MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Vinogradarstvo

Savjet, Vinogradarstvo, Zaštita bilja

Vrijeme je za drugo suzbijanje američkog cvrčka

Obilaskom vinograda utvrđene su ličinke američkog cvrčka, a u narednom razdoblju očekuje se pojava odraslih oblika američkog cvrčka. Uočeni su i prvi simptomi zlatne žutice na bijelim sortama i crnim sortama u vidu uvijanja listova i promjene boje listova. Trenutno u vinogradima možete pronaći stadij ličinke: L3, L4 i L5 koje su prikazane na fotografijama.

Preporučamo svim vinogradarima da obave drugo tretiranje za američkog cvrčka. Drugo tretiranje se vrši 2-3 tjedna nakon prvog tretiranja. Ukoliko je prošlo toliko od Vašeg prvog tretiranja u narednim danima obavite tretiranje. Insekticidi koji su registrirani za suzbijanje američkog cvrčka:

Kemijska skupina Aktivna tvar Pripravak Primjena  u vegetacijskoj sezoni Karenca
Sintetski piretroidi Deltametrin Decis 2,5 EC 1 21 dan
Esfenvalerat Sumialfa SL 1 21 dan
Cipermetrin Cythrin max 1 21 dan
Sintetski piretroidi i organo fosfati Cipermetrin+ klorpirifos etil Nurelle D EC 1 21 dan
Chromorel-D 1 21 dan
Oksadiazini Indoksakarb Avaunt EC 3 10 dana
Organo-fosfati Klorpirifos- metil Reldan 22 EC 2 21 dan

Ekološki insekticidi registrirani za suzbijanje američkog cvrčka: ABANTO, KRISANT EC i PIRETRO NATURA.

Za praćenje odraslih oblika cvrčka  preporučamo postaviti žute ljepljive ploče. Preporučuje se u vinograd veličine do 10 ha postaviti tri žute ljepljive ploče. Ploče se postavljaju na srednju armaturnu žicu i zamjenjuju svaka dva do tri tjedna do kraja rujna.

Hortikultura, Savjet, Vinogradarstvo

Ožegotine od sunca na grožđu tijekom ljeta

Tijekom srpnja i kolovoza u vinogradu se, osim zaštite od bolesti i štetnika, obrade tla, košnje i drugih poslova, obavlja i rez u zeleno. To je zajednički naziv za skupinu zahvata na vinovoj lozi u koje među ostalim ubrajamo plijevljene suvišnih mladica u zoni grožđa, uklanjanje zaperaka, vršikanje ili skraćivanje vrhova mladica, te prorjeđivanje (uklanjanje) dijela starog lišća u zoni grožđa. Plijevljenje je postupak kojim odstranjujemo mladice izrasle iz starog drva, te nerodne mladice koje se razviju na lucnjevima i reznicima. Uklanjanje zaperaka odnosi se prvenstveno na zaperke koji su potjerali na ovogodišnjim mladicama u zoni grožđa. U praksi se ova dva zahvata obavljaju istovremeno s uklanjanjem dijela starog lišća, a zajednička im je svrha prozračivanje zone grožđa. Time se stvaraju povoljniji mikroklimatski uvjeti u zoni grožđa s manje vlage i nešto nižim temperaturama, a time se  omogućava bolje i kvalitetnije dozrijevanje grožđa. Pri tome treba biti oprezan i treba voditi računa da se zonu grožđa ne očisti prejako već umjereno jer za grožđe nije bezazleno ako se u toj zoni odstrani previše lišća. U praksi se najprimjerenim pokazalo odstranjivanje oko 30% lisne mase u zoni grožđa lišća i to dijelom kao zaperke, a dijelom kao staro lišće tako da grožđe sazrijeva u polusjeni.

Primjeri dobro opljevenih čokota u srpnju

Naime, na visokim temperaturama zraka koje na suncu prelaze 40°C i uz UV indeks 9 i veći, dolazi do pojave sunčanih ožegotina na grozdovima. Spomenute ožegotine nastaju kao posljedica direktnog utjecaja toplinskih infracrvenih zraka sa ili bez pomoći kapljica vode ili škropiva.

Sunčane ožegotine na grožđu sorte Muškat žuti nastale kao posljedica prejako otkrivenog grožđa i zaostalih kapljica škropiva na njemu. Prskanje je napravljeno rano ujutro  pa su kapi škropiva, koje se nisu osušile, djelovale poput leće i fokusirale zrake sunca.

Kao posebno osjetljivu sortu na sunčane ožegotine treba spomenuti Rajnski rizling, ali su dosta osjetljive Manzoni bijeli, te Muškat žuti. Spomenuta oštećenja treba razlikovati od simptoma koja nastaju kao posljedica kasne peronospore grozda. Kod sunčanih ožegotina se karakteristična tamnoljubičasta do crna ulegnuća u početku javljaju samo na osunčanoj strani bobe, a kasnije može biti zahvaćen i jedan dio cijelih bobica. Kod peronospore se pak suše i mijenjaju boju cijele bobice.

Sunčane ožegotine na grožđu sorte Rajnski rizling

Zaperke koji rastu na višim dijelovima čokota ne treba uklanjati dok nam ne počnu izrazito smetati („tuneli“). Na njima se često zametnu grozdići tzv. „martinjsko grožđe“. Ono nam u godinama, kada je sadržaj ukupnih kiselina u grožđu prenizak (što je sve češće), mogu poslužiti kao najprirodniji izvor kiselina. U praksi se pokazalo da grožđe koje je bilo izloženo direktnom utjecaju sunca ne nakuplja više šećera od grožđa koje je raslo u polusjeni. To je stoga što se šećeri ne stvaraju u grožđu već u lišću. Kod izvođenja vršikanja se ne treba voditi kalendarskim datumom, već ga treba izvesti onda kada nam vrhovi mladica jako prerastu zadnju žicu u redu pa postoji opasnost od njihovog lomljenja na tom mjestu. Ako se ovaj zahvat obavi prerano veća je pojava i tjeranje zaperkovih pupova na mladicama što dodatno povećava gustiš na čokotu. Naravno, vrijeme i obim vršikanja je u direktnoj vezi s gnojidbom posebno s mineralnim gnojivima. Pravilo je da što se vinograd više gnoji to je njegova bujnost veća i potreba za skidanjem vrhova mladica nastupa ranije i češće. Zato vinograd treba gnojiti umjereno i prema njegovim potrebama i općem stanju s naglaskom na gnojidbu s fosforom i kalijem dok gnojidbu s čistim dušičnim gnojivima treba izbjegavati.

Miroslav Matovinović, dipl. inž. agr.

Savjet, Vinogradarstvo

Suzbijanje američkog cvrčka, vektora zlatne žutice vinove loze

Obilaskom terena i pregledom vinograda utvrđena je pojava prvih ličinki američkog cvrčka (Scaphoideus titanus. Sukladno „Naredbi o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze koju uzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doree MLO“ (NN 48/2018) svi posjednici vinograda dužni su pratiti pojavu štetnika i simptoma bolesti te postupiti prema propisanoj naredbi. Do ove godine zlatna žutica je nađena u vinogradima u Istarskoj, Karlovačkoj, Zagrebačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Varaždinskoj, Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Sisačko-moslavačkoj, Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj županiji i Gradu Zagrebu te su sukladno tome određena i proglašena demarkirana područja.

Epidemijsko širenje zlatne žutice nastupa samo u vinogradima gdje su istovremeno utvrđeni  i prisutni štetni organizmi Grapevine flavescence doree MLO i prenositelj američki cvrčak. Zlatna žutica Flavescence dorée se nalazi na EPPO A2 listi karantenskih bolesti zbog rizika od širenja u zemlje gdje bolesti žutice vinove loze nisu poznate i utvrđene.

Simptomi žutica vinove loze na oboljelom trsu pojavljuju se najčešće krajem lipnja, a prema jeseni sve su više izraženi. Pojavljuju se često na čitavom trsu, ali mogu zahvatiti samo dijelove trsa kao što su pojedinačne mladice na lucnju ili rezniku. Listovi na oboljelim trsovima postaju čvrsti, boja im se mijenja i lako se uvijaju. Listovi bijelih sorti prvo dobivaju žućkastu dok kod crnih sorti dobivaju crvenu boju. Lišće je zbog nagomilavanja šećera krto pa se kod stiskanja s rukom drobi, za razliku od zdravog lista koji se gužva. Listovi poprimaju kopljast izgled. Zaraženo lišće razvija se ranije, ali otpada kasnije od nezaraženog.

Simptomi zlatne žutice na listovima crnih i bijelih sorata

Američki cvrčak ima jednu generaciju godišnje. Prezimljuje u obliku jaja uloženih u koru dvogodišnje rozgve u malim skupinama (2-4 jaja) ili u nizu od 10 – 12 jaja. Prve ličinke iz jaja počinju izlaziti sredinom svibnja i naseljavaju mladice na donjem dijelu trsa. Ličinke se hrane uzimajući hranjive tvari iz floema, a zadržavaju se na donjoj strani lišća, ponekad na lisnim peteljkama Tijekom razvoja, ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija od kojih svaki traje 10 dana. Prva tri stadija su sivkasto bijele boje, četvrti i peti stadij ima šare na leđnoj strani s vidljivim začecima krila. Razvoj ličinki traje do početka srpnja, ukupno 50 dana. Odrasli oblici na vinovoj lozi javljaju se od početka srpnja te se zadržavaju do kraja rujna, svake godine u drugo doba ovisno o prosječnim temperaturnim vrijednostima Odrasli oblik cvrčka prati se postavljanjem žutih ljepljivih ploča krajem lipnja ili početkom srpnja. Preporučuje se u vinograd veličine do 10 ha postaviti tri žute ljepljive ploče. Ploče se zamjenjuju svaka dva do tri tjedna do kraja rujna.

Jaja odložena pod koru (izvor: Krnjajić, 2008)

           

Ličinka L1 S. titanus                                                    Ličinka L2 S. titanus

 

           

Ličinka L3 S. titanus                                                    Ličinka L4 S. titanus

 

         

Ličinka L5 S. titanus                                                       Odrasli oblik S. titanus

S obzirom da nema mogućnosti kurativnog suzbijanja uzročnika bolesti i da oboljeli trsovi vinove loze ostaju trajno zaraženi, preventivne mjere sprečavanja zaraze sastoje se u suzbijanju vektora. Obavezno je suzbijanje vektora – američkog cvrčka insekticidima registriranim u RH u najmanje dva tretiranja: nakon cvatnje u prvoj polovici lipnja do trećeg razvojnog stadija ličinke te početkom srpnja tj. dva do tri tjedna nakon prvog tretiranja (Tablica 1.). Treće tretiranje obavlja se krajem srpnja ili početkom kolovoza, ako se tijekom srpnja ulovi tjedno četiri ili više odraslih oblika po jednoj žutoj ploči.

Odrasli oblik američkog cvrčka na žutoj ljepljivoj ploči

Tablica 1. Insekticidi registrirani u RH za suzbijanje američkog cvrčka u vinogradima

Kemijska skupina Aktivna tvar Pripravak Primjena  u vegetacijskoj sezoni Karenca
Sintetski piretroidi

(NE U CVATNJI!)

Deltametrin Decis 2,5 EC 1 21 dan
Esfenvalerat Sumialfa SL 1 21 dan
Cipermetrin Cythrin max 1 21 dan
Sintetski piretroidi i organo fosfati Cipermetrin+ klorpirifos etil Nurelle D EC 1 21 dan
Chromorel-D 1 21 dan
Oksadiazini Indoksakarb Avaunt EC 3 10 dana
Organo-fosfati Klorpirifos- metil Reldan 22 EC 2 21 dan

Ekološki insekticidi registrirani za suzbijanje američkog cvrčka: ABANTO, KRISANT EC i PIRETRO NATURA. Ne smije se koristiti u cvatnji.

Budući da je bolest zlatne žutice vinove loze proširena u epidemijskim razmjerima osim praćenja vektora žutim ljepljivim pločama i suzbijanja, obavezno je provođenje fitosanitarnih mjera koje podrazumijevaju krčenje i uništavanje zaraženih trsova u nekim slučajevima čak i čitavih vinograda. Vlasnici vinograda ili rasadnika vinove loze obvezni su tijekom vegetacije provoditi redovite vizualne preglede. Navedene mjere potrebno je provoditi u određenim područjima (demarkiranim područjima) koja obuhvaćaju zaraženo područje širine 1 km oko mjesta na kojem je utvrđena prisutnost zlatne žutice (zaraženog trsa)   i sigurnosno područje koje okružuje zaraženo područje u širini od 5 km računajući od granice zaraženog područja.

Petra Pozder  mag. ing. fitomedicine
Petra.Pozder@mps.hr

 

Savjet, Vinogradarstvo

Crtica o zapercima vinove loze

Vrlo često vinogradari ne poznaju dovoljno važnost zaperaka na vinovoj lozi. Štoviše, mnogi čak drže kako oni nisu ni važni ni potrebni…..

A, što je zapravo zaperak na vinovoj lozi (ili čak i zaperak generalno)? Mi ljudi, kada nažalost izgubimo dio tijela (prst, ruku, nogu…) izgubljeni dio ne možemo nadoknaditi nekim novim rastom. Biljka može. Zaperak je osiguravajući (rezervni) potencijal novoga rasta iz pazuška  lista, koji pod određenim uvjetima „potjera“.

Ukupan broj, intenzitet tjeranja kao i zelena masa zaperaka, potjeralih u vegetaciji, ovise o opterećenju trsa, vrsti podloge, stanju opskrbljenosti tla hranjivima, do neke mjere i o sorti te o klimatskim prilikama.

Uvjeti pod kojima biljka (u ovom slučaju vinova loza) potjera novi rast mladice iz zaperka su mnogi:

  • kada uslijed jakog vjetra glavna mladica bude prebijena, tada ulogu vršnog pupa preuzima najviši po položaju zaperak te svojim rastom zamjenjuje prebijenu mladicu,
  • kada jaka tuča prebije glavnu mladicu, opet ju zaperak zamjenjuje i nadomješta izgubljenu dužinu,
  • kada se, radi starosti glavnih listova, a za donje listove to je već sredinom srpnja, smanjuje produktivnost fotosintezom stvorenih šećera, tada biljka forsira „novi rast“ kroz zaperke, kako bi nadoknadila dio izgubljenih šećera te onemogućila da sunce bespotrebno rasipa svoju toplinu i svjetlost bez dovoljno efektivnog stvaranja asimilata,
  • kada se, radi izuzetno jakog sunčeva zračenja mogu pojaviti ožegotine na listovima, v. loza (kao rezervni pogon) aktivira rast zaperaka,
  • kada vinogradar, hotimice ili nehotično, skine previše listova, a koji su potrebni za sintezu asimilata, v. loza ponovo reagira tjerajući zaperke u novi rast,
  • kada je slaba pokrivenost lisnom masom, te se radi toga ne stvara dovoljno velika putujuća sjena, potrebna za vremenski djelomično pokrivanje grozdova, v. loza potjera dodatni „štit“, u namjeri da zaštiti grozdove od jake insolacije te mogućih opržotina i ožegotina,
  • kada vinogradarski stroj (najčešće nehotično) otkine dio listova, v. loza gubitak nadoknađuje rastom zaperaka,
  • kada vinogradar, pinciranjem vršnog rasta na terminalnom dijelu glavnih mladica, izvrši oštar rez (ručno ili strojno), biljka (v. loza) ponovo reagira nadoknađujući gubitak,
  • kada olujni vjetar podere ili otkine dio lisne mase na mladicama, vinova loza gubitak nadoknadi novim rastom zaperaka,
  • kada vinogradar, u svojoj nesmotrenosti, ili pri kvaru atomizera, nehotice značajnije oprska lišće, u ovom slučaju višestruko većom dozom, dolazi do nekroze tkiva glavnih listova, te je ponovni rast zaperaka zapravo spasonosan.

Iz priloženih primjera je vidljivo kako je zapravo rast zaperaka mjera kojom biljka (v. loza) ispravlja sve za nju pogubne čimbenike; od prirodnih nepogoda, do onih uzrokovanih ljudskom pogreškom.

Štoviše, uvriježeno je mišljenje među mnogim vinogradarima kako su zaperci potpuno štetni i nepotrebni te ih u cijelosti uklanjaju. Uklanjanje (otkidanje, trganje ili rezanje) zaperaka u praksi kontinentalnog vinogradarenja je vrlo raširena pojava. Pri tome se često ne vodi računa o vremenu, namjeni kao ni o vrsti izvođenja ove tehničke operacije. No, svako zadiranje u živo tkivo ima za posljedicu napad patogena (važna op.a.) te bismo se morali obuzdavati od nestručnog uklanjanja zaperaka.

Zaperci se uklanjaju najčešće:

  • prekasno
  • neadekvatno
  • bez alata (ili s tupim alatom)
  • ili ne-dezinficiranim alatom (zapravo s ne-dezinficiranim sječivom alata)
  • prstima (zapravo noktima pod kojima je izvor zaraze)

Stoga najtoplije preporučujemo uklanjanje samo bočnih zaperaka; ne i terminalnog zaperka koji nadoknađuje (iz bilo kojeg navedenog razloga) stradalu glavnu mladicu. Uklanjanje zaperaka preporučujemo oštrim sječivom alata (ručnog ili strojnog) kojega svakako prije rada, a ponekad i tijekom rada, valja dezinficirati. Prekasno uklanjanje zaperaka, posebice kada se zaperak „trga“ povlačenjem prema dolje, može doći do povlačenja floemskog tkiva biljke, te time i oštećenja mladoga pupa (koji nam treba za dogodinu) kao i lakšeg smrzavanja zimi na mjestu mehaničkog oštećenja tkiva u blizini pupa.

Kako bi se grožđu osigurali najbolji uvjeti (a to su: dobra osunčanost, pravovremeno prekrivanje putujućom sjenom, dobra prozračnost unutar trsa, dovoljna produkcija šećera) ovim putem preporučujemo vinogradarima (hobistima, amaterima i profesionalcima) da bočne zaperke uklanjaju na način da:

  • to izvrše u optimalno vrijeme (to znači u vrijeme kada zaperak formira treći list, ne prije, kao niti puno kasnije. Tada se zaperak skrati na ukupno dva lista.
  • uklanjanje ne izvode rukom i prstima nego vrlo oštrim i dezinficiranim škarama ili nožem. Ukoliko to izvode strojno, obavezno je imati oštra sječiva na rotirajućim, dijelovima stroja.

Koje su dobrobiti (benefiti) ostavljanja baš ta 2 lista na bočnim zapercima?:

  1. Povećanje razine ukupnih šećera u grožđu,
  2. Ranija berba grožđa,
  3. Zaštita od sunčevih ožegotina na grozdovima (a osobito sa zapadne strane),
  4. Budući da, srezani na dva lista, zaperkovi listovi traže svoj položaj unutar prostora već formiranih glavnih listova, oni pokrivaju čitavu površinu (oplošje) s obje strane svakog reda v. loze, te time štite grožđe od mogućeg naleta tuče – baš poput crijepa na krovu,
  5. Povećana je količina stvorenih asimilata (jer je sa zapercima ukupno veća asimilaciona površina), te asimilati koji se stvaraju i nakon berbe grožđa, omogućuje ranije dozrijevanje mladica i njenu pretvorbu u zrelu rozgvu. Time se omogućuje biljkama lakše podnošenje ekstremno niskih zimskih temperatura.

Zaključno: zaperci su definitivno potrebni i korisni za vinovu lozu, a pravim odnosom prema

                    njima vinogradar može imati višestruke koristi.

 Tomislav Božičević, dipl. ing. agr.

 

 

 

 

 

Savjet, Vinogradarstvo

Cvatnja vinove loze – važne napomene u tehnologiji

Cvatnja vinove loze jedna je od najvažnijih fenofaza u razvoju vinove loze. Cvatnja omogućuje oplodnju cvjetića vinove loze, što je preduvjet za urod grožđa. U međimurskom vinogorju, kao i u većini sjevernih vinogorja, cvatnja najčešće počinje krajem svibnja. Prva sorta, koja započinje cvatnju vinove loze, je pinot bijeli odnosno chardonnay. Posljednji u cvatnju kreću graševina i sauvignon. U nekim godinama kada naglo zatopli, gotovo sve sorte krenu s cvatnjom u razmaku od svega pet do šest dana, dok u nekim godinama, kad za vrijeme cvatnje nastupi zahlađenje, razmak između otvaranja cvjetova chardonnaya i sauvignona može biti i do 14 dana.


Foto Dr. D. Burić

Cvatnja započinje kada se dnevne temperature kreću između 10 °C u jutarnjim satima i do 25 °C u popodnevnim satima. Nakon što dođe do oplodnje, iz plodnice će se razviti bobica sa do četiri sjemenke, a njuška i vrat tučka osuše se i otpadnu.


Foto Dr. D. Burić

Kako cvate vinova loza ?

Cvatnja vinove loze započinje odvajanjem sitnih zelenih latica na osnovi cvijeta, koje se u vinogradarskom žargonu nazivaju „kapicom“. Vrhovi latica savijaju se prema gore, istovremeno prašnici postaju sve veći, izravnaju se i izbace kapicu. Otvaranje cvjetića, odnosno izbacivanje kapica, više ovisi o temperaturi proteklog dana nego o temperaturi tog dana. Nakon toplog i sunčanog dana slijedi jače otvaranje cvjetića, dok se nakon hladnog dana otvara puno manje cvjetića. Ako se prati otvaranje cvjetova tijekom jednog dana, može se konstatirati da postoje dva glavna perioda otvaranja cvjetova. Prvi je jutarnje otvaranje, koje za vrijeme sunčanog dana traje između 9-11 sati i u kojem se otvori oko 80 % cvjetića tog dana te poslijepodnevno otvaranje, u kojem se otvori tek 20 % cvjetića, a nastupi nakon najvećih vrućina između oko 16-18 sati. Vinova loza je samooplodna.


Cvatnja loze, otvoreni cvjetići

Mogući problemi u cvatnji vinove loze

 Na cvatnju i oplodnju jako utječu dnevne temperature. Suho i vjetrovito vrijeme negativno se odražava na oplodnju vinove loze, pošto se suši njuška tučka te je polenu teže proklijati bez vlage. Ovo su vrlo rijetki slučajevi na sjeveru zemlje. Za vrijeme zahlađenja i kiše, temperature za klijanje polena postaju najčešće preniske te se proces klijanja prekine prije nego što je oplođena bobica. Niske temperature u cvatnji nisu rijetkost u vinogorjima na sjevernu lijepe naše te ponekad znaju na osjetljivim sortama, kao što su rizling rajnski, traminac, sauvignon, biti uzrok čak i do 70 % manjeg uroda. Sve osjetljive sorte treba dobro oplijeviti te odstraniti  većinu donjih zaperaka i listova, koji pokrivaju grozdove, kako bi uvjeti u cvatnji bili što bolji: što više sunca i prozračnosti. Ponekad je kod sorata sa zbitim bobicama u grozdu dobro da se ne oplode baš sve bobice u cvatnji, pošto bi njihovim kasnijim rastom došlo do prevelikog „naguravanja“ te pucanja i otežane zaštite peteljkovine. Jedino sorta graševina, koja cvate posljednja, može ponekad dobro ocvasti čak i pod kapicom za vrijeme hladnijeg ili kišovitog vremena.

 Problemi nedostatka bora u cvatnji

 Bor je mikroelemenat od velike važnosti za vinovu lozu, naročito za transport ugljikohidrata iz lista u plodove, sintezu ugljikohidrata te pravilno odvijanje cvatnje i oplodnje, koje se očituje u većoj i bržoj klijavosti polena. Nedostatak bora u fenofazi cvatnje može usporiti klijanje polena, koji bez dovoljno energije za hladnijih dana ne stigne izvršiti oplodnju i stvoriti sjemenke, a time i bobice loze. Simptomi na listovima su mramoriranje, na cvatu dio cvjetića se osipa, a pojedine bobice poprimaju smeđasto plavu tamnu boju. Za razliku od simptoma plamenjače, ovdje nema sporulacije. Bor je vrlo ispirljiv elemenat u tlu pa o tome treba voditi brigu prilikom gnojidbe vinograda. Ako iz nekog razloga dođe do manjka bora u tlu (kišna godina, pjeskovito tlo i sl.) možemo pomoći folijarnim gnojivima, koja sadrže bor. Da bi folijarna primjena bora dala rezultate, treba ju primijeniti najmanje do 10-14 dana prije početka cvatnje, po mogućnosti za ne prevrućeg dana ili u kasno poslijepodnevnim satima. Prije toga treba provjeriti mogućnost miješanja s fungicidima.


Nedostatak bora na sorti chardonnay, Štrigova

Problemi s viškom dušika u cvatnji

 Vinogradi pregnojeni dušikom vrlo su skloni osipanju. U tom slučaju teško je pomoći u trenutnoj vegetaciji. Stanje se može donekle ublažiti tako da se pred cvatnju izvrši folijarna prihrana s gnojivom s naglašenim fosforom i borom. Drugo, što se može učiniti, je desetak dana pred cvatnju optrgati dio donjeg lišća i zaperke, kako bi se što više cvjetića vinove loze izložilo suncu, toplini i prozračnosti. Istovremeno treba izvršiti lagano pinciranje vrhova (5-10 cm) mladica loze, kako bi se energija privremeno preusmjerila u niže dijelove mladica, gdje se nalaze grozdovi.

Problemi u zaštiti od bolesti i štetnika za vrijeme cvatnje

 Prije dvadesetak godina vodeći problem u zaštiti vinograda pred cvatnju, naročito u vinogradima manjih hobi vinogradara, bilo je prskanje protiv plamenjače kontaktno preventivnim fungicidima u fenološkoj fazi neotvorene kapice. Kad je nakon dan – dva cvatnja počela, tretirana kapica se odvojila i pala na tlo, a glavni organi, plodnica i tučak su ostali nezaštićeni. Rezultat je bio: zdravo lišće s grozdovima nakon cvatnje punim plamenjače. Kako je za vrijeme cvatnje uvijek bolje ne ulaziti u vinograd i provoditi zaštitu atomizerom, možete si pomoći tako da tik pred cvatnju vinograd zaštitite nekim od sistemičnih fungicida, oni tada dopiru do najvažnijih dijelova vinove loze pa i pod kapicu, koja se odvoji i odbaci. Čak i tada se često zaboravlja da je upravo u tijeku cvatnje najveći porast mladica vinove loze (od 5-10 cm na dan). Sve što je novo naraslo, a nije oprskano preventivnim kontaktnim fungicidima, nezaštićeno je. Sistemični fungicidi, iako ulaze u tkivo lista, naglim rastom postaju razrijeđeni pa je opet upitna dostatna zaštita protiv bolesti. Ako je cvatnja razvučena i duže traje zbog hladnog vremena, a opasnost od plamenjače je vrlo visoka, uvijek se može izvršiti zaštita u kasnim popodnevnim satima, pošto je glavno otvaranje cvjetića i oplodnja u prijepodnevnim satima za vrijeme sunčanog dana. Nakon hladnog dana vrlo je slabo otvaranje cvjetića i nije problem ako treba predvečer izvršiti zaštitu protiv plamenjače.

U hladnim i kišnim godinama moguća je i pojava sušice cvata. Radi se o bolesti, koja napada peteljkovinu grozda. Cvjetovi poprimaju smeđu boju, a mlade zametnute bobice pocrne i ostaju tvrde. Simptomi podsjećaju na simptome rane zaraze plamenjačom, ali kod sušice cvata nema naknadne sporulacije tj. bijele prevlake. Simptomi sušice mogu neupućenima nalikovati i na jaki manjak bora, kod kojeg također najmanje bobice ostanu tamno smeđe – tamno plave, dok je peteljkovina ovdje zelena.


Plamenjača na grozdu u cvatnji

Autor teksta: Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Savjet, Vinogradarstvo, Voćarstvo

Epilobium ciliatum – širenje invazivnog korova kao posljedica pretjerane uporabe glifosata

Epilobium ciliatum, (willowherb), vrbovka, po nekim podacima u susjednoj Italiji poznata pod nazivom Epilobium tetragonum, cvjetnica je iz porodice pupoljki (Onagraceae). Ta je vrsta podrijetlom iz Sjeverne Amerike (Oregon), Južne Kanade i istočne Azije. Vodeći je korovni problem u rasadničarskoj proizvodnji ukrasnog bilja i hortikulture u Oregonu. Invazivna je vrsta u većini Europskih zemalja. Stigao je u sjevernu Europu početkom 20. stoljeća i brzo se proširio, dosegnuvši Finsku oko 1920. To je biljka vlažnih mjesta, potočnih strana, jaraka, ribnjaka, vrtova, cesta, nedavno očišćenih područja, uključujući antropogenizirana područja i ceste, sve do nadmorskih visina oko 1200 metara. Epilobium ciliatum je višegodišnja biljka, koja može narasti i do 1,5 m u visinu. Lišće, stabljike i cvatovi prekriveni su dlakama i žlijezdama. Cvjetić je ružičaste boje u obliku trube, ima četiri ružičaste latice, koje su tako duboko urezane da izgledaju kao četiri para. Cvijetić ima osam prašnika. Plod je uska, dlakava, četverokrilna komuška duljine 3-5 (10) cm, koja se može držati na dugoj stabljici. Sjemenke su vrlo sitne i vjetar ih može raznositi na vrlo velike udaljenosti. Ovisno o vremenu nicanja, komuške se otvaraju i vjetar raznosi sjemenke od kolovoza do rujna.

Epilobium ciliatum u vinogradu

Po zabilježenim podacima prvi puta se u našoj okolici spominje u Sloveniji (The North American invasive species Epilobium ciliatum Raf. was recently recorded for the first time in Slovenia and Croatia – Nejc Jogan  University of Ljubljana, January 2004).

U  Međimurju spominje ga mr. sc. Milorad Šubić, Živa zemlja, 24. 03. 2010.: „Prema iskustvima iz Međimurskog vinogorja višegodišnja primjena glifosata “propušta” dvije vrste korova: preslicu (Equisetum) i vrboliku (Epilobium) (vidi fotografije) pa se tijekom ljeta u takvim nasadima preporučuje primjena totalnog kontaktnog herbicida na osnovi glufosinata (Basta 15 SL.)“.

Usprkos tome što se taj invazivni strani korov spominje u literaturi više od jednog desetljeća, vrlo je malo poljoprivrednika, vinogradara i voćara, koji uopće znaju za njega.

Pojava Epilobiuma u vinogradima Međimurja

Pojavi tog agresivnog korova u Međimurskim vinogradima, a u posljednje vrijeme i u voćnjacima, doprinijela je prečesta primjena herbicida na bazi aktivne tvari glifosata. Razlozi su višestruki. Sistemični herbicidi na bazi glifosata (Cidokor, Global, Herkules, Boomefekt…) relativno su jeftini, a djeluju na veliki broj korovnih vrsta u vinogradima i voćnjacima. Jedan od glavnih razloga pojavi Epilobiuma jest tretiranje vinograda neposredno pred početak pljevidbe, što je razumljivo pošto se neopljevljeni vinograd ne može tretirati sistemičnim herbicidima. Na taj način ukloni se velika većina korovnih vrsta upravo kad taj termofilni korov počinje nicati te mu se pruži tako reći čisti teren. Epilobium se u prvo vrijeme javlja lokalno, no ako se svake godine nastavlja s proljetnom primjenom glifosatnih herbicida, problem se širi nevjerojatno brzo.

Većina vinogradara zapazila je kako uobičajene dozacije i koncentracije od 1 % u primjeni glifosatnih herbicida ne djeluju na navedeni korov pa su uskoro počeli primjenjivati povišene koncentracije čak i do 2 %. Tako visoke koncentracije djeluju na

Epilobium isključivo ako je tek u fazi nicanja 10 -15 cm visine. Ako isti preraste visinu od 20-30 cm, ni koncentracije od 2 % više ne mogu zaustaviti njegov rast, cvatnju i osjemenjivanje, dok u isto vrijeme maksimalno oslobađaju konkurenciju svih ostalih korova. Tretiran glifosatom  Epilobium najčešće samo pocrveni i djelomično se posuše donji listovi, dok vrh nastavlja s rastom i korov kasnije neometano cvate, sjemenke dozore i šire se vjetrom.

Epilobium u stadiju nicanja krajem travnja

Epilobium tretiran 1 % glifosatnim herbicidom

Širenje Epilobiuma na voćnjake Donjeg Međimurja 

Kako su sjemenke Epilobiuma vrlo male i lagane, širenje vjetrom na velike udaljenosti je neizbježno. Vrlo je vjerojatna mogućnost da se raznose i poljoprivrednom mehanizacijom, na kojoj zaostaju komadići tla i korova. Na nekoliko mjesta u Donjem Međimurju zabilježena je pojava tog korova, ne toliko u samome voćnjaku, koliko u ogradi oko voćnjaka, pošto se često tretira uski pojas pod pletenom žičanom ogradom.

Pojava Epilobiuma kao posljedica čestog tretiranja korova oko ograde voćnjaka

Epilobium je prvenstveno korov, koji postaje problem na svim površinama na kojima se čovjek trudi održati tlo čistim od korova.

Nicanje Epilobiuma nakon berbe jabuka za tople jeseni – posljedica nezatravljenog  međurednog prostora

Preporuke za kontroliranje širenja Epilobiuma

  • Smanjivanje prečestih upotreba herbicida na bazi glifosata.
  • Ne težiti potpuno čistim vinogradima ili voćnjacima od svih korova, jer se tada oslobađa prostor ovom agresivnom korovu.
  • U voćnjacima i vinogradima kod proljetnih tretiranja glifosatima dodavati, u slučaju pojave ovog korova, zemljišni herbicid na bazi flazasulfurona.
  • Dio površina svake godine pokušati održavati čistim nekim drugim mehaničkim mjerama zaštite od korova (uporaba bočne rotodrljače – uništi korov nakon nicanja ili održavanje zaštitnog pojasa tzv. pasice bočnim pomičnim kosilicama – sprečava se da taj korov da naraste i uđe u fazu cvatnje).

Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Vijest, Vinarstvo, Vinogradarstvo

22. degustacija vina Sjeverne Dalmacije „Vinkovo 2019.“ Stankovci

„Vinkovo 2019.“ u Stankovcima odraz je kontinuiranog trajanja, prije svega promocije vina te čuvanja vinogradarske tradicije, s ciljem poticanja proizvodnje vrhunskih i kvalitetnih vina za tržište, ali i dobrih otvorenih vina dobivenih od autohtonih ili od introduciranih vinskih sorata grožđa.

Samo obilježavanje manifestacije počelo je s rezidbom i blagoslovom svih ravnokotarskih vinograda, vinara i vinogradara.

Slika 1.Obiljžavanje početka rezidbe „Vinkovo 2019.“ – Stankovci

U sklopu ovogodišnjeg „Vinkova“ održano je i tradicionalno ocjenjivanje vina, za koje je dostavljeno ukupno 126 vina, a od toga 60 bijelih i 66 uzoraka crnih vina. Ocjenjivanje vina održano je 22. siječnja 2019. na sam dan Sv. Vinka, a svečanost dodjele medalja i priznanja 26. siječnja 2019. u Stankovcima. Upravo je to proglašenje i dodjela šampionskih titula za najbolje ocijenjena vina od strane stručne, mjerodavne komisije za organoleptičko (senzorno) ocjenjivanje vina vrhunac te vinske manifestacije.

Ovogodišnji šampioni 22. degustacije vina Sjeverne Dalmacije u Stankovcima su: za crna vina u postupku proizvodnje pobjednik je vino Syrah, berbe 2018., OPG Božo Bačić iz Podgrađa kraj Benkovca (isto vino bilo je proglašeno i ocjenjeno kao najbolje mlado crno vino na 28. Međunarodnom susretu vinogradara i vinara „Sabatina 2018.“ u Malom Lošinju), a u kategoriji bijelih vina u postupku proizvodnje šampion i pobjednik je vino Muškat žuti, berba 2018., PZ Maslina i vino – Polača.

Slika 2. Šampioni „Vinkova 2019.“ Stankovci

Zahvaljujući toj manifestaciji, odnosno općini Stankovci, koja je u kontinuitetu organiziranja manifestacije nastojala potaknuti vinogradare i vinare na takmičarski duh, uz neizostavnu suradnju sa strukom, znatno je poboljšana tehnologija proizvodnje ravnokotarskih vina, kroz brojne edukacije i usvajanje novih znanja iz vinarstva te primjene novih tehnologija u podrumarstvu.

Sve nabrojeno rezultiralo je proizvodnjom odličnih vina, koja su postala prepoznatljiva na tržištu Zadarske županije, ali i šire.

Unatoč zahtjevnoj vegetacijskoj 2018. godini, koja je bila obilježena čestim oborinama, tučom i visokim temperaturama u kolovozu, kao i većem prinosu grožđa, kvaliteta vina je vrlo dobra.

                                                                                            Zvonimir Vlatković, dipl. ing. agr.

Najava, Vijest, Vinogradarstvo

Zimska škola rezidbe vinove loze – Kaptol 2019

Napominjemo kako su, osim zainteresiranih vinogradara s lokalnog područja, ovu školu pohađali polaznici diljem RH: iz Ilače, Đakova, Slav. Broda, Sirača, Zaboka, Zaprešića, Zagreba, okolice Karlovca te čak iz Drniša.

Ove godine Školu organiziramo po devetnaesti (19) puta.

Škola će se održati kao dvodnevni edukacijski trening-tečaj.

Prvi dan – 28. siječnja (u ponedjeljak) – je teorijska nastava, u općinskoj vijećnici u Kaptolu, a drugi dan, 29. siječnja 2019. (u utorak) je praktična pokazna nastava  na terenu, od jutra do kasnih popodnevnih sati.

Sakupljanje polaznika ove Škole (za oba dana) je u 9.00 ujutro, ispred crkve u Kaptolu.

Škola će biti organizirana na nekoliko lokacija i to u vinogradima na Vinogorju Kutjevo te Vinogorju Pleternica ili Požega.

Ciljana grupa prijavitelja na ovu  Školu su ponajprije vinogradari s malim ili nedostatnim znanjima o rezidbi. No, isto tako dobrodošli su i oni koji već  imaju iskustava iz rezidbe – kao i mali, hobi vinogradari. Slobodan prijavak je i za sve ostale kojima je rezidba vinove loze zanimljiva. Prijavak je ograničen na 30 kandidata.

Uvjeti za prijavak u školu rezidbe su:

  1. Dobro zdravstveno stanje (nisu prihvatljivi kandidati sa teškim i kroničnim bolestima, osobe koje su netom odležale gripu, osobe s temperaturom, visokim tlakom i sve ostale zdravstveno rizične skupine).
  2. Mogućnost dolaska vlastitim prijevozom (moguće je da se više kandidata preveze jednim zajedničkim vozilom, sa zimskim gumama).
  3. Posjedovanje ispravnog i oštrog alata za rezidbu. To znači oštre i ispravne vinogradarske škare, vinogradarsko-voćarska pila, te brus, 1 dcl 70%-tnog alkohola, rukavice te topla obuća i odjeća. Ukoliko kandidat nema škare, pilu , brus ili 70% tni alkohol,  moguće je iste kupiti dolaskom u  Školu rezidbe, i to po diskontnim cijenama.
  4. Škola je za sve polaznike besplatna.

Prijavak na Zimsku školu rezidbe vinove loze moguć je odmah po objavi ove obavijesti putem medija, a zadnji dan prijavka je petak,  25. siječnja 2019. godine, do 11.oo sati,  (ukoliko do tada već nije popunjena kvota od svih 30 polaznika Škole).

Voditelj i ovogodišnje škole rezidbe vinove loze je Tomislav Božičević, viši stručni savjetnik, uz asistenciju kolega: Gorana Josipovića, Đurđice Kšenek te Ivice Prpića.

Sa sobom je potrebno ponijeti olovku i bilježnicu te alat za rezidbu  s pripadajućim priborom na pregled.

Prijaviti se može u naš središnji ured u Kaptolu, osobnim dolaskom, ali moguć je prijavak i telefonom. Ured za prijavu na Zimsku školu rezidbe vinove loze je u Kaptolu, u zgradi Općine na 1. katu. Telefon za prijavak u Zimsku školu rezidbe vinove loze je 313-944 ili 091/ 4882-820.

Za sve one koji dolaze izdaleka, mjesto Kaptol je udaljeno nekih 13 km sjever-sjeveroistočno od Požege, 5 km istočno od mjesta Velika ili 12 km zapadno od Kutjeva.

D O B R O D O Š L I !!!

Tomislav Božičević, dipl.ing.agr. viši stručni savjetnik za hortikulturu
i voditelj „Zimske škole rezidbe vinove loze – Kaptol 2019.“

 

 

Hortikultura, Savjet, Vinogradarstvo

O čemu ovisi rodnost vinograda?

Koeficijent rodnosti pupa predstavlja prosječan broj grozdova koji će se naći na jednom pupu, na nekom lucnju ili rezniku u vinogradu. Iz nekih pupova izraste mladica sa dva grozda, iz nekih sa tri, a u rodnim godinama i sa četiri grozda. Ako je na primjer iz petog pupa na svim lucnjevima u vinogradu izraslo prosječno 2,8 grozda tada je koeficijent rodnosti petog pupa u našem vinogradu 2,8.

(izgled pupova kod V.loze, foto Dušan. P.Burić)

Ako bi tijekom siječnja uzeli jednogodišnju rozgvu iz vinograda, oštrim skalpelom napravili presjek petog pupa, pogledali pod povećalom, vidjeli bi kako se zapravo u tom pupu već nalazi čitava “ komprimirana mladica” vinove loze na kojoj je već zapisano iza kojeg će lista biti prvi grozd. I ne samo to, isto tako je već određena i veličina grozdova u cvatnji. Uz glavni pup se najčešće nalaze i dvije suočice.

(foto Dušan. P.Burić)

Ako već u siječnju imamo začetak mladice u pupu, pravo je pitanje kada se taj začetak počeo formirati? U nastavku ću se osvrnuti na neke od elemenata o kojima moramo voditi brigu  međimurskom vinogorju.

Začetak svake “ komprimirane mladice“ u pupovima počinje se formirati u protekloj vegetacijskoj sezoni dok je naša rozgva još zelena mladica. Konkretno u onom trenutku kada je list na tome koljencu narastao dovoljno velik da je počeo proizvoditi asimilate i hranjiva ne samo za svoj rast i razvoj već i višak istih za ishranu pupova, grozdova, debla, korijenja itd. Razvoj svakog lista na mladici vinove loze protječe kroz tri osnovne faze. U prvoj fazi, dok je listić još mali on za svoj rast i razvoj troši više hranjiva nego što ih sam može proizvesti. Kada naraste do optimalne veličine, tada on asimilacijom, fotosintezom proizvodi više hranjiva nego što ih treba te se ista koriste za rast i razvoj novih mladih listova, ali isto tako i za razvoj pupova u pazušcima listova iz kojih će kretati mladice u narednoj godini, sa određenim brojem i veličinom grozdova. U trećoj, posljednjoj fazi, list postaje stari, više ne može proizvoditi dovoljno hranjiva čak ni za svoj opstanak već ih treba dobivati od mlađih, više ležećih listova.

Mnoga ispitivanja utvrdila su kako je koeficijent rodnosti pupa manji pri pupovima na osnovi lucnja, zatim isti raste prema sredini ili kraju lucnja. Razlog zbog kojeg je to tako krije se u uvjetima u kojima se taj isti pup, list, počeo razvijati protekle godine. Niži pupovi na lucnju počeli su se razvijati u hladnijim mjesecima u godini (svibanj, lipanj) dok su se pupovi na kraju lucnja razvijali u najtoplijem dijelu godine sa najdužom insolacijom (lipanj, srpanj). Praktično, mladica koje se razvija iz gornjeg pupa na rezniku je ona koja bi morala u narednoj godini poslužiti kao lucanj. Već kod poravnavanja mladica potrebno je voditi računa da upravo ona ima najviše svjetla unutar redova žice.

Na veći ili manji koeficijent rodnosti pupa utječe mnogo faktora od kojih su nam najvažniji :

  1. Osunčanost listova mladice budućeg lucnja (autonomnost mladica kod vinove loze)
  2. Količina uroda na mladici budućeg lucnja (autonomnost mladica kod vinove loze)
  3. Hladni ili topli uvjeti za vrijeme formiranja pupova
  4. Mogućnost ostavljanja zaperaka na mladici budućeg lucnja
  5. Pravovremena vršikanja i visina vršikanja (kontrola rasporeda energije)

OSUNČANOST LISTOVA MLADICE BUDUĆEG LUCNJA:

Kod vinove loze u velikoj je mjeri izražena „autonomnost mladica“. Drugim riječima, kvaliteta grožđa i zametanje koeficijenta pupa za narednu godinu uvelike ovisi o zdravstvenom stanju, ishrani i osunčavanju lisne mase upravo na toj mladici. Kako je u najvećem broju slučajeva gornja mladica sa ovogodišnjeg reznika budući novi

lucanj, logično je da se u svim operacijama ampelotehnike upravo njoj mora posvetiti najviše pažnje. Za dobar urod u narednoj godini važno je da upravo ona ima dovoljno sunčevog svjetla. Kod toga moramo obratiti pažnju na količinu sunčeve svjetlosti koja ulazi u vinograd ovisno o smjeru redova (istok – zapad ili sjever – jug) te na  ekspoziciju ovisno o strani svijeta.

KOLIČINA URODA NA MLADICI BUDUĆEG LUCNJA:

Vinova loza u pravilu ne podleže alternativnoj rodnosti. No ukoliko se desi da u istoj godini imamo veliki urod, te hladno i kišovito ljeto, kad moramo i nekoliko puta vršikati da bi uspješno mogli provoditi zaštitu od bolesti i štetnika, loza se iscrpljuje i nastaju loši uvjeti za diferencijaciju začetaka roda za narednu godinu. Dobar primjer iz prakse je slijed od 2001. do 2005. godine.

GODINA RODNOST LJETO
2001. dobra vruće
2002. dobra jako vruće
2003. jako dobra ekstremno vruće
2004. ekstremno rodno vrlo hladno i kišno
2005. vrlo slabo normalno

UTJECAJ TEMPERATURE NA FORMIRANJE PUPOVA:

Prethodna tabela daje također jasan uvid u značaj temperature u vrijeme stvaranja začetaka pupova za narednu godinu.

UTJECAJ ZAPERAKA NA FORMIRANJE PUPOVA:

Loza je kao biljka povijuša, genetski razvila zaperke da joj služe za izvlačenje lisne foto sintetske površine na sunce. Stoga ne možemo u pravilu tvrditi da je zaperak štetan. Štetnost zaperka ovisi prvenstveno o sorti i trenutnoj fenofazi u vinogradu. Načelno, u drugom dijelu vegetacije, kada su donji listovi već stari, oni više troše nego li proizvode za svoje postojanje. U to vrijeme najaktivniji su listovi zaperaka iznad zone grožđa. Ukoliko je zdravstveno stanje i ostali dio agrotehnike uredno obavljen, upravo oni mogu svojom foto sintetskom aktivnošću doprinijeti boljem  stvaranju začetaka grozdova u budućem lucnju, kao i većem nakupljanju šećera u grožđu.

UTJECAJ VREMENA I VISINE VRŠIKANJA NA FORMIRANJE PUPOVA:

Svako vršikanje odbacivanje je dijela utrošene energije. Loza je utrošila određenu energiju koju možemo izraziti u određenoj količini foto sintetske aktivnosti, količini stvorene nove materije biljnog tkiva, potrošenoj količini hranjivih elemenata. Nakon vršikanja, hranjiva i energija se privremeno troše na sazrijevanje grožđa i na stvaranje začetaka roda za narednu godinu. Čim krene novi rast vrhova i zaperaka, energija se ponovno usmjerava na novi rast i ostaje je manje za ovogodišnje i buduće grozdove. Dva vršikanja i dva nova rasta, dva puta usmjere hranjiva na novi rast vrhova i zaperaka. Stoga je od velike važnosti za svaki vinograd i svake klimatske prilike znati prilagoditi gnojidbu sa bujnošću te termin i visinu vršikanja. U većini slučajeva bolje je vršikanje izvršiti što je kasnije moguće i na što većoj visini.

Vidljivo je kako o mnogo faktora ovisi da li će se na nekom koljencu razviti veliki   grozd ili samo vitica loze. Načelno, formiranje grozda i vitice počinje iz identične inicijalne vrste staničja, a o svim navedenim faktorima ovisi da li će se razviti jedno ili drugo. Stoga nije čudno da je u velikom broju slučajeva najveći grozd na trsu upravo prvi grozd na zadnjoj mladici sa lucnja. Mladica koje je zadnja na ovogodišnjem lucnju, krenula je iz pupa koji se počeo razvijati u najtoplijem dijelu protekle godine, pa je razvio prve grozdove na najnižim koljencima. Poznato je kako je osnovni raspored grozdova i vitica po koljencima 1-1-0-1-1-0. Drugim riječima na dva uzastopna koljenca nalazi se ili grozd ili vitica, dok na koljencu iznad njih nema ni vitice ni grozda. Isti raspored nastavlja se uzduž cijele mladice Vinove loze. Stoga je sasvim normalno da je najniži grozd na mladici i najveći jer se njegov začetak počeo formirati najranije. Na slijedećem koljencu nalazi se nešto manji grozd, a na koljencu iznad nema ni vitice ni grozda. U normalnoj godini na slijedećem koljencu nalazi se treći grozd koji je dosta manji od niže ležeća dva grozda, a ukoliko je prethodila jako vruća i sunčana godina može se pojaviti i četvrti grozd ili njegov začetak kao vitica sa par malih bobica. Ukoliko je prethodila hladna i kišna godina, ili smo radili pogreške u agrotehnici i ampelotehnici, najčešće nalazimo samo dva grozda po mladici ili ponekad i slabe začetke trećeg grozda.

(od vitice do grozda foto Dušan. P.Burić)

(začetak formiranja vitica/grozd)

(začetak formiranja vitica/grozd)

(najniži po položaju, veliki grozdovi na sorti graševina )

Adrian Horvat, dipl. ing.

Hortikultura, Vijest, Vinogradarstvo, Zaštita bilja

Zaustavimo širenje Zlatne žutice vinove loze – upute vinogradarima

Narodba je objavljena u Narodnim novinama 48/18. Naredbom se proširuje područje provođenja fitosanitarnih mjera u odnosu na prošlu godinu, s ciljem iskorjenjivanja i sprječavanja širenja zlatne žutice na teritoriju Republike Hrvatske.

Zlatna žutica vinove loze najopasnija je bolest vinove loze u Europi. U vinogradima u kojima se pojavi brzo se širi te čini velike štete, koje se očituju u gubitku grožđa i trajnom gubitku zaraženih trsova. Zarazu širi američki cvrčak, kojeg je potrebno suzbijati. Simptomi žutice vinove loze na oboljelom se trsu pojavljuju najčešće krajem lipnja. Suzbijanje američkog cvrčka provodi se u dva ili tri tretiranja. Prvo tretiranje provodi se nakon cvatnje vinove loze najkasnije do sredine lipnja, drugo u prvoj polovici srpnja, a po potrebi se provodi i treće tretiranje krajem srpnja ili početkom kolovoza, ako se tijekom srpnja ulovi tjedno četiri i više odraslih oblika američkog cvrčka po jednoj žutoj ljepljivoj ploči. Osim tretiranja, posjednici vinove loze trebaju postaviti žute ljepljive ploče u vinograde početkom srpnja na srednju armaturnu žicu. Preporučuje se u vinograd veličine do 10 ha postaviti tri žute ljepljive ploče. Ploče se zamjenjuju svaka dva do tri tjedna do kraja rujna. Ploče služe posjedniku da provjeri učinkovitost suzbijanja vektora u svom vinogradu, ali i za informaciju o tome jesu li provedene mjere suzbijanja vektora u okolnim vinogradima.

Svi posjednici vinove loze u demarkiranim područjima (zaraženom i sigurnosnom području) obvezni su pratiti prisutnost vektora zlatne žutice vinove loze, američkog cvrčka, postavljanjem žutih ljepljivih ploča te su obvezni suzbijati američkog cvrčka dopuštenim insekticidima (Actara 25 WG, Decis 2,5 EC, Sumialfa 5 FL, Nurelle D, Chromorel-D, Cythrin Max, Reldan 22 EC i Asset). Također, vinogradari su obvezni pratiti pojavu simptoma koji bi upućivali na eventualnu zarazu zlatnom žuticom te su u slučajusumnje na zarazu dužni o tome obavijestiti nadležnog fitosanitarnog inspektora ili Zavod za zaštitu bilja.

Važno je da svi vinogradari obave suzbijanje vektora američkog cvrčka u demarkiranom području, ali i nezaraženom području ako se utvrdi njegova prisutnost u vinogradima, matičnim nasadima i rasadnicima vinove loze prema propisanom programu. Naglašavamo da će jedino zajedničkim aktivnostima i podizanjem razine svijesti vinogradara i rasadničara, mjere i aktivnosti koje poduzima država rezultirati sprječavanjem širenja i iskorjenjivanjem zlatne žutice vinove loze.

„Imamo svjetski poznata vina i vinograde s velikim potencijalom za rast. Moramo zaštiti našu proizvodnju vina, širom otvoriti oči i zajedno se boriti protiv zlatne žutice vinove loze. Vinogradari, slijedite upute, pratite sve promjene u svojim vinogradima i obratite nam se za pomoć i savjet“ – izjavio je potpredsjednik Vlade RH i ministar Tomislav Tolušić.

Podsjetimo, prvi nalaz zlatne žutice vinove loze u Republici Hrvatskoj potvrđen je 2009. godine. Prema podacima o rezultatima laboratorijskih analiza pozitivni nalazi potvrđeni su u 11 županija i to: Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Karlovačkoj, Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj, Krapinsko-zagorskoj, Varaždinskoj, Međimurskoj, Zagrebačkoj, Istarskoj županiji i Gradu Zagrebu.

Fitosanitarna inspekcija Ministarstva poljoprivrede te stručne službe Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo (HCPHS) stalno su na terenu, pregledavaju vinograde i uzorkuju vinovu lozu za laboratorijske analize. Ako u vinogradu koji se nalazi u zaraženom području ima više od 20% trsova koji pokazuju simptome zaraze, fitosanitarni inspektor naređuje posjedniku bilja da provede mjeru krčenja koja se temelji na procjeni rizika i preporuci stručnjaka. Na temelju pozitivnih rezultata laboratorijskih analiza i stručnih mišljenja Zavoda za zaštitu bilja fitosanitarna inspekcija donijela je rješenja o krčenju vinograda ili vađenju i uništavanju pojedinačnih trsova na ukupno 93,47 hektara.

Krčenje vinograda zaraženih zlatnom žuticom i podizanje novih nasada može se financirati EU sredstvima. Svim vinogradarima kojima je rješenjem fitosanitarne inspekcije naređeno krčenje čitavih vinograda, Ministarstvo poljoprivrede je osiguralo mogućnost potpore kroz operaciju 5.2.1. Obnova poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala iz Programa ruralnog razvoja RH. EU novcem omogućava se potpora za krčenje zaraženih vinograda te podizanje novih nasada vinograda.

Više informacija o Zlatnoj žutici vinove loze možete pronaći u publikaciji HCPHS-a, i na web stranici Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe www.savjetodavna.hr.