Vijest

Kada rezidbu jabuke povezujemo s određenim fenofazama tijekom godišnjeg ciklusa (zimski rez, ljetni rez), uvijek moramo razmišljati o tome da li čuvamo energiju stvorenu procesima fotosinteze u listovima, granama, ili je odbacujemo. Isto vrijedi kad se radi o zimskom rezu ili ljetnom rezu.

Rezidba se najčešće obavlja tijekom zimskih mjeseci kada voćka miruje. Hranjiva su se povukla u drvenaste dijelove, u grane, u deblo i u dijelove korjenova sustava zadužene za čuvanje hranjiva tijekom mirovanja.

Krenimo sa periodom nakon berbe plodova. Nakon berbe listovi nastavljaju stvarati produkte fotosinteze, stablo je oslobođeno plodova kao velikih potrošača. U ovoj fazi odvija se i završna diferencijaciju cvjetnih pupova za narednu godinu i priprema samu krošnju i drvo za zimski odmor. Dapače, tek sad, kad je stablo oslobođeno plodova kao velikih potrošača, može si „dozvoliti“ da akumulira nešto energije i za sebe. U listopadnim biljkama, voćkama, stablu jabuke, razina rezervi ugljikohidrata varira tijekom sezone rasta. Rezerve su uglavnom niske tijekom razdoblja cvatnje i početka diobe staničja mladih plodova, a visoke u tijeku berbe plodova. Akumulacija ugljikohidrata za naredno proljeće odvija se uglavnom nakon berbe pa sve do razdoblja pada lišća. Najvažniji razlog uskladištenja fotosintezom stvorenih ugljikohidrata po berbi je opskrba voćke energijom za narednu godinu na početku ciklusa rasta, kada se istovremeno događa rast vegetativnih i reproduktivnih organa, cvatnja, čak i rast korijena, a nema još dovoljno lisne površine. Vrste i sorte koje rano dozore, rano se oberu, imaju do pada lišća period akumulacije znatno dulji od kasnih sorata, pa mogu i značajno više nakupiti asimilata i pripremiti rodno drvo za narednu sezonu. Razne bolesti ili fiziološki stresovi (marsonina, čađava krastavost, fiziološka defolijacija…) koji se javljaju na kraju vegetacijskog ciklusa, a smanjuju lisnu površinu, kao i jako uklanjanje lišća rezidbom pred berbu (s ciljem bolje obojenosti plodova) mogu smanjiti skladištenje rezervi u višegodišnjim organima i negativno utjecati na kvalitetu kretanja vegetacije, bujnost, cvatnju u sljedećem ciklusu. Također, kasne sorte koje se kasno beru imaju i kraći period na akumulaciji hranjiva za narednu godinu (Idared, Granny, Crisp Pink…) te u prerodnim godinama ne mogu stvoriti dovoljno rezervi, pa je najčešće potreba i folijarna prihrana nakon obavljene berbe.

1. REZIDBA U POČETKU OPADANJA LIŠĆA. Činjenicu da se nakon berbe u listovima stvaraju i nakupljaju hranjiva koje voćka sprema za rezerve za narednu vegetaciju možemo iskoristiti da pokušamo smanjiti bujnost prebujnih dijelova nasada. Rezidbom vodopija i rezidbom u sistemu izolacije vrha provodnice odbacujemo dijelove vrhova dok su u njima još hranjiva (i lisna masa na njima) te time  pomalo „oslabimo“ stablo za narednu vegetaciju. Na ovaj način možemo djelomično i produžiti vremenski period rezidbe, što je od velike važnosti kad nedostaje rezača.

Također, rezidbu nakon berbe možemo započeti na sortama i dijelovima nasada koji su imali vrlo mali urod u protekloj vegetaciji, te su stvorile dovoljne rezerve tijekom vegetacije i ishranile nove cvjetne pupove.

Stabla koja su bila vrlo rodna, trebala bi nakon berbe dobiti folijarnu prihranu, isto tako i što ranije dok je tlo toplo jesenski dio gnojidbe. Bolje je da se rast korijena odvija u jesen, a ne u proljeće kad je u konkurenciji sa rastom i cvatnjom. S rezidbom nakon vrlo rodne godine bi trebalo pričekati da svo lišće padne i da se sva hranjiva povuku u deblo i dijelove stabla, u kojima se akumuliraju hranjiva tijekom mirovanja, što je oko 15-20 dana po padu lišća.

2. REZIDBA U POČETKU KRETANJA VEGETACIJE Ukoliko režemo jabuku u proljeće kada su sokovi i hranjiva već u granama i u poluotvorenim pupovima, ponovno odbacujemo dio hranjiva i ugljikohidrata koji su se u grane vratili iz korijena i debla te time zapravo otežavamo pravilan razvoj, završnu mikro diferencijaciju unutar cvjetnih pupova, a ponekad i samu cvatnju. Tada odbacujemo i značajan dio auksina, hormona rasta koji se nalaze u terminalnim pupovima, što može biti problematično posebice u nasadima i sortama slabije bujnosti ili kod alternativno vrlo jake cvatnje.

U slučaju jake cvatnje, slabije bujnih stabala, imamo situaciju da energija i hranjiva odlaze u veći broj potrošača, pupova, što donekle usporava proces kretanja, a zatim ista hranjiva koja se već nalaze u granama odbacujemo rezom. Jedini korisni efekt mogao bi biti u zavlačenju vegetacije i odgodi cvatnje. Rezidbom prije kretanja vegetacije smanjili bi broj potrošača, energija i hranjiva bi se preusmjerili u manji broj ostavljenih što znači bolju ishranjenost ostavljenoga. Stoga bi se takvi dijelovi voćnjaka (slabo bujni i vrlo rodni) trebali orezivati u periodu dubokog mirovanja.

3. REZIDBA U PERIODU MIROVANJA Kada su sva hranjiva uskladištena u deblu i korijenu, u periodu (prosinac – veljača) nema odbacivanja hranjiva i stvorenih ugljikohidrata. Rezidbom reguliramo samo odnos jačine korijena i za tu jačinu korijena potreban broj pupova, odnosno grana. Jakom rezidbom smanjujemo broj pupova – potrošača, a time i povećavamo bujnost po ostavljenom pupu. Slabom rezidbom ostavljamo više pupova, dakle više potrošača, pa time i smanjujemo bujnost po pupu. Ukoliko je potrebno pojačati bujnost, snižavamo nešto visinu stabla prevođenjem na novi vrh i povratno prikraćujemo, uz naravno pojačanu gnojidbu. Ukoliko je stablo prebujno, rezidba mora biti umjerenija, a gnojidba smanjena. Kako ovom rezidbom najviše utječemo na očuvanje uskladištenih hranjiva, ona je od velike važnosti nasade u redovnoj rodnosti, slabije bujne sorte, slabije dijelove nasada, slabo bujne voćnjake…

Ukoliko smo upoznati sa svime navedenim, možemo rezidbu u nasadu organizirati na način da maksimalno iskoristimo uskladištena hranjiva i energiju koju je voćka skupila u periodu nakon berbe do pada listova (ovisno o sorti, bujnosti nasadi, alternativnoj rodnosti, itd.). Na taj ćemo način svaku kategoriju orezati u njoj najpovoljnijem periodu tijekom zimskog mirovanja. Produžiti ćemo si period rezidbe, što također može biti od važnosti.

PRIMJER: U nekim ispitivanjima o ovisnosti termina rezidbe kod sorte GALA – od 75 dana pred padom lišća do 20 dana nakon kretanja vegetacije – uočeni su vrlo različiti rezultati. (Greene, D.W. (University of Massachusetts.); Sincuk, J.; Krupa, J.)

1. Rezidba nekoliko dana nakon početka kretanja pupova, rezultirala je najmanjom krupnoćom ploda.
2. Rezidba u tijeku zimskog mirovanja imala je najveću krupnoću ploda.
3. Rezidba prije pada lišća u 2009./2010. izazvala je veću čvrstoću pulpe, veći sadržaj topive suhe tvari, veću titrabilnu kiselost i niži omjer topive suhe tvari / titrabilne kiselosti, u usporedbi s rezidbom tijekom mirovanja.
4. Među vremenima rezidbe tijekom mirovanja, rezidba 36 dana nakon pada lišća rezultirala je najnižim vrijednostima čvrstoće pulpe i topive suhe tvari.
5. Rezidba stabala koja su još imala lišće, uglavnom od 46 do 25 dana prije opadanja lišća pokazala je 6-dnevno kašnjenje u bubrenju pupova u sljedećoj godini od stabala orezanih tijekom mirovanja.

Iz navedenog primjera očito je kako vrijeme rezidbe može imati vrlo značajan utjecaj na kvalitetu i svojstva plodova jabuke.

Lišće ovih dana polako opada od sorte do sorte. Red chief, Zlatni delišes, Jonagold… Vrijeme je da si polako napravimo raspored rezidbe uvažavajući bujnost pojedinih redova, pojedine sorte, količinu pupova za narednu godinu, te si na taj način i produljimo period rezidbe za koji je sve teže naći radnu snagu.

Adrian Horvat, dipl. ing.