Ratarstvo

Zahtjev za izravna plaćanja u 2019. godini za proizvodnju duhana u Republici Hrvatskoj podnijela su 543 gospodarstva. Od 2010. do 2017. godine prosječne površine pod duhanom bile su oko 5.000 ha, dok je u 2018. godini (prema podacima Statističkog ljetopisa) zabilježen pad površina pod duhanom na 3834 ha. Prosječan prinos suhog lista tijekom navedenog razdoblja iznosio je oko 2 t/ha, uz vrlo mala variranja između godina. Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, površine pod duhanom bile su znatno veće i kretale su se oko 17.000 ha, dok je prinos suhog lista bio od 1 do 1,5 t/ha. Oko 80% proizvodnih površina duhana smješteno je u Virovitičko–podravskoj županiji. U Hrvatskoj se uzgajaju 2 tipa krupnolisnih duhana i to svjetla virginija i burley. Duhan je radno intenzivna kultura i zahtjeva puno ljudskog rada. Budući da duhan dozrijeva po insercijama od najdonjih listova (podbira) prema gore (vršno lišće), berba jednog usjeva odvija se u više navrata. Jedan od najvećih problema u proizvodnji duhana je nedostatak radne snage za berbu. Proizvođači duhana odlaze i do mjesta 50 km udaljena od polja u potrazi za radnom snagom. Iseljavanjem stanovništva zadnjih godina taj problem je postao još i veći.

Budući da je proizvodnja duhana još uvijek profitabilna kultura, a otkup i isplata sigurni, proizvođači ne žele napustiti ovu proizvodnju. Da bi riješili problem berbe, određeni broj proizvođača kupio je stroj za berbu duhana (slika 1.) Prednost strojne berbe je brzina, ali  zato ručna berba daje kvalitetniji proizvod. Kod ručne berbe berač bere samo tehnološki zrele listove, dok stroj to ne razlikuje. Poslije strojne berbe duhan se mora  presložiti da bi se mogao staviti u ramove i na sušenje. Listovi nakon strojne berbe često su izlomljeni. Stroj za berbu se podešava na visinu berbe (slika 2.) i najčešće bere 3 – 4 lista, a može i više.

Može se zaključiti da je strojna berba duhana ipak brža i djelomično rješava problem radne snage, ali još uvijek duhan zahtjeva više ljudskog rada od većine ratarskih kultura.

Mirjana Rastija Novak, mag. ing. agr.

Posljednjih godina pivarski ječam je sve zastupljeniji u plodoredu na našim poljoprivrednim gospodarstvima. Posljedica je to ugovaranja proizvodnje za potrebe tvornice slada tvrtke Axereal Croatia d.o.o. sa sjedištem u Novoj Gradiški.  Navedenom otkupljivaču i ove je godine u planu ugovoriti do 12.000 ha pivarskog ječma.

Nekoliko je razloga zašto bi pivarski ječam trebalo uključiti u plodored na svome gospodarstvu. Prije svega razlog je ekonomske naravi. Naime, otkupna cijena pivarskog ječma je u prosjeku 20 % veća od cijene pšenice, a prinosi iz godine u godinu su sve stabilniji i viši. Ječam kao predusjev  izrazito je zahvalan jer rano napušta tlo i omogućuje kvalitetnu pripremu za naredni usjev prije svega za uljanu repicu. Osim toga posljednjih godina sve je učestalija praksa postrne sjetve soje (sorte 000) što se pokazalo dobrim i ove godine gdje se uz minimalna ulaganja (dozvoljena je sjetva vlastitim sjemenom) može postići zadovoljavajući prinos i tako ostvariti dodatni dohodak iako smo tu dosta ovisni o prisutnosti oborina u ljetnim mjesecima. Slijedeći razlog uključivanja pivarskog ječma u plodored je siguran otkup. Novogradiška tvornica slada ugovara proizvodnju na cijelom žitorodnom području naše države, od Srijema do Međimurja. U tijeku žetve organiziran je otkup pivarskog ječma na više lokacija, a proizvođačima koji dovoze ječam u tvornicu slada u Novu Gradišku plaća se subvencija prijevoza.

Iako je prošlogodišnja sezona u početku proizvodnje bila popraćena sušom, otežanim uvjetima za klijanje i nicanje te manjkom oborina u prvom dijelu vegetacije, konačni rezultati proizvodnje bili su više nego zadovoljavajući ističu tehnolozi. Tvornica slada je otkupila 60.000 tona ječma prve klase, dakle iznimne kvalitete sa nešto povišenim sadržajem proteina no još uvijek u granicama prihvatljivog od 9,0-11,5 %. Proteini iznad ove gornje granice su nepoželjni jer negativno utječu na kvalitetu slada. Obično poljoprivrednici koji se prvi puta susreću sa ovom proizvodnjom ako dovoljno pažnje ne obrate na preporuke struke oko gnojidbe, imaju povećan sadržaj proteina pa im usjev bude neuvjetan za otkup. Takvih proizvođača iz godine u godinu je sve manje  jer im je na raspolaganju tim terenskih agronoma sladare koji prati u svakom momentu proizvodnju a savjete dobiju i u našim uredima.

Tehnologija proizvodnje pivarskog ječma je standardizirana počev od izbora površina za sjetvu, plodoreda i same sjetve i zaštite usjeva. Suvremeni strojevi omogućuju kvalitetnu obradu i pripremu tla i sve prisutniji su na  našim gospodarstvima i to je dobro, no za zamijetiti je kako u tehnologiji proizvodnje, općenito, ne samo kod proizvodnje pivarskog ječma, više se pridaje pažnje  sili tehnike nego finoći struke. Većina naših poljoprivrednika koristeći razne mjere ruralnog razvoja imaju i obavezu edukacije. Upravo kroz navedene edukacije nastojimo ukazati na potrebu poznavanja resursa proizvodnje, prije svega tla, njegova potencijala kao i načinima očuvanja i povećanja plodnosti s naglaskom na analizu tla. Upravo u proizvodnji pivarskog ječma, za razliku od proizvodnje pšenice gdje kvalitetni razredi ovise o visokom sadržaju proteina, trebamo poznavati kapacitete tla. Posebnu pažnju treba posvetiti izboru proizvodne površine i izbalansiranoj gnojidbi. Također vrlo je važno prikladno zaštititi ječam od korova, bolesti i štetnika kako bi se proizvelo krupno i dobro naliveno zrno. Kod izbora proizvodne površine osim što treba birati ravne parcele ujednačene plodnosti, površine sa dobrim vodozračnim odnosom, treba izbjegavati one na kojima je primijenjen stajski gnoj ili digestat.

U jesen je potrebno obaviti osnovnu i predsjetvenu gnojidbu mineralnim gnojivima sa manjim udjelom dušika (NPK 7-20-30 ili NPK 0-20-30) ili primjenom pojedinačnih gnojiva MAP-a i KCL-a. Kod pravilnog izbora načina gnojidbe umnogome će nam pomoći već navedena analiza tla koju kroz predavanja poljoprivrednicima stalno potenciramo. Posebno treba paziti na pravovremenu primjenu dušičnih gnojiva. Prihrane se uglavnom provode KAN-om u dva navrata i to u proljeće u ranijim fenofazama rasta i razvoja biljaka. Budući je ječam osjetljiv na polijeganje preporuča se primjena regulatora rasta koji skraćuju i učvršćuju stabljiku. Isto tako tvornica slada preporuča  u fazi busanja obaviti folijarnu prihranu gnojivom Oligo-Star Starter koji sadrži fosfor. U navedenoj fenofazi fosfor potiče razvoj korijena i ustabiljuje biljku. Posebnu pozornost tijekom vegetacije treba obratiti na pojavu bolesti sive, mrežaste i ramularijske pjegavosti koje u vrlo kratkom roku mogu napraviti velike štete usjevu kao i na pojavu lisnih ušiju u jesen koje prenose virusnu bolest žutu patuljavost ječma. Pivarski ječam ne treba sijati prerano, optimalni rokovi su od 1.-10. listopada a u pravilu treba izbjegavati sjetvu nakon 15. listopada.

Za kvalitetu ječma umnogome je zaslužna i selekcija. U ovogodišnjem planu tvornice slada na raspolaganju su slijedeće sorte: Lukas, Casanova, Tepee, Planet, Quench i Laureate. Sve sorte su dvorednog tipa, prilagođene našim uvjetima proizvodnje te daju stabilne prinose odgovarajuće kvalitete za potrebe  sladarske industrije. Svake godine siju se pokusna polja sorata pivarskog ječma koja na Danima polja pivarskog ječma budu prezentirana velikom broju proizvođača i agronoma. Na jednom mjestu sastaje se struka i proizvođači i u pokusnom polju razmijene svoja saznanja i iskustva.

Dobrim pristupom svim čimbenicima koji definiraju proizvodnju, proizvodnja pivarskog ječma je u svakom pogledu poželjna na našim njivama.

Mladen Konjević, dipl.inž. poljoprivrede

Ječam se uglavnom koristi kao stočna hrana (nakon kukuruza prva je žitarica u ishrani stoke) jer posjeduje visoku hranidbenu vrijednost. Pogodan je za ishranu svinja, u ovčarstvu i govedarstvu, a manje u peradarstvu.

U industriji se koristi prvenstveno u proizvodnji piva i alkohola jer daje kvalitetan slad. Slad ječma koristi se u pekarskoj, tekstilnoj industriji, u proizvodnji kvasca, škroba i dr.

Za ishranu stoke koriste se šesteroredne sorte, a u pivarskoj se industriji koriste dvoredne sorte.

Za uzgoj ječma treba izabrati tla na kojima nema zadržavanja suvišnih oborinskih i visokih podzemnih voda. Može se uzgajati  na nagnutim površinama i većim nadmorskim visinama gdje druge žitarice ne mogu uspijevati.

Korijen je žiličast, ali slabije usisne snage u odnosu na ostale strne žitarice. Stabljika ima 5–7 koljenaca i međukoljenaca, može narasti i do 1,5 m, šuplja je i sklona polijeganju. Plod je zrno.

Skromnih je zahtjeva prema vlazi i toplini u odnosu na pšenicu. Podnosi i niske temperature do -20 °C nakon što prođe proces kaljenja. Ranije počinje i ranije završava vegetaciju, pa stoga nešto bolje podnosi sušu. Na nedostatak vode najosjetljiviji je u vrijeme nalijevanja zrna. Ima slabije razvijeniji korijen od drugih žitarica i ne podnosi tla slabije kvalitete (naročito pivarski) te kisela tla.  Obvezno ga treba uzgajati u plodoredu jer uzgoj u monokulturi ima za posljedicu niske prinose i veću pojavu biljnih bolesti. Najbolji rezultati postižu se ako se sije nakon krumpira, industrijskih kultura (suncokret, uljana repica, šećerna repa) i zrnatih mahunarki (grah, grašak, soja).Treba izbjegavati sjetvu nakon kultura intenzivno gnojenih dušičnim gnojivima te nakon DTS zbog opasnosti od polijeganja. Nikada ne sijati nakon strnih žitarica, a posebno zobi.

Za ozimi ječam obrada tla treba početi ranije nego za pšenicu, s obzirom na raniju sjetvu. Sjetvu treba započeti krajem rujna, a završiti najkasnije do polovice listopada. Nakon ranih predkultura obično se obavljaju dva oranja, pliće nakon žetve predkulture i dublje, osnovno, 2-3 tjedna prije sjetve (do 25 cm) uz zaoravanje mineralnih gnojiva predviđenih za osnovnu gnojidbu. Dopunskom pripremom tla (tanjurača, drljača, sjetvospremač, rotodrljača) treba stvoriti usitnjeni površinski sjetveni sloj mrvičaste strukture do dubine sjetve. Najsigurniju, najtočniju i najracionalniju gnojidbu odredit ćemo ako obavimo analizu tla.

Gnojidba ječma može se obaviti gnojivima organskog podrijetla. Ukoliko se koriste samo mineralna gnojiva, za osnovnu gnojidbu poželjno je koristiti  formulacije s povišenim sadržajem P₂O₅ i K₂O (NPK 7:20:30, 10:30:20, 6:18:36, …), a u predsjetvenoj gnojidbi startnim gnojivom s izbalansiranim sadržajem hraniva (NPK 15:15:15, 18:18:18 i sl.).  Prihrana se obavlja isključivo dušičnim gnojivima. Prvu prihranu ječma najbolje je obaviti odmah nakon zime, kad je usjev u početnoj fazi busanja.

Pri izboru sorte ječma moramo znati njegovu namjenu. Za sjetvu obvezatno treba koristiti deklarirano sjeme. Sije se žitnom sijačicom uz poštivanje preporučenog sklopa za odabranu sortu, na dubinu 3-5 cm.

U jesenskom periodu pri proizvodnji ozimog ječma treba voditi brigu o suzbijanju korova.

Žetva se obavlja kad vlaga zrna bude manja od 14 %. Žetva ozimog ječma dolazi oko 8 dana prije žetve pšenice. Realno očekivani prinosi ozimog ječma uz provođenje svih agrotehničkih mjera iznose 5 i više t/ha.

                                                                                    Danijela Glavica-Tominić, dipl. ing. agr.

Foto: Gordana Đurić

Postizanje stabilnih uroda žitarica zadovoljavajuće kakvoće cilj je svakog poljoprivrednog proizvođača koji se bavi ovom proizvodnjom. Ekonomska isplativost proizvodnje žitarica, posebice pšenice ovisna je o čitavom nizu čimbenika, a naročito nakon 2015. godine od kada se pšenica otkupljuje prema parametrima kvalitete (najvažniji: sadržaj proteina, hektolitarska masa). Svakako da se stabilni i visoki prinosi dobre kakvoće ne mogu postići bez provođenja  pravodobne i pravilne agrotehnike, no na kvalitetu veliki utjecaj imaju i vremenske prilike tijekom vegetacijske sezone. Vremenske prilike tijekom vegetacijske sezone 2018./2019. na sjeverozapadnom dijelu Hrvatske doprinijele su povećanim ulaganjima zbog potrebe provođenja tri tretmana za zaštitu pšenice od biljnih bolesti. Ovakva situacija ponavlja se nekoliko posljednjih godina zbog povećane količine oborina tijekom mjeseca srpnja (od posljednjih deset godina samo u dvije godine izmjerene količine oborina tijekom srpnja bile su ispod 100 mm/m² na području Međimurske županije). U ovogodišnjoj vegetacijskoj sezoni uzgoja pšenice na području Međimurske županije u mjesecu srpnju zabilježeno je na većini lokaliteta oko 180 mm/m² oborina. Također su temperature bile niže od prosječnih godina što je izazvalo produžetak fenofaze cvatnje pšenice. Sve ranije navedene činjenice uvjetovale su potrebu provođenja dva tretmana zaštite protiv biljnih bolesti (faza zastavice i klasanje). Kod većine poljoprivrednih proizvođača koji su obavili samo dvije zaštite (na početku vlatanja, i u klasanju) zbog niskih temperatura prošlo je dosta vremena od prvog tretmana i primijećena je intenzivnija zaraza biljnim bolestima što je rezultiralo smanjenjem ostvarenog prinosa. Iako se radi opisanih prilika tijekom vegetacije, očekivao kasniji početak žetve, povišene temperature u lipnju doprinijele su ubrzanom dozrijevanju ozimih žitarica (27.06.2019. i 01.07.2019. na području Međimurja zabilježene su maksimalne dnevne temperature iznad 36°C). Učestale kiše tijekom žetve na sjeverozapadnom dijelu Hrvatske produžile su žetvu, tako da je žetva proizvodnog pokusa 42 sorte pšenice obavljena tek 21. srpnja 2019. Postignuti prosjek prinosa sve 42 sorte pšenice u pokusu iznosio je 9.654 kg/ha. Valja naglasiti da je u pokusu bila provedena gnojidba prema analizi tla i uz ciljani prinos od 8 t/ha. Prosjek sadržaja proteina u zrnu pšenice bio je zadovoljavajući 13,48%, no prosjek hektolitarske mase je zbog kasne žetve obavljene nakon učestalih oborina bio manji i iznosio je 76,2 kg/hl. Primjenom UAN-a u fazi klasanja postiglo se povećanje proteina u zrnu svih sorata pšenice te je prosjek sadržaja proteina u zrnu pšenice kod primjene UAN-a iznosio prosječno za sve 42 sorte 14,75.

Ostvareni prihodi u proizvodnji pšenice jako ovise o ulaganjima, vremenskim uvjetima tijekom vegetacijske sezone, ostvarenoj visini prinosa, ali i o ostvarenom razredu kvalitete. Najveći trošak u ukupnim troškovima proizvodnje pšenice (temeljeno na desetogodišnjim provedenim pokusima na kojima se provodi visoka razina agrotehnike) predstavljaju troškovi  gnojidbe, zatim mehaničke operacije, sredstva za zaštitu bilja (tijekom ove sezone, na ovom pokusu: tretman protiv korova, tri tretmana protiv biljnih bolesti i jedan protiv leme), dok trošak za kupnju deklariranog sjemena predstavlja tek 10% ukupnih troškova proizvodnje.

Stoga je racionalna gnojidba provedena prema prethodno napravljenoj analizi tla i primijenjena u skladu s planiranim prinosom jako važna za ostvarivanje određene dobiti uz istodobno očuvanje okoliša.

Suzana Pajić, dipl. ing. agr.