MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Povrćarstvo

Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Lukova zlatica

Lukova zlatica Lilioceris merdigera (L.) periodično se pojavljuje kao štetnik na bijelom luku i poriluku, ali do sada nisu zabilježene ekonomski značajne štete. Domaćini ovog štetnika su biljke roda Allium, Lilium, Polygonatum i Convallaria.

Lukova zlatica oštećuje luk izgrizanjem lista. Štetu prave i odrasli oblici i ličinke, no štetniji je stadij ličinki. Odrasli kukci su kornjaši crvene boje, veličine tijela od 6 do 8 mm, sa izraženim crnim ticalima. Prema podacima iz literature ima jednu generaciju godišnje. Prezimljuje kao imago (odrasli kukac) u tlu. U proljeće izlaze iz tla i hrane se lišćem luka i drugih biljaka. Nakon kopulacije, u razdoblju od travnja do početka lipnja, ženka odlaže jajašca na naličje lista. Jaja su narančasto crvene boje, veličine 1 mm. Najčešće su odložena u skupine od 2 do 10 jajašaca. Jedna ženka može odložiti do 250 jaja.

Slika 1: jaja lukove zlatice (foto: S. Slovic)

Po izlasku iz jaja, ličinke se hrane izgrizanjem lišća, pri čemu najčešće ostavljaju epidermu lista. Ličinke su smeđe-žute boje sa crnom glavom i prekrivene su vlastitim izmetom. Vrlo su proždrljive. Po završetku razvoja, ličinke se spuštaju na tlo gdje se kukulje. Nakon kukuljenja izlazi imago, koji se kratko vrijeme hrani i krajem ljeta odlazi na prezimljenje.

Slika 2: ličinke lukove zlatice (foto: S. Slovic)

Preporuka je da se mehanički uklanjaju listovi luka sa jajašcima i ličinkama. Dopuštenje za kemijsko suzbijanje ovog štetnika ima insekticid Decis 2,5 EC.

Izvor: https://www.ivr.si/wp-content/uploads/2017/11/Rde%C4%8Denoga-lilijevka.pdf

Suzana Slovic, dipl. ing. agr.

e-mail: suzana.slovic@mps.hr

Povrćarstvo, Savjet

Vađenje i skladištenje mrkve

Mrkva se vadi kad se korijen potpuno razvije,  dosegne oblik i veličinu karakterističnu za pojedini hibrid. Može se  vaditi i koristiti prije pune tehnološke zrelosti za prodaju mlade mrkve u vezicama ili za prodaju mlade mrkve u svježem stanju bez lišća. Kod vađenja mrkve, naročito ako je cilj duže skladištenje važno je da se vađenje obavi u fazi tehnološke zrelosti jer je ona jako značajna za samu duljinu čuvanja. Ukoliko se mrkva ne izvadi u fazi tehnološke zrelosti , moguća je retrovegetacija na račun rezervnih  tvari iz korijena, a samim time se umanjuje nutritivna vrijednost, prinos, ali i sposobnost dužeg čuvanja iste.

Način vađenja mrkve ovisi o raspoloživoj mehanizaciji. Na manjim površinama koriste se prilagođene vadilice za krumpir ili posebni konstruirani podrivači koje podrivaju tlo ispod zadebljalog korijena, mrkva se čupa i sakuplja ručno.

Vađenje mrkve podrivačem i ručno sakupljanje (foto : Ljubomir Peričić)

Na većim površinama vađenje mrkve se obavlja kombajnom za mrkvu, a može biti jednofazno ili dvofazno. Kod jednofaznog vađenja mrkve radni organi dižu korijen zajedno s zemljom, čupači rade na principu beskonačnih traka, hvataju lišće i čupaju korijen. Lišće s korijena se reže, a korijen s transportnim sistemom odlaže u boks palete drvene ili plastične. Npr. na Vranskom polju se prakticira za vađenje od proljeća sve do pojave prvih jesenskih mrazeva dok lisna masa ( cima ) ne strada.  Za normalno odvijanje jednofaznog vađenja lisna masa ( cima ) mora biti zdrava i čvrsta ( slika 2. i 3. ), ukoliko nije taj preduvjet ostvaren dolazi do velikih gubitaka tijekom samog vađenja .

Jednofazno vađenje mrkve na Vranskom polju ( foto: Ljubomir Peričić )

Kod dvofaznog vađenja lisna masa ( cima ) se ukloni ili tarupira , te se vadilicom izvadi korijen . Ovaj način se prakticira za vrijeme suhog vremena i umjerene  prosušenosti tla kako bi korijen ostao što čišći. Npr. na Vranskom polju se prakticira za vađenje u jesensko – zimskom periodu.


Dvofazno vađenje mrkve na Vranskom polju( foto : Ljubomir Peričić )

Nakon vađenja mrkva se u boks paletama otprema u hladnjače gdje se skladišti pri temperaturi od 1ºC i pri relativnoj vlažnosti zraka od 97% ( slika 6. ).

Skladištenje mrkve (foto : Ljubomir Peričić)

                            Ljubomir Peričić,dipl.ing.agr.
stručni savjetnik hortikulture

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Puževi u vrtu

Puževi golaći važni su štetnici, koji se mogu pronaći u svakom povrtnjaku i okućnici. Najveće štete pričinjavaju ishranom na plodovima i sočnim mladim listovima, mada se u praski dešava da sliste i čitave gredice tek izniknulih mahuna, tikvica, krastavca i raznih presadnica. Dnevno mogu pojesti u omjeru i do pola svoje težine, što dovoljno govori o golemim štetama. Osim što čine grizotine, puževi oštećuju proizvode sluzavim tragovima, izmetom i svojom prisutnošću te također otvaraju put za različite patogene gljivice i bakterije.

Slike 1.  Štete od puževa (Foto: Ana Posedi)

Od preventivnih mjera suzbijanja može se već prilikom same pripreme tla za sadnju povrća finom obradom tla smanjiti kretanje puževa između njihovih skloništa u tlu i biljaka, a na niskim temperaturama puževi izbačeni na površinu izloženi su smrzavanju. Optimalnom  gnojidbom i sadnjom zdravih presadnica može se skratiti razdoblje osjetljive faze biljaka te košnjom šireg pojasa oko nasada može se spriječiti dolaženje novih jedinki puževa.

Puževe se može privlačiti postavljanjem hranidbenih trapova u koje se ulijeva pivo, ostaci voća, mlijeko, mješavina vode i kvasca, suha hrana za mačke i pse itd. te je potrebno redovito odstranjivanje ulovljenih puževa i mijenjanje mamaca, odnosno hrane.

Za sprječavanje kretanja puževa prema biljkama mogu se postaviti bakrene trake ili ograde, koje se ukapaju u tlo do 8 cm dubine, dok im je visina iznad tla 15-25 cm. U doticaju s bakrom puževi dožive električni šok te su time odbijeni. Barijere načinjene od piljevine, pepela, vapna ili mineralnih gnojiva, slame, borovih iglica, kore drveta, usitnjenih ljusaka jaja, skidaju sluz s tijela puževa te onemogućavaju njihovo daljnje kretanje izazivajući dehidraciju i naposljetku ugibanje. No, njihov učinak izostaje ako je u nasadu prisutna vlaga, kao posljedica kiše ili zalijevanja.

Pojedine biljke, kao što su dragoljub, kadulja, ružmarin, lavanda, komorač, češnjak ili kim imaju repelentno djelovanje na puževe. Tako u vrtu možete zasaditi navedene biljke ili od njih pripremiti biljnu juh,u kojom se prska povrtnjak i samo tlo.

U prirodi postoji veliki broj prirodnih neprijatelja puževa, kao što su ptice, guske, patke, kokoši, zmije, ježevi, i žabe (čak 25 % ukupne ishrane).

U posljednje vrijeme sve veću popularnost imaju indijske patke trkačice, koje ne čine štetu na kulturama te se isključivo hrane puževima i nekim drugim štetnicima. Za njihovu učinkovitost potrebno ih je imati u paru i pustiti da slobodno šeću po nasadu.

Slika 2. Indijske patke trkačice

Nematode postaju važno biološko sredstvo u borbi protiv puževa golaća. Budući da su isključivi paraziti puževa, te nematode nisu opasne za druge organizme. Prednost im je to šta je vrlo jednostavna i lagana primjena, koja ne iziskuje zaštitnu opremu te nema propisane karence. Pripravak se primjenjuje zalijevanjem kantama ili kroz sustav navodnjavanja.

Jedna od najjednostavnijih mjera suzbijanja, koja je izvediva na malim površinama, jest ručno sakupljanje puževa tijekom večernjih ili ranojutarnjih sati. Korištenjem dasaka između gredica može se privući određeni dio populacije puževa, koji se ondje skrivaju danju pa ih se tu može svakodnevno uništavati.

Najčešći način suzbijanja puževa u praksi je primjena gotovih tvorničkih limacidnih mamaca na osnovi djelatne tvari metaldehida (Gardene, Pužocid, Pužomor), koji u ekološkoj poljoprivredi nisu dozvoljeni te pripravak na osnovi djelatne tvari željezni fosfat (Ferramol), koji se može upotrebljavati u ekološkoj poljoprivredi. Navedene pripravke potrebno je koristiti prema uputama proizvođača ili prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu.

Dunja Prvčić, mag. ing .fitomedicine
dunja.prvcic@mps.hr

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Sjetva mrkve

Proizvodnja mrkve uglavnom se odvija na otvorenim i zaštićenim prostorima izravno sjetvom iz sjemena. Za sjetvu se najčešće koriste precizne pneumatske sijačice.

Slika 1. Polje mrkve na Vranskom polju (Foto: Lj. Peričić)

Sjetva se obavlja na dubini od 1,5 do 2 cm, ovisno o tipu tla. Tlo za uzgoj mrkve treba biti plodno, duboko, strukturno, humusno, pjeskovito, toplo i ocjedito. Kod uzgoja mrkve na teškom, zbijenom i plitkom tlu dobije se često račvast korijen, blijede boje, žilav i kao takav gubi na uporabnoj vrijednosti. Optimalan pH tla je 6,5 – 7. Kvaliteta tla ima najveći utjecaj na razvoj i rast pravilnog korijena. Vrlo važan čimbenik u proizvodnji mrkve je plodored. Zbog različitih bolesti i štetnika mrkva se ne bi trebala uzgajati na istoj površini barem 4-6 godina. Sve korjenasto povrće, pa tako i mrkva, dolazi nakon povrća za koje je tlo bilo u prethodnom usjevu gnojeno kompostom ili stajskim gnojem. Dobri predusjevi za mrkvu su mahunarke, žitarice i trave, a loši korjenasto i gomoljasto povrće.

Mrkva se kod nas može uzgajati u svim našim područjima. Valja odabrati sjeme poznatih hibrida, koji najbolje odgovaraju proizvodnim uvjetima i načinu korištenja. Prema dužini vegetacije razlikuju se: rani, srednje kasni i kasni hibridi. Tako npr. na području Vranskog polja dobre rezultate u prinosu ostvaruju sljedeći hibridi: PRESTO, NAPOLI, SOPRANO, BOLERO, NATUNA, MAESTRO i dr. Ako nije suviše hladno, uz prikladnu vlažnost tla, rani hibridi mogu se sijati od kraja veljače i u ožujku, a srednji i kasni hibridi siju se od svibnja do kraja lipnja. Kasni hibridi rastu duže vremena i daju veće prinose. Odabir hibrida obavlja se, u prvom redu, prema dospijeću mrkve odnosno dužini vegetacije, obliku mrkve, njezinoj otpornosti prema pojedinim bolestima te dužini korijena mrkve.

 Kod odabira sjemena prioritet treba dati piliranom sjemenu, jer je takvo sjeme glavni preduvjet za dobar raspored na sjetvenim pločama, a samim time postiže se i dobar raspored biljaka nakon sjetve. Danas se još u proizvodnji koristi i kalibrirano sjeme, koje također može osigurati preciznu sjetvu. Sjetvena norma ovisi o namjeni potrošnje.

Slike 2. i 3. Formiranje gredica i sjetva mrkve (Foto: Lj. Peričić)

Kod sjetve mrkve za svježu potrošnju (sjetva na gredice, slika 3.) sjetvena norma iznosi 1.800.000 sjemenki, uz razmak od 1,9 cm, a kod proizvodnje za industrijsku potrošnju  sjetvena norma je nešto manja, 1.100.000 sjemenki, uz razmak 3,1 cm. Cilj u proizvodnji industrijske mrkve je krupnoća korijena, zbog veće iskoristivosti u preradi. U povoljnim uvjetima sjeme niče za 8 do 15 dana. Kod ranije sjetve uvjeti su nepovoljniji pa nicanje traje 20 do 25 dana. Optimalna temperatura za nicanje mrkve je 18-20 ºC. Visoke temperature, uz nedostatak dovoljne vlažnosti tla, negativno djeluju na sklop i kasniji razvoj korijena. U mediteranskom području mrkva se može sijati od ranog proljeća do kasne jeseni.

Slike 4. i 5. Pokrivanje mrkve lutrasilom ili agril folijom (Foto: Lj. Peričić)

Kod sjetve mrkve, kad postoji opasnost od pojave mraza, preporučljivo je pokrivanje s lutrasilom ili agril folijom. Takvim načinom uzgoja omogućuje se proizvodnja i potrošnja tijekom cijele godine.

Ljubomir Peričić, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Zaštita i njega presadnica povrća

Bliži se vrijeme rasađivanja presadnica povrća u zaštićeni prostor na stalno mjesto. Zdravi i njegovani rasad preduvjet je sigurnog i visokog uroda povrća. Propusti u uzgoju presadnica kasnije nije moguće nadoknaditi. Da bi uzgojili zdravu i snažnu presadnicu te ju takovom i održali potrebno je poduzeti osnovne korake: koristiti isključivo certificirano sjeme, sterilizirani supstrat, održavati optimalnu vlagu u zaštićenom prostoru, voditi računa o osvjetljenju, optimalnoj ishrana i navodnjavanju. Pravilnim postupcima dobiva se čvrsta i otporna presadnica s optimalnom dužinom internodija. U suprotnom možemo uzgojiti izdužene, tanke i osjetljive biljčice podložne napadu brojnih patogena.

Osiguravanjem povoljnih uvjeta za rast presadnica smanjujemo uporabu sredstava za zaštitu bilja.

Certificirano sjeme osnovni je preduvjet je za dobivanje zdrave biljke. Pojedini sortimenti povrća imaju otpornost ili tolerantnost na neke uzročnike bolesti. Preporuka je da se ovisno o učestalosti pojave oboljenja na području uzgoja kupi sjeme potrebne otpornosti.

Sterilizirani supstrati dostupni su na tržištu, a proizvođači presadnica u kontejnerskom uzgoju obavezno ih trebaju upotrijebiti.

Relativna vlaga zraka u zaštićenom prostoru održava se redovitim provjetravanjem prostora i to otvaranjem otvora za provjetravanje na suprotnim stranama od smjera vjetra u najtoplijem dijelu dana.

Prostor bi trebao biti jednakomjerno osvjetljen tijekom dana čime osiguravamo ujednačenu visinu presadnica.

Ishrana presadnica započinje kad se formira prvi par pravih listova i to folijarno. U početku se koriste hraniva u podjednakom omjeru dušika, fosfora i kalija za brži porast biljčica. U fazi kada biljka ima četiri prava lista pojačava se ishrana fosfornim gnojivima za bolje formiranje korijena što je važno kod presađivanja presadnica na stalno mjesto.

Potrebno je provoditi optimalno navodnjavanje. U slučaju preobilnog navodnjavanja na tlu oko biljaka razvija se mahovina. U takovim uvjetima rasta biljka je slaba, tanka, neotporna i razvije plitak korijen, te je podložna napadu patogenih gljivica.

Patogene gljive uzročnici polijeganja rasada su iz rodova Verticillium, Rhizoctonia, Pythium i Sclerotinia. Pojedini uzročnici bolesti rasada mogu se prenositi sjemenom: Botrytis, Alternaria, Phoma, Fusarium. Navedeni patogeni inficiraju biljke u uvjetima velike vlage supstrata, visoke relativne vlage zraka i gustog sklopa sadnje.

Simptomi napada navedenim patogenima vidljivi su na kotiledonima u vidu nekroze u zoni korjenova vrata i šire se prema vrhu i korijenu biljke. Tkivo biljaka je omekšano te je onemogućen protok hraniva i vode. Krajnji rezultat je venuće i polijeganje biljaka.

Ako dođe do pojave bolesti, potrebno je oboljeli rasad iznijeti iz zaštićenog prostora kako bi spriječili daljnje širenje bolesti.

Nakon iznošenja rasada potrebno je primijeniti jedan od fungicida dozvoljenih za tu namjenu. Registrirani fungicidi za tu namjenu imaju su: Proplant, Previcur energy, Polyram DF, Beltanol.

Osim biljnih oboljenja, u uvjetima povećane temperature u objektu mogu se javiti i štetnici tijekom uzgoja presadnica. Od štetnih kukaca najčešće se javljaju lisne uši i tripsi, a ponekad i cvjetni štitasti moljac. Za ove štetnike je karakteristično da se javljaju vrlo rano, u proljeće, od faze kotiledona sve do vađenja biljaka iz zaštićenog  prostora. Polifagni su štetnici jer se hrane i održavaju na mnogim različitim biljnim vrstama. Imaju veliki broj generacija tijekom godine, istovremeno su prisutni svi razvojni stadiji. Za razvoj i razmnožavanje pogoduju im više temperature zraka. Štete mogu biti direktne koje se očituju u sisanju biljnih sokova, deformaciji biljnog tkiva i zaostajanja u rastu i smanjenju prinosa. Indirektne štete se očituju u prijenosu virusa te lučenju medne rose na koju se naseljavaju gljive čađavice. Virusna oboljenja u prethodne dvije godine veliki su problem u proizvodnji povrća. Ova oboljenja uzrokuju velike gubitke u prinosu.

Tijekom uzgoja presadnica važno je pratiti pojavu i prisutnost štetnika te ih na vrijeme suzbiti. Lakše je i jednostavnije provesti suzbijanje štetnika na manjoj površini. Važno je da se za presađivanje koriste samo zdrave biljke.

Praćenje štetnika moguće je postavljanjem odgovarajućih ljepljivih ploča iznad biljaka u nasadu. Biljke je potrebno redovito otresati i vizualno pregledavati na prisutnost štetnih organizama. Korištenje insekticida mora biti ekonomski opravdano, a prednost treba dati selektivnim insekticidima sukladno njihovoj dozvoli i registraciji.

Iz uzgoja uvijek ukloniti sve biljke koje su netipičnog izgleda za uzgajanu sortu. Zdrava presadnica preduvjet je sigurne proizvodnje i prinosa!

Ana Marija Čajkulić, dipl. ing. agr.
Ana-Marija.Cajkulic@mps.hr

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Najčešće greške prilikom pikiranja paprike

Proizvodnja presadnica paprike započinje sjetvom u kontejnere. Kada biljčice razviju prva dva prava lista može se krenuti s pikiranjem. Pikiranje je presađivanje biljaka, a svrha je proizvodnja kvalitetnih sadnica povrća. Za pikiranje je potreban supstrat, kontejneri, pripremljeno mjesto na koje ćemo biljke paprike slagati i dovoljan broj nježnih i uvježbanih ruku, koje će to pikiranje obaviti. Mlada biljka paprike je nježna i lako puca, zato je jako važno da je onaj tko obavlja tu radnju uvježban i da to obavlja nježno, s puno pažnje.

Treba skrenuti pažnju na nekoliko čestih grešaka, koje poljoprivrednici rade prilikom pikiranja:

  1. Previše zemlje u kontejnerima. Ako supstrat i nakon navodnjavanja ostaje povrh kontejnera, napravili smo grešku. Naime, prilikom navodnjavanja voda će klizati po tom supstratu van i trebat će nam veća količina vode za navodnjavanje, kako bi uspjeli zaliti biljke u takvom kontejneru. Ako su u istom kontejneru neke biljke s manje supstrata, one će konstantno dobivati više vode i biti natopljene. To je veliki problem, jer kod ovako natopljenih biljaka dolazi do pojave bolesti. U prvom redu Phytium spp., koji se u toplim i vlažnim uvjetima, koji vladaju u plasteniku, brzo širi i na ostale biljke. Dakle, uvijek treba paziti da je supstrat do vrha kontejnera, ali nikako povrh rupe kontejnera u koji stavljamo biljku.

Slika 1. Previše supstrata u kontejneru

Slika 2. Previše supstrata u kontejneru

  1. Prejako stisnut supstrat oko mladih sadnica. Važno je da supstrat nije prejako utisnut, jer će u tom slučaju voda teže prolaziti kroz njega te će trebati više vode za navodnjavanje takvog rasada. I korijen biljaka se bolje razvija u rahlom, a ne zbijenom supstratu. Stoga, kad postavimo biljku u pripremljenu rupu, dovoljno ju je samo lagano utisnuti u supstrat i eventualno još malo pokriti sa supstratom, ali treba paziti da se ne ide iznad ruba kontejnera.

Slika 3. Pripremljen kontejner i rupe u supstratu u koje se stavlja biljka presadnica

  1. Površina, na koju se biljke stavljaju, nije dovoljno ravna. Plastenici za proizvodnju presadnica su obično improvizirani kod manjih poljoprivrednih proizvođača. Služe za tu namjenu samo u ovo vrijeme, a prije i poslije toga služe za neku drugu proizvodnju ili za neke druge namjene. Jako je bitno da se velika pažnja posveti pripremi, poda ako će biljke biti na podu. Važno je da je pod na koji postavljamo kontejnere što ravniji, da je propustan i da voda nigdje ne zaostaje. Ako voda na nekim mjestima nakon navodnjavanja zaostaje, biljke s tog mjesta će primati puno više vode od drugih i doći će ponovno do gore spomenutih problema. Neke biljke će bit natopljene i kod njih dolazi do pojave bolesti, koja će se brzo širiti dalje. Bilo bi dobro, ako je moguće, da se kontejneri odvoje od poda.

Slika 4. Kontejneri podignuti od poda

  1. Ne odvajanje manjih sadnica od većih. Važno je prilikom pikiranja odmah odvajati manje sadnice od većih. Manje sadnice treba pikirati u posebne kontejnere i takve kontejnere odvajati. I manje sadnice će biti dobre za sadnju, ako ih odvojimo od većih, kako im veće ne bi „smetale“ prilikom rasta i ako im se posveti pravilna njega.

Slika 5. Odvajanje manjih biljaka od većih

  Autorica teksta:  Mirjana Dijan, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Oblikovanje plasteničke paprike

Proizvođači  sada proizvode sve tipove paprike u zaštićenim prostorima. Time izbjegavaju štete od nepovoljnih i promjenjivih vremenskih uvjeta na otvorenom. Potrošači su se pak polako naučili „da jedra i svijetla i ogromna i ukusna paprika“ iz plastenika ne znači da takva paprika „nije normalna i da je samo za gledati“.

Kvalitetu i ujednačenost plodova paprike osigurava, uz ostale tehnološke mjere, pravilna rezidba stabljike.

U nastavku će biti objašnjen rast paprike i jedan od načina oblikovanja stabljike za bolju proizvodnju.

Rast i oblikovanje plasteničke paprike

Biljka paprike ima  indeterminantnu  stabljiku koja neograničeno raste i  neprestano joj rastu novi listovi. Plastenički kultivari formiraju 2-3 grane na svakom nodiju, a paprike koje su namijenjene proizvodnji na otvorenom polju stvaraju više grana.

Paprika je spororastuća povrćarska kultura – njezini prvi plodovi tehnološki dozrijevaju 4 mjeseca od sjetve. U našem kontinentalnom području berba počinje početkom lipnja i traje  do jesenskih mrazeva. Uz dopunsko grijanje zaštićenog prostora proizvodnja paprike traje do prosinca i tada stabljika dosegne visinu oko 3 m i više (ovisno o dužini internodija pojedinog kultivara).

Sklop plasteničke paprike je 3 biljke/m2. Glavna stabljika (1 biljka) se račva na 2-3 grane tako da imamo gustoću 6 stabljika/m2.

Svaki nodij  poslije 1.račvanja rezultira 1 listom,1 paprikom i 2 grane itd.

Na linku je Shematski je prikazano uklanjanje nepotrebnih dijelova visoke stabljike paprike kod uzgoja na 2 grane.(autor: Sunčica Dombaj)

Na slici 2. Uzgoj paprike čija stabljika se vodi uz vezivo kao oslonac u zaštićenom prostoru.

Sunčica Dombaj,dipl.ing.agr.

Hortikultura, Najava, Povrćarstvo, Vijest

„Hrvatsko povrće“ – seminar za razvoj povrćarstva

Potreba za stručnim usavršavanjem ovakve vrste vidljiva je u sve većem interesu proizvođača, a želja je organizatora i suorganizatora proizvođače upoznati s najnovijim trendovima i tehnologijama u proizvodnji povrća, promjenama i dopunama u zakonodavstvu i legislativi Republike Hrvatske i Europske unije, upoznati ih s pozitivnim iskustvima zemalja EU i svijeta, koje su proizvodnju povrća podigle na najvišu razinu.

Ovakav pristup prepoznale su i vodeće hrvatske stručne i znanstvene institucije, koje će se i ove godine priključiti u elaboriranju pojedinih tema, odnosno sudjelovanju u dinamičnim raspravama. Pored institucija i proizvođača, vrijednost napora organizatora prepoznali su i komercijalni suradnici i sponzori.

Posebno treba istaknuti da je značaj i važnost seminara „Hrvatsko povrće“ prepoznala Podravka d.d., vodeća hrvatska prehrambena kompanija, koja dodatnu potporu pruža kao generalni sponzor seminara.

Novost na ovogodišnjem Seminaru je i 1. Regionalni susret proizvođača povrća, na kojem će se okupiti predstavnici proizvođača zemalja okruženja i regije, kao gosti predavači na seminaru te iznijeti svoja iskustva i aktualnosti iz njihove povrćarske proizvodnje, kao  i način udruživanja. Bit će iznimno interesantno saznati kako je organizirana proizvodnja i tržište povrća u bliskim nam zemljama. Za sve sudionike organizirano je simultano prevođenje.

Okupiti na jednom mjestu najznačajnije predstavnike hrvatskog povrćarstva zadaća je koju nije lako ostvariti, a to sudionici seminara svakako prepoznaju. Pored stručnih izlaganja i dinamičnih rasprava na okruglim stolovima i ove godine u Klubu seminara osiguran je prostor za stjecanje novih poznanstava i kontakata, razmjenu iskustava i dogovaranje novih poslova. U bogatom programu seminara bit će dovoljno trenutaka i za opuštanje i zabavu.

PROGRAM SEMINARA!

Mogućnost razvoja hrvatskog povrćarstva postoji.  Na nama je da napravimo idući korak! Veselimo se vašem dolasku!

 

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Kemijska ili biološka zaštita paprike od tripsa?

Obično to na početku i uspiju ali samo na kratko. Trips se ubrzo opet pojavljuje, a kada  dođe berba primjena kemijskih sredstava zbog karence (vrijeme od primjene sredstva do berbe)  je ograničena. U to vrijeme i temperature postaju visoke što pogoduje njegovom bržem razvoju te poljoprivrednici gube prvo bitku, a onda i rat sa ovim opasnim štetnikom.


Slika 1. Orius u cvijetu paprike (ličinka lijevo i odrasla jedinka desno)

OPIS, VAŽNOST I ŠTETE

Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) je maleni kukac, žutonarančaste do kestenjastosmeđe boje. Ličinke su svjetlije boje i manje od odraslih kukaca. Izraziti je polifag (napada veliki broj biljnih vrsta), a od plodovitog povrća najveće štete radi na paprici i to najprije na listovima koji se na mjestu uboda i sisanja  ne razvijaju pravilno, te list daljnjim razvojem ostaje deformiran (slika 2).


Slika 2. Štete od tripsa na listu paprike

Pojavom prvih plodova trips započinje svoju ishranu. Najbolje mu odgovaraju tek zametnuti plodovi koji postaju prava poslastica. Sisanjem biljnih sokova na plodovima i njihovim daljnjim rastom, oni postaju deformirani i izobličeni te gube tržišnu vrijednost (slika 3).


Slika 3. Štete od tripsa na plodu paprike (mali deformirani plodovi sa smeđim pjegama)

U svim obiđenim zaštićenim prostorima navedeni trips bio je prisutan te se na pojedinim cvjetovima moglo naći preko 50 tripsa (slika 4).


Slika 4. Trips u cvijetu paprike

Osim direktnih šteta koje radi, kalifornijski trips je i vektor različitih virusa (slika 5 i slika 6).


Slika 5. TSWV (Tomato spotted wilt virus) na plodu paprike


Slika 6. TSWV (Tomato spotted wilt virus) na biljkama paprike

ZAŠTITA

Za praćenje štetnika u zaštićenim prostorima postavljaju se plave i  žute ljepljive ploče. U uvjetima gdje je prisutnost štetnika velika može se postaviti i veći broj ploča jer će se na taj način smanjiti brojnost štetnika. Nakon početnog smanjenja populacije tripsa dolazimo do odluke koju poljoprivredni proizvođači moraju donijeti, a to je da li koristiti kemijsku zaštitu ili primijeniti biološku zaštitu. Popis dozvoljenih kemijskih sredstava nalazi se u Fitosanitarnom informacijskom sustavu na stranicama Ministarstva poljoprivrede (http ://fis.mps.hr/trazilicaszb/). Za biološku zaštitu primjenjuju se stjenice iz roda Orius i predatorska grinja iz roda Amblyseius. Količina koja je potrebna ovisi o stanju nasada i veličini populacije tripsa koja je prisutna u nasadu. Primjena je dosta jednostavna. Stjenice i grinje su pakirane u plastične bočice te se iz bočica istresaju na biljke. Nakon primjene potreban je određeni period da se stjenica i grinja razviju odnosno da počnu djelovati i da dođe do smanjenja populacije tripsa. Ovo je obično najteži dio i teško je uvjeriti poljoprivrednika da će sve biti u redu dok on gleda kako trips radi štete na njegovim biljkama. Nekoliko poljoprivrednika koji su krenuli s biološkom zaštitom u ovom trenutku nisu izdržali i posegnuli su za primjenom kemijskih sredstava. To nije dobro i svakako je velika greška koju rade.

POKUS

Kroz slike i tekst usporedit ćemo dvije godine proizvodnje paprike u istom plasteniku u Polači u Zadarskoj županiji, kod vrijednog poljoprivrednog proizvođača Josipa Bobanovića. Prve godine bez biološke zaštite i druge godine sa biološkom zaštitom.

Prošle godine (2017. godine) u nasadu paprike bila je postavljena biološka zaštita ali dogodilo se upravo ovo gore opisano. Nakon pojave tripsa poljoprivrednik je izgubio vjeru u biološku zaštitu i krenuo kemijskim putem. Nakon početnog uspjeha došla je berba koja je bila ograničavajući faktor za primjenu nekih sredstava sa duljom karencom. Sredstva sa kraćom karencom je brzo „potrošio“ a kako su temperature bile sve veće razvoj tripsa je bio sve brži te je u kratko vrijeme u cvijetu bilo preko 30 tripsa. Ubrzo je izgubljen rat s tripsom i već početkom 8. mjeseca paprika se više nije mogla brati jer su plodovi bili deformirani sa smeđim pjegama i nasad je propao.


Slika 7. Biljka paprike kod koje se više nije moguće boriti ni kemijskom ni biološkom zaštitom. Trips i  biljne uši su pobijedili (2017.)

Ove godine (2018. godine) ponovo je krenuo u biološku zaštitu paprike u istom plasteniku. Očekivano, trips se pojavio odmah nakon sadnje. Postavljali smo ploče za njegovo masovno izlovljavanje i upotrijebili neka kemijska sredstva koja neće naškoditi korisnim kukcima i grinjama koje smo namjeravali primijeniti. Nakon što smo smanjili početnu vrlo veliku populaciju tripsa postavljena je biološka zaštita. Uvjeravanjem poljoprivrednika da će sve biti u redu iako se već bio pojavio i virus (TSWV) ove godine je poslušao, bio strpljiv i danas ima zdrav, krasan nasad paprike.

Prednosti primjene biološke zaštite su višestruke. Prva je svakako što je primjena kemijskih sredstava svedena na minimum. Berba se može obavljati opušteno, prema potrebama narudžbe jer nema karence. Izbjegnuto je prskanje nasada koje može biti u ovo vrijeme, kad su biljke već velike, jako teško i naporno. A najveća prednost je što plastenik dugotrajno očistimo od ovog opasnog štetnika. Primjenom biološke zaštite ostavljamo „čist“ plastenik i za nadolazeće kulture. Dakle, zaključak je svakako pružimo priliku biološkoj zaštiti, budimo strpljivi i bit ćemo nagrađeni zdravim nasadom!


Slika 8. Zdravi nasad paprike pod biološkom zaštitom 

                                                                                        Mirjana Dijan, dipl.ing.agr., viši stručni savjetnik

                                                                                  

Literatura: Milan Maceljski i suradnici: Zaštita povrća od štetočinja

 

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Uporaba huminske kiseline kod sadnje jagoda

Što je postotak humusa u tlu veći, to je tlo pogodnije za proizvodnju spomenutih poljoprivrednih kultura. Budući da intenzivna poljoprivredna proizvodnja potpuno i ubrzano degradira zemljište, huminska kiselina pa čak i u malim koncentracijama, smanjuje proces degradacije zemljišta. Isto tako, poznato je da je za razgradnju organske tvari (stajski gnoj, suhi, zreli, peletirani ili organski ostaci ili kulture za zelenu gnojidbu) potrebna određena vlaga i temperatura, kao i mikroorganizmi, koji tu organsku tvar razgrađuju u humus. Međutim, tako nastali humus uglavnom služi za popravak fizikalnih svojstava tla, pošto korijen biljke ne može „direktno“ usvojiti molekulu humusa, zbog toga što ima veliku molekularnu masu. Razgradnjom, pak, humusa u tlu nastaju huminske kiseline i humati (netopive soli). Upravo tako nastale huminske kiseline, koje su spojevi male molekularne mase, s velikim sadržajem ugljika i kisika, korijen biljke može lako usvojiti. Jednostavno rečeno, postiže se brzi učinak na biljci. Prema tome, huminska kiselina nije klasično gnojivo, već oplemenjivač tla. Osim huminskih kiselina u gotovo svim takvim pripravcima nalazi se i visoka količina ostalih organskih spojeva (aminokiseline, peptidi, peptoni, proteini, biostimulatori i dr.), koje biljka može brzo i učinkovito asimilirati preko korijena, a pozitivno utječu na ukupni metabolizam biljke.


Ljetna sadnja jagoda na otvorenom

Huminske kiseline pri sadnji jagode treba primijeniti:

1. Kod sadnje – direktnom primjenom na korijen sadnice (prskanjem, potapanjem, fertirigacijom), čime se postiže brzi rast korijena.

2. Kod primjene mikroelemanta u tlo, čime se postiže brži transport helata u korijen, a time i u samu biljku.

3. Za bolju mobilnost hranjiva u tlu na početku vegetacije u proljeće.

4. Kod primjene mikorize radi povećanja mikrobiološke aktivnosti u tlu.

5. Pri intenzivnoj fertirigaciji, što je slučaj kod jagode, jer smanjuje EC vrijednost tla.

Doza primjene fertirigacijom je 40-50 l/ha, u više tjednih doza tijekom vegetacije, počevši od same sadnje.

Isto tako, prilikom sadnje jagode dobro je dodati neko gnojivo s pojačanim sadržajem fosfora ili biostimulator na bazi fosfita (P:K 30:20) 2-3 tjedna nakon sadnje, čime se postiže veća otpornost na biljne bolesti, a posebno na bolesti korijena.

Neki biostimulatori na bazi huminskih kiselina su: HUMISTAR, HUMICAL, HUMIX, HUMIX LIQUID, KAIDA HUMINO ACID, AGROVIT HSF L i dr.

                                                           Marijan Mavračić,
viši stručni savjetnik za hortikulturu