Ratarstvo

O čemu treba voditi računa pri sjetvi kukuruza

Kukuruz je najzastupljenija poljoprivredna vrsta u Republici Hrvatskoj. Struktura sjetve i ostvareni urodi kukuruza u razdoblju 10 godina (2011. – 2020.) prikazani su u tablici 1.

Tablica 1.: Žetvene površine zasijane kukuruzom obzirom na namjenu i rok sjetve i ostvareni urodi kukuruza u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2010. – 2019. godina. (izvor podataka: Državni zavod za statistiku)

Izbor parcele za sjetvu

Fotografija 1. Usjev kukuruza dobre kondicije (foto: Siniša Hrgović)

Obzirom da je kukuruz najzastupljenija ratarska kultura i da kod poljoprivrednih proizvođača koji se bave stočarstvom često zauzima više od 50% ukupnih sjetvenih površina, jasno je da na pojedinim parcelama dolazi do ponavljanja sjetve kukuruza godinu za godinom. Povrh toga, u nekim područjima mali posjedi i potreba za proizvodnjom hrane za stoku te izbjegavanje sjetve kukuruza na pojedinim parcelama radi šteta koju na tim parcelama pričinjava divljač ima za posljedicu da se kukuruz često uzgaja u monokulturi. Pri planiranju sjetve potrebno je voditi računa je li na nekim parcelama prošle godine bilo značajnih ekonomskih šteta uzrokovanih zemljišnim štetnicima, planira li se sjetva na preoranim travnjacima, djetelištima ili lucerištima. Pregled tla na prisutnost zemljišnih štetnika prije sjetve, pomoći će pri odluci o pogodnosti parcele za sjetvu kukuruza. Dobri predusjevi za kukuruz strne žitarice (pšenica, ječam, pšenoraž, zob, raž), uljana repica, jednogodišnje mahunarke (soja, grašak) i suncokret. Žetva ovih kultura obavlja se dovoljno rano da se pravodobno i kvalitetno obradi tlo. Višegodišnje mahunarke (lucerna i djeteline) su dobri predusjevi, ali je prije sjetve kukuruza potrebno je pregledati tlo na prisutnost zemljišnih štetnika. Osim toga, u aridnijim krajevima, lucerna u dubljim slojevima može isušiti tlo što otežava obradu tla i može prouzročiti deficit vode tijekom vegetacije kukuruza. Najpogodnija tla za uzgoj kukuruza su plodna, duboka, propusna i rastresita tla, slabo kisele do neutralne reakcije, koja dobro drže i čuvaju vodu.

Predsjetvena priprema tla

Kukuruz tijekom vegetacije potroši 500 do 600 mm vode. Dio potrebne količine osigurava se iz akumulirane vlage u tlu tijekom zimskog perioda i ranoproljetnim oborinama prije sjetve (oko 150-200 mm). Preostala količina potrebne vode (350-400 mm) namiruje se tijekom vegetacije. Osim količine, jako je važan i raspored oborina. Najveću potrebu za dovoljnom količinom vlage kukuruz ima u fazi prije cvatnje i tijekom cvatnje, odnosno tijekom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj, kolovoz). Zatvaranjem zimske brazde, u rano proljeće, čuva se  akumulirana vlaga prikupljena u tlu tijekom zime. Cilj zatvaranja zimske brazde je prekid kapilariteta tla na samoj površini. Pravodobno i pravilno zatvaranje zimske brazde može biti odlučujuće za uspjeh proizvodnje već u početnom dijelu vegetacije ili kasnije, tijekom ljetnih mjeseci. Odabir oruđa za zatvaranje zimske brazde ovisi o tipu tla. Na lakšim tlima zatvaranje zimske brazde izvodi se blanjama, a na težim tlima, drljačama.

Predsjetvena priprema obavlja se sjetvospremačem neposredno prije sjetve. Dubina rada stroja za predsjetvenu pripremu podešava se ovisno o stanju i vlažnosti tla.

Sjetva

Optimalni rok sjetve kukuruza je između 10. do 25. travnja, a najvažniji čimbenik koji određuje početak sjetve je temperatura tla. Sjetva može početi kada je temperatura tla u prosjeku 10 C° i ako se u sljedećem razdoblju ne prognoziraju značajnije promjene temperature. Sjetvom obavljenom do 5. svibnja ostvaruju se najviši prinosi. Nakon toga, što se više kasni sa sjetvom to se više smanjuju potencijalni prinosi kukuruza. Vrijeme sjetve također ovisi i o izabranom hibridu, vegetacijskoj skupini (FAO grupi) i vremenskim uvjetima. Rani rok sjetve ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Prednosti ranije sjetve su sljedeće:

• Biljke kukuruza ranije cvatu i uglavnom izbjegavaju nepovoljne vremenske prilike u cvatnji (sušni period i visoke temperature tijekom cvatnje) što rezultira većim prinosom.
• Usjev kukuruza ranije dozrijeva, a ranija berba omogućuje obradu tla i sjetvu naredne kulture (uglavnom ozime pšenice) unutar optimalnih rokova.
• Veća je vjerojatnost da padne dovoljna količina oborina u razdoblju između sjetve i nicanja pa je i učinkovitost zemljišnih herbicida primijenjenih nakon sjetve, a prije nicanja kukuruza, bolja. Manja je mogućnost pojave pokorice.

Nedostaci ranije sjetve:

• Radi hladnog vremena klijanje i nicanje traje dulje, često 2 do 3 tjedna i može značajno umanjiti ostvaren sklop u nicanju.
• Veća je mogućnost šteta uslijed pojave kasnog mraza koji može prorijediti sklop. Kasni mraz oštećuje sve razvijene listove kukuruza, ali sama biljka kukuruza neće biti uništena ukoliko nije dostigla razvojnu fazu šest listova. Oštećene biljke kukuruza se oporavljaju, razvijaju se novi listovi i biljka nastavlja rasti. Takvi usjevi kukuruza nemaju umanjen prinos u usporedbi s kasno sijanim kukuruzom.

Za ranu sjetvu kukuruza treba izabrati hibride koje proizvođači/distributeri sjemena  preporučuju kao pogodne za rane rokove sjetve. Sjetvu u ranom roku treba obaviti pliće, na 3 – 5 cm, jer je tlo u površinskom sloju toplije.

Kasna sjetva ima brojne nedostatke:

• Kasnije posijan kukuruz često je izložen jačem napadu ptica (smanjenje sklopa ® pad prinosa).

• Svilanje, metličanje i oplodnja odvijaju se tijekom srpnja i kolovoza  kad je u našim proizvodnim uvjetima gotovo redovita pojava sušnih perioda i visokih temperatura što može imati za posljedicu smanjenje prinosa.
• Smanjuje se broj dana za rast i razvoj biljaka.
• Viši je sadržaj vlage u berbi.
• Zbog povećanog sadržaja vlage u zrnu u berbi su veći lomovi i primjese.
• Veća je mogućnost pojave bolesti uzrokovanih lomom i većim sadržajem vlage što utječe na smanjenje kvalitete.

Sjetva u kasnijim rokovima ima i neke prednosti, a to su: optimalni uvjeti za klijanje i nicanje i više nema opasnosti od pojave kasnog proljetnog mraza.

Kvalitetna sjetva osigurava povoljne uvjete za rast i razvoj biljaka. Da bi se ostvario genetski potencijal izabranog hibrida kukuruza potrebno je postići odgovarajući broj biljaka po hektaru u berbi (podaci u tablici 2). Osim toga, treba voditi računa mogućem smanjenju sklopa uzrokovanom zemljišnim štetnicima. U slučaju potrebe, na tržištu se nalaze hibridi kukuruza čije je sjeme pri doradi tretirano insekticidom.

Sukladno odabranom hibridu kukuruza treba planirati sklop i sjetvu obaviti sukladno preporuci za svaki pojedini hibrid.

Tablica 2: Optimalna gustoća sklopa u berbi ovisno o grupi dozrijevanja kukuruza

Ako se kukuruz uzgaja za silažu, gustoća sklopa treba se povećati za 10 – 15 %.

Dubina sjetve ovisi o tipu tla, vlazi u tlu, vremenu sjetve i krupnoći sjemena. Na vlažnim i hladnim tlima sije se na 4-5 cm dubine, a na  lakšim i toplijim dublje 5-7 cm.

Gustoća usjeva i postizanje visokih i stabilnih prinosa izabranog hibrida jako ovisi o plodnosti, odnosno produktivnosti tla i primijenjenoj količini gnojiva. Na tlima veće plodnosti i uz provedene preporučene agrotehničke mjere, prvenstveno, uz primjenu razine gnojidbe prilagođene očekivanom prinosu, gustoća usjeva za isti hibrid treba biti viša u odnosu na manje plodna tla uz nisku razinu primijenjenih agrotehničkih mjera i slabu gnojidbu. Osim tla, ograničavajući čimbenik za postizanje visokih prinosa u povećanim gustoćama usjeva usprkos  visokoj razini primijenjenih agrotehničkih mjera je nedostatak vlage u periodu kad kukuruz ima najveće zahtjeve prema vodi, a naročito u kritičnom razdoblju oko cvatnje. Ako nema dovoljno vode u tlu, gusti usjev prije će doći u stanje stresa u odnosu na rjeđi usjev. U suviše gustom sklopu biljke nemaju dovoljno vegetacijskog prostora što može uzrokovati lošiju oplodnju, jalovost, slabiju čvrstoću stabljike, povećan napad bolesti, a sve to utječe na smanjenje prinosa. Rijedak sklop ima za posljedicu pad prinosa. Među hibridima postoje razlike u mogućnosti kompenziranja rjeđeg sklopa.

Gnojidba

Gnojidba ovisi o plodnosti tla, planiranom prinosu i uvjetima proizvodnje. Racionalna gnojidba temelji se na rezultatima provedene kemijske analize tla. Gnojidba treba biti prilagođena uvjetima proizvodnje, ekonomski isplativa i ekološki prihvatljiva. Da bi ostvario dobre prinose, kukuruz iz tla treba usvojiti određenu količinu biljnih hraniva. Za prinos 8-10 t/ha zrna kukuruz prosječno usvoji: 240-300 kg/ha dušika (N); 80-120 kg/ha fosfora (P₂O₅); 180-250 kg/ha kalija (K₂O). Osim navedenih makrohraniva, kukuruz navedenim prinosom usvaja 45-55 kg kalcija i magnezija te 25-35 kg sumpora. Dio ukupnih potreba za hranivima kukuruz će zadovoljiti iz tla, a dio je potrebno osigurati pravilnom gnojidbom. Za dobre prinose kukuruza potrebno je gnojidbom primijeniti 150 – 200 kg/ha dušika (N), 100 – 150  kg/ha fosfora (P₂O₅) i 120 -200 kg/ha kalija (K₂O). Fosfor i kalij se slabo pomiču u tlu i zato se najveći dio tih hraniva (2/3) primjenjuje prije osnovne obrade tla, jer se tako raspodjeljuju u zoni kasnijeg najvećeg rasprostiranja korijena kukuruza. (Izuzetak su laka, pjeskovita tla kod kojih je moguće ispiranje kalija iz zone korijenovog sustava pa se na takvim tlima preporučuje veći dio fosfora i kalija primijeniti pred sjetvu.) Preostala količina fosfora i kalija dodaje se prije pripreme tla za sjetvu, ili istodobno sa sjetvom (startna gnojidba) u trake, nekoliko centimetara sa strane i ispod sjemena. Startnu gnojidbu preporuča se provoditi na siromašnim tlima i na tlima s jakom fiksacijom fosfora (jako kisela i karbonatna tla) ukoliko ima dovoljno vlage u tlu. Za startnu gnojidbu dovoljno je primijeniti 100 kg/ha N:P:K formulacije 15:15:15. Prilikom gnojidbe treba voditi računa da ona bude uravnotežena. Usjevi kukuruza gnojeni velikim količinama dušika, a istovremeno malim količinama kalija, jače su podložni napadu štetnika i biljnih bolesti. Kukuruz koji je optimalno gnojen kalijem bolje podnosi sušna razdoblja. Već na početku rasta kukuruza, ali i tijekom čitave vegetacije potrebna je dobra raspoloživost i dovoljna opskrbljenost biljnim hranivima. Iako na samom početku vegetacije kukuruz zahtijeva malu količinu hraniva, zbog slabije razvijenosti korijenovog sustav početkom vegetacije nužna je dovoljna opskrbljenost hranivima u zoni korijena. Primjena dušičnih gnojiva je učinkovitija što je vremenski bliža fiziološkim potrebama kukuruza. Na težim tlima do 50 % dušika dodaje se u jesen kod osnovne obrade, a na lakšim tlima, veći dio treba dodati predsjetveno i startno. Najpovoljnija dušična gnojiva za predsjetvenu i startnu gnojidbu te prihranu su ona koja sadrže amonijski i nitratni oblik, a za osnovnu gnojidbu UREA ili UAN. Pri izračunu potrebne količine hraniva, treba uzeti u obzir primjenu stajskog gnoja. Ovisno o karakteristikama tla i klime, dubini zaoravanja i količini primijenjenog stajskog gnoja, stajski gnoj u tlu ima produljeno djelovanje. U lakšim tlima njegovo razlaganje je brže, pa je i djelovanje kraće (1-2 godine), u težim tlima stajski se gnoj razlaže sporije i djeluje duže (4-5 godina). Stajski gnoj treba jednakomjerno rasporediti po površini tla, a prilikom raspodjele važno je smanjiti gubitke dušika koliko god je to moguće. Ako se stajski gnoj raspoređuje po tlu 24 h prije zaoravanja gubici su 6-30 %, a za 4 dana 15-56 %. Kvaliteta stajskog gnoja ovisi o vrsti domaće životinje, stelji i zrelosti stajskog gnoja. Kruti goveđi gnoj u prosjeku sadrži 0,5% dušika, 0,3% fosfora i 0,5% kalija. Ako se raspodijeli 30 t/ha krutog goveđeg stajskog gnoja, u prosjeku se tom količinom primijeni 150 kg/ha dušika, 90 kg/ha fosfora i 150 kg/ha kalija. No, treba uzeti u obzir da se prosječno u prvoj godini nakon primjene iz stajnjaka iskoristi 20-30% dušika, 15-20% fosfora i 50-60% kalija. Ostale potrebe za hranivima treba namiriti iz mineralnih gnojiva.

Svu potrebnu količinu mikrohraniva kukuruz uglavnom usvaja iz tla. Povremeno se na nekim tlima mogu uočiti nedostatci cinka.

Njega usjeva kukuruza – suzbijanje korova, kultivacija i prihrana 

Korovi u usjevima kukuruza mogu značajno umanjiti prinos. Uspješnost suzbijanja korova ovisi o brojnim čimbenicima. Jedan od njih je pravodobno suzbijanje korova. Svaka uzgajana vrsta ima kritično razdoblje zakorovljenosti. U ovom razdoblju poželjno je da su korovi eliminirani ili smanjeni na prihvatljivu mjeru. Kritično razdoblje zakorovljenosti za kukuruz je od stadija razvoja 4 do 10 listova. Što se tiče vremena nicanja korova u usjevu, najviše štete (smanjenje prinosa i kvalitete) pričinjavaju korovi koji niču prije i tijekom kritičnog razdoblja zakorovljenosti. Pri izboru herbicida za primjenu nakon nicanja kukuruza, važno je poznavati, ne samo fazu rasta i razvoja biljaka kukuruza, nego i korovnih vrsta prisutnih na parceli. Odluka o izboru i vremenu primjene ovisit će vremenskim prilikama, ali i o vrstama korovnih biljaka i dinamici nicanja. Primjenom u pravo vrijeme i u preporučenoj dozi postiže se bolja učinkovitost herbicida uz istodobno veću ekonomsku isplativost i ekološki bolju prihvatljivost.

Kultivacijom se povećava prozračnost tla, stvaraju uvjeti za očuvanje vlage tla i suzbijaju korovi. Prilikom međuredne kultivacije prema potrebi se obavlja i prihrana usjeva mineralnim gnojivima ovisno o ishranjenosti biljke i plodnosti tla. Prva kultivacija kukuruza provodi se u fazi 5-6 listova, a druga u fazi 7-9 listova. Kod kultivacije treba paziti na širinu zaštitne zone (pojas tla uz red kukuruza koji se ne obrađuje).

Fotografija 2. Prva kultivacija kukuruza tretiranog u trake reda herbicidom (foto: Siniša Hrgović)

Tijekom hladnijih proljeća, u fazi razvoja kukuruza 4-5 listova, često se mogu uočiti nedostatci fosfora. Simptomi su jače izraženi na kiselim tlima i ako je prisutan suvišak vode u tlu. Najbolje rješenje za navedenu pojavu je kultivacija kukuruza kojom se prozračuje i prosušuje površinski sloj tla uz prihranu KAN-om. Nakon kultivacije i sušenja površinskog sloja nestaju simptomi deficita fosfora.

Fotografija 3. Nedostatak fosfora

mr. sc. Tatjana Međimurec

Pred vratima je zasigurno jedna od najneobičnijih situacija po pitanju sjetve najraširenije naše kulture na oranicama. Naravno radi se o kukuruzu, a ono što konstataciju iz prve rečenice ovoga teksta potvrđuje jesu sljedeće činjenice:

• trenutno iznadprosječna cijena zrna pa samim time i potražnja za zrnom kukuruza,
• mogućnost prodaje uz ugovornu obavezu i garantiranu najnižu cijenu iako usjev još nije niti zasijan, pri čemu cijena značajno odskače u odnosu na prosjek zadnjih nekoliko godina,
• problem izbora hibrida po dosadašnjim navikama, jer gotovo da se na tržištu sjemena ne postavljaju pitanja oko izbora sjemena, sjemenske kuće ili vrste hibrida obzirom da sjemena po izboru za sve nema.

U takvim opisanim okolnostima potencijalno je moguće da se površine zasijane kukuruzom ove godine i povećaju ukoliko će sjemena biti dovoljno jer ekonomski efekti na račun potencijalne cijene zasigurno privlače veliku pažnju kod proizvođača ove kulture.

U ovakvim okolnostima proizlazi i ovo sugestivno mišljenje i stoga svim proizvođačima koji proizvode kukuruz namijenjen tržištu kao komercijalnu robu logično je sugerirati podizanje razine agrotehnike. Naravno,  to zahtjeva apsolutno poštivanje svih tehnoloških normi i parametra za uzgoj ove kulture kako bi se utjecalo i na maksimalno iskorištenje potencijalnog i genetskog maksimuma u ostvarivanju prinosa, uzimajući u obzir uobičajene ili očekivane prosječne vremenske uvjete tijekom vegetacije, te uvjete i kapacitete koje nudi ili ograničava samo tlo.

Lako je to napisati i izreći, ali svakako treba znati i provesti, stoga svakako sugeriram stručnu podršku kolega ratara diljem uzgojnog područja kukuruza koji uz najbolji omjer svih nabrojanih potencijala i ograničenja, preporuka gnojidbe i kvalitetne zaštite, zasigurno mogu biti faktor koji će željeni ekonomski učinak dodatno oplemeniti.

Značajnu ulogu u svemu tome imaju i sami hibridi. Izbor je ove godine malo ograničen, ali još uvijek po meni nije dramatičan i svatko se svojim uvjetima može prilagoditi i na tržištu opskrbiti potrebnim količinama sjemena.

U pogledu toga je još jedna sugestivna preporuka, ne po pitanju konkretnog hibrida već po pitanju šireg izbora grupe hibrida neovisno o proizvođačima i distributerima sjemena kukuruza. Podloga ovome su pokusi provedeni u zadnje dvije godine koje Ministarstvo poljoprivrede provodi na četiri različite lokacije na području Republike Hrvatske i dobiveni prosječni rezultati koji mogu biti smjernica nekome tko će analizirati ovaj stručni prilog.

Ovom analizom obuhvaćeni su hibridi FAO skupina 300, 400 i 500, predviđeni upravo za komercijalnu proizvodnju zrna i kao takvi analizirani kroz prosječni prinos i ostvarene ekonomske efekte po lokacijama, FAO skupinama i godini pokusnog istraživanja.

Kako svaka slika govori više od tisuću riječi tako i ove tablične analize daju naznaku što se u proizvodnji kukuruza događalo u zadnje dvije godine i što bi se kao takvo moglo sugerirati u ovoj sjetvi koja uskoro dolazi.

Naravno, struka svakako sugerira da se u proizvodnju ne ide samo sa jednim hibridom ili jednom FAO skupinom, pa je sukladno površini i plodoredu potrebno prilagoditi i razraditi vlastiti sjetveni plan.

Siniša Hrgović, dipl. ing. agr.

Približavaju se optimalni rokovi za prve prihrane ozimina. Kod ozimih žitarica – ozima pšenica, ozimi ječam, raž, tritikale (pšenoraž), ozima zob, prvu je prihranu potrebno izvršiti što je ranije moguće kada to vremenske prilike dozvole, na početku faze busanja, što je uglavnom na početku veljače ili nešto kasnije. Ovime se stimulira važna komponenta prinosa, a to je budući broj klasova po jedinici površine. Prilikom provođenja ovog važnog agrotehničkog zahvata, naročito ako se provodi u ranijoj fazi razvoja potrebno je obratiti pažnju da biljke imaju  svakako razvijena 3 lista. Tada će i korijen biti dovoljno razvijen da apsorbira dodani dušik i neće biti gubitaka. U suprotnom dolazi do gubitaka dodanih hranjiva pri čemu dolazi do vrlo opasnog ispiranja štetnoga dušika u obliku nitrata (NO₃) u podzemne vode. Preporučene količine gnojiva kreću se od 150 do 250 kg/ha KAN-a 27%  što zavisi od poljoprivredne vrste, sorte, kondicije usjeva, namjene proizvodnje i dr.

Pri provođenju prve prihrane nije preporučljivo koristiti UREU 46% jer su temperature tla još uvijek relativno niske, mikrobiološka aktivnost svedena je na minimum, pa se dodano hranjivo neće moći aktivirati. Ukoliko se u prvoj prihrani planira gnojidba NPK formulacijom, npr. 15:15:15 (u slučaju neizbalansirane gnojidbe fosforom i kalijem kroz osnovnu i predsjetvenu gnojidbu) moramo svakako uzeti u obzir vrlo slabu pokretljivost fosfora i kalija u tlu. Zato se za prihranu strnih žitarica ne preporuča mineralno gnojivo NPK formulacije (npr. 15:15:15).

Prihrana se može izvršiti i po zamrznutom tlu kada nam to uvjetuju rokovi i stanje tla nakon odmrzavanja. Čest je slučaj da nakon odmrzavanja tla, naročito težih, nije moguće ući na parcelu mehanizacijom zbog prevelike vlažnosti tla i tako nam prođe optimalni rok za prihranu. Odmrzavanjem će doći do aktiviranja hranjiva, pri tome će doći do određenih gubitaka. Navedeni gubitci imat će za posljedicu manju štetu u odnosu na štete nastale gaženjem suviše vlažnog tla i zakašnjele prihrane.

Za primjenu se koriste odgovarajući rasipači, odnosno raspodjeljivači mineralnih gnojiva.

Uljana repica kao ozimina sije se u najranijim agrotehničkim rokovima pa usjevi dušik dodan prije sjetve uglavnom potroše i ranije od početka kretanja vegetacije slijedećeg proljeća. Uobičajeno je u praksi da se prva prihrana obavi sa 200-250 kg/ha KAN-a 27%.

Željko Klaić, dipl. ing. agr. viši stručni savjetnik

Usprkos tome što se ozimi ratarski usjevi nalaze u periodu mirovanja  postoji potreba njihovog pregleda kako bi se na vrijeme provele potrebne agrotehničke mjere u vrijeme kretanja vegetacijske sezone. Uspoređujući zabilježene količine oborina na i-Metos uređaju, mjerna postaja Mursko Središće posljednja tri mjeseca 2020. godine s višegodišnjim prosjekom 1990.-2002. godine (podaci DHMZ-mjerna postaja Čakovec) vidljivo je povećanje oborina u mjesecu listopadu i značajno povećanje oborina u mjesecu prosincu 2020. godine (tablica 1.).

Povećana količina oborina uzrokuje ispiranje hraniva u dublje slojeve tla. Korijenov sustav ozimih žitarica nalazi se u plićem sloju tla u vrijeme kretanja proljetnog dijela vegetacijske sezone i usjevi u tom sloju neće imati na raspolaganju dovoljne količine hraniva, naročito dušičnih. Plodnost i fizikalna svojstva tla  također imaju veliku ulogu u ostvarivanju stabilnih prinosa uzgajane vrste. Visina uroda i kvaliteta zrna pivarskog ili običnog ječma ovisna su o genetskim odlikama uzgajanog kultivara, provedenim agrotehničkim mjerama, no veliki utjecaj imaju i vremenske prilike tijekom vegetacijske sezone uzgoja i plodnost tla. Usjevi ječma preferiraju rastresitija tla osrednje plodnosti s dovoljnim sadržajem humusa. Na tlima kisele reakcije u dosta slučajeva možemo primijetiti propadanje usjeva ječma. Ječam je najbolje uzgajati na tlima neutralne reakcije koja imaju pH vrijednost od 6,8-7,2. Zbog plitko razvijenog korijenovog sustava (najpliće od svih žitarica) usjevi ječma nisu u mogućnosti koristiti hraniva iz dubljih slojeva tla.

SLIKA 1.- TRENUTNA DUBINA RAZVOJA KORIJENOVOG SUSTAVA

SLIKA 2.-MLADA BILJKA JEČMA NA KISELOM TLU

Ječam vrlo racionalno koristi vodu, ali nije sklon tlima s visokim podzemnim vodama niti tlima koja imaju nedostatak vlage. Međutim, u velikom broju slučajeva, poljoprivredni proizvođači uzgajaju ječam na tlima slabije plodnosti, lošijih fizikalnih svojstava, nepovoljne pH vrijednosti te tlima lošijeg vodo-zračnog odnosa i stanja vode u tlu. Pregledom stanja usjeva primijećena je sjetva ječma na području s tlima koja imaju izrazito nisku pH vrijednost. Na parcelama je zamijećeno žućenje i propadanje usjeva već pred sam početak mirovanja usjeva.

SLIKA 3.-IZGLED USJEVA OZIMOG JEČMA NA KISELOM TLU- 11.01.2021

Povećana količina oborina tijekom zimskih mjeseci, osim kiselosti tla uzrokovala je ovakvo stanje usjeva. Poljoprivrednim proizvođačima koji žele ostvariti stabilne prinose i dobru kvalitetu uroda bez obzira na uzgajanu vrstu, u interesu je poznavati stanje tla na kojima proizvode poljoprivredne proizvode.

Suzana Pajić, dipl. ing. agr.