MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Govedarstvo

Govedarstvo, Savjet, Stočarstvo, Vijest

MLIJEČNOST KRAVA PUNO OVISI O IDUĆIH 40-AK DANA

Pola hektara kvalitetne krme i 0,3 ha kukuruzne silaže po kravi neophodno je osigurati godišnje kao temelj održive proizvodnje mlijeka. Uz kvalitetu uzgoja krava i solidne, funkcionalne stajske objekte, dostatna količina i visoka kvaliteta krme preduvjet su isplative govedarske proizvodnje. Kontinuirani stručni rad u suradnji s terenskim inženjerima, savjetnicima za proizvodnju krme i hranidbu osigurao je brojnim našim uspješnim govedarima stabilnost i dugoročnu održivost proizvodnje. No, ima i onih drugih, koji nikako ne uspijevaju poštivati temeljni standard hranidbe krava, a to je voluminozna krma po volji. Iskustvo pokazuje da iskorak gospodarstva u tom smjeru znači u pravilu prekretnicu prema bržem razvoju i mogućnostima za ulaganja u modernije tehnologije koje su neophodne.

 

 

Dostatna količina kvalitetne voluminozne krme preduvjet je održivosti govedarske proizvodnje

 

Za uzgajatelje goveda, proizvođače mlijeka, mesa i rasplodne stoke u idućih 40-ak dana preklapaju se dva izrazito važna posla, a to su spremanje kukuruzne silaže te sjetva trava i djetelina. O tome koliko budu uspješni u tim poslovima ovisit će iduća godina proizvodnje. Tu je izuzetno bitna dobra organiziranost, pravovremenost, računanje i naravno prikladna, učinkovita mehanizacija – kronično nam nedostaje sustav efikasnijeg korištenja strojeva (strojni prsteni te ugovorni pružatelji usluga mehanizacijom – tzv. kontraktori).

 

Stajski gnoj ključna je poveznica održive biljne i stočarske proizvodnje: prije sjetve krmnih kultura stočari mogu i trebaju zaorati najmanje 40 tona zrelog stajnjaka ili gnojovke po hektaru

 

Djeteline dolaze prve – njih treba sijati čim to uvjeti vlažnosti tla dozvole, ali svakako prije kraja prve dekade rujna. Pod djetelinama u širem smislu podrazumijevamo naravno i kraljicu krmnih kultura lucernu, koja je u povoljnim uvjetima u mnogim dijelovima Lijepe naše svakako prvi izbor za glavnu krmnu kulturu. Što točno sijati na kojoj parceli, koje sorte i mješavine izabrati i na što sve treba obratiti pažnju, razboriti stočari uvijek će se konzultirati sa svojim specijaliziranim stručnim savjetnicima – lokalno na svom području.

Stajski gnoj ima u proizvodnji krme presudnu važnost. Djeteline, trave i djetelinsko travne smjese uglavnom se siju po strništu nakon ljetne i rano-jesenske temeljite pripreme tla, koja podrazumijeva i kemijsku analizu, eventualno podrivanje, kalcizaciju i svakako zaoravanje što veće količine stajskog gnoja (u različitim oblicima, ovisno o tipu izgnojavanja iz staje). Tu je izrazito važan optimalni omjer broja stoke i površine zemljišta koje se obrađuje. U govedarstvu je optimalni odnos stoke i zemljišta 2-2,5 uvjetna grla po hektaru (1-1,5 krava/ha + podmladak). Ako je to tako, onda je govedarskom gospodarstvu na raspolaganju svake godine, po svakom hektaru 40-50 tona visokovrijednog organskog gnoja ! To je pravo bogatstvo ! Gledajući samo na 3 glavna makro hranjiva, za većinu glavnih kultura koje stočari siju, stajskim se gnojem namiruje više od 70% potreba na N:P:K hranjivima. O organskoj tvari i svim drugim vrijednostima stajnjaka te koliku dugoročnu dobrobit gospodarstvu znači raspravite svakako sa svojim terenskim savjetnikom.

 

Nikada „sva jaja u jednu košaru“ – treba smanjiti rizik sjetvom više tipova krme:

brzorastući talijanski ili engleski ljulj, čista djetelina/lucerna, djetelinsko-travne smjese,…

 

Pravilan, široki plodored stočarskim gospodarstvima ne bi trebao biti problem, no, na nekim je područjima, u težim uvjetima gospodarenja, neophodno pomno planirati i uložiti dodatni napor i sredstva da bi se barem dio parcela „osposobio“ za sjetvu zahtjevnijih kultura, a to su djeteline, lucerna, soja, ječam,… Vrlo često tek nakon dosta vremena uzgajatelji sagledaju dobrobit koju im je donijelo ulaganje u poboljšanje parcela na kojima kontinuirano mogu sijati te kulture, osobito leguminoze, koje višestruko vraćaju uloženo.

Dakle, neovisno o kojim se krmnim kulturama radi, nepisano je pravilo za orijentaciju da treba imati na proljeće za košnju 0,5 ha dobre krme po kravi. Ako ne posijete, nećete ni kositi !

 

Nije lako uspostaviti optimalni omjer djeteline u odnosu na trave,

no, trud se uvijek isplati jer djeteline donose puno dobroga i tlu i krmi i kravama

 

Silaža cijele biljke kukuruza u našim je kontinentalnim, nizinskim područjima nezamjenjivo, super isplativo energetsko voluminozno krmivo u govedarskoj proizvodnji. Stvarno je neshvatljivo da još uvijek dobar dio proizvođača mlijeka ostaje bez silaže u obroku krava već početkom proljeća !? Pa „kukuruzna smo zemlja“, silaže mora biti u obroku muznih krava 366 dana u godini !

Najjeftinija energija iz kukuruzne silaže mora biti temelj obroka muznih krava 366 dana u godini

 

Kukuruzna silaža koja se počinje spremati ovih dana mora „dočekati Božić 2020.“ Klimatske promjene su sve izraženije i nikada ne znamo što nas čeka iduće vegetacijske sezone. Krmu treba u povoljnim sezonama proizvoditi i za zalihe, a to je upravo slučaj i sa kukuruznom silažom. Ako ostvarujete solidne prinose kukuruzne silaže od 40-50 tona po hektaru (14-18 tona suhe tvari po hektaru), za cjelogodišnju hranidbu bit će vam dovoljno 0,25-0,30 ha po kravi kukuruza za silažu. Naravno, neophodni su dobri skladišni kapaciteti, pravilno spremanje, konzerviranje i čuvanje (sigurno pokrivanje s opterećenjem).

 

Dimenzije silosa moraju se prilagoditi broju stoke i to tako da

potrošnja u dubinu silosa bude najmanje 30 cm dnevno (2 m tjedno)

 

Često se najvažniji parametar u planiranju spremanja i korištenja kukuruzne silaže smetne s uma – to je brzina izuzimanja iz silosa, koja je presudna za stabilnost silaže, sprječavanje kvarenja i gubitaka. Ukupna dužina silosnih prostora za cjelogodišnju hranidbu silažom mora biti najmanje 100 metara ?! Jer izuzimati se mora najmanje 30 cm dnevno ili 2 m tjedno, inače bi zrak brže prodirao u dubinu silosa, što ne smijemo dozvoliti. Dakle, tom se najvažnijem parametru moraju prilagoditi dimenzije silosa s obzirom na broj stoke i količinu silaže koju treba spremiti. I tu je važno računanje u kojemu svakako potražite pomoć svojega savjetnika !

 

Damir Pejaković, dipl.inž.agr.

damir.pejakovic@mps.hr

Govedarstvo, Savjet, Stočarstvo, Vijest

Uzgoj goveda atraktivan mladima prioritet je br.1

Zaustavljanje pada broja krava i preokretanje loših trendova u govedarstvu na vrhu su liste strateških ciljeva u našoj poljoprivredi i ruralnom razvoju. To mogu ostvariti samo mladi ljudi na selu. Pojedinačne uspješne primjere neophodno je koristiti u stvaranju sustava koji će učiniti uzgoj goveda atraktivnim za mlade ljude u ruralnom prostoru.

U Zagrebačkoj se županiji u posljednjih 15-ak godina intenzivno radilo na unaprjeđenju uzgoja goveda, i to upravo s mladima na gospodarstvima s dugom tradicijom u simentalskom uzgoju. U okviru Saveza uzgajatelja simentalskog goveda Zagrebačke županije i Grada Zagreba još od 2006. godine djeluje Klub mladih uzgajatelja, čiji su članovi danas većinom nositelji većih, uglednih govedarskih OPG-a na ovom prostoru. Sve su to educirani, obrazovani i vrlo dobro informirani mladi ljudi, što potvrđuju i rezultati u proizvodnji mlijeka i mesa, a napose uzgoju vrlo kvalitetne rasplodne stoke. O svemu tome detaljno se može čitati već godinama na web-portalu saveza www.simentalac.com.

Jedno od najvećih i najuspješnijih govedarskih gospodarstava u Zagrebačkoj županiji je OPG Mužinić, u Križevčecu, na području Svetog Ivana Zeline. Obrađuje više od 200 ha zemlje i uzgaja više od 370 grla goveda, što nije nimalo uobičajeno za ovo područje, na kojemu je usitnjenost posjeda jako izražena. Uzgoj simentalca na ovom gospodarstvu ima dugu tradiciju, kroz generacije, a odnedavno je nositelj OPG-a 25-godišnji sin Josip. Organizacija, podjela poslova i odgovornosti najvažniji su za dobro funkcioniranje gospodarstva pa je angažman svih članova obitelji maksimalan. Veliku odgovornost u menadžmentu osnovnog stada od 140 krava i 130 grla ženskog podmlatka ima Josipova sestra Marija (32), doktorica veterinarske medicine, koja svakodnevno brine o zdravlju i reprodukciji stada. Naravno, sama obavlja i umjetno osjemenjivanje u posljednjih 6 godina i rezultati su odlični. Plodnost je stalno iznad 90%, a prosječno međutelidbeno razdoblje značajno je ispod 400 dana i unatoč posljedicama od cijepljenja protiv BKK. Najbolji pokazatelj uspješnosti reprodukcije je prodaja ili kupovina rasplodnih junica – ovo OPG godišnje prodaje 15-20 bređih junica. Ukupni broj uginuća životinja na gospodarstvu minimalan je, na razini 2-4% godišnje. Značajan dio prihoda gospodarstvo ostvaruje i od tova vlastite junadi, za koji je temeljna pretpostavka odlična plodnost i zdravstveno stanje stada te uravnotežena selekcija na mlijeko, meso i fitnes, koja se godinama provodi. Prosječna godišnja proizvodnja mlijeka po kravi je na razini 7.500 kg sa 4,30% masti i 3,60% bjelančevina, a utovljeni bikovi kolju se (2018.) u prosječnoj starosti od 18 mjeseci i ostvaruju mase toplih polovica od prosječno 415 kg (neto dnevni prirast 727 gr.) i 75% E i U klase mesa.

Veliku ulogu u menadžmentu stada na ovom OPG-u ima uzgoj i genetsko unaprjeđenje, kojim se intenzivno bave od 2005. godine, kad je županijski savez uzgajatelja pokrenuo projekt korištenja vrhunskih bikova. Od tada se u kontinuitetu koriste isključivo bikovi prema pravilu „samo najbolje je dovoljno dobro“ pa ovih dana na svijet dolazi telad četvrte generacije plotkinja uzgojene od vrhunskih bikova. Koristila se u međuvremenu i tehnika transfera embrija, pomoću koje je uzgojen kvalitetni bik Russam, među prvima u Hrvatskoj odabran na temelju genomskog testiranja. No, do sada najveći uzgojni uspjeh ovoga gospodarstva zasigurno je bik Wamures, koji je „produkt“ vlastite, domaće familije krava, a zbog svojih je kvaliteta zahvaljujući CUO Varaždin ušao u sustav EuroGenetik-a – sjeme proizvodi u njemačkom Neustadt/Aischu – najvećem svjetskom simentalskom centru za UO. Upravo ovih dana počinje dobivati i prve njemačke progene testove, koji će do kraja godine biti i dovoljno pouzdani jer ukupno ima u Bavarskoj 171 potomka.

Kvalitetni uzgoj goveda počiva na pouzdanim, jakim familijama krava, a upravo je Wamures uzgojen u izrazito najboljoj familiji krava na OPG-u Mužinić – familiji „T“ (Tetra-Tulipa).

 

Mladost i stručnost u kombinaciji s pouzdanom kvalitetom kroz generacije – to je uzgoj

 

Mlada, vrsna uzgajateljica Marija i krava Tulipa (na slici) simboliziraju strateški cilj, prioritet našeg govedarstva, poljoprivrede i ruralnog razvoja općenito – uzgoj goveda atraktivan mladim ljudima na selu. Neophodna nam je mladost, stručnost, upornost i umijeće uzgoja kvalitetnog blaga kakva je upravo krava Tulipa i njezina velika familija u staji Mužinićevih. Tulipa je nedavno otelila 8. tele i u odličnoj je kondiciji, a takva je bila i njena majka „kraljica“ familije „T“ – Tetra, koja se telila 11 puta i ukupno proizvela više od 80.000 kg mlijeka vrhunske kvalitete (4,62%m.m. – 3,70%m.p.). Plodnost i dugovječnost krase ovu familiju, koja trenutno broji ukupno 22 plotkinje ! Od ukupno ostvarenih 24 međutelidbenih raspona Tetre, Tulipe i njezinih kćeri, čak 20 (83%) je idealnih – 364 dana ! Od početka sudjelovanja hrvatskog uzgoja simentalca u međunarodnom sustavu genomskog testiranja iz ove je familije testirano ukupno 12 kandidata. Prosjek svih tih 12 kandidata izuzetno je dobar u osobinama fitnesa (109) i osobito vimena (čak 114 !). Najbolji je naravno Wamures, koji i danas spada u 5% najbolje rangiranih sinova (polubraće) svojega oca Waldbranda.

 

Wamures – bik iz hrvatske familije – u Njemačkoj

 

Bez obzira kakvi budu (dugo očekivani) progeni testovi bika Wamuresa, sigurni smo u kvalitete ove familije i možemo garantirati da će ona ubuduće dati još puno vrhunskih rasplodnih životinja. OPG Mužinić, vođeno stručnim i mladim, a već dovoljno iskusnim uzgajateljima u sigurnim je rukama i bit će i ubuduće perjanica modernog uzgoja simentalca na ovim prostorima i oslonac daljnje izgradnje sustava koji je neophodan svim mladim uzgajateljima goveda.

 

Damir Pejaković, dipl.inž.agr.

damir.pejakovic@mps.hr

Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

Podržimo i promovirajmo uspješan sustav uzgoja simentalca u Hrvatskoj

Pravo je vrijeme da se svi, kojih se ta tema tiče, ozbiljno pozabavimo pitanjem stanja u uzgoju goveda. Rasplodne junice smo oduvijek uvozili – uvozit ćemo ih i dalje, no, moramo učiniti puno više na uzgoju vlastitih kvalitetnih junica za obnovu i značajno povećanje osnovnog stada. Dobar poticaj za to neka nam bude mjera 2 novog Programa Ministarstva – potpora za uzgoj junica, za koju su predviđena značajna sredstva u slijedeće tri godine i za koji vlada veliko zanimanje uzgajatelja goveda.

Uzgojni, gospodarski, strateški cilj  – glavni i svima zajednički – mora biti značajno povećanje broja mladih, kvalitetnih krava kroz SUSTAVNI stručni uzgojni rad

U Hrvatskoj postoji sustav uzgoja, postoje i provode se uzgojni programi, postoje pojedinačni uspjesi i odlični rezultati, ali nema sustavnog, cjelovitog napretka. Zašto? Više je razloga za to – primarni su oni globalni, gospodarski, no, neosporno je da SUSTAV koji postoji nema sveobuhvatnu podršku i teško se uopće održava, a kamoli da bi generirao ozbiljan napredak. Osvrnimo se na uzgoj simentalske, dominantne pasmine u našem govedarstvu.

Okosnicu, čvrsti temelj sustava čine oni koji stvarno, konkretno, praktično uzgajaju stoku, a to su naši uzgajatelji krava te centri za umjetno osjemenjivanje koji drže bikove. Ostali važni sudionici sustava su veterinarske organizacije, Hrvatska poljoprivredna agencija, savjetodavna služba (HPŠSS) i znanstvene institucije. Imamo temeljnu, nacionalnu organizaciju: Hrvatski savez uzgajatelja simentalskog goveda HUSim – međunarodno priznat – nositelj ključnog projekta genomske selekcije, bez koje se uzgoj goveda više ne može zamisliti. U Hrvatskoj su dva centra za umjetno osjemenjivanje goveda uključena u SUSTAV: Centar za umjetno osjemenjivanje goveda d.o.o. (CUO) Varaždin i Centar za unapređenje stočarstva d.o.o. (CUS) Osijek.

MASIV Pp – naš najbolji bik za krave dojilje i uzgoj teladi za tov (uzgajatelj: Željko Sikora, St.Kapela, ZGŽ, vlasnik: CUO Varaždin)

Najvažniji dugoročni, strateški cilj uzgajatelja goveda je imati uvijek na raspolaganju dovoljan broj vlastitih kvalitetnih, europski konkurentnih bikova za UO u našim centrima, s velikom količinom lako dostupnog sjemena po prihvatljivoj, realnoj cijeni, što garantira zajednički trajni opstanak i uzgojni napredak čitave populacije goveda. U posljednjih 15-ak godina, a posebno od uvođenja genomske selekcije prije 7 godina, taj cilj se velikim dijelom ispunjava, poglavito kroz kvalitetnu suradnju HUSima i CUO Varaždin te regionalno, u Slavoniji sa CUS Osijek. CUO Varaždin danas ima 16 živih simentalskih bikova, od kojih su 2 iz našeg uzgoja (Hevin BB i Masiv Pp) i dovoljno sjemena od još 2 koji su zbog iznimne uzgojne vrijednosti izvezeni u Bavarsku (Wamures i Mozilla). CUS Osijek drži trenutno 5 živih simentalskih bikova, od kojih su dva iz našeg uzgoja (Vigor i Martinez).

Od ogromne je sustavne, strateške važnosti da ta osovina suradnje „uzgajatelji – centri za UO“ opstane i bude sve jača i da se udio kod nas uzgojenih bikova povećava kroz dobro uhodan sustav genomske selekcije.

HEVIN BB – izrazito mliječni bik, osobito pogodan za sirare (uzgajatelj: Emina Burek, Mostari, ZGŽ, vlasnik: CUO Varaždin)

Detalje o ovoj važnoj temi zainteresirani mogu već godinama saznavati kroz dobar SUSTAV informiranja, preporuka i edukacije koji je ustrojen, i to u obliku specijaliziranog glasila „Uzgoj goveda“, koji se redovito, 3 puta godišnje, već 8 godina publicira kao podlistak Mljekarskog lista i tako dolazi u ruke većine zainteresiranih uzgajatelja i podupiruće struke. Imamo i specijalizirani web-portal www.simentalac.com, na kojemu se redovno objavljuju preporuke za korištenje bikova i novosti u uzgoju simentalca. Sve te važne informacije i preporuke uzgajateljima kontinuirano, SUSTAVNO kreira Odbor za uzgoj HUSim-a, u kojemu većinu čine ponajbolji hrvatski uzgajatelji simentalca s dugogodišnjim iskustvom i odličnim rezultatima u uzgoju, a stručnu potporu pruža im nekoliko djelatnika HPA, HPŠSS-a i centara za reprodukciju.

Konkretnih rezultata ima – osjetan je napredak u kvaliteti simentalskih krava, poglavito u stadima uzgajatelja koji su slijedili preporuke za osjemenjivanje u proteklih 15-ak godina. Mnogi od njih u tom su razdoblju uzgojili 3 pa i 4 generacije vrlo kvalitetnih plotkinja, vrhunskih pedigrea, konkurentnih na najvišoj europskoj razini. U zadnjih 15-ak godina u našoj je populaciji simentalca korišteno na desetke tisuća doza sjemena vrhunskih bavarskih bikova – bikovskih očeva, koji su proizvodili sjeme u CUO Varaždin (Vaenomenal, Royal, Polarstern, Martin, Bussard, Impression, Gepard, Weinfur, Weburg, Mertin, Rochus i Hagat). Tome svakako treba pridodati i tisuće i tisuće doza uvezenog sjemena najboljih austrijskih i bavarskih bikova (iz EUROgenetik-a) koji su predvodili top-liste svoga vremena (Eilig, Humid, Weinold, Vanstein, Imposium, Humpert, Manigo, Manton, Hutera, Wille, Waldler, Evergreen, Vitamin, Hurly, Villeroy, Waban). Najbolji naglašeno mesni bikovi za veliku populaciju krava dojilja i uzgoj teladi za tov također su nam bili lako dostupni jer su tri vrhunska bika proizvodila sjeme u CUO Varaždin (Warberg, Raul i Vincenzo). Djelatnici CUO Varaždin obavljaju ogroman posao i u projektu genomske selekcije – veliku većinu uzoraka (krvi ili tkiva) potencijalnih kandidata za bikove uzeli su u stajama naših vrsnih uzgajatelja i dostavili u laboratorij u Bavarskoj. U projektu genomske selekcije postignuti su i do sada najveći pojedinačni i sustavniuspjesi u povijesti simentalskog uzgoja. To su bikovi Wamures i Mozilla, koji su zbog svojih iznimnih uzgojnih vrijednosti iz CUO Varaždin izvezeni u najveći europski simentalski centar BVN (Neustadt/Aisch) i tamo se koriste i u stadima najboljih bavarskih uzgajatelja kao bikovski očevi. Time su naši uzgajatelji kroz suradnju HUSim – CUO Varaždin postali i aktivni sudionici vodeće europske grupacije simentalskog-Fleckvieh uzgoja EUROgenetik. Nije li to odličan sustav koji treba bezrezervno podržati?!

Koja je uloga savjetodavne službe (HPŠSS) u ovom području? Kao i u većini drugih područja, ključno je sveobuhvatno podizanje svijesti, informiranje, educiranje te bezrezervna podrška i promoviranje sustava koji postoji i daje rezultate, ali ograničene i pojedinačne. Da bi rezultati bili opipljiviji i sveobuhvatni, neophodno je usklađeno djelovati na čitavom području uzgoja i cijeloj populaciji. Tisuće i tisuće ženske teladi godišnje nažalost odlazi na klanje ili u tov – taj broj se mora moći barem prepoloviti. Tisuće i tisuće krava i junica još uvijek se osjemenjuje neplanski bez ikakvog cilja, vrlo lošim bikovima. Tisuće i tisuće doza sjemena bikova prodaje se po „damping“ cijenama ili čak dio daje besplatno – kakvi su to bikovi i kome je to u interesu?! Na sve se to može utjecati i jako smanjiti sustavnim usklađenim stručnim djelovanjem na terenu.

Sustavni, kontinuirani uzgojno-selekcijski rad temelj je stočarstva i uopće poljoprivrede i zahtijeva posvećenost i sveobuhvatno, usklađeno stručno djelovanje na cijeloj populaciji.

Damir Pejaković, dipl.ing.agr.
damir.pejakovic@savjetodavna.hr
HPŠSS, područni ured Vrbovec,
član Odbora za uzgoj HUSim-a

Govedarstvo, Savjet, Stočarstvo

Osnove managementa hranidbe u proizvodnji mlijeka

U Republici Hrvatskoj taj udio iznosi od 60-70% (u okruženju iznosi od 50 – 65%). Značajnu pažnju treba polagati hranidbi krava jer njome se bitno utječe na visinu proizvodnje, zdravlje životinja, reprodukciju a velika je razlika u pristupu hranidbi u različitim fazama proizvodnje. Ovisi o dostupnosti voluminozne krme i ostalih komponenti stočne hrane koje razmjerno sudjeluju u obroku životinja te o kvaliteti. Također, različita je u određenim podnebljima kao i sustavima proizvodnje. Obzirom na to, troškovi hranidbe u proizvodnoj cijeni 1 kg mlijeka sudjeluju 55–65% (prema nekim podacima u zemljama u okruženje iznose 50–55%). U našim gospodarstvima prilično je loš odnos proizvodnje mlijeka i potrošnje koncentrata, a potrošnja koncentrata kreće se okvirno od 27–39 kg/100 kg mlijeka, s niskom razinom proizvodnje po kravi u odnosu na zemlje s razvijenijim mliječnim sektorom. Problem kvalitete i plodnosti tla generira proizvodnju loše voluminozne krme. Od krme tu prednjači proizvodnja sjenaže, koja je izrazito neujednačene kvalitete. Još je niz negativnih čimbenika koji često indirektno utječu na prinose i kvalitetu proizvedene hrane, kao npr. velika usitnjenost zemljišnih čestica na terenu, te slaba kvaliteta i slabo korištenje pašnjaka (manjak ispusta na OPG-ima).

Općenito, zbog niza tako negativnih utjecaja previše je koncentrata u obrocima (kukuruza, šećerne repe), pa posljedično tome zbog prisutnosti velike količine lako razgradljivih ugljikohidrata u obroku nerijetko se javlja zakiseljavanje buraga (acidoza). Najviše je problema u razdoblju hranidbe tzv. tranziciji odnosno u prvom razdoblju nakon teljenja (prva dva tjedna). To je osjetljivo razdoblje osobito zbog smanjene konzumacije suhe tvari (negativna energetska bilanca). Često se postavlja pitanje kako rješavati sve te probleme i što poduzeti na vlastitom gospodarstvu da se stanje popravi. Kako nema jedinstvene formule, problematici je potrebno pristupiti maksimalno ozbiljno i rješavati je kontinuirano, jednu po jednu. Smanjivanjem troškova hranidbe može se značajnije poboljšati ekonomičnost proizvodnje mlijeka. Nužno je uz stručnu pomoć pravilnije pristupiti problemima od početka, a početak se može smatrati hranidba u najosjetljivijem razdoblju tranzicije kada se krava priprema za novu laktaciju. Najveći utjecaj na konzumaciju suhe tvari ima kakvoća voluminozne krme a ona je temelj racionalne proizvodnje. Savjetnici Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe za stočarstvo te za ratarstvo na terenu zajednički pripremaju savjete i preporuke za proizvođače mlijeka za proizvodnju krme koja se koristi, nakon sastavljanja i optimizacije obroka, u hranidbi. U stajama se kod hranidbe krava koristi različita mehanizacija i oprema koja bitno smanjuje korištenje ljudskog rada u tim procesima, no preporuka je  kod takvih investicija konzultirati se sa specijalistima savjetodavcima o optimalnom iskorištenje takvih uređaja.

mr. sc. Dario Zagorec

Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

Gdje je nestalo sivo dalmatinsko govedo?

Iako je bilo pokušaja i projekata od stručne javnosti, manje od uzgajivača „sivo dalmatinsko govedo“ nije upisano na listu Ugroženih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja (IZP). Sivo govedo u Dalmaciji nastalo je križanjem buše i drugih tipova, slabije produktivnih goveda s Tirolskim sivim govedom. Upotreba oberintalske pasmine započela je 1898. godine uvozom nekoliko bikova i junica na područje Knina (R. Šic, P. Božić, K. Mihatović, 1994.). Od tog perioda do danas proizvedeni su prijelazni genotipovi kao rezultat interakcijskih efekata križanih pasmina odnosno sojeva i okolišnih, prvenstveno hranidbenih uvjeta. Sivo govedo je pasmina tipično dvojnih proizvodnih osobina – mlijeko i meso. Siva krava jedna je od najučinkovitijih mliječnih životinja, s obzirom na količinu proizvodnje “korisnih sastojaka” mlijeka u odnosu na tjelesnu masu krave i konzumiranu krmu (P. Caput, 2008). Nakon Domovinskog rata uzgoj u tipu sivog goveda je gotovo prestao. Danas  se takva goveda u JRDŽ vode kao križanci za proizvodnju mesa i mlijeka, tako da nitko ne zna koliko stvarno imamo plotkinja u tipu sivog goveda na području Dalmacije. Još je žalosnije da se danas gotovo isključivo uzgoj u tipu sivog goveda bazira na sustavu krava-tele, odnosno proizvodnji mesa. Takav uzgoj goveda se bazira na paši i suhoj voluminoznoj krmi (sijenu) uz minimalni dodatak koncentriranih krmiva u zimskom periodu. 

Mali broj uzgajivača proizvodi i mlijeko, iako znamo da  goveda imaju dobar mliječni potencijal. Ovisno o hranidbenim uvjetima, krava proizvode oko 2.500 – 3.000 kg mlijeka.

Sivo govedo je dugovječna, izdržljiva životinja prilagođena krškom podneblju, dobre plodnosti i što je najvažnije zaživjela je s ljudima i krajobrazom, te je dio povijesti i kulture Dalmacije. Također ovo govedo ima važno mjesno u očuvanju biološke raznolikosti, te je važno za očuvanje postojećih travnjačkih staništa krških polja Dalmacije (Dalmatinske zagore). Kad bi došlo do zaštite izvornosti i standardizacije pasmine od iste se može napraviti vrhunski „brand”, za goveđe meso i u proizvodnji autohtonih sireva. Takav proizvod može dobiti oznaku zemljopisnog porijekla i izvornosti. Ovaj članak može biti prilika za uzgajivače i stručnu javnost da se ponovno pokrene inicijativa o zaštiti „Sivog dalmatinskog goveda“ i da se isto uvrsti na popis zaštićenih i izvornih pasmina  domaćih životinja.

Ivica Kosor, dipl. ing. agr.

 viši stručni savjetnik (stočarstvo)

Literatura:

Šic R., Božić P., Mihatović K. (1994): Oplemenjivanje hrvatske buše sivom tirolskom pasminom goveda tijekom 95 godina. Zagreb, 1994.

 

Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

UZGOJ je temelj govedarstva

Sve dok ne učvrstimo i ne profesionaliziramo uzgojne i proizvođačke organizacije, nećemo moći zaustaviti negativne trendove u govedarskom sektoru. 

U svim zemljama s uspješnim govedarstvom uzgajatelji čvrsto drže uzgoj stoke u svojim rukama, organizirano kroz svoje udruge (Zuchtverband, breeding association). Te udruge spadaju u temeljne organizacije života na selu (ruralni razvoj!) i svaki uzgajatelj koji se bavi uzgojem matične („pedigrirane“) stoke član je svoje lokalne ili regionalne udruge. Na taj način osigurava se stalni genetski napredak, ali i barem jednako važna sigurnost i stabilnost plasmana rasplodne i tovne stoke kao vrlo važnog izvora prihoda većine proizvođača u govedarstvu. Uzgajatelji tako zajednički, organizirano drže uzgoj i tržište stoke u svojim rukama. Naravno, za tako važne poslove moraju imati profesionalno zaposlene stručne ljude. Primjerice, jedna takva udruga u Austriji ili Njemačkoj, koja okuplja uzgajatelje nekoliko desetaka tisuća matičnih krava, ima u prosjeku 10-ak zaposlenih i godišnji promet stoke u vrijednosti nekoliko milijuna Eura. Najveće udruge broje i do 80.000 krava i ostvaruju godišnji promet od 15-ak milijuna Eura. Glavnina financiranja rada profesionalno zaposlenih stručnjaka u udrugama ide iz članarina po grlu stoke u matičnim knjigama i iz postotne naknade od svakog grla prodane stoke. 

goveda1_2_12.jpg

Može li tako nešto funkcionirati i kod nas? Nastojanja da se uspostave takve udruge i savezi traju već 15-ak godina. Bolje bi bilo reći revitaliziraju jer tradicija udruživanja je 100-godišnja, no, nažalost nije bilo kontinuiteta. Danas imamo dva središnja saveza uzgajatelja simentalskog i holstein goveda (HUSim i SUHUH), ali bez čvrste strukture i reprezentativnosti i još važnije bez profesionalno zaposlenog kadra koji bi mogao raditi važne komercijalne poslove kao što je prodaja i izvoz stoke, tako da se danas time nitko ozbiljno ne bavi.  

Krajnje je vrijeme da se ova jako važna tema ozbiljno stavi na dnevni red i jednom konačno te organizacije postave na zdrave noge. A to se može sa samo jednom lipom (0,01 kn) po litri mlijeka. Predlažemo koncept, raspravili smo ga s uspješnim uzgajateljima i oni ga podržavaju.

I u postojećim uvjetima neke udruge su i bez velike podrške i profesionalnog kadra zadnjih desetak godina ponešto radile i napravile na unaprjeđenju uzgoja. Oni danas imaju i kvalitetnih rasplodnih junica za prodaju. O svemu tome možete pročitati na portalu uzgajatelja simentalskog goveda Zagrebačke županije  www.simentalac.com

 

Damir Pejaković, dipl. ing. agr.
rukovoditelj Odsjeka za govedarstvo

 

Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

NorFor u Hrvatskoj – početak vrlo značajnog projekta za naše govedarstvo

Što je „NorFor“ ?

Skraćenica je to za Nordijski sustav procjene hranjive vrijednosti krmiva i upravljanja hranidbom goveda, koji je u primjeni od 2001. godine u Danskoj, Švedskoj, Norveškoj i Islandu. Po tom sustavu u tim se zemljama danas hrani oko 1.000.000 krava. Smatra se najnaprednijim sustavom u svjetskim razmjerima i ima veliki potencijal korištenja diljem svijeta jer najučinkovitije koristi sva dosadašnja stečena znanja, znanstvena istraživanja i praksu bez obzira odakle dolaze – ne poznaje granice.

Otkud „NorFor“ u Hrvatskoj ?

U Hrvatskoj se na hranidbi goveda radi desetljećima. Mnoge su institucije, tvrtke i pojedinci angažirane na tom području, ali nema izgrađenog sustava jedinstvenog vrednovanja krmiva i sistematične primjene znanja, znanosti i istraživanja u praksi pa su proizvodni rezultati ukupno prilično slabi. Prof.dr.sc. Darko Grbeša sa Zavoda za hranidbu životinja Agronomskog fakulteta u Zagrebu, pokrenuo je inicijativu uspostave kvalitetnog sustava upravljanja hranidbom goveda na nacionalnoj razini. Godinama se prate i analiziraju različiti sustavi koji se primjenjuju u okruženju, u drugim europskim i prekomorskim zemljama. Izbor sustava za primjenu u Hrvatskoj i nije bio tako težak jer „NorFor“ je istovremeno i sveobuhvatan i pogodan za primjenu u praksi jer je nastao na inicijativu farmera i terenskih savjetnika koji ga svakodnevno testiraju i vrlo učinkovito koriste na farmama u skandinavskim zemljama, u kojima je govedarstvo u samom svjetskom vrhu po efikasnosti. 

U Zagrebu i Vrbovcu održana je inicijalna radionica budućeg projekta

Radionicu su zajednički organizirale tri institucije – nositelji projekta u Hrvatskoj: Agronomski fakultet u Zagrebu (Zavod za hranidbu životinja), Hrvatska poljoprivredna agencija i Poljoprivredna savjetodavna služba. „NorFor-ekipa“ došla je u najjačem sastavu:

  • Patrik Nordgren (Švedska) – manager NorFor-a,
  • Ole Kristensen (Danska) – predsjednik glavnog odbora,
  • Harald Volden (Norveška) – idejni začetnik i utemeljitelj,
  • Nicolai Ingemann Nielsen (Danska) – voditelj stručnog tima za izračune obroka.

Iz Poljoprivredne savjetodavne službe u radionici je sudjelovalo pet savjetnika iz odsjeka za govedarstvo, koji će od samog početka biti izravno uključeni u uspostavu „NorFor-sustava u RH“ i primjenu na terenu: Tomislav Mesić (Koprivnica), Jurica Bengeri (Varaždin), Tomislav Mikel (Požega), Tomislav Koturić (Osijek) i Damir Pejaković (Vrbovec).

norfor1_10_10.jpg

Najbolja i najvažnija radionica za govedare PSS-a nakon završetka FSSP-a (prije više od 10 god.) 

U radionici je aktivno sudjelovao i Dario Zagorec, zamjenik ravnateljice, te dao bezrezervnu podršku uspostavi ovog projekta od velike važnosti za hrvatsko govedarstvo i za Poljoprivrednu savjetodavnu službu.

Cilj je radionice bio detaljno analizirati stanje organizacije hranidbe goveda u Hrvatskoj, s naglaskom na učinak triju ključnih institucija koje su izravno zadužene za nepristranu, znanstveno i stručno utemeljenu podršku gospodarstvima koja se bave govedarskom proizvodnjom. Rezultat radionice vrlo je pozitivan i svi sudionici jedinstveni su u stavu da se ide u zajednički projekt primjene „NorFor-sustava hranidbe goveda u Hrvatskoj.“

 Što se radilo na radionici ?

Radionica je bila koncipirana u tri dijela. U prvome dijelu ideja projekta i NorFor-sustav hranidbe goveda predstavljeni su svim važnim subjektima u govedarskoj proizvodnji, počevši od samih predstavnika proizvođača, mljekarske industrije, tvornicama stočne hrane te znanstvenim i stručnim institucijama izravno uključenim u područje hranidbe goveda. Ideja je u načelu dobro prihvaćena i podržana, posebno od strane samih proizvođača.

U drugome dijelu radionice detaljno je proučeno sadašnje stanje i dosadašnja dostignuća u procjeni hranidbene vrijednosti krmiva za goveda, kao i organizacija upravljanja hranidbom na gospodarstvima koja se bave govedarskom proizvodnjom u nas. U tu je svrhu proučen konkretan primjer moderne proizvodnje mlijeka sa simentalskom pasminom krava, i to na farmi Kristijana Pandeka, nedaleko Vrbovca. U trećem dijelu radionice donijeta je završna ocjena stanja i napravljene su glavne smjernice za pokretanje prve faze – pilot projekta.

Kako skandinavski eksperti ocjenjuju stanje u Hrvatskoj ?

 Rijetko kada u našoj zemlji boravi ovako stručna ekipa iz nekog područja i to u svrhu analize naše prakse i pružanja najkonkretnije podrške uspostavi kvalitetnog sustava upravljanja. Svaki detalj pomno je analiziran, naporno se radilo od rana jutra do kasno u noć u ugodnom ambijentu „Hotela Bunčić“ u Vrbovcu, koji se dokazao kao vrlo pogodno mjesto za ovakav tip radionica. Primjer iz prakse, farma mladog uzgajatelja Kristijana Pandeka, pružila je upravo ono što su svi sudionici očekivali – detaljan uvid u naše trenutne mogućnosti upravljanja hranidbom goveda. Skandinavski su eksperti bili vidno iznenađeni razinom znanja, iskustva i potencijalom za napredak kojime raspolažemo u segmentu proizvodnje krme i hranidbe goveda.

Naš je temeljni problem nedovoljna suradnja i nedovoljno korištenje vlastitih snaga, a sve to je zbog potpunog izostanka bilo kakve ozbiljne organizacije proizvođača u govedarskom sektoru. U skandinavskim zemljama stanje je potpuno obrnuto – sve počiva na farmerima i svemu su vlasnici farmeri, udruženi u jake organizacije, najčešće kooperative (zadruge). Te organizacije diktiraju tko što radi, postavljaju jasne ciljeve i zadatke, a sve u svrhu boljitka farmera i napretka održive govedarske proizvodnje.

Ovaj projekt prava je prilika našim proizvođačima i ključnim institucijama iz domene govedarstva da čvrstom međusobnom suradnjom, uz pomoć NorFor-sustava koji je provjereno vrlo učinkovit, učine značajan napredak u najvažnijem segmentu govedarske proizvodnje – efikasnom, profitabilnom korištenju prirodnih resursa (zemljište i krma). 

norfor2_10_10.jpg norfor3_10_10.jpg 

Lucerna i kukuruzna silaža – neke od naših komparativnih prednosti – moramo ih bolje koristiti.
NorFor-sustav i skandinavski eksperti u tome će nam zasigurno puno pomoći.

 Koji su slijedeći koraci u projektu ?

Do kraja godine projekt će se detaljno razraditi i definirati te uspostaviti čvrsta suradnja partnerskih institucija. Paralelno će se svi sudionici s naše strane temeljito educirati za korištenje sustava NorFor-hranidbe na našim farmama. Vrlo važan segment je i laboratorijsko analiziranje krmiva, koje se mora podići na razinu neophodnu za primjenu NorFor-sustava vrednovanja krmiva, kao i izrada tablica hranjivih vrijednosti voluminoznih krmiva. Taj će veliki posao nositi Hrvatska poljoprivredna agencija i Agronomski fakultet u uskoj suradnji sa skandinavskim partnerima.

Početkom iduće godine kreće provedba pilot-projekta na 10 farmi u 5 županija (Zagrebačka, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Požeško-slavonska i Osječko-baranjska). Pilot-projekt trajat će godinu i pol dana, kako bi se obuhvatila krma proizvedena u protekloj sezoni i ona koja će se proizvesti u slijedećoj vegetacijskoj sezoni – planira se detaljna analitika na ukupno 100-tinjak uzoraka krme. Nakon pilot-faze projekt će ići u punu provedbu i na ostalim županijama.

Bit će tu jako puno posla za sve tri institucije i trebat će nam puna podrška resornog ministarstva, ali i svih ostalih sudionika u sektoru govedarstva. Najviše podrške očekuje se od samih proizvođača, u čijem je interesu uspostava jednog moćnog sustava koji će im omogućiti efikasno upravljanje najvažnijim resursom i najvećim troškom u proizvodnji – krmom i hranidbom.

 

mr. sc. Dario Zagorec,
zamjenik ravnateljice

Damir Pejaković, dipl. ing. agr.,
rukovoditelj Odsjeka

Tomislav Mesić, dipl. ing. agr.,
viši stručni savjetnik

Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

NOVA ERA u uzgoju bikova

Centar za unaprjeđenje stočarstva Osijek vlasnik je bika Waus-a, kojega je uzgojila obitelj Jurkas iz Harmice u Zagrebačkoj županiji. U suradnji s austrijskim Genostar-om bik je u ranoj fazi genotipiziran i testovi su vrlo dobri pa su Austrijanci zatražili njegovo sjeme za provedbu test-osjemenjivanja na plotkinjama u svojem uzgojnom području (Donja Austrija i Štajerska). To nam garantira da će bik za 3,5-4 godine dobiti pouzdan progeni test u austrijsko-njemačkom „GZW-sustavu“ i biti usporediv sa svim bikovima koji se koriste u najboljim uzgojima Europe.

Ovaj važan događaj smatramo prekretnicom u uzgoju bikova simentalske pasmine u Hrvatskoj i učinit ćemo sve da ovakvi naši konkurentni bikovi što prije prevladaju u uzgoju u Hrvatskoj u suradnji s austrijskim i njemačkim partnerima. To je konkretna priča o konkurentnosti u svjetlu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. 

Opširnije o svemu tome pročitajte na portalu uzgajatelja simentalca Zagrebačke županije:  www.simentalac.com.  

 

Damir Pejaković, dipl. ing. agr.
rukovoditelj Odsjeka za govedarstvo

 

Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

Proljetna paša goveda i nadam buraga

Prvih dana stoku treba pustiti na što veću površinu pašnjaka kako bi se goveda nižeg hijerahijskog ranga mogla uspješno skloniti pred životinjama višeg statusa. Preporuča se da prvih dana privikavanja na pašnjak i ogradu u stadu nema jako plahih životinja. Također se treba držati pravila postupnog privikavanja na pašu. Prvi dan paša neka traje sat vremena, drugi dan sat duže. Čitavo vrijeme privikavanja na pašu, goveda treba dohranjivati sijenom i/ili silažom. Priprema životinja odnosno njihove mikroflore buraga za pašu, traje 7 do 10 dana

Ispaša goveda u rano proljeće ili početkom jeseni na bujnim, vlažnim i bjelančevinama bogatim pašnjacima može dovesti do nadama buraga. Nadam buraga se češće javlja na mladim travnjacima, osobito onima koji u sebi sadrže leguminoze poput lucerne i djetelina. Napajanje stoke prije i poslije mlade paše pojačava pojavu nadama. Akutni nadam se razvija  1 do 2 sata nakon uzimanja zelene krme. Ako se životinji ne pomogne sondiranjem i davanjem preparata koji razbijaju pjenu, do uginuća obično dolazi nakon 4 do 8 sati.

Prošireni burag vrši pritisak na ošit i jednjak pa su disanje i protok krvi otežani. Može se pojaviti i atonija buraga. Mlađe životinje i životinje koje pohlepno jedu sklonije su nadamu. Akutni nadam buraga nastaje zbog pjenušavog vrenja u buragu prilikom čega se stvaraju velike količine stabilne viskozne pjene koja ne dopušta oslobađanje plinova iz probavnog sustava.

Nadam nastupa vrlo brzo. Životinja je nemirna, volumen trbuha se povećava, trbušna stjenka je tvrda i napeta, prestaje rad buraga i podrigivanje. Disanje je sve teže, životinja pjeni na usta. Kako vrijeme odmiče, govedo postaje apatično, obično mirno stoji raširenih prednjih nogu, a mišići mu podrhtavaju. Na koncu se životinja guši, gubi svijest, ruši se i ugiba u grčevima.

Ovisno o vrsti nadama (pjenušavi ili slobodnim plinom) poduzima se terapija. Za početak je to sondiranje. Ako sondiranje ne daje rezultate, životinji se daju sredstva koja razbijaju površinsku napetost sadržaja buraga i razaraju pijenu.  Obično se na gospodarstvu poseže za dostupnim priručnim sredstvima poput jestivog ulja, posebno maslinovog (1-2dcl), 50-60 postotnog etilnog alkohola (3-4 dcl, svinjske masti (200-300 g, ribljeg ulja ( 2,5-3 dcl), mlijeka (1 l), terpentinskog i lanenog ulja (1 dcl).  Korisno je na gospodarstvu imati veterinarske preparate protiv nadama. Ako je život grla ugrožen, vrši se troakiranje, ruminotomija ili se životinja šalje na klanje.

burag.jpg

burag1.jpg
Sondiranje i mjesto troakiranja prilikom nadama buraga (Crtež: I. Jukić)
burag2.jpg 
burag3.jpg
Troakar i drvo s rupom za imobilizaciju
 usne šupljine i prolaz sonde (Crtež: I. Jukić)
  
Pridržavajući se postupnog privikavanja goveda na mladu pašu uz dodavanje sijena i/ili silaže, izbjeći ćete glavninu problema vezanih uz nadimanje buraga.
 
                Područni odjel HPK-a Sisačko-moslavačke županije
 Ivan Jukić, dipl. ing. agr., viši stručni savjetnik za stočarstvo
Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

Novi pristup hranidbi rasplodnih junica

Dr. Arlyn Judson (Jud) Heinrichs radi od 1982. godine na Penn State Sveučilištu u Odjelu za mljekarstvo i stočarstvo, gdje se bavi znanstvenim istraživanjima  i savjetodavnim radom. Njegova specijalnost je hranidba mliječnih krava i rasplodnih junica. Glavninu svog znanstvenog rada  posvetio je proučavanju rasta i razvoja rasplodnih junica. Razvio je sustav mjernih traka za određivanje težine kod junica Holstein pasmine na osnovi mjerenja obujma grudnog koša koji je trenutno u uporabi u mnogim zemljama. Također je kao jedan od suradnika radio na razvoju Penn State separatora za određivanje usitnjenosti komponenti krme i TMR-a. 

Rasplodne junice predstavljaju veliki trošak po pitanju hrane, smještaja i ljudskog rada, a sva ta uložena sredstva vraćaju se tek nakon teljenja. Istraživanja su pokazala da troškovi hrane za junice čine 12% od ukupnih troškova mliječne farme. Upravljanje sustavom uzgoja rasplodnih junica mora osigurati junice najbolje kvalitete s visokim proizvodnim potencijalom uz što manje troškove za farmu i minimalni utjecaj na okoliš. Stočna hrana predstavlja najveći trošak u uzgoju rasplodnih junica, stoga je smanjenje troškova hrane glavni i jedini način smanjenja ukupnih troškova uzgoja.

Koncept hranidbe rasplodnih junica koji je razvio Dr. Heinrichs bazira se na preciznoj hranidbi s većim udjelom koncentrata u obroku a manje voluminozne krme.

U dosadašnjoj praksi uzgoja junica širom svijeta hranidba se bazirala uglavnom na voluminoznoj krmi lošije kvalitete (sjenaža, sijeno, slama, kukuruzovina, malo kukuruzne silaže) s vrlo malo krmne smjese ili bez nje. Voluminozni dio obroka junice su dobivale bez ograničenja. Cilj hranidbe s puno voluminozne krme lošije kvalitete bio je spriječiti debljanje junica, osigurati prihvatljiv dnevni prirast i spriječiti da junice osjećaju glad kao i smanjenje troškova, no prema Dr. Heinrichsu takva hranidba je puno skuplja nego što se misli.

Pristup koji zastupa Dr. Heinrichs je upravo suprotan. On se bazira na ograničenom dnevnom unosu obroka koji se sastoji od veće količine koncentrata do 50%, a manje količine voluminoznih krmiva, tako sastavljen visoko probavljiv obrok u manjoj količini suhe tvari osigurava sve hranjive tvari za potreban dnevni prirast, dakle junice su gladne, ali rastu.

Kod precizne hranidbe koja se bazira na ograničenom unosu hrane cijeli probavni sustav se „racionalizira“ i time se osigurava  bolje iskorištenje (konverzija) hrane, manje metaboličke energije se troši za probavu i u konačnici dnevna količina izlučene balege i urina je manja – zagađenje okoliša nitratima je manje.  

Područni odjel HPK-a Koprivničko-križevačke županije
Tomislav Mesić, dipl. ing. agr.,
stručni suradnik za stočarstvo