Ratarstvo

Posljedice obilnih oborina, velikog broja kišnih dana, jakog vjetra i hladnoće koja je zahvatila veći dio Hrvatske sredinom mjeseca svibnja mogu se uočiti na oraničnim vrstama, naročito u usjevima termofilnih ratarskih vrsta. Još uvijek nisu zasijane sve planirane površine, a na nekim oraničnim površinama suvišak vode odgađa sjetvu do daljnjega. Ukoliko je od sjetve protekao dulji period, a nicanje nije nastupilo, potrebno je provjeriti nije li sjeme propalo u tlu.

Rast i razvoj biljaka ovisi o vanjskim čimbenicima: temperaturi, vlazi, svjetlosti, tlu. Svaka biljna vrsta za svoj rast i razvoj ima potrebe za određenom količinom topline. Temperaturni prag za jare ratarske vrste (kukuruz, soja) je + 10 °C. Minimalno potrebna temperatura za rast kukuruza je 10-12°C, ali pravog rasta nema ako temperatura zraka ne prelazi 13°C. Najpovoljnije srednje dnevne temperature za rani porast kukuruza su između 18 i 20 ^oC. Niska temperatura i oborine poremetile su i razvoj korijena kukuruza koji u fazi razvoja 3-4 lista započinje formirati pravi korijenov sustav. U ranom porastu kukuruza važno je eliminirati korove. No, i suzbijanje korova je otežano, radi suvišne vlage tla, ali i loše kondicije kukuruza.

Stanje usjeva kukuruza ovisi i o roku sjetve. Mlade biljke kukuruza bile su svijetlo zelene, pa čak i žute boje. Takav izgled posljedica je nepovoljnih uvjeta:

• temperature zraka ispod 10 ^oC,
• jak vjetar i
• mali broj sunčanih sati.

Već sada, nakon svega par toplijih dana, biljke kukuruza su „zazelenjele“.

Ovisno o datumu sjetve i načinu pripreme tla za sjetvu na nekim parcelama bit će potrebno razbiti pokoricu.

Provođenje pravodobne kultivacije i prihrane „pomoći“ će okopavinskim vrstama.

Obilne oborine, vjetar i niske temperature u usjevima ozimih žitarica (naročito pšenoraži, ali i pšenice) pogodovale su razvoju hrđe na listovima. Nakon naleta vjetra polegli su usjevi žitarice koji su obilno pognojeni dušičnim gnojivima u prvoj prihrani ili oni usjevi u kojima se kasnilo prilikom primjene regulatora rasta i razvoja.

Polegli su i neki usjevi uljane repice. Na dijelu površina uzrok polijeganja su jaki udari vjetra, a kod nekih usjeva uzrok polijeganja je oštećenje stabljika uljane repice ličinkama štetnika. Primijećeno je i odumiranje kumuški u nekim usjevima uljane repice koje je posljedica niskih temperatura u vrijeme cvatnje.

mr. sc. Tatjana Međimurec

Lucerna ja najvrjednija i najstarija višegodišnja krmna kultura s prosječnim prinosom od 50 t/ha zelene mase. Odlikuje se velikom energijom porasta, tako da se u povoljnim klimatskim uvjetima može kositi od četiri do šest puta, a u uvjetima navodnjavanja od sedam do osam puta godišnje. Uz visoke prinose i druge karakteristike prednost lucerne je u izraženoj otpornosti na sušu kao i u višegodišnjem iskorištavanju 4 – 5 godina. Vrlo je kvalitetno krmivo za preživače, mliječne krave, konje i za starije kategorije svinja. Da bi se iskoristile tako velike mogućnosti lucerne, agrotehničkim mjerama tijekom proizvodnje mora se posvetiti puna pozornost. Uzimajući u obzir sve navedeno razumljivo je da mnogi poljoprivrednici imaju veliku potrebu za sjetvom lucerne kako bi osigurali dovoljno kvalitetne hrane za svoju stoku.

Izbor tla

Tlo za lucernu treba biti duboko, rahlo i plodno s povoljnim vodno-zračnim odnosom. Lucerni najviše odgovaraju glinasto-pjeskovita tla tipa černozema, degradiranog černozema ili smeđa tla. Ilovasti pijesci i pjeskovita tla nisu pogodni za lucernu iako je ona najbolje prilagođena leguminoza za takva tla. Nepogodna tla za razvoj lucerne su vlažna i plitka tla koja zadržavaju površinsku vodu ili je pak razina podzemnih voda visoka. Ona se može uzgajati i na slabo kiselim tlima (pH iznad 6,2), kao i na alkalnim tlima (pH ispod 7,5). Lucerna se ne može uzgajati na kiselim (pH ispod 5,2) i jako alkalnim tlima.

Plodored

Plodored je vrlo bitan kod uzgoja lucerne jer ona ne podnosi monokulturu i sjetvu iza ostalih višegodišnjih leguminoza, već je treba sijati u proširenom plodoredu. Kao višegodišnja kultura, uz intenzivnu obradu i gnojidbu, lucerna podnosi ponovljenu sjetvu na isto tlo onoliko godina, koliko je na tom mjestu prethodno bila korištena.

Najpovoljniji predusjevi za lucernu su jednogodišnje leguminoze i okopavine gnojene stajskim gnojem. Kukuruz kao predusjev je dobar ako se radi o proljetnoj sjetvi i ako zaštita od korova nije obavljena herbicidima s rezidualnim djelovanjem na lucernu. Za kasno ljetnu sjetvu, najčešći predusjev su žitarice. Njihova ranija žetva omogućava pravodobnu obradu i pripremu tla za sjetvu.

Lucerna je vrlo dobra predkultura za većinu ratarskih kultura. Pogodna je za okopavine koje učinkovito iskorištavaju veliku količinu organske mase i dušika koje lucerna ostavlja nakon preoravanja.

Osnovna obrada tla

Slika 2. Osnovna obrada

Osnovna obrada tla za lucernu se može obaviti na različite načine, što ovisi o predkulturi i roku sjetve (jesen ili proljeće). Tlo za lucernu treba podrivati na dubinu od 40-45 cm zbog njenog dubokog korijenovog sustava. Nakon podrivanja treba se obaviti oranje na dubinu od 20-25 cm ovisno o tipu tla. Ako vremenske prilike i predkulture dozvoljavaju, oranje treba obaviti tri tjedna prije sjetve, kako bi se drljačom u dva navrata uništili korovi.

Postoje i drugi načini osnovne obrade tla. Kada je predusjev žitarica, onda za proljetnu sjetvu postoje varijante obrade: plitko oranje ili tanjuranje na 10-12 cm, duboko oranje i/ili podrivanje te plitko oranje. U jesen i proljeće završava površinska priprema tla za sjetvu. Kod ovog oblika postoji mogućnost plitkog oranja 15-20 cm između prašenja i dubokog oranja, kada se zaorava stajski gnoj.

Kad se lucerna sije u kasno ljeto, obično je predusjev žitarica, a sustav obrade je kao za sjetvu ozimina. Najprije se izvodi plitko oranje ili tanjuranje na 10-12 cm u sedmom mjesecu, a potom u osmom mjesecu oranje na 35-40 cm ili kombinacija podrivanja i oranja te površinska priprema tla. Oranje treba izvršiti najmanje 10-14 dana prije sjetve kako bi se tlo do sjetve slegnulo. Nakon oranja brazdu treba odmah zatvoriti i izvesti predsjetvenu pripremu tla.

Kad se lucerna sije nakon okopavina, provodi se duboko oranje u jesen ili podrivanje s plitkom obradom, a u proljeće završna površinska obrada. Prije dubokog oranja postoji mogućnost tanjuranja, usitnjavanje žetvenih ostataka. Plitko se oranje ili prašenje strništa obavlja ljeti, po mogućnosti odmah nakon žetve, na dubinu od 8-12 cm.

Gnojidba

Kod određivanja potrebe za hranjivima potrebno je voditi računa o plodnosti tla, planiranom urodu, predkulturi, žetvenim ostatcima, analizi tla i prethodnim gnojidbama.

Lucerna prinosom od 10 t/ha sijena godišnje iznese približno 300 kg/ha dušika (N), 85 kg/ha fosfora (P2O5) i 175 kg/ha kalija (K2O).

Preporučena gnojidba:

– 400 kg/ha N:P:K formulacije 7:20:30, zaorati,

– 300 kg/ha N:P:K formulacije 15:15:15, unijeti u tlo prilikom pripreme za sjetvu.

Pri zasnivanju lucerišta, ovisno o plodnosti tla, trebalo bi dati oko 50 kg/ha N, oko 250–300 kg/ha P i 200–250 kg/ha K. Idućih godina uzgoja lucerne potrebno je u jesen nakon predzadnje košnje gnojiti sa 200–300 kg/ha kompleksnih gnojiva u kojima ima malo dušika, a više fosfora i kalija. Tada bi trebalo gnojiti sa oko 20 kg/ha dušika, oko 50–60 kg/ha fosfora i oko 80 kg/ha kalija. Prihrana lucerne dušičnim gnojivima u drugoj, trećoj, četvrtoj godini života ili nakon svakog otkosa, nije potrebna jer ona inicira rast travnih vrsta koje imaju plitak korijen.

Predsjetvena priprema tla

Slika 3. Predsjetvena priprema tla

Predsjetvena priprema je vrlo važna mjera. Da bi postigli ujednačeno i uspješno nicanje lucerne bitno je dobro izravnati površinu tla te dovesti tlo u stanje sitno mrvičaste strukture. Površinski sloj tla mora biti potpuno slegnut, jer se samo u dobro poravnatom, slegnutom i strukturnom tlu može izvršiti kvalitetna sjetva na željenu dubinu i raspored sjemenki. Ukoliko se lucerna zasije u neslegnuto tlo, tada će sjeme  „pasti“ duboko u tlo i izostat će klijanje. Da se to ne bi dogodilo preporuča se uporaba valjka nakon sjetve.

Takvu povoljnu strukturu u predsjetvenoj pripremi možemo postići korištenjem kombiniranog oruđa: sjetvospremača ili rotirajuće drljače.

Sjetva lucerne

Slika 4. Sjetva lucerne

Lucerna se može sijati u jesen ili u proljeće. Kod jesenske sjetve, sjetvu treba obaviti dovoljno rano, u drugoj polovici kolovoza, da se mlade biljke što bolje razviju i zakorijene do zime. U proljetnoj sjetvi sije se krajem ožujka i početkom travnja da se biljke dovoljno razviju do ljeta, kad nastupaju sušno razdoblje i visoke temperature.

Sjetva lucerne se obavlja žitnim sijačicama na razmak od 12,5-15 cm, sije se od 12-18 kg/ha sjemena. Preporučena gustoća je 350-400 biljaka/m².

Optimalna dubina sjetve na težim tlima je od 1-2 cm, a na lakšim 2-3 cm.

Može se sijati u smjesama, ali ipak ju je najbolje sijati u čistoj kulturi.

Luka Jović, dipl. ing. agr.

Stari narodi su unazad najmanje 3.000 godina poznavali uporabu stajnjaka, otpada, komposta, zelene gnojidbe i pepela radi poboljšanja plodnosti tla.

Pepeo drveta je potencijalno vrlo koristan industrijski, šumarski ili kućni ostatak, a s aspekta poljoprivrede može se svrstati u gnojiva. Sadrži dva glavna hranjiva elementa fosfor i kalij (P i K), druge makroelemente: kalcij i magnezij (Ca i Mg), te neke mikroelemente: bakar i cink (Cu, Zn).

Zbog niza razloga nije uputno koristiti samo pepeo kao izvor navedenih biljnih hranjiva, jer pepeo značajno utječe i na kemijska svojstva tla. Pepeo se osim u gnojiva može svrstati i u poboljšivače ili kondicionere tla. Uporabu pepela u uzgoju bilja treba analizirati s tri osnovna aspekta: promjene pH reakcije, fertilizacijskog (gnojidbenog) učinka i ekološkog učinka.

Pepeo drveta, koji se u domaćinstvima često baca kao otpad, uputno je koristiti kao vrijedno gnojivo i poboljšivač tla.

Kao gnojivo ili poboljšivač tla pepeo se smije koristiti isključivo na kiselim tlima. Alkalne je reakcije i njegovom primjenom dolazi do porasta pH reakcije tla. Neutralizira se dio kiselosti tla. U slučajevima kada se pH vrijednost alkalnog tla primjenom pepela poveća na 6 – 7 tlo postaje pogodno za uzgoj većine povrtlarskih kultura. Uporaba pepela na slabo kiselim i neutralnim tlima (viši pH), rezultirala bi pogoršanjem svojstava tla. Tada bi se biljkama smanjila pristupačnost hranjiva, prije svega fosfora, a potom i mikroelemenata što pospješuje gubitak rezervi humusa u tlu.

S druge strane uporaba pepela može neutralizirati zakiseljavanje tla, što je čest proces u šumskim i oraničnim tlima u područjima s dosta oborina, iznad 600 mm godišnje.

Za neutralizaciju kiselosti tla pepeo se koristi u manjoj mjeri, jer se uglavnom koriste vapnenac, dolomit i karbokalk. Pepeo u odnosu na vapnenac djeluje brže i neutralizira otprilike upola manje kiselosti tla nego vapnenac. Zbog osobina pepela nije uputno aplicirati dvostruku količinu pepela u odnosu na količinu vapnenca, jer neutralizacija kiselosti tla nije jedini aspekt aplikacije pepela. U skandinavskim zemljama, SAD, i Kanadi generalno je pravilo ne aplicirati više od 1 – 1,5 t/ ha svake 2 – 3 godine uz obaveznu kontrolu pH reakcije tla. Na izuzetno kiselim šumskim ili livadnim tlima preporuke jednokratne aplikacije pepela mogu biti i do 5 t/ ha.

Gnojidbeni učinak pepela posljedica je koncentracije hranjiva u pepelu. Neovisno o vrsti drveta, u pepelu nema dušika, vrlo je malo fosfora, (prosječno 1 – 2 %, maksimalno 4 -7 % P₂O₅ ), a značajne su količine kalija (prosječno 7 – 12 % K₂O). Opravdana je gnojidba pepelom na kiselim tlima siromašnim kalijem, i za kaliofilne biljne vrste. Pepeo ne smije biti glavni izvor kalija za gnojidbu budući da su količine kalija kojima treba gnojiti povrće i ratarske usjeve često 200-300 kg K₂O / ha godišnje, a za to bi trebalo 2,5 – 3,5 t/ ha pepela. To je najmanje 5 puta više od optimalne količine s aspekta učinka na pH tla (1 – 1,5 t/ ha svake 2 – 3 godine). S ekološkog aspekta u pepelu se nalaze i značajne količine sekundarnih hranjivih elemenata kalcija 26 – 40 % i magnezija 3 -5 %. To pepeo čini povoljnim poboljšivačem za kiselija tla i za drvenaste nasade, a budući da drveće iznosi i treba velike količine kalcija. Pepeo može sadržavati značajne količine cinka i bakra koji su biljkama esencijalni, ali kao teški metali mogu predstavljati i ekološki problem.

Ekološki aspekt primjene pepela najznačajniji je aspekt, i dva su osnovna ekološka problema vezana za pepeo: ostaci pesticida i teški metali. Aplikacijom pepela kemijski tretiranog drveta može se značajno povećati koncentracija PAH (policiklički aromatski ugljikovodici), li PCB (poliklorirani bifenilni spojevi). Potencijalno štetne tvari su i teški metali koji su usko vezan i sa ishranom bilja i gnojidbom, jer su neki teški metali neophodni za biljke, a u tlu mogu biti u toksičnim koncentracijama (Zn, Cu, Mo, Ni). Posebno su značajne koncentracije kadmija (Cd), kroma (Cr), bakra (Cu) i cinka (Zn). Sreća je što se u nas šume uzgajaju prema FSC strandardima (Forest Stewardship Council), što daje garanciju odgovornog upravljanja šumama.

Kod teških je metala prisutna i jedna naoko olakotna okolnost. Aplikacijom pepela povećat će se pH tla. Direktna posljedica povećanja pH jest manja pristupačnost teških metala biljkama, što rezultira i manjim transferom toksičnih teških metala iz tla u prehrambeni lanac. Međutim, ekološka onečišćenost tla nije definirana koncentracijom teških metala koja je pristupačna biljkama, već ukupnom koncentracijom teških metala u tlu.

Primjena pepela drveta za popravak tla i gnojidbu može dobiti zeleno svjetlo uz ispunjavanje slijedećih preduvjeta:

1.         kiselo tlo čiji pH treba približiti slabo kiseloj ili neutralnoj reakciji

2.         tlo siromašno kalijem

3.         pepeo ne smije sadržavati previsoke koncentracije ostataka pesticida ili teških metala

4.         obavezna kontrola promjene pH reakcije tla i koncentracije teških metala

Uporaba pepela je prvenstveno prisutna u šumskim ekosustavima, jer osigurava povrat kalcija u tlo i neutralizira kiselost tla, zatim na livadama, a u hortikulturi za pripremu gredica za cvijeće, za vrtove sa povrćem (djeluje protiv puževa) i za drvenaste biljke.

Poseban su aspekt alternativni oblici poljoprivrede kao ekološka poljoprivreda, gdje se pepeo može koristiti za proizvodnju vlastitih miješanih gnojiva, kao komponenta kojom se osigurava kalij. Često se koristi za neutralizaciju kiselosti i kao dodatak kalija i drugih minerala masi za kompostiranje.

Vladimir Škarić
mag. ing. ekološke poljoprivrede

Nastavlja se razdoblje razmjerno toplog vremena, bez oborina, te je potrebno čim prije započeti sa zatvaranjem zimske brazde i pripremom tla za sjetvu kukuruza. Prva operacija s kojom se kreće je dopunska obrada ili predsjetvena priprema tla.

Dopunska obrada

Slika 2. Zatvaranje zimske brazde

Dopunska obrada tla započinje kad nam to vremenski uvjeti u proljeće dozvole. Cilj je što prije zatvoriti zimsku brazdu da bi se sačuvala akumulirana zimska vlaga. Ranim zatvaranjem zimske brazde osigurava se jednolično sušenje i zagrijavanje sjetvenog sloja. Ova radna operacija se izvodi teškim drljačama ili tanjuračama. Tako zatvorena zimska brazda ostaje u pravilu do vremena pripreme tla za sjetvu.

Priprema tla za sjetvu

Slika 3. Predsjetvena priprema tla

Tlo se za sjetvu priprema sjetvospremačem neposredno prije sjetve. Dubina rada stroja za predsjetvenu pripremu podešava se ovisno o stanju i vlažnosti tla vodeći računa o očuvanju pozitivnih efekata izmrzavanja. Kod oruđa za pripremu tla za sjetvu kukuruza bitno je pravilno podesiti priključni stroj. Cilj ove operacije je dobivanja željene dubine sjetvene posteljice i strukture tla za sjetvu. Za kukuruz vrijedi pravilo da sjeme mora imati tvrdu postelju, a meki pokrivač.

Izbor hibrida

Kod izbora hibrida kukuruza rukovodimo se namjenom korištenja:

• proizvodnja za zrno na bazi 14 % vlage,
• proizvodnja vlažnog zrna za siliranje (VVK) s vlagom 30-35 %,
• proizvodnja zelene mase za siliranje cijele stabljike kukuruza s 32-40 % suhe tvari.

Uzimajući u obzir klimatske uvjete, na raspolaganju imamo dovoljan broj hibrida različitih selekcija domaćih oplemenjivačkih programa i introduciranih hibrida, kao i različitih vegetacijskih grupa za svaku od namjena. Kod odabira hibrida vodimo računa o njihovim najvažnijim svojstvima (rodnost, otpornost na lom stabljike i polijeganje, otpornost na bolesti).

Sjetva

Slika 4. Sjetva kukuruza

Slika 5. Sjetva kukuruza

Sjetva je najvažnija operacija u proizvodnji kukuruza. Njoj se uvijek mora posvetiti posebna pažnja, jer u sjetvi učinjene pogreške ne daju se poslije ispraviti.

Rokovi sjetve

Osnovno je pravilo da se sa sjetvom krene kada se temperatura tla na dubini od 5 cm ustali na 10-12 ºC. U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske to je od polovice do konca travnja, a istočnom dijelu Hrvatske od 10. do 20. travnja.

U slučaju da nastupi kišovito i hladno vrijeme u optimalnom agrotehničkom roku, sjetvu treba odgoditi i započeti kad se temperatura sjetvenog sloja podigne na 10-12 ºC.

Utjecaj temperature na brzinu nicanja kukuruza prikazan je u tablici 1.

Tablica 1.: Utjecaj temperature na brzinu nicanja kukuruza

Kukuruz jako reagira na temperaturna kolebanja, a posebno je osjetljiv ponikli usjev:

• na 8-10 ºC – prestaje rast biljke,
• na 5 ºC – usjev žuti i zaostaje u razvoju,
• na -1,1 ºC – dolazi do propadanja nadzemnog dijela biljke,
• u fazi tri lista kukuruz je relativno otporan na niske temperature i može podnijeti temperaturu od -2 do -3 ºC, uz oštećenje listova.

Pri odluci o početku sjetve možemo koristiti vremensku prognozu koju meteorolozi s velikom sigurnošću daju za nekoliko dana unaprijed.

Rana sjetva kukuruza ima niz prednosti. Njome se osigurava ranije klijanje i nicanje sjemena kukuruza, bolje korištenje zimske vlage, ranije metličanje, svilanje, cvatnja i oplodnja te se izbjegavaju velike vrućine i suh zrak u najosjetljivijim fazama razvoja biljaka. Kukuruz dozrijeva ranije i potpunije, a sve to utječe na povećanje količine i kakvoće priroda. Međutim, treba napomenuti kako rana sjetva nosi i određene rizike zbog mogućnosti pojave zakašnjelih mrazeva.

Dubina sjetve

Slika 6. Sjetva kukuruza

Dubina sjetve je značajna za ravnomjerno nicanje kukuruza i ovisi o više čimbenika:

• tipu tla, vlazi tla i njegovoj pripremljenosti za sjetvu,
• temperaturi tla na sjetvenoj dubini,
• karakteristikama sjemena (klijavost, energija klijanja, apsolutna težina).

Dubina sjetve kukuruza ovisno o tipu tla prikazana je tablici 2.

Tablica 2. Preporuka za dubinu sjetve kukuruza ovisno o dubini tla:

Pri ranoj sjetvi, kada su temperature tla niže, a sjetveni sloj se teže isušuje sjetva treba biti plića za 1-2 cm od preporučene dubine. Kod zakašnjele sjetve dubina sjetve treba se povećati za 2-3 cm kako bi sjeme bilo položeno u vlažni sloj tla.

Posebnu pozornost treba obratiti na brzinu kretanja sijačice u sjetvi kukuruza. Optimalna brzina kretanja je 6-8 km/h. Pri brzini iznad 8 km/h dolazi do neravnomjernog rasporeda zrna kukuruza u redu.

Sjetvu treba organizirati tako da počne i završi u optimalnim agrotehničkim rokovima.

Luka Jović, dipl. ing. agr.

Mala količina oborina i iznadprosječne temperature, koje su obilježile ovu zimu, ograničile su količinu vode koja se tijekom zimskog perioda trebala akumulirati u tlu. Kako bi se spriječilo dodatno isparavanje akumulirane vode potrebno je početkom proljeća, čim to vremenski uvjeti dopuste, početi sa zatvaranjem zimske brazde te pripremom tla za sjetvu šećerne repe.

Zavlačenje zimske brazde

Za  ovu operaciju preporuča se koristiti drljaču  uz dodatak raznih improviziranih ravnjača, drvenih i metalnih. Najčešća greška pri zatvaranju brazde događa se kad se koriste klasične tanjurače koje rade na većoj dubini od potrebnih tri do pet centimetara.

Pri zatvaranju zimske brazde mora se voditi računa da se ne ulazi u polje ako je prevlažno kako bi se izbjeglo sabijanje tla što je vrlo štetno za repu. Također, mora se paziti da se na vrijeme započne taj posao jer se sa svakim danom kašnjenja gubi  vlaga iz sjetvenog sloja.

Isto tako treba voditi računa da se ne zadire duboko u oranični sloj kako bi se sačuvalo dovoljno vlage za nicanje šećerne repe. Izuzetno je važno da u proljeće ima dovoljno vlage za ujednačeno nicanje šećerne repe.

Zatvaranje zimske brazde drljanjem je jedina operacija kojom se ravna površina tla, stoga je sastavni dio drljače daska ili greda. Da bi se ravnanje površine tla obavilo kvalitetno, nužno je na parceli odabrati najbolji kut kretanja drljače s obzirom na pravac oranja.

Slika 2. Zatvaranje zimske brazde

Priprema tla za sjetvu šećerne repe

Obzirom da je šećerna repa je okopavinska biljka priprema sjetvenog sloja za sjetvu šećerne repe je vrlo važna za uspješnu proizvodnju. Osnovni cilj je da se stvore jednaki uvjeti za svako posijano sjeme i da se omogući brzo i ujednačeno nicanje. Produžavanjem vremena nicanja i početnog porasta povećava se rizik od propadanja većeg broja biljaka, stvaranja pokorice, napada štetnika i bolesti. Za šećernu repu potrebno je pripremiti rastresit i usitnjen sloj tla, debljine 2-3 cm. Nadalje, potrebno je pripremiti nešto zbijeniji sloj u zoni polaganja sjemena, 2-4 cm, i ponovo rastresit sloj, na većoj dubini, u zoni porasta korijenovog sustava.

Uvjet dobre površinske pripreme je kvalitetna osnovna obrada, odnosno kvalitetno oranje i ne bi se smjeli dovesti u situaciju da predsjetvenom pripremom tla popravljamo lošu osnovnu obradu. Tlo namijenjeno proizvodnji šećerne repe mora u zimu ući dovoljno poravnato, što znači da razlika između vrha brazde (greben) i dna brazde (depresija) ne bi treba biti veća od 5-10 cm. Ne smije se tlo ni suviše usitniti jer tada postoji velika opasnost da pod utjecajem mraza i oborina dođe do daljnjeg usitnjavanja i sabijanja tla te kvarenja strukture površinskog sloja. Površina bi trebala izgledati kao gruba priprema za sjetvu pšenice.

Dva su osnovna razloga zašto ne bi smjela površina za sjetvu repe ući u zimu sa grubom brazdom, razorima i sl. Prvi razlog je što takvo tlo, da bi ga pripremili za sjetvu, iziskuje nekoliko prohoda sjetvospremačem više. Tada je gubitak vlage neizbježan, a jedan od osnovnih ciljeva je da se klijanje i nicanje osigura iz zimske vlage, a ne da dođe do situacije u kojoj nakon sjetve čekamo kišu da nam repa nikne. Isto tako dolazi do nepotrebnog gaženja i sabijanja tla, u površinskom sloju, dolazi do prekomjernog usitnjavanja čestica tla koje se pretvaraju u prah i takvo tlo je sklono pokorici koju uzrokuje i slaba kiša. Drugi razlog zbog kojeg treba nastojati na djelomičnoj pripremi u predzimskom periodu je da se osigura ravnomjerno djelovanje temperatura i oborina tijekom zime na čitavoj površini tla. U slučaju kad tijekom zime ostane gruba brazda u proljeće kada zavlačimo brazdu, s grebena brazde skidamo izmrzli dio i premještamo  ga u depresiju. Na ovaj način u depresiji sa stvara suviše debeo rastresit sloj izmrzlog tla (suh), a na mjestima gdje su bili grebeni ostaje zbijena, vlažna, neizmrznuta površina. Nicanje i početni rast biljaka na tako pripremljenom tlu je vrlo neujednačen.

Priprema posteljice za sjetvu šećerne repe

Cilj predsjetvene pripreme je stvoriti iste optimalne uvjete i omogućiti brzo i ujednačeno nicanje za svako posijano sjeme. Potrebno je stvoriti rastresit usitnjen sloj tla (pokrivač) 2-3 cm iznad sjemena, zatim zbijeniji sloj u zoni polaganja sjemena 3-4 cm i ponovo rastresit sloj na većoj dubino u zoni porasta korjenovog sistema . Vrlo često se događa da se sjetveni sloj preduboko pripremi što nije dobro. Od strojeva za predsjetvenu pripremu traži se precizno namještanje dubine rada, te stalno održavanje zahtijevane dubine rada, stvaranje sitno mrvičaste strukture do dubine polaganja sjemena pri čemu se sitno mrvičasti agregati tla ostavljaju na površini kako ne bi došlo do stvaranja pokorice, a dio tla oko sjemena treba sabiti da se uspostavi kapilaritet i omogući sjemenu klijanje i nicanje.

Donji kompaktan sloj osigurava sjemenu vlagu za klijanje, a finiji rahli pokrivač opskrbit će ga zrakom pa će imati povoljne uvjete za klijanje i nicanje. Ukoliko je sjetvena površina nakon zatvaranja zimske brazde ravna biti će dovaljan samo jedan prohod sjetvospremača. Predsjetvenu pripremu treba obaviti sjetvospremačom. To je stroj koji nam omogućava da stvorimo posteljicu na željenu dubinu tako da je svaka sjemenka posijana na istu dubinu i to nam omogućuje ravnomjerno i ujednačeno nicanje jer znamo da će nam dobar sklop osigurati dobar prinos repe.

Slika 3. Utjecaj pripreme sjetvenog sloja na nicanje usjeva

Sjetva šećerne repe

Sortiment

Izboru sorte treba posvetiti maksimalnu pozornost jer je to jedan od uvjeta za realiziranje visokih priroda.

Idealna sorta šećerne repe morala bi imati visok genetski potencijal rodnosti, rano dozrijevati, biti otporna prema bolestima i štetnicima, te visoke tehnološke vrijednosti u preradi.

Vrijeme sjetve

Slika 4. Sjetva šećerne repe

Vrijeme sjetve je vrlo važan čimbenik u proizvodnji šećerne repe. Zbog vrlo promjenjivih vremenskih prilika u rano proljeće teško je govoriti o kalendarskom optimalnom roku sjetve. Zato sa sjetvom treba započeti onda kada se na dubini tla od 5 cm barem tri dana ustali temperatura iznad 6°C.

Rana sjetva ima velike prednosti pred kasnom. Računa se da se sa svakim danom zakašnjele sjetve prirod korijena smanjuje za najmanje 2 mtc/ha.

Ne treba sijati ni prerano jer postoji velika mogućnost proljetnih mrazeva koji može pričiniti velike štete na usjevu ukoliko je šećerna repa nikla. Za naše proizvodno područje ne preporuča se sijati prije 10.ožujka .

Gustoća sklopa

Optimalni sklop  u vađenju šećerne repe bi bio 100.000 – 110.000 biljaka po hektaru. Potrebno je voditi računa o klijavosti sjemena šećerne repe i sukladno tome o sjetvenoj normi.

Dubina sjetve

Slika 5. Sjetva šećerne repe

Budući da sjeme šećerne repe ima malo rezervnih hraniva optimalna dubina sjetve je do 3 cm. Kod ranije sjetve i na težim tlima ona može biti 2 cm, a kasniji rokovi sjetve i na lakšim tlima 3 cm.

Tlo za sjetvu mora biti pripremljeno tako da je sjeme prilikom sjetve položeno na učvršćeni horizont za sjetvu (posteljicu) s 3 cm debelim, ne previše usitnjenim pokrovnim slojem zemlje. Ako je gornji sloj previše fino usitnjen, tada su mogućnosti stvaranja pokorice puno veće.

Na pjeskovitim tlima sijačica će dublje potonuti, dok na težim tlima neće. Stoga je bitno da dubinu sjetve  prilagodimo tlu na kojem izvodimo sjetvu.

Najvažnije je da sjeme bude položeno na vlažnu posteljicu, odnosno da ne isušimo sjetveni sloj predsjetvenom pripremom.

Luka Jović, dipl. ing. agr.