MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Povrćarstvo

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Kemijska ili biološka zaštita paprike od tripsa?

Obično to na početku i uspiju ali samo na kratko. Trips se ubrzo opet pojavljuje, a kada  dođe berba primjena kemijskih sredstava zbog karence (vrijeme od primjene sredstva do berbe)  je ograničena. U to vrijeme i temperature postaju visoke što pogoduje njegovom bržem razvoju te poljoprivrednici gube prvo bitku, a onda i rat sa ovim opasnim štetnikom.


Slika 1. Orius u cvijetu paprike (ličinka lijevo i odrasla jedinka desno)

OPIS, VAŽNOST I ŠTETE

Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) je maleni kukac, žutonarančaste do kestenjastosmeđe boje. Ličinke su svjetlije boje i manje od odraslih kukaca. Izraziti je polifag (napada veliki broj biljnih vrsta), a od plodovitog povrća najveće štete radi na paprici i to najprije na listovima koji se na mjestu uboda i sisanja  ne razvijaju pravilno, te list daljnjim razvojem ostaje deformiran (slika 2).


Slika 2. Štete od tripsa na listu paprike

Pojavom prvih plodova trips započinje svoju ishranu. Najbolje mu odgovaraju tek zametnuti plodovi koji postaju prava poslastica. Sisanjem biljnih sokova na plodovima i njihovim daljnjim rastom, oni postaju deformirani i izobličeni te gube tržišnu vrijednost (slika 3).


Slika 3. Štete od tripsa na plodu paprike (mali deformirani plodovi sa smeđim pjegama)

U svim obiđenim zaštićenim prostorima navedeni trips bio je prisutan te se na pojedinim cvjetovima moglo naći preko 50 tripsa (slika 4).


Slika 4. Trips u cvijetu paprike

Osim direktnih šteta koje radi, kalifornijski trips je i vektor različitih virusa (slika 5 i slika 6).


Slika 5. TSWV (Tomato spotted wilt virus) na plodu paprike


Slika 6. TSWV (Tomato spotted wilt virus) na biljkama paprike

ZAŠTITA

Za praćenje štetnika u zaštićenim prostorima postavljaju se plave i  žute ljepljive ploče. U uvjetima gdje je prisutnost štetnika velika može se postaviti i veći broj ploča jer će se na taj način smanjiti brojnost štetnika. Nakon početnog smanjenja populacije tripsa dolazimo do odluke koju poljoprivredni proizvođači moraju donijeti, a to je da li koristiti kemijsku zaštitu ili primijeniti biološku zaštitu. Popis dozvoljenih kemijskih sredstava nalazi se u Fitosanitarnom informacijskom sustavu na stranicama Ministarstva poljoprivrede (http ://fis.mps.hr/trazilicaszb/). Za biološku zaštitu primjenjuju se stjenice iz roda Orius i predatorska grinja iz roda Amblyseius. Količina koja je potrebna ovisi o stanju nasada i veličini populacije tripsa koja je prisutna u nasadu. Primjena je dosta jednostavna. Stjenice i grinje su pakirane u plastične bočice te se iz bočica istresaju na biljke. Nakon primjene potreban je određeni period da se stjenica i grinja razviju odnosno da počnu djelovati i da dođe do smanjenja populacije tripsa. Ovo je obično najteži dio i teško je uvjeriti poljoprivrednika da će sve biti u redu dok on gleda kako trips radi štete na njegovim biljkama. Nekoliko poljoprivrednika koji su krenuli s biološkom zaštitom u ovom trenutku nisu izdržali i posegnuli su za primjenom kemijskih sredstava. To nije dobro i svakako je velika greška koju rade.

POKUS

Kroz slike i tekst usporedit ćemo dvije godine proizvodnje paprike u istom plasteniku u Polači u Zadarskoj županiji, kod vrijednog poljoprivrednog proizvođača Josipa Bobanovića. Prve godine bez biološke zaštite i druge godine sa biološkom zaštitom.

Prošle godine (2017. godine) u nasadu paprike bila je postavljena biološka zaštita ali dogodilo se upravo ovo gore opisano. Nakon pojave tripsa poljoprivrednik je izgubio vjeru u biološku zaštitu i krenuo kemijskim putem. Nakon početnog uspjeha došla je berba koja je bila ograničavajući faktor za primjenu nekih sredstava sa duljom karencom. Sredstva sa kraćom karencom je brzo „potrošio“ a kako su temperature bile sve veće razvoj tripsa je bio sve brži te je u kratko vrijeme u cvijetu bilo preko 30 tripsa. Ubrzo je izgubljen rat s tripsom i već početkom 8. mjeseca paprika se više nije mogla brati jer su plodovi bili deformirani sa smeđim pjegama i nasad je propao.


Slika 7. Biljka paprike kod koje se više nije moguće boriti ni kemijskom ni biološkom zaštitom. Trips i  biljne uši su pobijedili (2017.)

Ove godine (2018. godine) ponovo je krenuo u biološku zaštitu paprike u istom plasteniku. Očekivano, trips se pojavio odmah nakon sadnje. Postavljali smo ploče za njegovo masovno izlovljavanje i upotrijebili neka kemijska sredstva koja neće naškoditi korisnim kukcima i grinjama koje smo namjeravali primijeniti. Nakon što smo smanjili početnu vrlo veliku populaciju tripsa postavljena je biološka zaštita. Uvjeravanjem poljoprivrednika da će sve biti u redu iako se već bio pojavio i virus (TSWV) ove godine je poslušao, bio strpljiv i danas ima zdrav, krasan nasad paprike.

Prednosti primjene biološke zaštite su višestruke. Prva je svakako što je primjena kemijskih sredstava svedena na minimum. Berba se može obavljati opušteno, prema potrebama narudžbe jer nema karence. Izbjegnuto je prskanje nasada koje može biti u ovo vrijeme, kad su biljke već velike, jako teško i naporno. A najveća prednost je što plastenik dugotrajno očistimo od ovog opasnog štetnika. Primjenom biološke zaštite ostavljamo „čist“ plastenik i za nadolazeće kulture. Dakle, zaključak je svakako pružimo priliku biološkoj zaštiti, budimo strpljivi i bit ćemo nagrađeni zdravim nasadom!


Slika 8. Zdravi nasad paprike pod biološkom zaštitom 

                                                                                        Mirjana Dijan, dipl.ing.agr., viši stručni savjetnik

                                                                                  

Literatura: Milan Maceljski i suradnici: Zaštita povrća od štetočinja

 

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Uporaba huminske kiseline kod sadnje jagoda

Što je postotak humusa u tlu veći, to je tlo pogodnije za proizvodnju spomenutih poljoprivrednih kultura. Budući da intenzivna poljoprivredna proizvodnja potpuno i ubrzano degradira zemljište, huminska kiselina pa čak i u malim koncentracijama, smanjuje proces degradacije zemljišta. Isto tako, poznato je da je za razgradnju organske tvari (stajski gnoj, suhi, zreli, peletirani ili organski ostaci ili kulture za zelenu gnojidbu) potrebna određena vlaga i temperatura, kao i mikroorganizmi, koji tu organsku tvar razgrađuju u humus. Međutim, tako nastali humus uglavnom služi za popravak fizikalnih svojstava tla, pošto korijen biljke ne može „direktno“ usvojiti molekulu humusa, zbog toga što ima veliku molekularnu masu. Razgradnjom, pak, humusa u tlu nastaju huminske kiseline i humati (netopive soli). Upravo tako nastale huminske kiseline, koje su spojevi male molekularne mase, s velikim sadržajem ugljika i kisika, korijen biljke može lako usvojiti. Jednostavno rečeno, postiže se brzi učinak na biljci. Prema tome, huminska kiselina nije klasično gnojivo, već oplemenjivač tla. Osim huminskih kiselina u gotovo svim takvim pripravcima nalazi se i visoka količina ostalih organskih spojeva (aminokiseline, peptidi, peptoni, proteini, biostimulatori i dr.), koje biljka može brzo i učinkovito asimilirati preko korijena, a pozitivno utječu na ukupni metabolizam biljke.


Ljetna sadnja jagoda na otvorenom

Huminske kiseline pri sadnji jagode treba primijeniti:

1. Kod sadnje – direktnom primjenom na korijen sadnice (prskanjem, potapanjem, fertirigacijom), čime se postiže brzi rast korijena.

2. Kod primjene mikroelemanta u tlo, čime se postiže brži transport helata u korijen, a time i u samu biljku.

3. Za bolju mobilnost hranjiva u tlu na početku vegetacije u proljeće.

4. Kod primjene mikorize radi povećanja mikrobiološke aktivnosti u tlu.

5. Pri intenzivnoj fertirigaciji, što je slučaj kod jagode, jer smanjuje EC vrijednost tla.

Doza primjene fertirigacijom je 40-50 l/ha, u više tjednih doza tijekom vegetacije, počevši od same sadnje.

Isto tako, prilikom sadnje jagode dobro je dodati neko gnojivo s pojačanim sadržajem fosfora ili biostimulator na bazi fosfita (P:K 30:20) 2-3 tjedna nakon sadnje, čime se postiže veća otpornost na biljne bolesti, a posebno na bolesti korijena.

Neki biostimulatori na bazi huminskih kiselina su: HUMISTAR, HUMICAL, HUMIX, HUMIX LIQUID, KAIDA HUMINO ACID, AGROVIT HSF L i dr.

                                                           Marijan Mavračić,
viši stručni savjetnik za hortikulturu

Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest

Pojava kupusne kile na ogulinskom području

Čupanjem biljaka na korijenu su uočene tumoraste tvorevine i deformacije korijena. Utvrđeno je da se radi o kupusnoj kili (Plasmodiophori brassicae).

Simptomi bolesti

Simptomi bolesti vidljivi su na korijenu i korijenovom vratu. Na njima se razvijaju zadebljanja koja su posljedica umnažanja i povećanja tkiva. Korijen može biti zahvaćen čitavom duljinom tvoreći kvrgavu masu iz kojeg izlaze mnogobrojni sekundarni korjenčići. Zaraženo tkivo je na početku svjetlo, a rastom postaje smeđe i puca.

Simptomi na nadzemnom djelu vidljivi su u obliku venuća listova, naročito za vrućih dana. Biljke se sporije razvijaju, lišće žuti i opada. Najveće štete nastaju kad se zaraze presadnice. One se sporije razvijaju, ali rijetko propadaju, pa daju male i mekane glavice, što se očituje u slabijoj kvaliteti kupusa i manjem prinosu. Ako zaraza nastupi kasnije u vegetaciji ili ako je zaražen samo dio korijena simptomi na nadzemnom djelu često nisu vidljivi i prinos je neznatno smanjen. 

Slika 1. Simptomi bolesti na nadzemnom djelu biljaka kupusa

Slika 2. Korijen kupusa zaražen kupusnom kilom

Slika 3. Tumoraste tvorevine na korijenu kupusa 

Razvoj i širenje bolesti

Bolest se pojavljuje u kiselim, zbijenim tlima, gdje se voda duže zadržava na parceli. Nakon berbe korijen zaraženih biljaka ostaje u tlu, dolazi do njegovog raspadanja i trajne spore ostaju u tlu. Spore postaju izvor infekcije za novozasađene biljke kupusnjača u idućoj vegetacijskoj sezoni. To se događa u kiselom tlu gdje korijen novozasađenih kupusnjača potiče klijanje spora koje u vlažnom tlu dospijevaju do korijena i prodiru u epidermalne stanice gdje dolazi do umnažanja, a posljedica je hipertrofija tkiva. Najpogodnije temperature za klijanje spora su temperature 18-23ᵒC (9-30ᵒC).

Suzbijanje

Sve kupusnjače (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, brokula, korabica…) su osjetljive prema ovom patogenu, postoje samo djelomično otporni kultivari. O stupnju kiselosti tla (tla sa pH<7) prvenstveno ovisi pojava i intenzitet bolesti. Stoga protiv ovog patogena treba provoditi preventivne mjere zaštite. Prije sadnje kupusnjača naročito ako se kupusnjače na parceli uzgajaju često ili u monokulturi obavezno je provesti analizu tla i utvrditi pH vrijednost. Kalcizacijom se može korigirati kiselost tla, te podizanjem pH vrijednosti može se onemogućiti razvoj parazita. Za kalcizaciju se mogu koristiti različiti materijali dostupni na tržištu (Holcim Agrocal, Kalcifert, Agrovapno…), a vrijeme, način  primjene i količina dobivaju se u pisanom obliku sa rezultatima analize tla ovisno o stupnju kiselosti tla.

Potrebno je poštivati plodored i izbjegavati sadnju kupusnjača na istu parcelu 5-6 godina. Za sadnju osigurati prozračna tla gdje se ne zadržava voda na parceli. Suzbijati korove iz porodice krstašica (Brassicaceae) kao što su rusomača, češnjača, grbak, dvoredac, oranj, jer se na njihovom korijenu bolest može održati i biti izvor zaraze.

Samo kombinacijom svih navedenih mjera može se uspješno spriječiti širenje ove bolesti.  

dr.sc. Mirna Ceranić
Mirna.Ceranic@savjetodavna.hr

Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest

Pojava pjega na plodovima paprike i rajčice

Da bi riješili ovaj problem prvo treba utvrditi zbog čega su pjege nastale.

Jedan od problema može biti bolest, kako rajčice tako i paprike. Više je različitih gljiva koje mogu uzrokovati simptome različitih oblika i boja pjega.  Neke od njih su koncentrična pjegavost rajčice i paprike koju uzrokuje parazit iz roda Alternaria zatim plamenjača rajčice koju uzrokuje parazit iz roda Phytophtora i druge. Pjege mogu biti i posljedica napada različitih bakterija i virusa. Karakteristično je da se ove pjege mogu pojaviti na bilo kojem dijelu ploda često uz samu peteljku te su smeđe do crne boje. Osim na plodu pojavljuju se i na ostalim dijelovima biljke (stabljika i list). Kod koncentrične pjegavosti na plodovima unutar pjege jasno se vide i koncentrični krugovi koji su karakteristični za ovu bolest. Da bi spriječili bilo koju bolest na paprici i rajčici obavezna su preventivna tretiranja. Kada već dođe do problema ponekad  je moguće zaustaviti širenje ali napadnuti plodovi sa ovakvim pjegama su nepovratno oštećeni i kao takvi neupotrebljivi.

Slika 2. : Koncentrična pjegavost na stabljici

Drugi problem zbog kojeg mogu nastati pjege na plodovima je izravno sunčevo svjetlo. Takve pjege su nešto svjetlije i mogu se pojaviti na bilo kojem dijelu ploda koji nije pokriven listom već je pod direktnim sunčevim svjetlom. Da bi izbjegli ovakav problem potrebno je bilje zasjeniti i ostavljati u ljetnim mjesecima što više lisne mase (zaštićeni prostori).

Slika 3 : Ožegotine od sunca na plodu paprike

Slika 4 : Ožegotine od sunca na plodu paprike i rajčice

Treći problem je vršna trulež plodova koja nije uvjetovana patogenom ni sunčevim svjetlom već je to fiziološki poremećaj.

Slika 5 : Vršna trulež na paprici

Slika 6 : Vršna trulež na plodu rajčice

Do ovog problema može doći zbog nekoliko razloga:

  1. Nedovoljna količina kalcija u tlu

Za rast i razvoj rajčica i paprika zahtijevaju dovoljno pristupačnog kalcija u zoni korijena. Da bi znali koliko je kalcija potrebno dodati u tlo prilikom pripreme tla za uzgoj potrebno je provesti kemijsku analizu, a dopunsku gnojidbu provoditi u obrocima.

  1. Stres uslijed nagle promjene vlažnosti tla

U uvjetima prekomjerne važnosti, ali i u uvjetima smanjene vlage u tlu može doći do vršne truleži na plodovima iako može biti dovoljna količina kalcija u tlu. Jedan od najtežih zadataka poljoprivrednika u uzgoju je održavati optimalnu vlagu u tlu. Ukoliko poljoprivrednik održava vlagu optimalnom puno će problema biti izbjegnuto, a problem vršne truleži na plodovima je samo jedan od njih. Za uspješno praćenje vlage u tlu mogu se koristiti tenziometri.

  1. Niska pH vrijednost

Ovo je još jedan razlog zašto je vrlo važno napraviti analizu tla prije podizanja nasada. Ukoliko je tlo kiselo obavezna je kalcifikacija. U tlima sa smanjenom pH vrijednosti kalcij nije dostupan. Ukoliko je pH neutralan ili povišen, a kalcija ima u tlu dovoljno neće doći do ovog problema. U ovom slučaju imat ćemo problem sa usvajanjem željeza i mangana (slika 7).

Slika 7 : Pristupačnost pojedinih biogenih elemenata s obzirom na vrijednost pH tla

  1. Povećana zaslanjenost tla

Većina poljoprivrednih proizvođača za navodnjavanje svojih usjeva koristi podzemnu vodu iz bušotina. Prije korištenja ovakve vode neophodno je napraviti analizu. Naime, čest je slučaj da ovakve vode imaju visok EC. Kada se u takvu vodu dodaju vodo topiva gnojiva, vodena otopina postaje prezasićena. Natapanjem ovakvom vodenom otopinom tlo postaje prezasićeno (zaslanjeno) i dolazi do pojave vršne truleži. Često poljoprivrednici rade jednu veliku pogrešku. Naime, kad primijete vršnu trulež dodaju kalcij u tlo bez obzira da li je potrebno ili nije. Time bespotrebno troše novac na gnojiva, tlo postaje prezasićeno i dobiju dodatni problem.

  1. Nedovoljno razvijen ili oštećen korijen

Prilikom sadnje mladih biljaka poljoprivrednici često prekomjerno navodnjavaju što je velika pogreška. Nerijetko se biljka uguši u velikim količinama vode koju dobije. Ukoliko preživi korijen ostaje slabije razvijen jer se nije mogao razviti u prekomjernoj vlažnosti tla. Rastom biljke sve su veće potrebe i slabije razvijen korijen nije u mogućnosti opskrbiti biljku sa svim potrebnim elementima iz tla. Isto se može dogoditi da se uslijed obrade tla ošteti korijen te dolazi do istih spomenutih problema.

  1. Zalijevanje prehladnom vodom

Spomenuto je da poljoprivrednici najčešće za navodnjavanje koriste vodu iz bušotina. Kako je ona obično duboko u tlu tako je i hladna. Ovaj problem nije moguće riješiti ali ga možemo umanjiti ako zalijevamo ujutro kada je i zemlja hladnija pa je ujedno i manji šok prilikom zalijevanja za biljke.

  1. Neizbalansirana ishrana

Jedan od velikih izazova za poljoprivrednike je izbalansirati ishranu biljaka. Dodavanje gnojiva najbolje je raditi prema napravljenoj analizi tla kada se ciljano dodaje ono što nedostaje u tlu biljkama. Tada nije problem odabrati potrebnu vrstu i količinu gnojiva za dopunsku ishranu prema fazama razvoja.

  1. Duže razdoblje ekstremno visokih temperatura

Svaka godina je različita ako gledamo prosječne noćne i dnevne temperature. Još su nam svježe slike ljeta 2017. kada su uslijed dugotrajnih visokih temperatura stradali brojni nasadi i rajčice i paprike. S klimatološkog gledišta ljeto 2017. godine opisano je kao ekstremno vruće. U takvim se uvjetima gotovo nemoguće boriti sa gore spomenutim problemima (posebno sa vršnom truleži na plodovima i ožegotinama od sunca). Ovo se prije svega odnosi na vanjsku proizvodnju dok kod proizvodnje u zaštićenim prostorima postoje nekoliko načina kako sniziti temperature. U prvom redu zasjenjivanjem krova, zatim orošavanjem biljaka te dodatnim zasjenjivanjem različitim mrežama. Važno je misliti unaprijed i tijekom pinciranja ne skidati sve zaperke, odnosno ostaviti više lisne mase kako bi i na taj način zaštitili plodove.

                                                  Mirjana Dijan, dipl.ing.agr. viši stručni savjetnik (hortikultura)

Literatura:

  1. Milan Maceljski i suradnici: Zaštita povrća od štetočinja
  2. Internet (Pinova.hr)
Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Bakterijska tamna trulež žila na kupusu

Među njima je i bakterijska tamna trulež žila (Xanthomonas campestris pv. campestris). U proteklih nekoliko godina ova biljna bolest gotovo je potpuno uništila pojedina polja kupusa, posebice kada je u ljetnim mjesecima pala veća količina oborina. Bakterijska tamna trulež žila jedna je od najvažnijih i najdestruktivnijih bolesti kupusnjača i javlja se na svim vrstama roda Brassica diljem svijeta. U Hrvatskoj su najveće štete zabilježene u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Razvoj i širenje bolesti

Bolest je uzrokovana bakterijom Xanthomonas campestris pv. campestris te kao i većina bakterijskih bolesti zahtijeva toplo i vrlo vlažno klimatsko razdoblje sa temperaturama između 24-29˚C. Bakterija se prenosi kontaminiranim sjemenom, a izvor primarne zaraze također mogu biti zaraženi biljni ostaci u trajanju 2-3 godine ili korovi iz skupine krstašica. U usjevu se naknadno bolest širi kišnim kapljicama, ulazeći najčešće kroz puči. Tuča naročito pogoduje naknadnom širenju bolesti. Povrede biljnog tkiva također predstavljaju ulazne putove pa je u tom smjeru potrebno provoditi sve preventivne mjere zaštite (suzbijanje štetnika, pažnja prilikom prolaska mehanizacije).

Simptomi

Biljke mogu biti zaražene u svim fazama razvoja te slabije rastu i ne formiraju glavicu očekivane veličine.

Primarni izvor inokuluma je zaraženo sjeme. Nakon klijanja sadnica, prvi simptomi se uočavaju na kotiledonima gdje rubovi lista pocrne, te se kroz provodni sustav zaraza dalje širi i na mladim stabljikama i lišću dolazi do pojave kloroza u obliku slova „V“ (Slika 2.).

Slika 2. Kloroza na lišću u obliku slova „V“ (Foto: Ivačić D.)

Tkivo između lisnih žila ima izgled pergamenta, a na poprečnom presjeku kocena boja je tamnosmeđa do crna. Potpuno je narušena kvaliteta tog kupusa za kiseljenje. Naknadno se krajem ljeta bolest u polju vrlo brzo širi, a naročito joj pogoduju rosna i maglovita jutra u drugoj polovici kolovoza i početkom rujna nakon čega slijede sunčani i topli dan (Slika 3.).

Slika 3. Simptomi bakterijske tamne truleži žila na kupusu u polju (Foto: Bogović M.)

Mjere zaštite

Mjere zaštite mogu se podijeliti na agrotehničke mjere i kemijske mjere. Agrotehničke mjere obuhvaćaju: odabir tolerantnih sorti, plodored, korištenje certificiranog sjemena, pravilna gnojidba kalijem, uklanjanje i uništavanje zaraženih biljnih ostataka. Kemijska zaštita podrazumijeva primjenu fungicida na osnovi bakra. Novije selekcije daju tolerantne hibride kupusa na bakterijske bolesti, a prskanja sredstvima na osnovi bakra daju određene rezultate (bakar je u integriranoj zaštiti povrća dopušten samo jednom u sezoni za folijarno prskanje biljaka). Za suzbijanje je registriran pripravak Neoram WG koji se primjenjuje kada nastupe uvjeti pogodni za razvoj bolesti u koncentraciji 0,25-0,35% (250 – 350 g/100 l vode). Karenca je 20 dana. Ima popratno djelovanje na sivu plijesan (Botrytis cinerea) i bakterioze.

Petra Pozder  mag. ing. fitomedicine
Petra.Pozder@savjetodavna.hr

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Uzgoj presadnica povrća u zaštićenim prostorima

Da bi se presadnice zaštitile od bolesti polijeganja rasada, truleži korijena i korjenovog vrata (Pythium spp., Phytophthora spp.) može se zalijevati tlo oko njih u fazi nakon nicanja ili nakon presađivanja sa 100 ml 0,2 % škropiva (200 ml/10 l vode) po biljci preparatom PROPLANT (propamoharb). Sredstvo se na ovaj način i za ovu namjenu može primijeniti maksimalno 2 puta u razmaku od 7-10 dana, a ukupna količina sredstva po jednom tretiranju ne smije prijeći 2 litre na hektar.

Sredstvo se na presadnicama može primijeniti i folijarno (prskanjem) protiv plamenjače Phytophtora parasitica (cvjetača) i Bremia lactucae (salata, endivija, radič), te kasnije u vegetaciji na otvorenom na svim kupusnjačama i glavočikama pazeći na maksimalni dozvoljeni broj tretiranja.

Zaštita presadnica od bolesti polijeganja rasada (Pythium spp.) može se provesti tretiranjem tla (kontejneri ili gredice) prilikom sjetve ili nakon sjetve preparatom PREVICUR ENERGY (propamokarb). Dozvoljeno jedno tretiranje prilikom sjetve u količini 6 ml/m² ili u razdvojenoj primjeni, prvi put prilikom sijanja u količini od 3 ml/m², a drugi put nakon otprilike dva tjedna u količini 3 ml/m², uz primjenu 2-4 l vode po m².

Prije sjetve sjemena obaviti zaštitu od bakterija, virusa i gljiva dezinfekcijom kontejnera i pribora nekim od dezinfekcijskih sredstava (Menno Florades, Genol, Genox…), koristiti tretirano sjeme, osigurati optimalne temperature za uzgoj pojedinih povrtnih kultura i provjetravati plastenike.

Na web stranici Ministarstva poljoprivrede u bazi podataka Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS), nalaze se detaljne upute o primjeni navedenih fungicida, te ih treba koristiti prema uputama.

 

dr.sc. Mirna Ceranić
e-mail:
Mirna.Ceranic@savjetodavna.hr

Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest

Dolaze dobri dani za poljoprivredu

„Moji roditelji cijeli svoj život bavili su se poljoprivredom i ne kažu uzalud da jabuka ne pada daleko od stabla. Poljoprivreda mi je u krvi. Na fakultetu sam često razmišljao gdje ću nakon obrazovanja, ponekad se namjerno udaljavajući od poljoprivrede, ne bih li započeo nešto drugo. No, nisam uspio. Jače je to od mene.“ – kaže 32-godišnji Marijan.

Obitelj Balić bavi se poljoprivredom dugi niz godina. Proizvodnja im je naglo prekinuta u vrijeme Domovinskog rata kada su morali napustiti Ilaču. Nakon teških sedam i pol godina u izbjeglištvu, nastavili su s poljoprivrednom proizvodnjom u rodnoj Ilači. U početku su se bavili samo ratarstvom obrađujući 30 hektara vlastitog zemljišta. Mlad, perspektivan i pun ideja s tek navršenih 25 godina, Marijan je preuzeo vođenje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te započeo proizvodnju povrća za lokalno tržište uz pomoć Savjetodavne službe koja mu je bila glavni oslonac u početku.

„Započeo sam povrtlarskom proizvodnjom, podigao 320 četvornih plastenika u kojem sam uzgajao salatu i rajčicu. Na otvorenom je bilo mnogo pokušaja jer sam pokušavao proizvoditi papriku, kupus, cvjetaču, brokulu, batat, kiwano, lubenice, salatu… Bili su to hvalevrijedni propali pokušaji praćeni pehovima i neiskustvom koji su me očvrsnuli.“

No nisu svi Marijanovi pokušaji propali. Danas se bavi uzgojem pivarskog ječma, uljane repice, kukuruza, soje te češnjaka, po kojem je postao poznat prije nekoliko godina.

Potaknut nedostatkom domaćeg češnjaka, a željan novih izazova, zasadio je 200 kilograma sadnog materijala. Tržište je prepoznalo njegovu kvalitetu te se proizvodnja češnjaka pokazala i više nego uspješna. Godišnje u prosjeku proizvede 50-ak tona kvalitetnog, domaćeg češnjaka. Budući da je posao oko češnjaka izuzetno radno intenzivan i poslovi se moraju obaviti u određeno vrijeme, Marijan kroz godinu zapošljava sezonske radnike, uz 5 stalno zaposlenih. Želja mu je rasporediti poslove oko češnjaka kroz cijelu godinu kako bi sebi i zaposlenicima osigurao stalan izvor prihoda.

„Plan je zadržati kvalitetu proizvodnje. Ne želim biti rob kvantitete i velikih brojki. Zaokružiti proizvodnju kroz cijelu godinu i ostati prepoznat kao proizvođač najkvalitetnijeg češnjaka i jedan od pionira ove proizvodnje u Hrvatskoj.“ – rekao je Marijan.

Biti poljoprivrednik znači nešto konkretno stvoriti svojim radom, biti svoj gazda, svoj šef. To je proces u kojem ima puno rizika, ali ništa vas ne može ispuniti kao osjećaj da ste vi sami nešto napravili, proizveli, zaradili za život.

Zadovoljan što se poljoprivreda napokon počinje tretirati kao jedna od glavnih grana razvoja Hrvatske, Marijan je poručio svima koji vide budućnost u poljoprivredi, da dobri dani za poljoprivredu tek dolaze – da se ne boje napraviti prvi korak:

 „Ne odustajte od svojih vizija, budite uporni. Bit će padova za koje nećete vjerovati da vam se mogu dogoditi, ali upornost i na kraju ljubav prema poslu koji radite, pomoći će u svakoj situaciji. Za sve postoji rješenje i nema “ne mogu”. Ne ostavljajte polja koja su vas othranila. Nek vam je sretno! I da, nemojte sad svi u češnjak, ima i drugih kultura.“ 

Najava, Povrćarstvo, Školska shema, Vijest, Voćarstvo

Informativna radionica za Školsku shemu

Ove školske godine započela je provedba nove Školske sheme koja objedinjuje dosadašnju Shemu školskog voća i povrća i Program mlijeka u školama. Za razliku od dosadašnjih programa, u novoj shemi podnositelji zahtjeva za potporu su odgojno-obrazovne ustanove.

Radionice će se održati od 11:00 do 13:00 sati na sljedećim lokacijama:

Zagreb (kino dvorana Ministarstva poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 78) – 29. studenog 2017.
Split (dvorana Hrvatske gospodarske komore, Obala Ante Trumbića 4) – 30. studenog 2017.
Osijek (dvorana Hrvatske gospodarske komore, Europska avenija 13) – 08. prosinca 2017.

Za  radionicu nije potrebna prethodna prijava.

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Tropski štetnik na povrću

Oštećenja nastaju u vidu blijedožutih pjega na pokožici ploda rajčice pred početak berbe. Uz odrasle stjenice na naličju listova pronalaze se i jajna legla. Na plodovima se uočavaju crne ličinke sa bijelim i žutim točkama.

Vrlo visoke temperature zraka ovog ljeta pogodovale su jačoj pojavi navedenog kukca. U uredu Savjetodavne službe Koprivničko–križevačke županije zaprimili smo brojne upite o ovom štetniku te su traženi savjeti za njegovo suzbijanje. Prisutnost ovog štetnika zabilježena je u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju. Najčešće štete primijećene su na zreloj rajčici, paprici i na grahu mahunaru. Proizvođačima je još uvijek ovaj štetnik nepoznat te mu ne poklanjaju dovoljno pažnje, iako je populacija spomenutih stjenica („zelenih kukaca“) ove godine bila velika.

Na intenzivnije širenje zelene stjenice utjecale su klimatske promjene odnosno globalno zatopljenje. Zelena stjenica je inače insekt tropskih i suptropskih područja. Godišnje može razviti i 4 generacije štetnika, a jedna ženka može položiti leglo sa više od 100 jaja. Iz njih se razviju ličinke, koje imaju nekoliko stadija razvoja. Štetu radi odrasla stjenica, koja bode te siše plodove. Suzbija se teško jer napada plodove pred berbu pa je primjena insekticida gotovo nemoguća, te u Hrvatskoj nema registriranih insekticida za povrće.

U svijetu se primjenjuje biološka zaštita protiv Nezare viridula primjenom prirodnih neprijatelja – muhe Trichopoda pennipes, koja parazitira na ličinkama i odraslom insektu. Primjenjuju se i osice Trissolcus basalis koje parazitiraju jaja zelene stjenice.

Slika 1. Ličinke zelene stjenice na već oštećenom plodu rajčice (fotografija: proizvođača rajčice, upit poslan u kolovozu 2017.)

Slika 2. Zelena stjenica na grahu mahunaru (fotografija S. Dombaj) – na mahunama su vidljive okruglaste svjetlije lezije, mahune su uvinute i sitne

Slika 3. Štete od zelene stjenice na plodu paprike (foto S. Dombaj) –neravnomjerno sazrijevanje na zelenoj strani vidljiva oštećenja od sisanja stjenice

Slika 4. Štete od zelene stjenice na čaški paprike (foto S. Dombaj) – čaška je blijede, žučkaste boje

Slika 5. Prirodni neprijatelj zelene stjenice Trichopoda pennipes

Izvor:

https://en.wikipedia.org/wiki/Trichopoda_pennipes
http://edis.ifas.ufl.edu/pdffiles/IN/IN14200.pdf

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.
Stručna savjetnica za hortikulturu

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Uzgoj paprike rog na otvorenom

Paprika Capsicum annuum L. je jednogodišnja biljka iz porodice Solanaceae.

Sa sadnjom paprike počinje se kad srednja dnevna temperatura zraka pređe 15 C˚, ali pri tome treba paziti na kasne proljetne mrazove. Priprema tla za sadnju počinje u jesen dubokim oranjem, na 30-35 cm dubine. Mjesec dana prije presađivanja tlo se priprema kultiviranjem u finu strukturu spremnu za sadnju. Međuredni razmak sadnje treba biti 50-60 cm, unutar reda 40 cm za bujnije kultivare, a za manje bujne 15-25 cm. Paprika se može saditi na ravnu površinu ili na gredice. Najbolja predkultura za sadnju paprike su kulture iz porodice mahunarki, kao npr. grah i grašak. Osnovna gnojidba obavlja se u jesensko-zimskoj brazdi. Pošto paprika iznosi velike količine dušika, fosfora i kalija iz tla potrebna je pojačana gnojidba tla prije same sadnje.

Paprika traži dosta vode. Kod uzgoja paprike na otvorenom treba osigurati dovoljno vode za redovno navodnjavanje.

Paprika je značajan izvor vitamina C. Berba se obavlja ručno tijekom sunčanog dana, nakon rose. Nikad se ne bere nakon kiše, jer su tada plodovi vlažni pa tako brzo pljesnive i trunu. Pri berbi treba biti oprezan, grane su dosta krhke i lomljive te je stoga najbolje brati škarama. Glavna, odnosno finalna berba paprike rog za ajvar, je krajem kolovoza, kad se paprika bere svaka 2-3 dana.

Kao što je već istaknuto, paprika iznosi veliku količinu kalcija iz tla, stoga treba voditi računa o tome da uslijed nedostatka kalcija dolazi do vršne truleži.

Slika 2. Početak vršne truleži

Danas se ljudi susreću s propadanjem plodova paprike i svi se pitaju što se događa. Uslijed velike insolacije sunca na plodu su vidljive mrlje u obliku ožegotina. Takvi plodovi podložni su mjestu napada, plod počinje propadati i postaje voden, drugim riječima plod jednostavno gnjili.

Prilikom berbe plodove s većim oštećenjima treba mehanički odstraniti.

Propadanje plodova uslijed velike insolacije Sunca

Josipa Miličić, dipl. ing. agr., stručna suradnica za horikulturu, Podružnica
Savjetodavne službe Sisačko-moslavačke županije, Sunja