odnosi se na prijenos uzročnika između jedinki iste generacije, dok vertikalni prijenos podrazumijeva prijenos uzročnika s roditelja na potomstvo. Najčešći prirodni put horizontalnog širenja uzročnika između pčelinjih zajednica je grabež. Bolesna pčelinja zajednica slabi i posljedično tome mehanizmi uspješne obrane zajednice izostaju. Posebice u razdoblju nedostatka nektara i peluda u prirodi, zajednica često postaje žrtva drugih jačih pčelinjih zajednica. Pri tome, pčele tuđice odnose uz med i uzročnike bolesti u svoje košnice. Grabež se najčešće događa na završetku pašne sezone u kasno ljeto ili jesen, a rjeđe tijekom proljeća. Brzom širenju AG pridonose i pčelari pri pregledu pčelinjih zajednica, vrcanju, formiranju nukleusa, spajanju zajednica, pojačavanju zajednica s hranom i leglom iz drugih zajednica, kupoprodaji pčela te hranjenjem pčela s medom u kojem se nalaze spore bakterije P. larvae.
10. Da li se AG može širiti putem satnih osnova odnosno zaraženog voska?
Da, stoga se raskužba voska pri izradi satnih osnova, a posebice nakon sanacije bolesti mora provoditi na 120° C, 30 minuta, bez dodatka vode uz tlak od 2 bara.
11. Može li se uzročnik AG može širiti vertikalno odnosno putem rojenja?
Da, može se širiti. Naime, vertikalni prijenos bakterije P. larvae odvija se putem rojenja kada polovica odraslih pčela svih dobnih skupina s maticom napusti matičnu zajednicu u obliku roja, neovisno da li se radilo o tipičnoj kliničkoj ili subkliničkoj slici AG kod matične pčelinje zajednice. Pri tome, količina spora uzročnika bolesti u matičnih pčelinjih zajednica s vidljivom kliničkom slikom se ne smanjuje, a simptomi AG budu i dalje prisutni s odmakom vremena. Međutim, količina infektivnih spora bakterije P. larvae kod rojeva, iz matičnih zajednica s kliničkom slikom, se brzo smanjuje, a klinički znakovi se uobičajeno ne pojavljuju.
12. Da li je točno da se uzročnik AG , Paenibacillus larvae, nalazi u svim pčelinjim zajednicama u pčelinjaku?
Ne, to nije točno. Naime, uzročnik AG se može nalaziti unutar određenog broja pčelinjih zajednica u pčelinjaku. U takvom slučaju možda će sve pčelinje zajednice u kojima se nalazi uzročnik AG klinički oboljeti, a možda će dio biti klinički bolestan, a dio biti bez kliničkih simptoma. Također, može se dogoditi da sve zajednice u kojima se nalazi uzročnik AG nemaju kliničke znakove bolesti. Razumljivo da isto tako postoje pčelinje zajednice u pčelinjaku koje nemaju uzročnika AG. Treba podsjetiti da je brzina napredovanja bolesti i pojava karakteristične kliničke slike uvjetovana razlikom u toleranciji inficiranih ličinaka medonosne pčele na uzročnika bolesti, ali i stupanj genetski specifične virulencije bakterije P. larvae. Postoje različiti mehanizmi tolerancije pčela na uzročnika poput dobne rezistencije i prisutnosti inhibirajućih tvari u hrani, higijenskog ponašanja odraslih pčela za brzo otkrivanje i uklanjanje uginulih ličinki, uloge međucrijeva koje je smješteno na ulazu u srednje crijevo kao filtera spora uzročnika iz probavnog trakta u odraslih pčela te zaštitne uloge propolisa u pčelinjoj zajednici.
13. Dio pčelara tvrdi da se AG pojavljuje u vlažnim godinama odnosno kad se AG najčešće pojavljuje i o čemu ovisi tijek i ishod infekcije?
Atmosferski uvjeti nemaju utjecaj na pojavljivanje AG. Tijek i ishod zaraze ne ovisi samo o količini spora bakterije P. larvae već i izvoru infektivnih spora. Naime, utvrđeno je da med može biti rezervoar spora P. larvae koje ulaze u hranidbeni lanac pčelinje zajednice tek kada postoji potreba za uzimanjem meda skladištenog u saću. Naime, pokusno davanje meda onečišćenog sporama bakterije P. larvae zdravim pčelinjim zajednicama ima sporiji infektivni učinak na prevalenciju spora u odraslih pčela, nego pri dodavanju zaraženog pčelinjeg legla u košnicu. Međutim, tijekom kasne jeseni i zime te u bezpašnim razdobljima povećava se potreba za medom te se posljedično povećava količina infektivnih spora bakterije P. larvae u odraslih pčela kao i mogućnost razvoja karakteristične kliničke slike AG u proljeće.
14. Da li med koji potječe od pčelinjih zajednica uginulih ili oboljelih od AG opasan za ljude i smijem li ga davati pčelinjim zajednicama?
Med iz uginulih ili oboljelih košnica u kojima je utvrđena AG nije opasan za zdravlje ljudi iako se u međunarodnom prometu u EU ne dozvoljava prisutnost spora P.larvae u medu. Također, ne smije se koristiti med iz uginulih ili oboljelih zajednica od AG za prihranu ostalih zajednica. Naime, iako je med u kvalitativnom pogledu najbolja hrana za pčele, treba ga apsolutno izbjegavati za ishranu pčelinjih zajednica jer se u njemu mogu nalaziti spore AG, vapnenastog legla i/ili nozemoze, a da pčeklar uopće ne prepozna kliničke znakove navedenih bolesti.
15. Imam dva pčelinjaka. Jedan se nalazi u radijusu od 1 km, a drugi u radijusu od 2 km zračne udaljenosti od zaraženog pčelinjaka gdje se pojavila AG. Trebam li se bojati da će se moje pčelinje zajednice na oba pčelinjaka zaraziti?
Zalijetanje pčela u tuđe košnice nije značajno za širenje uzročnika AG između pčelinjih zajednica. Međutim, udaljenost pčelinjih zajednica od izvora zaraze ima izravan učinak na količinu spora i brzinu razvoja kliničkih znakova bolesti. Istraživanjima je dokazano da su pčelinje zajednice, smještene od pola do jedan kilometar zračne udaljenosti od zaražene pčelinje zajednice imale znatno veću količinu infektivnih spora P. larvae i razvile su tipičnu kliničku sliku AG dok su pčelinje zajednice smještene dva i više kilometara od zaražene zajednice imale manju količinu spora bez vidljivih kliničkih znakova AG. Stoga, pčelinjak smješten u radijusu do 1km od zaraženog pčelinjaka ima veliku vjerojatnost da će se pojaviti AG, dok pčelinjak od 2 km udaljenosti od zaraženog pčelinjaka ima znatno manju.
16. Da li pčelinja zajednica oboljela od AG može ozdraviti sama od sebe bez provedbe sanacijskih mjera i da li smijem liječiti/prevenirati pojavnost AG antibioticima?
Bolesne pčelinje zajednice bez provedbe posebnih mjera ne mogu ozdraviti, a primjena antibiotika u liječenju bolesti nije dozvoljena zbog mogućeg utvrđivanja njihovih rezidua u pčelinjim proizvodima, rezistencije uzročnika te spoznaje da antibiotici djeluju samo na vegetativne oblike bakterije P. larvae. Pri tome, primjenom antibiotika može se prikriti kliničke simptome, a oni ne uništavaju infektivne spore uzročnika što doprinosi horizontalnom širenju bolesti u pčelinjacima. U staroj literaturi se spominje preventivno/terapeutsko davanje različitih antibiotika (geomicin op.a.) u borbi protiv AG, ali ta metoda više nije prihvatljiva jer je nekorisna. Unutar Europske unije (EU) nije dozvoljena uporaba antibiotika u liječenju bolesti pčela (EU 3/01/081).
17. Što moram napraviti kod sumnje na pojavnost AG u mojim pčelinjim zajednicama i da li ću dobiti naknadu od države ako spalim zaražene zajednice?
Trebate kontaktirati najbližeg službenog veterinara na području gdje se nalazi vaš pčelinjak. Veterinar će uzeti službeni uzorka i dostaviti ga na pretragu u Nacionalni laboratorij za bolesti pčela na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. U slučaju pozitivnog nalaza, veterinar će vam dati usmenu preporuku o mjerama koje bi trebalo provesti. Trošak dolaska veterinara na vaš pčelinjak te trošak laboratorijske pretrage snosi državni proračun. Naknada za spaljene pčelinje zajednice oboljele od AG se trenutno ne isplaćuje niti se ne zna kada će ponovo ući u program odobren od strane Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (MPŠ).
18. Na koji način suzbijam AG ako mi se utvrdi na pčelinjaku? Koja metoda je najbolja?
Veterinar će ovisno o epizootiološkoj situaciji preporučiti spaljivanje zaraženih košnica uključujući pčelinju zajednicu ili pretresanje pčela. Spaljivanje košnica s pčelinjom zajednicom naređuje se ako je zajednica slaba odnosno ako je bolest već u poodmakloj fazi razvoja. Također, spaljivanje je indicirano ako se bolest pojavljuje rijetko u određenom kraju, zatim u zajednicama koje su smještene u košnicama s nepokretnim saćem (pletare, dubine, daščara) te na uzgajalištima matica. Spaljivanje je najbrži i najbolji način jer podrazumijeva neškodljivo uklanjanje genetski neotpornih pčelinje zajednice , ali i najskuplji način zbog troškova. Pretresanje pčela može se provoditi isključivo kod jakih pčelinjih zajednica smještenih u novim košnicama koje dosad nisu bile podvrgnute dezinfekciji te kod ranog stadija AG. Nažalost, postupak je mukotrpan te se pri tome narušava proizvodnost pčelinjih zajednica za tekuću godinu, a česti su i recidivi zbog loše provedene završne dezinfekcije.
19. Kako se provodi spaljivanje pčelinjih zajednica oboljelih od AG?
Bolesna pčelinja zajednica se uguši paljenjem sumpornih traka, a saće s leglom i ugušene pčele se spale u iskopanoj jami koja se poslije zatrpa zemljom. Pčelinje zajednice u pletarama i dotrajalim košnicama i priborom spale se zajedno s košnicama. Dijelovi košnica koji su služili isključivo kao medišta, a koje su u dobrom stanju mogu se detaljno mehanički očistiti, struganjem saća i propolisa, a zatim dezinficirati opaljivanjem plinskim plamenikom ili kuhanjem u vodenoj otopini natrijevog hidroksida.
Slika 5. Spaljivanje košnica je učinkovit način sanacije AG.
20. Kako se provodi pretresanje pčela kod zajednica oboljelih od AG?
Pri pretresanju se spaljuju svi okviri koji sadrže i jednu stanicu legla, uklanjanju okviri sa zaraženim pčelinjim leglom, medom i peludom, a samo odrasle pčele se stresu u novu praznu košnicu. Prilikom gradnje novog saća s tijela odraslih pčela mehanički se uklanjanju spore P. larvae. Također, spore P. larvae u probavnom sustavu odraslih pčela budu probavljene. Na osnovu navedenih razloga smatra se da je tako pčelinjoj zajednici omogućen daljnji razvoj u novoj košnici.
21. Da li je moramo raditi dvostruko pretresanje pčela ili je dovoljno jednostruko?
Iako je prema podacima iz literature preporučeno dvostruko pretresanje, suvremena istraživanja dokazuje da nema značajne epizootiološke razlike između jednostrukog i dvostrukog pretresanja. Odrasle pčele se otresu izravno u košnicu (ili prvo na kartonski papir ili limeni sipaonik, pa onda u košnicu) s letvicama (satonošama) na koje je stavljena dva centimetra duga satna osnova. Nakon 48 do 72 sata pčele s novoizgrađenog saća se ponovo pretresu u košnicu sa satnim osnovama. Saće s leglom treba neškodljivo uništiti spaljivanjem, a novoizgrađeno saće na satonošama okvira i ostalo saće nakon iskorištavanja pretopiti u vosak.
Slika 6. Pretresanje pčelinjih zajednica.
22. Da li je opaljivanje košnica dovoljna dezinfekcijska mjera kod pojave AG ?
Spaljivanje košnica, pčelinjih zajednica te ostalog pribora, opreme i alata predstavlja učinkovit način sanacije AG. Međutim, opaljivanje plamenom potpuno uništava spore bakterije P. larvae samo na površinskim dijelovima drvenih košnica, dok značajan broj infektivnih spora ostaje aktivan u unutarnjim strukturama drveta. Rezultati provedenih suspenzijskih testova djelomice objašnjavaju zašto je otežana dezinfekcija unutarnjih struktura drveta. Naime, drvna vlakna ponašaju se poput organske tvari koja, već u koncentraciji od 2 %, znatno smanjuje učinak površinske dezinfekcije. Stoga je danas pobijeno uvriježeno mišljenje pčelara da je metoda opaljivanja drvenih dijelova pčelarske opreme i pribora plamenom dovoljna dezinfekcijska mjera.
Slika 7. Opaljivanje košnice (S. Spiewok)
23. U pčelinjaku od 30 košnica utvrđena mi je AG u 5 košnica. Da li smijem preostalih 25 koje su zdrave seliti na ispaše?
Ne, to nije mudar potez i predstavlja primjer loše pčelarske praske i treba ga izbjegavati. Smatra se da je američka gnjiloća prestala, ako su provedene sve mjere koje je preporučio nadležni veterinar. Nakon provedenih svih mjera trebalo bi pričekati još najmanje 3 tjedna (najkraće utvrđeno trajanje inkubacije kod AG) i ponovo klinički pregledati sve pčelinje zajednice u pčelinjaku. Razumljivo da ako pri ponovnom pregledu ne postavimo sumnju na AG u nijednoj zajednici u pčelinjaku smijemo prevoziti pčelinje zajednice na ispašu. Naime, pčelari često zaboravljaju da postoji opasnost da je pri prvom pregledu kada je , primjerice u ovom slučaju, otkriveno 5 kliničkih slučajeva AG u pčelinjaku, još nekoliko zajednica bilo u fazi inkubacije kada je AG klinički nemoguće utvrditi ili pak u ranoj fazi kada su znakovi bolesti još teško primjetni i lagano se previde. Stoga se preporučuje ponovni pregled svih pčelinjih zajednica na pčelinjaku najranije 3 tjedna nakon provedenih sanacijskih mjera te u slučaju izostanka sumnje na moguću ponovnu pojavnost AG krenuti u selidbu pčelinjih zajednica.
24. Da li je kuhanja okvira i nastavaka u kaustičnoj sodi dobra dezinfekcijska mjera kod AG te za koje dezinficijense koji se trenutno nalaze na tržištu je dokazano da djeluju sporocidno (ubijaju spore uzročnika AG)?
Da, kuhanje drvenih dijelova u kaustičnoj sodi preventivno u koncentraciji od 1-2 %, a nakon sanacije AG u koncentraciji od 5-6 % je izvrsna mjerea. Nedavna istraživanja sugeriraju da se učinkovitost vodenih otopina kalij hidroksida, natrij hidroksida(kaustična soda) i natrij karbonata u koncentracijama od 2 do 6 % povećava pri temperaturama od 80 oC i više. Kod kuhanja nastavaka/okvira/košnica u kaustičnoj sodi(natrijevoj lužini odnosno natrijevom hidroksidu) treba biti oprezan i ne stavljati sodu/lužinu u kipuću vodu jer se može stvoriti burna reakcija te opeći pčelara već u hladnu vodu i zatim kad otopina proključa uroniti dijelove košnice koje želimo dezinficirati, držati ih nekoliko minuta u otopini te zatim izvaditi van, oprati pod mlazom tekuće vode i staviti na sušenje. Pozor ! Obvezno nositi zaštitne rukavice, pregaču i naočale.
Slika 8. Primjena kuhanja drvenih okvira u vodenoj otopini kaustične sode.
Nedavna istraživanja deset dezinficijensa i dodataka hrani s dezinfekcijskim učinkom (Ecocid S, Despadac, Despadac secure, Genox, Genoll s pjenom, Sekusept aktiv, Incidin Oxyfoam S, EM probiotik za pčele, B protect F i B protect H forte) sugeriraju da jedino dezinficijensi Incidin Oxyfoam S i 2% otopina Sekusept aktiv-a pokazuje izraziti sporocidni učinak u smanjenju 106 spora P.larvae kroz 30 minuta i mogu se koristiti u dezinfekciji pčelarskog pribora, opreme, alata te radnih površina.
25. Da li je moguće provoditi ranu dijagnostiku AG?
U novije vrijeme primjenjuju se metode rane dijagnostike AG koja ima snažno uporište u praktičnom pčelarstvu jer se spore P. larvae mogu utvrditi dvije do tri godine prije kliničkih znakova bolesti u uzorcima meda iznad legla, odraslih pčela, vosku te iz uzoraka ostataka na podnici košnice tijekom i nakon zime. Tako se može provoditi rutinska godišnja pretraga navedenih uzoraka iz pojedinih košnica, a u pozitivnim slučajevima detaljno se pregledava cijeli pčelinjak i obavlja sanacija bolesti. Nedavna istraživanja smatraju da su odrasle pčele najbolji materijal za ranu dijagnostiku AG jer je utvrđena povezanost između broja spora P. larvae u uzorku odraslih pčela i postotka ugibanja pčelinjih ličinaka u košnici. Ta saznanja omogućuju predviđanje vremena potrebnog od infekcije do pojave vidljivih karakterističnih kliničkih znakova bolesti. Tako jedna vidljivo karakteristično promijenjena ličinka u saću upućuje na oko 11 % pozitivnih pčela u pčelinjoj zajednici. Stoga se smatra da rana dijagnostika AG može biti temelj uspješnog programa suzbijanja AG na nekom području. Za mogućnost provedbe rane dijagnostike AG u RH, molim kontaktirati Nacionalni laboratorij za bolesti pčela na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu
