Ministarstvo poljoprivrede

Povrćarstvo

Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede > Novosti > Povrćarstvo
Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest

POČETAK PROIZVODNE SEZONE ZA POVRĆARE

2. travnja 2020.0

Rani uzgoj presadnica

Početak sezone za proizvođače povrća počinje proljetnim uzgojem presadnica rajčice, paprike, kupusnjača i salate. Neke vrste povrća, koje se inače ne mogu uzgajati kao „čupani flanci“, mogu se uspješno uzgojiti iz presadnica primjenom suvremenih načina, kao što je  kontejnerska proizvodnja u specijalno pripremljenim supstratima.

Rani rasad se uzgaja u zaštićenom prostoru (staklenici, plastenici) i u tu svrhu se pripremaju i klijališta.

Način gradnje, priprema tla i način zagrijavanja klijališta mogu se naći opisani u gotovo svim priručnicima o vrtlarenju i stručnim časopisima.

Profesionalni proizvođači presadnica povrća i cvijeća koriste posebno opremljene plastenike i staklenike.

Slika 1. Presadnice u ožujku pred presađivanje i pikirane biljke za drugi rok sadnje

Prednosti  proizvodnje presadnica

Povrće proizvedeno iz presadnica dospijeva ranije u usporedbi s povrtnom kulturom, koja se uzgaja direktnom sjetvom. Usjev je ujednačen i daje veće prinose i istovremenu berbu. Skraćuje se vegetacija biljke na otvorenom, time se bolje koristi tlo te se na istoj površini može uzgajati više kultura u sezoni. Na taj način proizvodnje povrća troši se manje sjemena, što je naročito važno kod skupog sjemena hibrida povrća. Lakša je i zaštita od bolesti i štetnika.

Načini uzgoja presadnica povrća

Jedan od načina je da se gusto siju (1.000 biljaka/m2) i zatim pikiraju na veće razmake. Iznikle biljke u gustoj sjetvi na početku imaju dosta svjetla. Kasnije se počinju zasjenjivati, bore se za svjetlo pa se naglo izdužuju, postaju nježne i neupotrebljive. Da se to ne dogodi, mlade biljke rajčice, paprike, patlidžana i kupusnjača s razvijena 2 prava lista se presađuju ili pikiraju na razmak kocke 5 do 8 cm ili u kontejnere s promjerom rupa 5-8 cm.

Starost pikiranih presadnica ovisi o uvjetima nicanja i o veličini vegetacijskog prostora korijena. Tako npr. kod paprike se ona kreće 70-tak dana od nicanja, kod rajčice 50-tak, a kod kupusnjača (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, brokula) 40-tak dana.

Nepikirani rasad povrtnih kultura sije se 2-3 tjedna kasnije od pikiranog. Razmaci sjetve ovise o potrebi za prostorom pojedine vrste presadnica.

Najčešće se iz nepikiranih presadnica uzgajaju još i povrtne kulture kratke vegetacije kao što su različite vrste salate, endivija, radič, kineski kupus. Presadnice tih kultura se presađuju 40-tak dana nakon nicanja. Njihovom sukcesivnom sjetvom u nekoliko rokova, uz dobar odabir sorte, postiže se kontinuirano dospijevanje povrća u sezoni.

Proizvodnja presadnica uz pikiranje

Pikiranje se većinom radi kod rane proljetne proizvodnje povrća, jer omogućava da se uzgoje i presade veće biljke, koje će znatno ranije dospjeti za berbu. To nije potrebno ako se biljkama osigura dovoljno vegetacijskog prostora do presađivanja.

Uzgoj presadnica u kontejnerima ili pliticama

Kod uzgoja presadnica u lončićima i kontejnerima biljke poslije presađivanja ne pate i nema zastoja u razvoju, jer se ne oštećuje korijen.

Tim načinom uspješno se uzgajaju krastavci, tikvice, dinje i lubenice u kontejnerima promjera rupa 5-8 cm.

Uz kontejnerski uzgoj presadnica luka, poriluka i celera skraćuje se i olakšava njihova proizvodnja na polju. Naime, sjeme tih kultura sporo niče pa se često dogodi da je usjev iz direktne sjetve neujednačen i rijedak, a i korovi se ne mogu učinkovito suzbiti, što ograničava proizvodnju.

Orijentacijski rokovi sjetve za proljetni uzgoj presadnica

  • Kraj siječnja i početak veljače u kontinentalnom dijelu RH siju se pikirane kupusnjače i nepikirana salata za vanjsku proizvodnju (uz korištenje agrila) te paprika za negrijane zaštićene prostore.
  • Sredinom veljače siju se nepikirane kupusnjače za najraniju vanjsku proizvodnju, a za zaštićene negrijane prostore pikirana rajčica i krastavci.
  • Sredinom ožujka siju se kasniji vanjski usjevi nepikirane rajčice, paprike i patlidžana.
  • Kraj ožujka i početak travnja siju se krastavci, tikvice, dinje i lubenice.

Slika 2. Nicanje lubenice na grijanim stolovima – prostoru za naklijavanje

Nicanje povrtnih kultura

Najpovoljnija temperatura do nicanja većine povrtnih kultura je oko 25 0C. Od hladnijih kultura najbrže niču kupusnjače i salata, a najsporije luk i celer. Od toplih kultura najbrže niče dinja i ostale tikvenjače. Sporije niče rajčica i patlidžan, a najsporije paprika.

Bolja kvaliteta presadnica

Proizvođačima je poznat pojam kaljenja presadnica. To je niz postupaka u proizvodnji presadnica povrća i cvijeća, koji nakon sadnje utječu na bržu i bolju prilagodbu povrtnih kultura vanjskim uvjetima. Svrha kaljenja je priprema mladih biljaka na nepovoljnije uvjete na polju, u odnosu na zaštićeni prostor u kojem je rasla.

Osim kaljenja, na raspolaganju su biološki poboljšivači rasta. To su organski spojevi, koji povećavaju otpornost biljaka od nepovoljnih proizvodnih prilika na otvorenom.

Postupak kaljenja presadnica

Kaljenje počinje snižavanjem temperature nekoliko dana poslije nicanja za 10-tak stupnjeva. Cilj je usporavanje rasta nadzemnog dijela, a stimuliranje rasta korijena. Nakon toga, temperature se održavaju kod toplih kultura na oko 20 0C danju, a noću na 15 0C, a kod hladnih kultura na 15-18 0C danju i na oko 10 0C noću. Razlika u dnevno – noćnim temperaturama je važna, jer visoka noćna temperatura uzrokuje izduživanje biljaka.

Provjetravanjem se dovodi svježi zrak biljkama, regulira se temperatura i smanjuje se vlažnost.

Povoljan rast presadnica bolje je osigurati kombinacijom jačeg provjetravanja i umjerenim zalijevanjem nego im dopustiti da brzo rastu, a zatim ih naglo zaustavljati. Pretjerano kaljenje biljaka može usporiti njihovo „primanje“ poslije presađivanja.

Presadnice naročito brzo rastu zadnjih 2 tjedna pred sadnju. Tada se zalijevanje sasvim smanji. Klijališta se otkrivaju, a biljke u plastenicima se iznose van te pokrivaju preko noći poljoprivrednom prozračnom tkaninom, kao što je npr. agril. Kad se presadnice uzgajaju na tradicionalan način za tzv. čupane flance, dobra je mjera presijecanje zemlje između redova biljaka. Tako se zaustavlja rast i potiče razvoj novih žilica.

Oštećenja od mraza na presadnicama

Tijekom ranog uzgoja, uz neodgovarajuće dopunsko grijanje ili nedovoljnu zaštitu prekrivanjem, može doći do izmrzavanja mladih biljaka toploljubivih kultura. Povrće iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae), kao što su krastavci, lubenice, dinje i tikvice stradaju na kratkotrajnim niskim temperatura na 0 ⁰C, a osjetljive su i smrzavaju se rajčica, paprika, patlidžan iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Nenadoknadiva šteta nastaje i zbog rokova proizvodnje. Sjeme se može posijati ponovo, međutim, nikako se ne može vratiti vrijeme uloženo u uzgoj.

Ako cijela biljka nije smrzla, kod rajčice, paprike i kultura koje stvaraju zaperke, treba odstraniti smrzle dijelove sterilnim alatima do zadnjeg neoštećenog nodija. Nakon nekog vremena iz njih će potjerati izdanak – zaperak tj. nova stabljika.

U isplativoj proizvodnji povrća, uz puno rada, znanja, zalaganja i ulaganja treba imati i puno strpljenja.

Slika 3. Oštećenja presadnica rajčice od izmrzavanja

Slika 4. Rajčica trinaest dana nakon mraza

Slika 5. Presadnice paprike trinaest dana nakon mraza (vidljiv izdanak u pazušcu lista)

Autor teksta i slika: Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr, viša stručna savjetnica za hortikulturu

Događaji, Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest, Voćarstvo

Sačuvajmo stare sorte – Cernik 2020.

19. ožujka 2020.0

U Društvenom domu u Cerniku, Brodsko-posavska županija, 29. veljače 2020. održana je međunarodna manifestacija – “Sačuvajmo stare sorte” na kojoj je prisustvovalo 60-tak izlagača koji su nudili plemke starih sorti voća i sjemenke starih sorti povrća za razmjenu, u cilju očuvanja tradicionalnog autohtonog genetskog materijala.

Organizatori manifestacije bili su Ministarstvo poljoprivrede, Brodsko-posavska županija, Udruga voćara i vinogradara Cernik, LAG Zapadna Slavonija i OPG Hudolin Dragalić.

U 10 sati organizirala se razmjena sjemenja i plemki između sudionika. Nakon razmjene u 11 sati slijedilo je otvaranje Manifestacije. Nakon prigodnog programa u 12 sati predavanja se održali prof. dr. Zoran Keserović sa Poljoprivrednog fakulteta Novi Sad s temom “Izbor sorti, podloga i tehnologije proizvodnje marelice (kajsije)”, mr. Dominik Vuković sa Poljoprivrednog instituta Osijek sa temom “Suvremena proizvodnja šljive” i mr. sc. Višnja Šimunović iz Ministarstva poljoprivrede sa temom “Značaj travnjačkih (ekstenzivnih voćnjaka u očuvanju autohtonih (starih) vrsta i sorata voća”.

Pokrovitelji manifestacije:

Općina Cernik

Hrvatske šume -Uprava šuma Nova Gradiška

Žakić-commerce d.o.o.

Medijski pokrovitelji:

Gospodarski list, Zagreb, Internetski portal Agroklub  Osijek, Agroglas Osijek, Radio Bljesak Okučani, Radio Nova Gradiška,Radio Prkos Nova Gradiška, Posavska Hrvatska, Radio Slavonija i Facebook-grupa Sačuvajmo stare sorte jabuka

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet, Vijest

Detaljne upute za formiranje biljke krastavca

7. veljače 2020.0

Opis rezidbe krastavca sustavom „kišobrana“ i „brajdi“ sa shematskim prikazima savjetovan je kao dio tehnologije na našoj stranici 2009.godine www.savjetodavna/savjeti. Nakon toga, obilazeći poljoprivredna gospodarstva, primijećeno je da niti jedno gospodarstvo nije primijenilo pravila rezidbe, koja su tada opisana. Razlozi su bili ili nedostatak vremena ili nepovjerenje u poljoprivrednog savjetnika („da ne bude krastavaca“) i pridržavanje uhodane vlastite „tehnike“.

Kako god, ipak svi proizvođači krastavaca žele da plodovi budu spremni za ubiranje i raniju prodaju, koja postiže i najbolju cijenu. U toj svojoj nakani imaju manje ili više uspjeha. Jedan od razloga za nezadovoljstvo rezultatom svoga rada je i neodgovarajuća rezidba ili nedovoljno uređivanje vriježa kod krastavaca.

Svakodnevni radovi pri oblikovanju plasteničkog uzgoja krastavca sastoje se od sljedećih radnji:

  • vođenje ili omatanje stabljike,
  • uklanjanje listova nakon ubiranja plodova,
  • uklanjanje zaperaka i vitica,
  • zakidanje vrha vriježe prema željenom trajanju berbe,
  • zakidanje vrha bočnih vriježa i dr.

Kako bi biljka krastavca izgledala kao na slici 1., uz primjenu ostalih tehnoloških postupaka, to je zahtjevan i kontinuiran posao.

Slika 1. Stabljika – zvana vriježa kod porodice Tikvenjača, puna plodova

Za bolje upoznavanje rasta krastavca (salatara) u nastavku su slike, koje će to svakome zorno približiti.

Već ovako sićušan plod kod industrijske prerade krastavca kornišona klasira se u ekstra klasu i kiseli se.

Slika 2. Mladi tek formirani plod (1-2 cm) i još svježi cvijet krastavca na plodiću

Slično kao i kod rajčice, ako se ukloni zaperak, plodovi dobivaju potrebna hraniva i brže rastu.

Slika 3. Na svakom nodiju – članku biljke krastavca je list, cvijet, plod, vitica i zaperak

Autorica teksta i slika: Sunčica Dombaj, dipl.ing.agr. ,viša stručna savjetnica hortikulture

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Uzgoj kupusa u plastenicima

12. rujna 2019.0

S hladnijim vremenom počinje drugi turnus proizvodnje povrća u plasteniku. Povrćari se većinom odlučuju za proizvodnju lisnatog povrća, jer brzo dospijeva.

Ako želite poboljšati organizaciju prostora i rada u plasteniku, ujesen možete početi i s uzgojem kupusa.

Uvjeti za uspješan uzgoj plasteničkog kupusa
Tri su glavna tipa kupusa za uzgoj u zaštićenom prostoru, a svrstana su prema sezoni berbe. To su: kasnojesenski, zimski i ranoproljetni kupus.

Najpovoljnija temperatura za rast i razvoj svih kupusa je oko 18 ºC.

U plastenicima bez dopunskog grijanja biljke u fazi presadnice (3-4 lista) i razvijene rozete podnose kratkotrajne niske temperature do –5 ⁰C, a u fazi formirane glavice su otpornije i podnose –8 ⁰C (neki kultivari i više od -15 ⁰C). Vrlo je nepovoljno smrzavanje i odmrzavanje glavice, a najosjetljiviji su rani kultivari. Rizik od smrzavanja se može smanjiti postavljanjem tzv. „nadzaštite“ – agrotekstilne folije.

Potrebe kupusa za vlagom i hranjivima (naročito dušikom) su velike u svim fazama razvoja, a posebno kod formiranja glavice. Umjerenih je potreba za svjetlom i svojstvima tla.

Ekonomičniji uzgoj u plastenicima je uz gušći razmak sadnje 40-45 cm, uz izbor kultivara koji to i podnose. To su rani kultivari dužine vegetacije 60 dana i manje. Na taj način izbjegavaju se različiti rizici u hladnom dijelu godine.

Orijentacijski rokovi uzgoja plasteničkog kupusa

Napomene:
*Sjetva za uzgoj presadnica može biti na otvorenom ako zaštićeni prostor nema sustav za hlađenje.
**Sjetva i sadnja presadnica uz grijanje zaštićenog prostora radi osjetljivosti mladih biljaka na mraz.

Izbor kultivara
Izborom kultivara kupusa različite dužine vegetacije od ranih (55-60) dana pa do kasnih (120 i više dana), berba u plastenicima može trajati nekoliko mjeseci. Važno je naglasiti da kasnojesenski i zimski kupus mora biti posađen dovoljno rano (do početka X. mjeseca) da biljke dođu u fazu kad im dugotrajne niske temperature ne škode.

Formirane glavice kupusa (Foto: www.bejo.hr)

 

Autorica teksta i naslovne fotografije: Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.,
viša stručna savjetnica za hortikulturu

Povrćarstvo, Ratarstvo, Savjet

Berba i skladištenje luka

12. rujna 2019.0

Luk ( Allium cepa ) povrtna je kultura, koja se može proizvesti iz lučica, ali i iz sjemena. Luk proizveden iz lučica dozrijeva ranije, već u srpnju, dok se luk iz sjemena bere sredinom kolovoza pa sve do početka rujna.
Ovisno o tehnologiji uzgoja i vegetacijskoj godini, ali i o različitim sortama, rokovi berbe mogu se razlikovati.

Određivanje rokova berbe luka

Vrijeme berbe luka itekako je važno, ponajviše radi dužeg i boljeg skladištenja, ali i zbog postizanja boljeg okusa. Osim toga, uspije li se luk duže sačuvati, zasigurno može postići i bolju cijenu na tržištu.
Što se kasnije obavlja berba, okus luka postaje intenzivniji i ljući, premda ljutinu može uzrokovati i manjak vlage, odnosno neravnomjerno raspoređene oborine tijekom ljetnih, sušnijih razdoblja.
Određivanje rokova berbe sjemenskog luka najčešće je ovisno o lisnoj masi tj. kada se lišće osuši, odnosno oko 100 do 120 dana nakon sjetve.
Luk iz lučice, koji se bere ranije, zna se ostavljati na polju da se u potpunosti osuši. Svakako treba voditi računa o prekrivanju luka s lisnom masom, da ne bi došlo do ožegotina izazvanih sunčevim zrakama.
Luk proizveden iz sjemena se bere kada se lisna masa 50-80 % osuši i polegne, a lažna stabljika omekša. Luk s djelomičnom zelenom lisnom masom se „pokosi“, odreže na visinu 6-8 cm iznad samih glavica. Nakon što se vrat luka djelomično osuši kombajnom se vade glavice. Berbu treba planirati za suha vremena te u ranijim jutarnjim satima, kad temperature nisu tako visoke.

Mehaniziranom berbom luk se ne ostavlja na polju da se u potpunosti osuši, stoga ga je potrebno posušiti u za to namijenjenim sušarama ili u suhom, sjenovitom skladištu, uz dobro strujanje zraka.
Luk se odvaja od svih nečistoća (grumena zemlje, korova) i oštećenih glavica te se otprema u sušaru. Sušare moraju imati perforirani pod te sustave za ventilaciju toplog zraka i regulator vlage. Nakon sušenja luk se može skladištiti ili odmah staviti u prodaju.
Ako se skladišti, skladišta moraju zadovoljavati uvjete za što duže čuvanje, vodeći pri tome računa o dobroj ventilaciji, provjetravanju samih skladišta te mogućnosti reguliranja temperature i vlage zraka.

                                              

Luk se čuva na temperaturi od oko 0-3 ºC i vlazi zraka oko 65-75 %. Glavice luka se mogu čuvati i na višim temperaturama od 20-25 ºC, ali tada će zasigurno doći do gubitka na masi i kvaliteti.
Luk se može skladišti u boks paletama ili vrećama složenim s dovoljnim razmakom između paleta ili vreća, da strujanje zraka bude ravnomjerno.
Prije pakiranja potrebno ga je kalibrirati prema zahtjevima kupca i pakirati u vreće različite kilaže. Najčešće se za „žuti“ ili „crveni“ luk koriste narančaste, dok se za ljubičasti luk koriste ljubičaste vreće.

                                                        

 

                                                        

 

Autorica teksta i slika: Jelena Stipetić, dipl. ing. agr.,
viša stručna savjetnica za hortikulturu

Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Lukova zlatica

16. srpnja 2019.0

Lukova zlatica Lilioceris merdigera (L.) periodično se pojavljuje kao štetnik na bijelom luku i poriluku, ali do sada nisu zabilježene ekonomski značajne štete. Domaćini ovog štetnika su biljke roda Allium, Lilium, Polygonatum i Convallaria.

Lukova zlatica oštećuje luk izgrizanjem lista. Štetu prave i odrasli oblici i ličinke, no štetniji je stadij ličinki. Odrasli kukci su kornjaši crvene boje, veličine tijela od 6 do 8 mm, sa izraženim crnim ticalima. Prema podacima iz literature ima jednu generaciju godišnje. Prezimljuje kao imago (odrasli kukac) u tlu. U proljeće izlaze iz tla i hrane se lišćem luka i drugih biljaka. Nakon kopulacije, u razdoblju od travnja do početka lipnja, ženka odlaže jajašca na naličje lista. Jaja su narančasto crvene boje, veličine 1 mm. Najčešće su odložena u skupine od 2 do 10 jajašaca. Jedna ženka može odložiti do 250 jaja.

Slika 1: jaja lukove zlatice (foto: S. Slovic)

Po izlasku iz jaja, ličinke se hrane izgrizanjem lišća, pri čemu najčešće ostavljaju epidermu lista. Ličinke su smeđe-žute boje sa crnom glavom i prekrivene su vlastitim izmetom. Vrlo su proždrljive. Po završetku razvoja, ličinke se spuštaju na tlo gdje se kukulje. Nakon kukuljenja izlazi imago, koji se kratko vrijeme hrani i krajem ljeta odlazi na prezimljenje.

Slika 2: ličinke lukove zlatice (foto: S. Slovic)

Preporuka je da se mehanički uklanjaju listovi luka sa jajašcima i ličinkama. Dopuštenje za kemijsko suzbijanje ovog štetnika ima insekticid Decis 2,5 EC.

Izvor: https://www.ivr.si/wp-content/uploads/2017/11/Rde%C4%8Denoga-lilijevka.pdf

Suzana Slovic, dipl. ing. agr.

e-mail: suzana.slovic@mps.hr

Povrćarstvo, Savjet

Vađenje i skladištenje mrkve

17. lipnja 2019.0

Mrkva se vadi kad se korijen potpuno razvije,  dosegne oblik i veličinu karakterističnu za pojedini hibrid. Može se  vaditi i koristiti prije pune tehnološke zrelosti za prodaju mlade mrkve u vezicama ili za prodaju mlade mrkve u svježem stanju bez lišća. Kod vađenja mrkve, naročito ako je cilj duže skladištenje važno je da se vađenje obavi u fazi tehnološke zrelosti jer je ona jako značajna za samu duljinu čuvanja. Ukoliko se mrkva ne izvadi u fazi tehnološke zrelosti , moguća je retrovegetacija na račun rezervnih  tvari iz korijena, a samim time se umanjuje nutritivna vrijednost, prinos, ali i sposobnost dužeg čuvanja iste.

Način vađenja mrkve ovisi o raspoloživoj mehanizaciji. Na manjim površinama koriste se prilagođene vadilice za krumpir ili posebni konstruirani podrivači koje podrivaju tlo ispod zadebljalog korijena, mrkva se čupa i sakuplja ručno.

Vađenje mrkve podrivačem i ručno sakupljanje (foto : Ljubomir Peričić)

Na većim površinama vađenje mrkve se obavlja kombajnom za mrkvu, a može biti jednofazno ili dvofazno. Kod jednofaznog vađenja mrkve radni organi dižu korijen zajedno s zemljom, čupači rade na principu beskonačnih traka, hvataju lišće i čupaju korijen. Lišće s korijena se reže, a korijen s transportnim sistemom odlaže u boks palete drvene ili plastične. Npr. na Vranskom polju se prakticira za vađenje od proljeća sve do pojave prvih jesenskih mrazeva dok lisna masa ( cima ) ne strada.  Za normalno odvijanje jednofaznog vađenja lisna masa ( cima ) mora biti zdrava i čvrsta ( slika 2. i 3. ), ukoliko nije taj preduvjet ostvaren dolazi do velikih gubitaka tijekom samog vađenja .

Jednofazno vađenje mrkve na Vranskom polju ( foto: Ljubomir Peričić )

Kod dvofaznog vađenja lisna masa ( cima ) se ukloni ili tarupira , te se vadilicom izvadi korijen . Ovaj način se prakticira za vrijeme suhog vremena i umjerene  prosušenosti tla kako bi korijen ostao što čišći. Npr. na Vranskom polju se prakticira za vađenje u jesensko – zimskom periodu.


Dvofazno vađenje mrkve na Vranskom polju( foto : Ljubomir Peričić )

Nakon vađenja mrkva se u boks paletama otprema u hladnjače gdje se skladišti pri temperaturi od 1ºC i pri relativnoj vlažnosti zraka od 97% ( slika 6. ).

Skladištenje mrkve (foto : Ljubomir Peričić)

                            Ljubomir Peričić,dipl.ing.agr.
stručni savjetnik hortikulture

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Puževi u vrtu

7. svibnja 2019.0

Puževi golaći važni su štetnici, koji se mogu pronaći u svakom povrtnjaku i okućnici. Najveće štete pričinjavaju ishranom na plodovima i sočnim mladim listovima, mada se u praski dešava da sliste i čitave gredice tek izniknulih mahuna, tikvica, krastavca i raznih presadnica. Dnevno mogu pojesti u omjeru i do pola svoje težine, što dovoljno govori o golemim štetama. Osim što čine grizotine, puževi oštećuju proizvode sluzavim tragovima, izmetom i svojom prisutnošću te također otvaraju put za različite patogene gljivice i bakterije.

Slike 1.  Štete od puževa (Foto: Ana Posedi)

Od preventivnih mjera suzbijanja može se već prilikom same pripreme tla za sadnju povrća finom obradom tla smanjiti kretanje puževa između njihovih skloništa u tlu i biljaka, a na niskim temperaturama puževi izbačeni na površinu izloženi su smrzavanju. Optimalnom  gnojidbom i sadnjom zdravih presadnica može se skratiti razdoblje osjetljive faze biljaka te košnjom šireg pojasa oko nasada može se spriječiti dolaženje novih jedinki puževa.

Puževe se može privlačiti postavljanjem hranidbenih trapova u koje se ulijeva pivo, ostaci voća, mlijeko, mješavina vode i kvasca, suha hrana za mačke i pse itd. te je potrebno redovito odstranjivanje ulovljenih puževa i mijenjanje mamaca, odnosno hrane.

Za sprječavanje kretanja puževa prema biljkama mogu se postaviti bakrene trake ili ograde, koje se ukapaju u tlo do 8 cm dubine, dok im je visina iznad tla 15-25 cm. U doticaju s bakrom puževi dožive električni šok te su time odbijeni. Barijere načinjene od piljevine, pepela, vapna ili mineralnih gnojiva, slame, borovih iglica, kore drveta, usitnjenih ljusaka jaja, skidaju sluz s tijela puževa te onemogućavaju njihovo daljnje kretanje izazivajući dehidraciju i naposljetku ugibanje. No, njihov učinak izostaje ako je u nasadu prisutna vlaga, kao posljedica kiše ili zalijevanja.

Pojedine biljke, kao što su dragoljub, kadulja, ružmarin, lavanda, komorač, češnjak ili kim imaju repelentno djelovanje na puževe. Tako u vrtu možete zasaditi navedene biljke ili od njih pripremiti biljnu juh,u kojom se prska povrtnjak i samo tlo.

U prirodi postoji veliki broj prirodnih neprijatelja puževa, kao što su ptice, guske, patke, kokoši, zmije, ježevi, i žabe (čak 25 % ukupne ishrane).

U posljednje vrijeme sve veću popularnost imaju indijske patke trkačice, koje ne čine štetu na kulturama te se isključivo hrane puževima i nekim drugim štetnicima. Za njihovu učinkovitost potrebno ih je imati u paru i pustiti da slobodno šeću po nasadu.

Slika 2. Indijske patke trkačice

Nematode postaju važno biološko sredstvo u borbi protiv puževa golaća. Budući da su isključivi paraziti puževa, te nematode nisu opasne za druge organizme. Prednost im je to šta je vrlo jednostavna i lagana primjena, koja ne iziskuje zaštitnu opremu te nema propisane karence. Pripravak se primjenjuje zalijevanjem kantama ili kroz sustav navodnjavanja.

Jedna od najjednostavnijih mjera suzbijanja, koja je izvediva na malim površinama, jest ručno sakupljanje puževa tijekom večernjih ili ranojutarnjih sati. Korištenjem dasaka između gredica može se privući određeni dio populacije puževa, koji se ondje skrivaju danju pa ih se tu može svakodnevno uništavati.

Najčešći način suzbijanja puževa u praksi je primjena gotovih tvorničkih limacidnih mamaca na osnovi djelatne tvari metaldehida (Gardene, Pužocid, Pužomor), koji u ekološkoj poljoprivredi nisu dozvoljeni te pripravak na osnovi djelatne tvari željezni fosfat (Ferramol), koji se može upotrebljavati u ekološkoj poljoprivredi. Navedene pripravke potrebno je koristiti prema uputama proizvođača ili prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu.

Dunja Prvčić, mag. ing .fitomedicine
dunja.prvcic@mps.hr

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Sjetva mrkve

2. travnja 2019.0

Proizvodnja mrkve uglavnom se odvija na otvorenim i zaštićenim prostorima izravno sjetvom iz sjemena. Za sjetvu se najčešće koriste precizne pneumatske sijačice.

Slika 1. Polje mrkve na Vranskom polju (Foto: Lj. Peričić)

Sjetva se obavlja na dubini od 1,5 do 2 cm, ovisno o tipu tla. Tlo za uzgoj mrkve treba biti plodno, duboko, strukturno, humusno, pjeskovito, toplo i ocjedito. Kod uzgoja mrkve na teškom, zbijenom i plitkom tlu dobije se često račvast korijen, blijede boje, žilav i kao takav gubi na uporabnoj vrijednosti. Optimalan pH tla je 6,5 – 7. Kvaliteta tla ima najveći utjecaj na razvoj i rast pravilnog korijena. Vrlo važan čimbenik u proizvodnji mrkve je plodored. Zbog različitih bolesti i štetnika mrkva se ne bi trebala uzgajati na istoj površini barem 4-6 godina. Sve korjenasto povrće, pa tako i mrkva, dolazi nakon povrća za koje je tlo bilo u prethodnom usjevu gnojeno kompostom ili stajskim gnojem. Dobri predusjevi za mrkvu su mahunarke, žitarice i trave, a loši korjenasto i gomoljasto povrće.

Mrkva se kod nas može uzgajati u svim našim područjima. Valja odabrati sjeme poznatih hibrida, koji najbolje odgovaraju proizvodnim uvjetima i načinu korištenja. Prema dužini vegetacije razlikuju se: rani, srednje kasni i kasni hibridi. Tako npr. na području Vranskog polja dobre rezultate u prinosu ostvaruju sljedeći hibridi: PRESTO, NAPOLI, SOPRANO, BOLERO, NATUNA, MAESTRO i dr. Ako nije suviše hladno, uz prikladnu vlažnost tla, rani hibridi mogu se sijati od kraja veljače i u ožujku, a srednji i kasni hibridi siju se od svibnja do kraja lipnja. Kasni hibridi rastu duže vremena i daju veće prinose. Odabir hibrida obavlja se, u prvom redu, prema dospijeću mrkve odnosno dužini vegetacije, obliku mrkve, njezinoj otpornosti prema pojedinim bolestima te dužini korijena mrkve.

 Kod odabira sjemena prioritet treba dati piliranom sjemenu, jer je takvo sjeme glavni preduvjet za dobar raspored na sjetvenim pločama, a samim time postiže se i dobar raspored biljaka nakon sjetve. Danas se još u proizvodnji koristi i kalibrirano sjeme, koje također može osigurati preciznu sjetvu. Sjetvena norma ovisi o namjeni potrošnje.

Slike 2. i 3. Formiranje gredica i sjetva mrkve (Foto: Lj. Peričić)

Kod sjetve mrkve za svježu potrošnju (sjetva na gredice, slika 3.) sjetvena norma iznosi 1.800.000 sjemenki, uz razmak od 1,9 cm, a kod proizvodnje za industrijsku potrošnju  sjetvena norma je nešto manja, 1.100.000 sjemenki, uz razmak 3,1 cm. Cilj u proizvodnji industrijske mrkve je krupnoća korijena, zbog veće iskoristivosti u preradi. U povoljnim uvjetima sjeme niče za 8 do 15 dana. Kod ranije sjetve uvjeti su nepovoljniji pa nicanje traje 20 do 25 dana. Optimalna temperatura za nicanje mrkve je 18-20 ºC. Visoke temperature, uz nedostatak dovoljne vlažnosti tla, negativno djeluju na sklop i kasniji razvoj korijena. U mediteranskom području mrkva se može sijati od ranog proljeća do kasne jeseni.

Slike 4. i 5. Pokrivanje mrkve lutrasilom ili agril folijom (Foto: Lj. Peričić)

Kod sjetve mrkve, kad postoji opasnost od pojave mraza, preporučljivo je pokrivanje s lutrasilom ili agril folijom. Takvim načinom uzgoja omogućuje se proizvodnja i potrošnja tijekom cijele godine.

Ljubomir Peričić, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Zaštita i njega presadnica povrća

21. ožujka 2019.0

Bliži se vrijeme rasađivanja presadnica povrća u zaštićeni prostor na stalno mjesto. Zdravi i njegovani rasad preduvjet je sigurnog i visokog uroda povrća. Propusti u uzgoju presadnica kasnije nije moguće nadoknaditi. Da bi uzgojili zdravu i snažnu presadnicu te ju takovom i održali potrebno je poduzeti osnovne korake: koristiti isključivo certificirano sjeme, sterilizirani supstrat, održavati optimalnu vlagu u zaštićenom prostoru, voditi računa o osvjetljenju, optimalnoj ishrana i navodnjavanju. Pravilnim postupcima dobiva se čvrsta i otporna presadnica s optimalnom dužinom internodija. U suprotnom možemo uzgojiti izdužene, tanke i osjetljive biljčice podložne napadu brojnih patogena.

Osiguravanjem povoljnih uvjeta za rast presadnica smanjujemo uporabu sredstava za zaštitu bilja.

Certificirano sjeme osnovni je preduvjet je za dobivanje zdrave biljke. Pojedini sortimenti povrća imaju otpornost ili tolerantnost na neke uzročnike bolesti. Preporuka je da se ovisno o učestalosti pojave oboljenja na području uzgoja kupi sjeme potrebne otpornosti.

Sterilizirani supstrati dostupni su na tržištu, a proizvođači presadnica u kontejnerskom uzgoju obavezno ih trebaju upotrijebiti.

Relativna vlaga zraka u zaštićenom prostoru održava se redovitim provjetravanjem prostora i to otvaranjem otvora za provjetravanje na suprotnim stranama od smjera vjetra u najtoplijem dijelu dana.

Prostor bi trebao biti jednakomjerno osvjetljen tijekom dana čime osiguravamo ujednačenu visinu presadnica.

Ishrana presadnica započinje kad se formira prvi par pravih listova i to folijarno. U početku se koriste hraniva u podjednakom omjeru dušika, fosfora i kalija za brži porast biljčica. U fazi kada biljka ima četiri prava lista pojačava se ishrana fosfornim gnojivima za bolje formiranje korijena što je važno kod presađivanja presadnica na stalno mjesto.

Potrebno je provoditi optimalno navodnjavanje. U slučaju preobilnog navodnjavanja na tlu oko biljaka razvija se mahovina. U takovim uvjetima rasta biljka je slaba, tanka, neotporna i razvije plitak korijen, te je podložna napadu patogenih gljivica.

Patogene gljive uzročnici polijeganja rasada su iz rodova Verticillium, Rhizoctonia, Pythium i Sclerotinia. Pojedini uzročnici bolesti rasada mogu se prenositi sjemenom: Botrytis, Alternaria, Phoma, Fusarium. Navedeni patogeni inficiraju biljke u uvjetima velike vlage supstrata, visoke relativne vlage zraka i gustog sklopa sadnje.

Simptomi napada navedenim patogenima vidljivi su na kotiledonima u vidu nekroze u zoni korjenova vrata i šire se prema vrhu i korijenu biljke. Tkivo biljaka je omekšano te je onemogućen protok hraniva i vode. Krajnji rezultat je venuće i polijeganje biljaka.

Ako dođe do pojave bolesti, potrebno je oboljeli rasad iznijeti iz zaštićenog prostora kako bi spriječili daljnje širenje bolesti.

Nakon iznošenja rasada potrebno je primijeniti jedan od fungicida dozvoljenih za tu namjenu. Registrirani fungicidi za tu namjenu imaju su: Proplant, Previcur energy, Polyram DF, Beltanol.

Osim biljnih oboljenja, u uvjetima povećane temperature u objektu mogu se javiti i štetnici tijekom uzgoja presadnica. Od štetnih kukaca najčešće se javljaju lisne uši i tripsi, a ponekad i cvjetni štitasti moljac. Za ove štetnike je karakteristično da se javljaju vrlo rano, u proljeće, od faze kotiledona sve do vađenja biljaka iz zaštićenog  prostora. Polifagni su štetnici jer se hrane i održavaju na mnogim različitim biljnim vrstama. Imaju veliki broj generacija tijekom godine, istovremeno su prisutni svi razvojni stadiji. Za razvoj i razmnožavanje pogoduju im više temperature zraka. Štete mogu biti direktne koje se očituju u sisanju biljnih sokova, deformaciji biljnog tkiva i zaostajanja u rastu i smanjenju prinosa. Indirektne štete se očituju u prijenosu virusa te lučenju medne rose na koju se naseljavaju gljive čađavice. Virusna oboljenja u prethodne dvije godine veliki su problem u proizvodnji povrća. Ova oboljenja uzrokuju velike gubitke u prinosu.

Tijekom uzgoja presadnica važno je pratiti pojavu i prisutnost štetnika te ih na vrijeme suzbiti. Lakše je i jednostavnije provesti suzbijanje štetnika na manjoj površini. Važno je da se za presađivanje koriste samo zdrave biljke.

Praćenje štetnika moguće je postavljanjem odgovarajućih ljepljivih ploča iznad biljaka u nasadu. Biljke je potrebno redovito otresati i vizualno pregledavati na prisutnost štetnih organizama. Korištenje insekticida mora biti ekonomski opravdano, a prednost treba dati selektivnim insekticidima sukladno njihovoj dozvoli i registraciji.

Iz uzgoja uvijek ukloniti sve biljke koje su netipičnog izgleda za uzgajanu sortu. Zdrava presadnica preduvjet je sigurne proizvodnje i prinosa!

Ana Marija Čajkulić, dipl. ing. agr.
Ana-Marija.Cajkulic@mps.hr

  • Najčitanije

  • Trebate li savjet?

    Kontaktirajte nas u najbližem uredu ili nam pošaljite -email
    Kontaktirajte nas

  • Arhiva

IZBORNIK