MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Vinogradarstvo

Jesenska obrada tla u vinogradu

Berbom vinograda poslovi u vinogradu izdaleka nisu završili. Dok je tlo još toplo, a korijen vinove loze aktivan, potrebno je obaviti jesenski dio gnojidbe. Naravno, gnojidbi prethodi procjena bujnosti loze u protekloj vegetaciji, kao i podaci o provedenoj analizi tla.

Druga važna agrotehnička mjera je obrada tla u vinogradu. Osnovna zadaća jesenske obrade tla u vinogradu je:

  • unos kisika u tlo;
  • sprečavanje razvoja preplitkog površinskog korijenja loze i osiguravanje razvoja korijena u dubini;
  • rahljenje sabijenog sloja tla od pneumatika težih traktora;
  • bolje upijanje zimske vlage za stvaranje ljetne rezerve.

 

Ono što je najvažnije, u vinogradima ne postoji potreba za okretanjem površinskog sloja tla, a obrada tla razrahljivanjem to je više potrebna što je tlo teže. U teškom tlu s manjkom kisika, korijen teži rastu ka površini. Kao posljedica površinskog korijenovog sustava javlja se nedostatak vlage u ljetnim mjesecima, odnosno prekomjerno usvajanje vode od jesenskih oborina iz površinskog sloja tla, što je najčešći uzrok pucanju bobica pred berbu.

Bez kisika u tlu nema aktivacije većine hranjivih elemenata u tlu kako bi bili pristupačni korijenu loze, što je naročito značajno u svim težim glinovitim tlima. Na laganim pjeskovitim tlima korijen prirodno raste u dubinu u potrazi za vodom, hranjiva se ispiru, tlo se teže sabija pa ne postoji velika potreba za rahljenjem, osobito ako je vinograd zatravljen.

Na većim nagibima treba je voditi računa o mogućoj eroziji te napraviti prekope od stupa do stupa na svakih 10-20 m da se spriječi snaga vode.

Najbolja kombinacija za veće površine vinograda je da se sredina redova nisko izmalčira, zatim napravi jednoredna deponaža mineralnih gnojiva u svaki drugi red, naizmjenično po godinama, a potom duboka obrada tzv. riperima, podrivačima, do dubine 20 cm u iste redove gdje je vršena deponaža. Tlo se razrahli, unese se kisik, spriječi razvoj preplitkog korijenja. Tako svaki drugi red ostaje samo nisko izmalčiran, u njega se baca rozgva od rezidbe vinograda pa se u proljeće izmalčira rozgva u svakom drugom redu.

Pravilno razvijen korijen u vinogradu

Preplitko razvijen korijen u vinogradu

 

 

 

 

 

Autor teksta i ilustracija: Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Savjet, Vinogradarstvo

Osnovni principi gnojidbe i kretanja hranjiva u lozi i u tlu

Uzgoj vinove loze zahtijeva redovitu gnojidbu kojom vinovoj lozi nadoknađujemo hranjiva iznesena ne samo prinosom, odnosno berbom grožđa, već i svom biomasom koju smo tijekom godine odbacili rezidbom u zrelo ili zeleno. Isto tako, moramo osigurati i zalihe svih onih hranjiva koja nedostaju u tlu kako bi u narednoj godini osigurali lozi ispravnu ishranjenost vinograda.

Kako bi pravilno vršili gnojidbu vinograda moramo znati kako ona ovisi o cijelom nizu raznoraznih čimbenika. Vinova loza za svoj pravilan rast i razvoj treba određena hranjiva koja možemo najjednostavnije podijeliti na ona koja treba u nešto većim količinama (makroelementi), a to su dušik (N), Kalij (K), fosfor (P) magnezij (Mg), kalcij (Ca), sumpor (S) te ona koja treba u vrlo malim količinama, (mikroelementi), a to su bor (B), željezo (Fe), mangan (Mn), zink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo) i kobalt (Co). Svaki od ovih elementa načelno je koristan, ali može biti i štetan ukoliko ga ima u prevelikoj količini. Stoga za svaku biljnu vrstu postoji neki omjer.

Urod najčešće ovisi o onom elementu kojeg ima najmanje. Tako na primjer pojačana gnojidba dušičnim ili kalijevim gnojivima ne može podići urod grožđa, ukoliko je on ograničen manjkom bora. Povećanje uroda može pratiti povećanje gnojidbe samo do određene količine, nakon toga urod ostaje isti, a daljnjim povećanjem gnojidbe mogu se javiti i neželjeni efekti pa količina i kvaliteta grožđa opadaju.

Neka tla imaju jaku mogućnost vezivanja hranjiva, a neka vrlo slabu. Veća je u težim, glinovitim tlima. U teškim glinovitim tlima može doći do fiksacije nekih elemenata u lamelama sekundarnih minerala kaolinita, ilita, kao što su fosfor (P), kalij (K), magnezij (Mg). U tim tlima neophodno je dubokom obradom unijeti kisik, kako bi hranjivi elementi postali pristupačniji i omogućio se rast i razvoj najmlađeg korijenja koji vrši usvajanje hranjiva.

Nasuprot teškim tlima u laganim i pjeskovitim tlima hranjiva se lakše ispiru. Od svih hranjivih elemenata najviše podložan ispiranju je bor (B). Slijedi ga dušik (N), dok se fosfor (P) vrlo teško ispire i premješta u dublje slojeve tla, naročito u težim glinovitim tlima.

Primanje i postotak iskorištavanja hranjivih elemenata uvelike ovisi i o pH tla. Što je tlo kiselije, ph tla niži, to je i postotak iskorištavanja hranjiva iz gnojidbe manji.

Neka od hranjiva ponašaju se antagonistički, što znači da prevelika količina jednog hranjiva u tlu može blokirati usvajanje drugog hranjiva. To je slučaj s kalijem i magnezijem, odnosno s kalcijem i željezom. Ponekad se jave problemi u antagonističkim odnosima kationa Kalija i NH4+. Niska koncentracija kalija utječe na prekomjerno usvajanje dušika. S druge strane da bi se dušik mogao uredno usvajati, u tlu treba biti određena količina sumpora. Smanjena količina raspoloživog dušika, utječe na pojačano usvajanje fosfora. Očito je da ispravna gnojidba baš i nije jednostavna.

Tablica antagonističkih parova elemenata ishrane.

Uzrok Posljedica
Premalo kalija Pojačano usvajanje dušika
Previše kalija Umanjeno usvajanje magnezija
Premalo dušika Pojačano usvajanje fosfora
Premalo sumpora Umanjeno usvajanje dušika
Previše kalcija Umanjeno usvajanje željeza
Previše kalcija Umanjeno usvajanje fosfora
Previše mangana Umanjeno usvajanje Fe i Mg
Previše aluminija Umanjeno usvajanje fosfora

Kod nekih se elemenata manjak opaža na donjem lišću (N,K,Mg), kod nekih na gornjem lišću (Fe, Zn) dok se manjak bora (B) opaža i na starom i na mladom lišću, kao i na bobicama nakon cvatnje vinove loze.

Svaki od navedenih hranjivih elementa drugačije se ponaša u vinovoj lozi (biljci općenito), a drugačije u tlu.

Kretanje hranjivih elemenata u lozi:

Svaki od hranjivih elemenata mora doći od svojeg mjesta usvajanja, a to je korjenova dlačica na najmlađem dijelu korijena koji raste, tako zvanoj zoni apsorpcije hranjiva, do mjesta na kojem se on ugrađuje u neki od biljnih dijelova. Sjemenku, stanice ploda, lista, mladog vrha…Neki od hranjivih elemenata brzo dolaze od korijena do mjesta potrošnje, a drugi vrlo sporo. Jedan od najbržih je dušik (N), elemenat koji ima najveći utjecaj na rast. Stoga ga uvijek ima u mladom vrhu koji ga treba za svoj rast. Po pokretljivosti slijede kalij (K), magnezij (Mg) fosfor (P) dok su neki mikroelementi kao na primjer željezo (Fe) vrlo slabo pokretni i u fazi naglog rasta mladica tijekom mjeseca Lipnja ne mogu pratiti kretanje dušika (N). Načelno, simptomi manjka pojedinog elementa ovise o njegovoj brzini premještanja od korijena prema mladome vrhu koji raste. Ukoliko se pojavi manjak dušika (N) ili magnezija (Mg) u tlu ili njegova blokada primanja, mladi vrh će ga uzimati iz starog lišća, pa će se simptomi nedostatka pojavljivati na starom lišću. Ukoliko dođe do manjka željeza (Fe), koje je slabo pokretno, znak je da ono ne može pratiti dušik u naglom rastu pa se manjak očituje u klorozi mladih vrhova. Iznimka od ovog pravila je bor (B) čiji se simptomi mogu nalaziti jednakomjerno i na starome i na mladome lišću, kao i na bobicama loze. Termin gnojidbe za svaki elemenat moramo znati uskladiti sa potrebama loze u određenoj fenofazi razvoja, sa tipom tla na kojem se nalazi vinograd. Dušik (N) potreban je od samog početka vegetacije za pravilan rast i razvoj ukupne zelene mase sve do početka zriobe I pojave šarka. Fosfor je potreban ravnomjerno tijekom čitavog perioda vegetacije. Kalij (K) je potreban također ravnomjerno tijekom čitavog perioda vegetacije, dok je najveća potreba za ovim elementom u fazi početka zriobe grožđa. Najveća potreba za Magnezijem počinje u fazi početka zriobe grožđa. Bor je vrlo lako ispirljiv, pa se gnojidba s njime mora provoditi početkom vegetacije ili ga dodavati folijarno za hladnog vremena desetak dana pred cvatnju.

Kretanje hranjivih elemenata u tlu:

Svaki od hranjivih elemenata drugačije se kreće kroz razne tipove tla. Neki su lako ispirljivi kao bor ( B) i dušik (N) i oborine ih brzo isperu u dublje slojeve tla. Drugi su slabo ispirljivi i osobito se u teškim tlima vrlo slabo kreću od površine tla prema dubini. Jačina i brzina ispiranja hranjivih elemenata ovisi prvenstveno o tipu tla. Bor je najviše podložan ispiranju oborinama i ukoliko se vinograd nalazi na pjeskovitom tlu ili na tlu sa niskim pH (3,8 -5,0) sve su češći simptomi manjka ovog mikroelementa. Kod planiranja gnojidbe osobito na lakom pjeskovitom tlu moramo razmišljati i o količini oborina koje je pala u tijeku protekle vegetacije. Nakon kišne godine trebati će nešto jače nadoknaditi dušik, bor, magnezij…U pravilu vinograd na laganim pjeskovitijim tlima moramo prihranjivati češće sa manjim količinama gnojiva vodeći računa da ona budu dostupna upravo u fazi kada su lozi najpotrebnija, a ne da nam se do te faze ispere oborinama ili snijegom polovina potrebnog hranjiva.

Što je u tlu više glinovitih čestica, ili još bolje humusa, to je veća sposobnost tla da veže hranjive elemente i sprječava njihovo ispiranje. S druge strane opet nije dobro da je tlo previše glinovito, pošto se u takovom tlu neki od hranjivih elemenata mogu prejako vezati i postati nepristupačni korijenju loze kao hranjivo. Primjer je fosfor (P) u teškim tlima sa niskim pH vrijednostima ( pH 4,0-5,5). U teškim se tlima, nepovoljnih sekundarnih minerala (kaoliniti, iliti) mogu fiksirati i postati teško dostupni još i kalij (K), magnezij (Mg). Dodavanjem kalcija (vapno) i unosom kisika obradom u takova tla, pospješujemo pristupačnost vezanih hranjiva.

Humus, organska tvar u tlu, može dobro vezati hranjiva na svoj adsorpcijski kompleks, ali ih isto tako i lagano otpuštati, pa je zato vrlo poželjno unositi u tlo organsku materiju (stajski gnoj i sl.). Očito je da je humus poželjan u oba slučaja. U laganom pjeskovitom tlu da zadrži hranjiva od ispiranja i u teškom glinovitom tlu da bi se vezana hranjiva lakše vraćala u otopinu tla i postala pristupačna.

Prikaz brzine kretanja hranjiva u lozi i njihovog ispiranja u tlu

Vrijeme dodavanja mineralnih gnojiva u odnosu na aktivnost korijena:

Korijen većine drvenastih kultura prestaje biti aktivan kada temperatura tla oko njega padne ispod 8°C. Tada više ne može vršiti usvajanje hranjiva sve dok se u proljeće temperatura tla ponovno ne digne iznad 8°C. Stoga je svako prekasno ili prerano dodavanje hranjiva nepotrebno pošto umjesto usvajanja istih imamo ispiranje i gubitak kišom i snijegom u dublje slojeve tla. Zbog ovih razloga, naročito lako ispirljivog dušika utvrđena su i ranjiva područja na nitrate i donesena je nitratna direktiva.

Pristupačnost hranjiva jako ovisi i o Ph tla (kiselost tla)

Reakcija tla, kiselo tlo ili bazično tlo koje se izražava i mjeri sa indeksom pH tla vrlo je važna za sve poljoprivredne kulture. Za vinovu lozu je optimalni pH tla između 6,0 – 7,0 u kojem ona može pravilno usvajati najveći broj hranjivih makro i mikroelemenata i ostvariti najbolju kvalitetu i količinu uroda. Loš pH tla najviše djeluje na ispravno primanje mikroelemenata. Svaka gnojidba minerlanim gnojivima, kao i dulja intenzivna proizvodnja sa iznošenjem bazičnih kationa hranjiva iz tla, (Ca, K, Mg) postepeno vodi zakiseljavanju tla. U kiselim tlima javlja se višak lako pokretnih aluminijevih kationa (Al), željeza (Fe) i mangana (Mn) koji također imaju jak antagonizam prema usvajanju mikroelemenata iz tla.

Stoga je važno pratiti pH tla i povremeno reagirati dodavanjem Ca (kalcifikat, vapno).Vapno se dodaje mjesec dana prije ili poslije dodavanja gnojiva (organskog ili mineralnog). Posebice fosfornih gnojiva. Nikako se ne smiju dodavati zajedno.

Kompleksni manjak hranjiva na dijelu vinograda (previše skidano buldožerom)

Klasični simptom manjka dušika na pjeskovitom tlu u srpnju

Manjak bora na sorti chardonnay (pjeskovito tlo)

Manjak bora na mladom nasadu graševine (previše skinuto tlo buldožerom)

Manjak željeza početkom lipnja kod sorte chardonnay

Jaki manjak magnezija početkom kolovoza kod sorte graševina

Manjak kalija na sorti graševina sredinom srpnja

Neki od slučajeva vezanih uz simptome manjka pojedinih elemenata u Međimurskom vinogorju

Sorte

Najveći i najčešći problem sa manjkom nekog elementa u međimurskom vinogorju svakako je sorta GRAŠEVINA na kojoj je najčešće izražen manjak MAGNEZIJA. Manjak magnezija nađe se ponekad i na RIZLINGU RAJNSKOME, TRAMINCU, dok se na većini ostalih sorata relativno teže nalazi. Uslijed jačeg manjka magnezija može kod nekih sorata doći do nekroza isušenje peteljčica grozdova (RR) Čest je slučaj da se pokraj redova graševine sa izraženim manjkom magnezija nalaze redovi sa SAUVIGNONOM, na kojima uopće nema simptoma manjka tog elementa. Očito je kako neke sorte bolje podnose manjak magnezija ili teže iskazuju simptome manjka, dok su kod nekih sorata simptomi jako izraženi, no bez većih posljedica. Manjak KALIJA javlja se vrlo rijetko i to najčešće na sorti GRAŠEVINA, isključivo ljetnim mjesecima u godinama s velikom količinom proljetnih oborina.

Tip tla

Kada uspoređujemo simptome manjka pojedinih elemenata u odnosu na tipove tla, na laganim pjeskovitim tlima vrhova brežuljaka najčešći je manjak DUŠIKA, a zatim i BORA, što je sa sasvim logično pošto se radi elementima koji su najviše podložni ispiranju. Manjak dušika javlja se tada krajem šestog mjeseca (lipanj) na starom lišću. (najčešće na sortama GRAŠEVINA i MOSLAVAC) dok se manjak bora javlja već pred cvatnju na listovima oko grozdića i samim bobicama koje poprimaju plavkastu boju, na gotovo svim sortama na laganim pjeskovitim tlima vinogorja.

pH tla

S obzirom na ph tla, naravno da u najoptimalnijem ph za vinovu lozu (6,0-7,0) najčešće nema problema. Ponekad se nađu vinogradi posađeni na pH svega 3,8-5,5 i na tim tlima najviše se javlja manjak BORA te KALIJA. Ovdje simptome manjka BORA najviše iskazuje opet sorta GRAŠEVINA, te cijela grupa PINOTA, te ponekad i MOSLAVAC.

Pojedini vrhovi karbonatnih tala u Međimurju imaju ph vrijednost do 7,3. (Urban, Železna gora, Gradišćak…) Na tim tlima redovito se javlja manjak ŽELJEZA, (blokada zbog fiziološki aktivnog vapna), a najizraženiji je na sortama grupe PINOTA, MOSLAVCU, TRAMINCU, te u rjeđim slučajevima i na GRAŠEVINI.

Adrian Horvat, dipl. ing.

Savjet, Vinogradarstvo, Zaštita bilja

Vrijeme je za drugo suzbijanje američkog cvrčka

Obilaskom vinograda utvrđene su ličinke američkog cvrčka, a u narednom razdoblju očekuje se pojava odraslih oblika američkog cvrčka. Uočeni su i prvi simptomi zlatne žutice na bijelim sortama i crnim sortama u vidu uvijanja listova i promjene boje listova. Trenutno u vinogradima možete pronaći stadij ličinke: L3, L4 i L5 koje su prikazane na fotografijama.

Preporučamo svim vinogradarima da obave drugo tretiranje za američkog cvrčka. Drugo tretiranje se vrši 2-3 tjedna nakon prvog tretiranja. Ukoliko je prošlo toliko od Vašeg prvog tretiranja u narednim danima obavite tretiranje. Insekticidi koji su registrirani za suzbijanje američkog cvrčka:

Kemijska skupina Aktivna tvar Pripravak Primjena  u vegetacijskoj sezoni Karenca
Sintetski piretroidi Deltametrin Decis 2,5 EC 1 21 dan
Esfenvalerat Sumialfa SL 1 21 dan
Cipermetrin Cythrin max 1 21 dan
Sintetski piretroidi i organo fosfati Cipermetrin+ klorpirifos etil Nurelle D EC 1 21 dan
Chromorel-D 1 21 dan
Oksadiazini Indoksakarb Avaunt EC 3 10 dana
Organo-fosfati Klorpirifos- metil Reldan 22 EC 2 21 dan

Ekološki insekticidi registrirani za suzbijanje američkog cvrčka: ABANTO, KRISANT EC i PIRETRO NATURA.

Za praćenje odraslih oblika cvrčka  preporučamo postaviti žute ljepljive ploče. Preporučuje se u vinograd veličine do 10 ha postaviti tri žute ljepljive ploče. Ploče se postavljaju na srednju armaturnu žicu i zamjenjuju svaka dva do tri tjedna do kraja rujna.

Hortikultura, Savjet, Vinogradarstvo

Ožegotine od sunca na grožđu tijekom ljeta

Tijekom srpnja i kolovoza u vinogradu se, osim zaštite od bolesti i štetnika, obrade tla, košnje i drugih poslova, obavlja i rez u zeleno. To je zajednički naziv za skupinu zahvata na vinovoj lozi u koje među ostalim ubrajamo plijevljene suvišnih mladica u zoni grožđa, uklanjanje zaperaka, vršikanje ili skraćivanje vrhova mladica, te prorjeđivanje (uklanjanje) dijela starog lišća u zoni grožđa. Plijevljenje je postupak kojim odstranjujemo mladice izrasle iz starog drva, te nerodne mladice koje se razviju na lucnjevima i reznicima. Uklanjanje zaperaka odnosi se prvenstveno na zaperke koji su potjerali na ovogodišnjim mladicama u zoni grožđa. U praksi se ova dva zahvata obavljaju istovremeno s uklanjanjem dijela starog lišća, a zajednička im je svrha prozračivanje zone grožđa. Time se stvaraju povoljniji mikroklimatski uvjeti u zoni grožđa s manje vlage i nešto nižim temperaturama, a time se  omogućava bolje i kvalitetnije dozrijevanje grožđa. Pri tome treba biti oprezan i treba voditi računa da se zonu grožđa ne očisti prejako već umjereno jer za grožđe nije bezazleno ako se u toj zoni odstrani previše lišća. U praksi se najprimjerenim pokazalo odstranjivanje oko 30% lisne mase u zoni grožđa lišća i to dijelom kao zaperke, a dijelom kao staro lišće tako da grožđe sazrijeva u polusjeni.

Primjeri dobro opljevenih čokota u srpnju

Naime, na visokim temperaturama zraka koje na suncu prelaze 40°C i uz UV indeks 9 i veći, dolazi do pojave sunčanih ožegotina na grozdovima. Spomenute ožegotine nastaju kao posljedica direktnog utjecaja toplinskih infracrvenih zraka sa ili bez pomoći kapljica vode ili škropiva.

Sunčane ožegotine na grožđu sorte Muškat žuti nastale kao posljedica prejako otkrivenog grožđa i zaostalih kapljica škropiva na njemu. Prskanje je napravljeno rano ujutro  pa su kapi škropiva, koje se nisu osušile, djelovale poput leće i fokusirale zrake sunca.

Kao posebno osjetljivu sortu na sunčane ožegotine treba spomenuti Rajnski rizling, ali su dosta osjetljive Manzoni bijeli, te Muškat žuti. Spomenuta oštećenja treba razlikovati od simptoma koja nastaju kao posljedica kasne peronospore grozda. Kod sunčanih ožegotina se karakteristična tamnoljubičasta do crna ulegnuća u početku javljaju samo na osunčanoj strani bobe, a kasnije može biti zahvaćen i jedan dio cijelih bobica. Kod peronospore se pak suše i mijenjaju boju cijele bobice.

Sunčane ožegotine na grožđu sorte Rajnski rizling

Zaperke koji rastu na višim dijelovima čokota ne treba uklanjati dok nam ne počnu izrazito smetati („tuneli“). Na njima se često zametnu grozdići tzv. „martinjsko grožđe“. Ono nam u godinama, kada je sadržaj ukupnih kiselina u grožđu prenizak (što je sve češće), mogu poslužiti kao najprirodniji izvor kiselina. U praksi se pokazalo da grožđe koje je bilo izloženo direktnom utjecaju sunca ne nakuplja više šećera od grožđa koje je raslo u polusjeni. To je stoga što se šećeri ne stvaraju u grožđu već u lišću. Kod izvođenja vršikanja se ne treba voditi kalendarskim datumom, već ga treba izvesti onda kada nam vrhovi mladica jako prerastu zadnju žicu u redu pa postoji opasnost od njihovog lomljenja na tom mjestu. Ako se ovaj zahvat obavi prerano veća je pojava i tjeranje zaperkovih pupova na mladicama što dodatno povećava gustiš na čokotu. Naravno, vrijeme i obim vršikanja je u direktnoj vezi s gnojidbom posebno s mineralnim gnojivima. Pravilo je da što se vinograd više gnoji to je njegova bujnost veća i potreba za skidanjem vrhova mladica nastupa ranije i češće. Zato vinograd treba gnojiti umjereno i prema njegovim potrebama i općem stanju s naglaskom na gnojidbu s fosforom i kalijem dok gnojidbu s čistim dušičnim gnojivima treba izbjegavati.

Miroslav Matovinović, dipl. inž. agr.

Savjet, Vinogradarstvo

Suzbijanje američkog cvrčka, vektora zlatne žutice vinove loze

Obilaskom terena i pregledom vinograda utvrđena je pojava prvih ličinki američkog cvrčka (Scaphoideus titanus. Sukladno „Naredbi o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze koju uzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doree MLO“ (NN 48/2018) svi posjednici vinograda dužni su pratiti pojavu štetnika i simptoma bolesti te postupiti prema propisanoj naredbi. Do ove godine zlatna žutica je nađena u vinogradima u Istarskoj, Karlovačkoj, Zagrebačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Varaždinskoj, Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Sisačko-moslavačkoj, Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj županiji i Gradu Zagrebu te su sukladno tome određena i proglašena demarkirana područja.

Epidemijsko širenje zlatne žutice nastupa samo u vinogradima gdje su istovremeno utvrđeni  i prisutni štetni organizmi Grapevine flavescence doree MLO i prenositelj američki cvrčak. Zlatna žutica Flavescence dorée se nalazi na EPPO A2 listi karantenskih bolesti zbog rizika od širenja u zemlje gdje bolesti žutice vinove loze nisu poznate i utvrđene.

Simptomi žutica vinove loze na oboljelom trsu pojavljuju se najčešće krajem lipnja, a prema jeseni sve su više izraženi. Pojavljuju se često na čitavom trsu, ali mogu zahvatiti samo dijelove trsa kao što su pojedinačne mladice na lucnju ili rezniku. Listovi na oboljelim trsovima postaju čvrsti, boja im se mijenja i lako se uvijaju. Listovi bijelih sorti prvo dobivaju žućkastu dok kod crnih sorti dobivaju crvenu boju. Lišće je zbog nagomilavanja šećera krto pa se kod stiskanja s rukom drobi, za razliku od zdravog lista koji se gužva. Listovi poprimaju kopljast izgled. Zaraženo lišće razvija se ranije, ali otpada kasnije od nezaraženog.

Simptomi zlatne žutice na listovima crnih i bijelih sorata

Američki cvrčak ima jednu generaciju godišnje. Prezimljuje u obliku jaja uloženih u koru dvogodišnje rozgve u malim skupinama (2-4 jaja) ili u nizu od 10 – 12 jaja. Prve ličinke iz jaja počinju izlaziti sredinom svibnja i naseljavaju mladice na donjem dijelu trsa. Ličinke se hrane uzimajući hranjive tvari iz floema, a zadržavaju se na donjoj strani lišća, ponekad na lisnim peteljkama Tijekom razvoja, ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija od kojih svaki traje 10 dana. Prva tri stadija su sivkasto bijele boje, četvrti i peti stadij ima šare na leđnoj strani s vidljivim začecima krila. Razvoj ličinki traje do početka srpnja, ukupno 50 dana. Odrasli oblici na vinovoj lozi javljaju se od početka srpnja te se zadržavaju do kraja rujna, svake godine u drugo doba ovisno o prosječnim temperaturnim vrijednostima Odrasli oblik cvrčka prati se postavljanjem žutih ljepljivih ploča krajem lipnja ili početkom srpnja. Preporučuje se u vinograd veličine do 10 ha postaviti tri žute ljepljive ploče. Ploče se zamjenjuju svaka dva do tri tjedna do kraja rujna.

Jaja odložena pod koru (izvor: Krnjajić, 2008)

           

Ličinka L1 S. titanus                                                    Ličinka L2 S. titanus

 

           

Ličinka L3 S. titanus                                                    Ličinka L4 S. titanus

 

         

Ličinka L5 S. titanus                                                       Odrasli oblik S. titanus

S obzirom da nema mogućnosti kurativnog suzbijanja uzročnika bolesti i da oboljeli trsovi vinove loze ostaju trajno zaraženi, preventivne mjere sprečavanja zaraze sastoje se u suzbijanju vektora. Obavezno je suzbijanje vektora – američkog cvrčka insekticidima registriranim u RH u najmanje dva tretiranja: nakon cvatnje u prvoj polovici lipnja do trećeg razvojnog stadija ličinke te početkom srpnja tj. dva do tri tjedna nakon prvog tretiranja (Tablica 1.). Treće tretiranje obavlja se krajem srpnja ili početkom kolovoza, ako se tijekom srpnja ulovi tjedno četiri ili više odraslih oblika po jednoj žutoj ploči.

Odrasli oblik američkog cvrčka na žutoj ljepljivoj ploči

Tablica 1. Insekticidi registrirani u RH za suzbijanje američkog cvrčka u vinogradima

Kemijska skupina Aktivna tvar Pripravak Primjena  u vegetacijskoj sezoni Karenca
Sintetski piretroidi

(NE U CVATNJI!)

Deltametrin Decis 2,5 EC 1 21 dan
Esfenvalerat Sumialfa SL 1 21 dan
Cipermetrin Cythrin max 1 21 dan
Sintetski piretroidi i organo fosfati Cipermetrin+ klorpirifos etil Nurelle D EC 1 21 dan
Chromorel-D 1 21 dan
Oksadiazini Indoksakarb Avaunt EC 3 10 dana
Organo-fosfati Klorpirifos- metil Reldan 22 EC 2 21 dan

Ekološki insekticidi registrirani za suzbijanje američkog cvrčka: ABANTO, KRISANT EC i PIRETRO NATURA. Ne smije se koristiti u cvatnji.

Budući da je bolest zlatne žutice vinove loze proširena u epidemijskim razmjerima osim praćenja vektora žutim ljepljivim pločama i suzbijanja, obavezno je provođenje fitosanitarnih mjera koje podrazumijevaju krčenje i uništavanje zaraženih trsova u nekim slučajevima čak i čitavih vinograda. Vlasnici vinograda ili rasadnika vinove loze obvezni su tijekom vegetacije provoditi redovite vizualne preglede. Navedene mjere potrebno je provoditi u određenim područjima (demarkiranim područjima) koja obuhvaćaju zaraženo područje širine 1 km oko mjesta na kojem je utvrđena prisutnost zlatne žutice (zaraženog trsa)   i sigurnosno područje koje okružuje zaraženo područje u širini od 5 km računajući od granice zaraženog područja.

Petra Pozder  mag. ing. fitomedicine
Petra.Pozder@mps.hr

 

Savjet, Vinogradarstvo

Crtica o zapercima vinove loze

Vrlo često vinogradari ne poznaju dovoljno važnost zaperaka na vinovoj lozi. Štoviše, mnogi čak drže kako oni nisu ni važni ni potrebni…..

A, što je zapravo zaperak na vinovoj lozi (ili čak i zaperak generalno)? Mi ljudi, kada nažalost izgubimo dio tijela (prst, ruku, nogu…) izgubljeni dio ne možemo nadoknaditi nekim novim rastom. Biljka može. Zaperak je osiguravajući (rezervni) potencijal novoga rasta iz pazuška  lista, koji pod određenim uvjetima „potjera“.

Ukupan broj, intenzitet tjeranja kao i zelena masa zaperaka, potjeralih u vegetaciji, ovise o opterećenju trsa, vrsti podloge, stanju opskrbljenosti tla hranjivima, do neke mjere i o sorti te o klimatskim prilikama.

Uvjeti pod kojima biljka (u ovom slučaju vinova loza) potjera novi rast mladice iz zaperka su mnogi:

  • kada uslijed jakog vjetra glavna mladica bude prebijena, tada ulogu vršnog pupa preuzima najviši po položaju zaperak te svojim rastom zamjenjuje prebijenu mladicu,
  • kada jaka tuča prebije glavnu mladicu, opet ju zaperak zamjenjuje i nadomješta izgubljenu dužinu,
  • kada se, radi starosti glavnih listova, a za donje listove to je već sredinom srpnja, smanjuje produktivnost fotosintezom stvorenih šećera, tada biljka forsira „novi rast“ kroz zaperke, kako bi nadoknadila dio izgubljenih šećera te onemogućila da sunce bespotrebno rasipa svoju toplinu i svjetlost bez dovoljno efektivnog stvaranja asimilata,
  • kada se, radi izuzetno jakog sunčeva zračenja mogu pojaviti ožegotine na listovima, v. loza (kao rezervni pogon) aktivira rast zaperaka,
  • kada vinogradar, hotimice ili nehotično, skine previše listova, a koji su potrebni za sintezu asimilata, v. loza ponovo reagira tjerajući zaperke u novi rast,
  • kada je slaba pokrivenost lisnom masom, te se radi toga ne stvara dovoljno velika putujuća sjena, potrebna za vremenski djelomično pokrivanje grozdova, v. loza potjera dodatni „štit“, u namjeri da zaštiti grozdove od jake insolacije te mogućih opržotina i ožegotina,
  • kada vinogradarski stroj (najčešće nehotično) otkine dio listova, v. loza gubitak nadoknađuje rastom zaperaka,
  • kada vinogradar, pinciranjem vršnog rasta na terminalnom dijelu glavnih mladica, izvrši oštar rez (ručno ili strojno), biljka (v. loza) ponovo reagira nadoknađujući gubitak,
  • kada olujni vjetar podere ili otkine dio lisne mase na mladicama, vinova loza gubitak nadoknadi novim rastom zaperaka,
  • kada vinogradar, u svojoj nesmotrenosti, ili pri kvaru atomizera, nehotice značajnije oprska lišće, u ovom slučaju višestruko većom dozom, dolazi do nekroze tkiva glavnih listova, te je ponovni rast zaperaka zapravo spasonosan.

Iz priloženih primjera je vidljivo kako je zapravo rast zaperaka mjera kojom biljka (v. loza) ispravlja sve za nju pogubne čimbenike; od prirodnih nepogoda, do onih uzrokovanih ljudskom pogreškom.

Štoviše, uvriježeno je mišljenje među mnogim vinogradarima kako su zaperci potpuno štetni i nepotrebni te ih u cijelosti uklanjaju. Uklanjanje (otkidanje, trganje ili rezanje) zaperaka u praksi kontinentalnog vinogradarenja je vrlo raširena pojava. Pri tome se često ne vodi računa o vremenu, namjeni kao ni o vrsti izvođenja ove tehničke operacije. No, svako zadiranje u živo tkivo ima za posljedicu napad patogena (važna op.a.) te bismo se morali obuzdavati od nestručnog uklanjanja zaperaka.

Zaperci se uklanjaju najčešće:

  • prekasno
  • neadekvatno
  • bez alata (ili s tupim alatom)
  • ili ne-dezinficiranim alatom (zapravo s ne-dezinficiranim sječivom alata)
  • prstima (zapravo noktima pod kojima je izvor zaraze)

Stoga najtoplije preporučujemo uklanjanje samo bočnih zaperaka; ne i terminalnog zaperka koji nadoknađuje (iz bilo kojeg navedenog razloga) stradalu glavnu mladicu. Uklanjanje zaperaka preporučujemo oštrim sječivom alata (ručnog ili strojnog) kojega svakako prije rada, a ponekad i tijekom rada, valja dezinficirati. Prekasno uklanjanje zaperaka, posebice kada se zaperak „trga“ povlačenjem prema dolje, može doći do povlačenja floemskog tkiva biljke, te time i oštećenja mladoga pupa (koji nam treba za dogodinu) kao i lakšeg smrzavanja zimi na mjestu mehaničkog oštećenja tkiva u blizini pupa.

Kako bi se grožđu osigurali najbolji uvjeti (a to su: dobra osunčanost, pravovremeno prekrivanje putujućom sjenom, dobra prozračnost unutar trsa, dovoljna produkcija šećera) ovim putem preporučujemo vinogradarima (hobistima, amaterima i profesionalcima) da bočne zaperke uklanjaju na način da:

  • to izvrše u optimalno vrijeme (to znači u vrijeme kada zaperak formira treći list, ne prije, kao niti puno kasnije. Tada se zaperak skrati na ukupno dva lista.
  • uklanjanje ne izvode rukom i prstima nego vrlo oštrim i dezinficiranim škarama ili nožem. Ukoliko to izvode strojno, obavezno je imati oštra sječiva na rotirajućim, dijelovima stroja.

Koje su dobrobiti (benefiti) ostavljanja baš ta 2 lista na bočnim zapercima?:

  1. Povećanje razine ukupnih šećera u grožđu,
  2. Ranija berba grožđa,
  3. Zaštita od sunčevih ožegotina na grozdovima (a osobito sa zapadne strane),
  4. Budući da, srezani na dva lista, zaperkovi listovi traže svoj položaj unutar prostora već formiranih glavnih listova, oni pokrivaju čitavu površinu (oplošje) s obje strane svakog reda v. loze, te time štite grožđe od mogućeg naleta tuče – baš poput crijepa na krovu,
  5. Povećana je količina stvorenih asimilata (jer je sa zapercima ukupno veća asimilaciona površina), te asimilati koji se stvaraju i nakon berbe grožđa, omogućuje ranije dozrijevanje mladica i njenu pretvorbu u zrelu rozgvu. Time se omogućuje biljkama lakše podnošenje ekstremno niskih zimskih temperatura.

Zaključno: zaperci su definitivno potrebni i korisni za vinovu lozu, a pravim odnosom prema

                    njima vinogradar može imati višestruke koristi.

 Tomislav Božičević, dipl. ing. agr.

 

 

 

 

 

Savjet, Vinogradarstvo

Cvatnja vinove loze – važne napomene u tehnologiji

Cvatnja vinove loze jedna je od najvažnijih fenofaza u razvoju vinove loze. Cvatnja omogućuje oplodnju cvjetića vinove loze, što je preduvjet za urod grožđa. U međimurskom vinogorju, kao i u većini sjevernih vinogorja, cvatnja najčešće počinje krajem svibnja. Prva sorta, koja započinje cvatnju vinove loze, je pinot bijeli odnosno chardonnay. Posljednji u cvatnju kreću graševina i sauvignon. U nekim godinama kada naglo zatopli, gotovo sve sorte krenu s cvatnjom u razmaku od svega pet do šest dana, dok u nekim godinama, kad za vrijeme cvatnje nastupi zahlađenje, razmak između otvaranja cvjetova chardonnaya i sauvignona može biti i do 14 dana.


Foto Dr. D. Burić

Cvatnja započinje kada se dnevne temperature kreću između 10 °C u jutarnjim satima i do 25 °C u popodnevnim satima. Nakon što dođe do oplodnje, iz plodnice će se razviti bobica sa do četiri sjemenke, a njuška i vrat tučka osuše se i otpadnu.


Foto Dr. D. Burić

Kako cvate vinova loza ?

Cvatnja vinove loze započinje odvajanjem sitnih zelenih latica na osnovi cvijeta, koje se u vinogradarskom žargonu nazivaju „kapicom“. Vrhovi latica savijaju se prema gore, istovremeno prašnici postaju sve veći, izravnaju se i izbace kapicu. Otvaranje cvjetića, odnosno izbacivanje kapica, više ovisi o temperaturi proteklog dana nego o temperaturi tog dana. Nakon toplog i sunčanog dana slijedi jače otvaranje cvjetića, dok se nakon hladnog dana otvara puno manje cvjetića. Ako se prati otvaranje cvjetova tijekom jednog dana, može se konstatirati da postoje dva glavna perioda otvaranja cvjetova. Prvi je jutarnje otvaranje, koje za vrijeme sunčanog dana traje između 9-11 sati i u kojem se otvori oko 80 % cvjetića tog dana te poslijepodnevno otvaranje, u kojem se otvori tek 20 % cvjetića, a nastupi nakon najvećih vrućina između oko 16-18 sati. Vinova loza je samooplodna.


Cvatnja loze, otvoreni cvjetići

Mogući problemi u cvatnji vinove loze

 Na cvatnju i oplodnju jako utječu dnevne temperature. Suho i vjetrovito vrijeme negativno se odražava na oplodnju vinove loze, pošto se suši njuška tučka te je polenu teže proklijati bez vlage. Ovo su vrlo rijetki slučajevi na sjeveru zemlje. Za vrijeme zahlađenja i kiše, temperature za klijanje polena postaju najčešće preniske te se proces klijanja prekine prije nego što je oplođena bobica. Niske temperature u cvatnji nisu rijetkost u vinogorjima na sjevernu lijepe naše te ponekad znaju na osjetljivim sortama, kao što su rizling rajnski, traminac, sauvignon, biti uzrok čak i do 70 % manjeg uroda. Sve osjetljive sorte treba dobro oplijeviti te odstraniti  većinu donjih zaperaka i listova, koji pokrivaju grozdove, kako bi uvjeti u cvatnji bili što bolji: što više sunca i prozračnosti. Ponekad je kod sorata sa zbitim bobicama u grozdu dobro da se ne oplode baš sve bobice u cvatnji, pošto bi njihovim kasnijim rastom došlo do prevelikog „naguravanja“ te pucanja i otežane zaštite peteljkovine. Jedino sorta graševina, koja cvate posljednja, može ponekad dobro ocvasti čak i pod kapicom za vrijeme hladnijeg ili kišovitog vremena.

 Problemi nedostatka bora u cvatnji

 Bor je mikroelemenat od velike važnosti za vinovu lozu, naročito za transport ugljikohidrata iz lista u plodove, sintezu ugljikohidrata te pravilno odvijanje cvatnje i oplodnje, koje se očituje u većoj i bržoj klijavosti polena. Nedostatak bora u fenofazi cvatnje može usporiti klijanje polena, koji bez dovoljno energije za hladnijih dana ne stigne izvršiti oplodnju i stvoriti sjemenke, a time i bobice loze. Simptomi na listovima su mramoriranje, na cvatu dio cvjetića se osipa, a pojedine bobice poprimaju smeđasto plavu tamnu boju. Za razliku od simptoma plamenjače, ovdje nema sporulacije. Bor je vrlo ispirljiv elemenat u tlu pa o tome treba voditi brigu prilikom gnojidbe vinograda. Ako iz nekog razloga dođe do manjka bora u tlu (kišna godina, pjeskovito tlo i sl.) možemo pomoći folijarnim gnojivima, koja sadrže bor. Da bi folijarna primjena bora dala rezultate, treba ju primijeniti najmanje do 10-14 dana prije početka cvatnje, po mogućnosti za ne prevrućeg dana ili u kasno poslijepodnevnim satima. Prije toga treba provjeriti mogućnost miješanja s fungicidima.


Nedostatak bora na sorti chardonnay, Štrigova

Problemi s viškom dušika u cvatnji

 Vinogradi pregnojeni dušikom vrlo su skloni osipanju. U tom slučaju teško je pomoći u trenutnoj vegetaciji. Stanje se može donekle ublažiti tako da se pred cvatnju izvrši folijarna prihrana s gnojivom s naglašenim fosforom i borom. Drugo, što se može učiniti, je desetak dana pred cvatnju optrgati dio donjeg lišća i zaperke, kako bi se što više cvjetića vinove loze izložilo suncu, toplini i prozračnosti. Istovremeno treba izvršiti lagano pinciranje vrhova (5-10 cm) mladica loze, kako bi se energija privremeno preusmjerila u niže dijelove mladica, gdje se nalaze grozdovi.

Problemi u zaštiti od bolesti i štetnika za vrijeme cvatnje

 Prije dvadesetak godina vodeći problem u zaštiti vinograda pred cvatnju, naročito u vinogradima manjih hobi vinogradara, bilo je prskanje protiv plamenjače kontaktno preventivnim fungicidima u fenološkoj fazi neotvorene kapice. Kad je nakon dan – dva cvatnja počela, tretirana kapica se odvojila i pala na tlo, a glavni organi, plodnica i tučak su ostali nezaštićeni. Rezultat je bio: zdravo lišće s grozdovima nakon cvatnje punim plamenjače. Kako je za vrijeme cvatnje uvijek bolje ne ulaziti u vinograd i provoditi zaštitu atomizerom, možete si pomoći tako da tik pred cvatnju vinograd zaštitite nekim od sistemičnih fungicida, oni tada dopiru do najvažnijih dijelova vinove loze pa i pod kapicu, koja se odvoji i odbaci. Čak i tada se često zaboravlja da je upravo u tijeku cvatnje najveći porast mladica vinove loze (od 5-10 cm na dan). Sve što je novo naraslo, a nije oprskano preventivnim kontaktnim fungicidima, nezaštićeno je. Sistemični fungicidi, iako ulaze u tkivo lista, naglim rastom postaju razrijeđeni pa je opet upitna dostatna zaštita protiv bolesti. Ako je cvatnja razvučena i duže traje zbog hladnog vremena, a opasnost od plamenjače je vrlo visoka, uvijek se može izvršiti zaštita u kasnim popodnevnim satima, pošto je glavno otvaranje cvjetića i oplodnja u prijepodnevnim satima za vrijeme sunčanog dana. Nakon hladnog dana vrlo je slabo otvaranje cvjetića i nije problem ako treba predvečer izvršiti zaštitu protiv plamenjače.

U hladnim i kišnim godinama moguća je i pojava sušice cvata. Radi se o bolesti, koja napada peteljkovinu grozda. Cvjetovi poprimaju smeđu boju, a mlade zametnute bobice pocrne i ostaju tvrde. Simptomi podsjećaju na simptome rane zaraze plamenjačom, ali kod sušice cvata nema naknadne sporulacije tj. bijele prevlake. Simptomi sušice mogu neupućenima nalikovati i na jaki manjak bora, kod kojeg također najmanje bobice ostanu tamno smeđe – tamno plave, dok je peteljkovina ovdje zelena.


Plamenjača na grozdu u cvatnji

Autor teksta: Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Savjet, Vinogradarstvo, Voćarstvo

Epilobium ciliatum – širenje invazivnog korova kao posljedica pretjerane uporabe glifosata

Epilobium ciliatum, (willowherb), vrbovka, po nekim podacima u susjednoj Italiji poznata pod nazivom Epilobium tetragonum, cvjetnica je iz porodice pupoljki (Onagraceae). Ta je vrsta podrijetlom iz Sjeverne Amerike (Oregon), Južne Kanade i istočne Azije. Vodeći je korovni problem u rasadničarskoj proizvodnji ukrasnog bilja i hortikulture u Oregonu. Invazivna je vrsta u većini Europskih zemalja. Stigao je u sjevernu Europu početkom 20. stoljeća i brzo se proširio, dosegnuvši Finsku oko 1920. To je biljka vlažnih mjesta, potočnih strana, jaraka, ribnjaka, vrtova, cesta, nedavno očišćenih područja, uključujući antropogenizirana područja i ceste, sve do nadmorskih visina oko 1200 metara. Epilobium ciliatum je višegodišnja biljka, koja može narasti i do 1,5 m u visinu. Lišće, stabljike i cvatovi prekriveni su dlakama i žlijezdama. Cvjetić je ružičaste boje u obliku trube, ima četiri ružičaste latice, koje su tako duboko urezane da izgledaju kao četiri para. Cvijetić ima osam prašnika. Plod je uska, dlakava, četverokrilna komuška duljine 3-5 (10) cm, koja se može držati na dugoj stabljici. Sjemenke su vrlo sitne i vjetar ih može raznositi na vrlo velike udaljenosti. Ovisno o vremenu nicanja, komuške se otvaraju i vjetar raznosi sjemenke od kolovoza do rujna.

Epilobium ciliatum u vinogradu

Po zabilježenim podacima prvi puta se u našoj okolici spominje u Sloveniji (The North American invasive species Epilobium ciliatum Raf. was recently recorded for the first time in Slovenia and Croatia – Nejc Jogan  University of Ljubljana, January 2004).

U  Međimurju spominje ga mr. sc. Milorad Šubić, Živa zemlja, 24. 03. 2010.: „Prema iskustvima iz Međimurskog vinogorja višegodišnja primjena glifosata “propušta” dvije vrste korova: preslicu (Equisetum) i vrboliku (Epilobium) (vidi fotografije) pa se tijekom ljeta u takvim nasadima preporučuje primjena totalnog kontaktnog herbicida na osnovi glufosinata (Basta 15 SL.)“.

Usprkos tome što se taj invazivni strani korov spominje u literaturi više od jednog desetljeća, vrlo je malo poljoprivrednika, vinogradara i voćara, koji uopće znaju za njega.

Pojava Epilobiuma u vinogradima Međimurja

Pojavi tog agresivnog korova u Međimurskim vinogradima, a u posljednje vrijeme i u voćnjacima, doprinijela je prečesta primjena herbicida na bazi aktivne tvari glifosata. Razlozi su višestruki. Sistemični herbicidi na bazi glifosata (Cidokor, Global, Herkules, Boomefekt…) relativno su jeftini, a djeluju na veliki broj korovnih vrsta u vinogradima i voćnjacima. Jedan od glavnih razloga pojavi Epilobiuma jest tretiranje vinograda neposredno pred početak pljevidbe, što je razumljivo pošto se neopljevljeni vinograd ne može tretirati sistemičnim herbicidima. Na taj način ukloni se velika većina korovnih vrsta upravo kad taj termofilni korov počinje nicati te mu se pruži tako reći čisti teren. Epilobium se u prvo vrijeme javlja lokalno, no ako se svake godine nastavlja s proljetnom primjenom glifosatnih herbicida, problem se širi nevjerojatno brzo.

Većina vinogradara zapazila je kako uobičajene dozacije i koncentracije od 1 % u primjeni glifosatnih herbicida ne djeluju na navedeni korov pa su uskoro počeli primjenjivati povišene koncentracije čak i do 2 %. Tako visoke koncentracije djeluju na

Epilobium isključivo ako je tek u fazi nicanja 10 -15 cm visine. Ako isti preraste visinu od 20-30 cm, ni koncentracije od 2 % više ne mogu zaustaviti njegov rast, cvatnju i osjemenjivanje, dok u isto vrijeme maksimalno oslobađaju konkurenciju svih ostalih korova. Tretiran glifosatom  Epilobium najčešće samo pocrveni i djelomično se posuše donji listovi, dok vrh nastavlja s rastom i korov kasnije neometano cvate, sjemenke dozore i šire se vjetrom.

Epilobium u stadiju nicanja krajem travnja

Epilobium tretiran 1 % glifosatnim herbicidom

Širenje Epilobiuma na voćnjake Donjeg Međimurja 

Kako su sjemenke Epilobiuma vrlo male i lagane, širenje vjetrom na velike udaljenosti je neizbježno. Vrlo je vjerojatna mogućnost da se raznose i poljoprivrednom mehanizacijom, na kojoj zaostaju komadići tla i korova. Na nekoliko mjesta u Donjem Međimurju zabilježena je pojava tog korova, ne toliko u samome voćnjaku, koliko u ogradi oko voćnjaka, pošto se često tretira uski pojas pod pletenom žičanom ogradom.

Pojava Epilobiuma kao posljedica čestog tretiranja korova oko ograde voćnjaka

Epilobium je prvenstveno korov, koji postaje problem na svim površinama na kojima se čovjek trudi održati tlo čistim od korova.

Nicanje Epilobiuma nakon berbe jabuka za tople jeseni – posljedica nezatravljenog  međurednog prostora

Preporuke za kontroliranje širenja Epilobiuma

  • Smanjivanje prečestih upotreba herbicida na bazi glifosata.
  • Ne težiti potpuno čistim vinogradima ili voćnjacima od svih korova, jer se tada oslobađa prostor ovom agresivnom korovu.
  • U voćnjacima i vinogradima kod proljetnih tretiranja glifosatima dodavati, u slučaju pojave ovog korova, zemljišni herbicid na bazi flazasulfurona.
  • Dio površina svake godine pokušati održavati čistim nekim drugim mehaničkim mjerama zaštite od korova (uporaba bočne rotodrljače – uništi korov nakon nicanja ili održavanje zaštitnog pojasa tzv. pasice bočnim pomičnim kosilicama – sprečava se da taj korov da naraste i uđe u fazu cvatnje).

Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Vijest, Vinarstvo, Vinogradarstvo

22. degustacija vina Sjeverne Dalmacije „Vinkovo 2019.“ Stankovci

„Vinkovo 2019.“ u Stankovcima odraz je kontinuiranog trajanja, prije svega promocije vina te čuvanja vinogradarske tradicije, s ciljem poticanja proizvodnje vrhunskih i kvalitetnih vina za tržište, ali i dobrih otvorenih vina dobivenih od autohtonih ili od introduciranih vinskih sorata grožđa.

Samo obilježavanje manifestacije počelo je s rezidbom i blagoslovom svih ravnokotarskih vinograda, vinara i vinogradara.

Slika 1.Obiljžavanje početka rezidbe „Vinkovo 2019.“ – Stankovci

U sklopu ovogodišnjeg „Vinkova“ održano je i tradicionalno ocjenjivanje vina, za koje je dostavljeno ukupno 126 vina, a od toga 60 bijelih i 66 uzoraka crnih vina. Ocjenjivanje vina održano je 22. siječnja 2019. na sam dan Sv. Vinka, a svečanost dodjele medalja i priznanja 26. siječnja 2019. u Stankovcima. Upravo je to proglašenje i dodjela šampionskih titula za najbolje ocijenjena vina od strane stručne, mjerodavne komisije za organoleptičko (senzorno) ocjenjivanje vina vrhunac te vinske manifestacije.

Ovogodišnji šampioni 22. degustacije vina Sjeverne Dalmacije u Stankovcima su: za crna vina u postupku proizvodnje pobjednik je vino Syrah, berbe 2018., OPG Božo Bačić iz Podgrađa kraj Benkovca (isto vino bilo je proglašeno i ocjenjeno kao najbolje mlado crno vino na 28. Međunarodnom susretu vinogradara i vinara „Sabatina 2018.“ u Malom Lošinju), a u kategoriji bijelih vina u postupku proizvodnje šampion i pobjednik je vino Muškat žuti, berba 2018., PZ Maslina i vino – Polača.

Slika 2. Šampioni „Vinkova 2019.“ Stankovci

Zahvaljujući toj manifestaciji, odnosno općini Stankovci, koja je u kontinuitetu organiziranja manifestacije nastojala potaknuti vinogradare i vinare na takmičarski duh, uz neizostavnu suradnju sa strukom, znatno je poboljšana tehnologija proizvodnje ravnokotarskih vina, kroz brojne edukacije i usvajanje novih znanja iz vinarstva te primjene novih tehnologija u podrumarstvu.

Sve nabrojeno rezultiralo je proizvodnjom odličnih vina, koja su postala prepoznatljiva na tržištu Zadarske županije, ali i šire.

Unatoč zahtjevnoj vegetacijskoj 2018. godini, koja je bila obilježena čestim oborinama, tučom i visokim temperaturama u kolovozu, kao i većem prinosu grožđa, kvaliteta vina je vrlo dobra.

                                                                                            Zvonimir Vlatković, dipl. ing. agr.

Najava, Vijest, Vinogradarstvo

Zimska škola rezidbe vinove loze – Kaptol 2019

Napominjemo kako su, osim zainteresiranih vinogradara s lokalnog područja, ovu školu pohađali polaznici diljem RH: iz Ilače, Đakova, Slav. Broda, Sirača, Zaboka, Zaprešića, Zagreba, okolice Karlovca te čak iz Drniša.

Ove godine Školu organiziramo po devetnaesti (19) puta.

Škola će se održati kao dvodnevni edukacijski trening-tečaj.

Prvi dan – 28. siječnja (u ponedjeljak) – je teorijska nastava, u općinskoj vijećnici u Kaptolu, a drugi dan, 29. siječnja 2019. (u utorak) je praktična pokazna nastava  na terenu, od jutra do kasnih popodnevnih sati.

Sakupljanje polaznika ove Škole (za oba dana) je u 9.00 ujutro, ispred crkve u Kaptolu.

Škola će biti organizirana na nekoliko lokacija i to u vinogradima na Vinogorju Kutjevo te Vinogorju Pleternica ili Požega.

Ciljana grupa prijavitelja na ovu  Školu su ponajprije vinogradari s malim ili nedostatnim znanjima o rezidbi. No, isto tako dobrodošli su i oni koji već  imaju iskustava iz rezidbe – kao i mali, hobi vinogradari. Slobodan prijavak je i za sve ostale kojima je rezidba vinove loze zanimljiva. Prijavak je ograničen na 30 kandidata.

Uvjeti za prijavak u školu rezidbe su:

  1. Dobro zdravstveno stanje (nisu prihvatljivi kandidati sa teškim i kroničnim bolestima, osobe koje su netom odležale gripu, osobe s temperaturom, visokim tlakom i sve ostale zdravstveno rizične skupine).
  2. Mogućnost dolaska vlastitim prijevozom (moguće je da se više kandidata preveze jednim zajedničkim vozilom, sa zimskim gumama).
  3. Posjedovanje ispravnog i oštrog alata za rezidbu. To znači oštre i ispravne vinogradarske škare, vinogradarsko-voćarska pila, te brus, 1 dcl 70%-tnog alkohola, rukavice te topla obuća i odjeća. Ukoliko kandidat nema škare, pilu , brus ili 70% tni alkohol,  moguće je iste kupiti dolaskom u  Školu rezidbe, i to po diskontnim cijenama.
  4. Škola je za sve polaznike besplatna.

Prijavak na Zimsku školu rezidbe vinove loze moguć je odmah po objavi ove obavijesti putem medija, a zadnji dan prijavka je petak,  25. siječnja 2019. godine, do 11.oo sati,  (ukoliko do tada već nije popunjena kvota od svih 30 polaznika Škole).

Voditelj i ovogodišnje škole rezidbe vinove loze je Tomislav Božičević, viši stručni savjetnik, uz asistenciju kolega: Gorana Josipovića, Đurđice Kšenek te Ivice Prpića.

Sa sobom je potrebno ponijeti olovku i bilježnicu te alat za rezidbu  s pripadajućim priborom na pregled.

Prijaviti se može u naš središnji ured u Kaptolu, osobnim dolaskom, ali moguć je prijavak i telefonom. Ured za prijavu na Zimsku školu rezidbe vinove loze je u Kaptolu, u zgradi Općine na 1. katu. Telefon za prijavak u Zimsku školu rezidbe vinove loze je 313-944 ili 091/ 4882-820.

Za sve one koji dolaze izdaleka, mjesto Kaptol je udaljeno nekih 13 km sjever-sjeveroistočno od Požege, 5 km istočno od mjesta Velika ili 12 km zapadno od Kutjeva.

D O B R O D O Š L I !!!

Tomislav Božičević, dipl.ing.agr. viši stručni savjetnik za hortikulturu
i voditelj „Zimske škole rezidbe vinove loze – Kaptol 2019.“