Ministarstvo poljoprivrede

Povrćarstvo

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva > Novosti > Povrćarstvo

Upotreba slame miskantusa za malč

27. travnja 2020.0

foto: Marin Balabanić

Dobro je poznato da organski malč hrani tlo, obogaćuje ga rijetkim i esencijalnim mikro i makrohranjivima, zadržava vlagu u sušnim danima te sprječava eroziju tla i hranjiva. Stoga, kao tehnika prihvaćena u ekološkoj proizvodnji, zaslužuje uvodni pregled ovog članka.

Malčiranje je temeljna poljoprivredna tehnika kojom se prvenstveno pomaže uzgoj zdravijih biljaka, povećava prinos te smanjuje ulaganje u održavanje i zaštitu nasada. Malč se često definira kao svaki materijal koji se postavlja na površinu tla kao pokrivač. Može se podijeliti na dvije osnovne skupine – organski i anorganski. Organski malč obuhvaća nusproizvode poljoprivredne proizvodnje (slama ratarskih kultura) i drugih industrija (kora drveta) koji se s vremenom razgrađuju. Anorganski malč, s druge strane, obuhvaća plastične (polietilenske) folije koje se ne razgrađuju brzo i zapravo mogu ostati u okolišu neodređeno vrijeme. Upravo zbog toga, a sukladno smjernicama EU o smanjenju korištenja plastičnih materijala, organski malč predstavlja stratešku opciju razvoja poljoprivrede.

Takvu ulogu organski malč opravdava dobrobitima koji nadjačavaju anorganske materijale.

Od dobrobiti upotrebe organskog malča možemo izdvojiti:

  • Čuva vlagu tla
  • Inhibira rast korova
  • Regulira temperaturu
  • Potiče rast korisnih mikroorganizama
  • Smanjuje širenje patogena.
  • Minimalizira eroziju

Prilikom korištenja organskog malča, između tla i atmosferskih uvjeta stvaramo biološku barijeru koja sprečava prodor previsokih temperatura i vjetra do površine tla što uvelike utječe na smanjenje evaporacije, odnosno gubitka vode potrebne za rast i razvoj uzgajanih kultura. Smanjuje se potreba za aplikacijom sredstava za zaštitu bilja (prvenstveno herbicida i zoocida) zbog toga što malč sprječava  klijanje i rast korovnih kultura, pa je tako i krajnji proizvod na tržištu prihvatljiv i atraktivan kao ekološki i zdravstveno kvalitetniji. Pravovremeno postavljen malč također koristi i kao zaštita tijekom razdoblja smrzavanja i pojave mraza jer taj sloj djeluje kao toplinski izolator. Organski malč se s vremenom razgrađuje, poboljšavajući time strukturu i kvalitetu tla vraćajući hranjive tvari u tlo. Vraćena hranjiva su od velike važnosti kulturama koje uzgajamo, ali i korisnim mikroorganizmima koji okružuju njihov korijen, pomažu u transportu tvari i čuvaju biljku od štetnih patogena. U navedenim se uvjetima u području tla razvija zdrav i bogat korijenov sustav, ali i biološki aktivni humusni sloj.

Također, malč izgrađuje i održava profil tla, regulira pH vrijednost tla, štiti od UV zračenja, smanjuje potrebe za navodnjavanjem i prihranom, povećava sposobnost filtracije vode, smanjuje unos olova, kadmija i drugih teških metala te uvelike razrjeđuje i potiče razgradnju aktivnih komponenti sredstava za zaštitu bilja te drugih spojeva.

Zašto baš miskantus kao malč?

foto: Marin Balabanić

Usporedba miskantusa s ostalim organskim tipovima malča mora započeti s proizvodnjom sirovine. Uzgoj konvencionalnih kultura, poput ratarskih i drvnih kultura, čiji nusproizvod služi za proizvodnju malča, praćen je neizbježnim i višestrukim korištenjem sredstava za zaštitu bilja. Ta sredstva potrebna su u proizvodnji kako bi se eliminirala konkurentnost korova i utjecaj štetočina, a njihove aktivne tvari zaostaju u biomasi i dugo nakon žetve. Prilikom korištenja malča tih sirovina, možemo biti sigurni da u vrt unosimo i određenu količinu aktivnih spojeva sredstava za zaštitu bilja. Uzgoj miskantusa s druge strane ne zahtjeva upotrebu sredstava za zaštitu bilja i gnojiva, pa upotrebom miskantusa ne dodajemo neželjene spojeve.

Također, prilikom primarne žetve ratarskih kultura, velik broj klasova i sjemenki ostaje u polju. Žetvom tih ostataka malč se pretvara u rasplodni supstrat sjemenih primjesa. Pri korištenju malčeva ratarskih kultura vrlo je vjerojatno da će nam klijati i nicati velik broj biljaka tih kultura. Ovdje je miskantus također u prednosti jer ne proizvodi sjeme, a kako u njegovim nasadima nema značajne prisutnosti korova, malč miskantusa je ustvari vrlo čist materijal kod kojeg nema opasnosti od neočekivanih klijanja.

Malč miskantusa je pH neutralan, a neutralni pH pomaže rast biljaka jer određuje dostupnost osnovnih biljnih hranjiva. Većina malčeva koji se često koriste kisele su pH vrijednosti, koja čini određene hranjive tvari, posebno fosfor, manje dostupnim dok druge elemente, poput aluminija i mangana, povećavaju na razine toksičnih za uzgajane biljke. Kisele razine pH su također nepoželjne korisnim mikroorganizmima u tlu.

Stelja za domaće životinje

Još jedna od mogućnosti korištenja slame miskantusa odnosi se na upotrebu miskantusa kao stelje za domaće životinje. Unatoč svjesnosti domaćih stočara o važnosti odabira ispravne stelje za zdravlje i udobnost njihovih životinja, u praksi se često odabire stelja niže kvalitete kako bi se umanjili troškovi. Razumljivo, i sama ponuda na tržištu te kretanje cijena utječe na odabir tradicionalnih materijala za stelju.

Postoje istraživanja kojima je cilj bio istražiti je li miskantus adekvatna i kvalitetna zamjena za ratarske slame na stočnim farmama. Najčešće rezultati govore kako su prednosti te što miskantus dolazi u izrazito čistoj formi, bez prašine i ostalih primjesa, kao i ostataka sredstava za zaštitu bilja.

Karakterizira ga visoka sposobnost upijanja, što je rezultat povoljnog lignoceluloznog sastava s preko 50% celuloze čime se sprječava širenje vlažnih mrlja koje se mogu ukloniti bez zamjene čitave stelje. Velika je prednost što se uklonjeni materijal može uspješno kompostirati zahvaljujući pogodnom C:N odnosu.

Slama miskantusa sadrži i manje slobodnih hranjivih sastojaka poput jednostavnih šećera i aminokiselina te veću koncentraciju celuloze i lignina. Taj sastav pozitivno utječe na sprječavanje rasta nepoželjnih štetnika i bakterija u odnosu na slamu ratarskih kultura.

Koncentracije prašine (PM10) veće su kod slame ratarskih kultura, pa je slama miskantusa naročito pogodna za očuvanje respiratornih sustava i cjelokupnog zdravlja stoke, a naročito njihovog podmlatka.

Marin Balabanić, dipl. ing. agr.

Izvori:

https://www.agriculturejournals.cz/publicFiles/148095.pdf

https://www.researchgate.net/publication/325976355_Using_Switchgrass_and_Miscanthus_as_a_Sustainable_Mulch

https://www.miscanthus.co.nz/the-plant/miscanthus-for-commercial-mulch/

https://www.chicagobotanic.org/sites/default/files/pdf/plantinfo/mulch.pdf

Sadnja kupusa

17. travnja 2020.0

Slika 1. Sadnja kupusa

Sadnja kupusa obavlja se na prethodno dobro pripremljeno tlo. Nekoliko dana prije sadnje tlo treba površinski obraditi (isfrezati) da se dobro usitni.

Kod sadnje na otvorenom savjetuje se priprema tla rotofrezom ili rotodrljačom, kako bi se dobila sitna – mrvičasta, a ne praškasta struktura tla. Praškasta struktura tla s vodom stvara pokoricu, koja loše utječe na vodozračni odnos. Kvalitetna priprema tla će olakšati sadnju,  međurednu kultivaciju te bolju primjenu herbicida.

Za proizvodnju kupusa, nakon predsjetvene pripreme, ne smije ostati nikakvih biljnih ostataka na parceli ili tabli. Sadnja se također treba prilagoditi mehanizaciji, jer o mehanizaciji, koja se koristi, ovisi međuredni razmak.

Za ranu proizvodnju kupusa u plastenicima, ali i na otvorenom, preporučuje se sadnja na međuredni razmak od 50 cm te razmak u redu 30-40 cm ovisno o hibridu. Tako se dobije sklop od 50-66.000 biljaka / ha. Kasne kupuse treba saditi na širi sklop, jer se tako svakoj biljci daje optimalan vegetacijski prostor za rast i razvoj. Prema istraživanima, poželjno je da to bude sklop od 35-40.000  biljaka / ha.

Za sadnju je najbolje koristiti presadnice, koje imaju razvijenih 5–6  pravih lista. Dobra presadnica kod kontejnerske proizvodnje ima dobro razvijen korijen, koji je potpuno prorastao u supstrat. Rasad za sadnju treba biti zdrav, bez oštećenih listova i oštećenog vegetacijskog vrha, treba biti dobro formiran i ne izdužen. Jedan od najvažnijih čimbenika uspješne proizvodnje je dobro formiran rasad (slike 2. i 3.).

         

Slike 2. i 3. Presadnice spremne za sadnju

Prilikom sadnje treba voditi veliku pažnju o sklopu, jer gušća sadnja ima negativnu posljedicu, a to je formiranje sitnijih, izduženijih glavica. Također je veoma važno sadnju prilagoditi postojećoj mehanizaciji za kultivaciju ili strojnu berbu (berba kombajnom) kod uzgoja kasnog kupusa.

Sadnja se može obavljati ručno ili mehanizirano i to sadilicama, koje mogu biti: jedno, dvo, tro,  četvero ili šestero redne. Kod sadnje kupusa sadilicama važno je da je proizveden kvalitetan rasad, kako bi se sadnja odvijala što kvalitetnije i što brže. U novije vrijeme neki proizvođači koriste i sadilice, koje su opremljene s deponatorima za gnojivo i insekticid te sistemom za postavljanje sustava navodnjavanja kapanjem odmah pri sadnji. Bitno je da sadnju prati navodnjavanje, radi što boljeg primanja biljaka (slike 4. i 5). Također je veoma važno obaviti pravovremenu zaštitu od korova, štetnika i bolesti.

   

Slike 4. i 5. Sadnja kupusa sa šestero i tro rednom sadilicom

U proizvodnji ranog kupusa preporučuje se pokrivanje agrotekstilom/agrilom/lutrasilom (slike 6. i 7.). Razlog tome je zaštita kupusa od niskih temperatura, koje mogu oštetiti vegetacijski vrh i usporiti porast biljke ili u potpunosti ga uništiti, a također ima i ulogu zaštite od tuče. Agrotekstil se postavlja prekrivanjem biljaka te se krajevi moraju učvrstiti. Agrotekstil se drži sve dok ne prođe opasnost od pojave mraza. Danas se na tržištu mogu naći agrotekstil/agril/lutrasil  od 18, 19, 22 i 30 g/m² i koji su različitih dimenzija.

Slike 6. i 7. Pokrivanje kupusa agrotekstilom/agrilom/lutrasilom

Izvor:

  • Lešić, R., Borošić, J., Buturac, I., Herak-Ćustić, M., Poljak, M., Romić, D.: Povrćarstvo
  • Mišković: Priručnik za proizvodnju povrća u zaštićenom prostoru
  • Matotan, Z.: Suvremena proizvodnja povrća

 

Autor teksta i slika: Ljubomir Peričić, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest

POČETAK PROIZVODNE SEZONE ZA POVRĆARE

2. travnja 2020.0

Rani uzgoj presadnica

Početak sezone za proizvođače povrća počinje proljetnim uzgojem presadnica rajčice, paprike, kupusnjača i salate. Neke vrste povrća, koje se inače ne mogu uzgajati kao „čupani flanci“, mogu se uspješno uzgojiti iz presadnica primjenom suvremenih načina, kao što je  kontejnerska proizvodnja u specijalno pripremljenim supstratima.

Rani rasad se uzgaja u zaštićenom prostoru (staklenici, plastenici) i u tu svrhu se pripremaju i klijališta.

Način gradnje, priprema tla i način zagrijavanja klijališta mogu se naći opisani u gotovo svim priručnicima o vrtlarenju i stručnim časopisima.

Profesionalni proizvođači presadnica povrća i cvijeća koriste posebno opremljene plastenike i staklenike.

Slika 1. Presadnice u ožujku pred presađivanje i pikirane biljke za drugi rok sadnje

Prednosti  proizvodnje presadnica

Povrće proizvedeno iz presadnica dospijeva ranije u usporedbi s povrtnom kulturom, koja se uzgaja direktnom sjetvom. Usjev je ujednačen i daje veće prinose i istovremenu berbu. Skraćuje se vegetacija biljke na otvorenom, time se bolje koristi tlo te se na istoj površini može uzgajati više kultura u sezoni. Na taj način proizvodnje povrća troši se manje sjemena, što je naročito važno kod skupog sjemena hibrida povrća. Lakša je i zaštita od bolesti i štetnika.

Načini uzgoja presadnica povrća

Jedan od načina je da se gusto siju (1.000 biljaka/m2) i zatim pikiraju na veće razmake. Iznikle biljke u gustoj sjetvi na početku imaju dosta svjetla. Kasnije se počinju zasjenjivati, bore se za svjetlo pa se naglo izdužuju, postaju nježne i neupotrebljive. Da se to ne dogodi, mlade biljke rajčice, paprike, patlidžana i kupusnjača s razvijena 2 prava lista se presađuju ili pikiraju na razmak kocke 5 do 8 cm ili u kontejnere s promjerom rupa 5-8 cm.

Starost pikiranih presadnica ovisi o uvjetima nicanja i o veličini vegetacijskog prostora korijena. Tako npr. kod paprike se ona kreće 70-tak dana od nicanja, kod rajčice 50-tak, a kod kupusnjača (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, brokula) 40-tak dana.

Nepikirani rasad povrtnih kultura sije se 2-3 tjedna kasnije od pikiranog. Razmaci sjetve ovise o potrebi za prostorom pojedine vrste presadnica.

Najčešće se iz nepikiranih presadnica uzgajaju još i povrtne kulture kratke vegetacije kao što su različite vrste salate, endivija, radič, kineski kupus. Presadnice tih kultura se presađuju 40-tak dana nakon nicanja. Njihovom sukcesivnom sjetvom u nekoliko rokova, uz dobar odabir sorte, postiže se kontinuirano dospijevanje povrća u sezoni.

Proizvodnja presadnica uz pikiranje

Pikiranje se većinom radi kod rane proljetne proizvodnje povrća, jer omogućava da se uzgoje i presade veće biljke, koje će znatno ranije dospjeti za berbu. To nije potrebno ako se biljkama osigura dovoljno vegetacijskog prostora do presađivanja.

Uzgoj presadnica u kontejnerima ili pliticama

Kod uzgoja presadnica u lončićima i kontejnerima biljke poslije presađivanja ne pate i nema zastoja u razvoju, jer se ne oštećuje korijen.

Tim načinom uspješno se uzgajaju krastavci, tikvice, dinje i lubenice u kontejnerima promjera rupa 5-8 cm.

Uz kontejnerski uzgoj presadnica luka, poriluka i celera skraćuje se i olakšava njihova proizvodnja na polju. Naime, sjeme tih kultura sporo niče pa se često dogodi da je usjev iz direktne sjetve neujednačen i rijedak, a i korovi se ne mogu učinkovito suzbiti, što ograničava proizvodnju.

Orijentacijski rokovi sjetve za proljetni uzgoj presadnica

  • Kraj siječnja i početak veljače u kontinentalnom dijelu RH siju se pikirane kupusnjače i nepikirana salata za vanjsku proizvodnju (uz korištenje agrila) te paprika za negrijane zaštićene prostore.
  • Sredinom veljače siju se nepikirane kupusnjače za najraniju vanjsku proizvodnju, a za zaštićene negrijane prostore pikirana rajčica i krastavci.
  • Sredinom ožujka siju se kasniji vanjski usjevi nepikirane rajčice, paprike i patlidžana.
  • Kraj ožujka i početak travnja siju se krastavci, tikvice, dinje i lubenice.

Slika 2. Nicanje lubenice na grijanim stolovima – prostoru za naklijavanje

Nicanje povrtnih kultura

Najpovoljnija temperatura do nicanja većine povrtnih kultura je oko 25 0C. Od hladnijih kultura najbrže niču kupusnjače i salata, a najsporije luk i celer. Od toplih kultura najbrže niče dinja i ostale tikvenjače. Sporije niče rajčica i patlidžan, a najsporije paprika.

Bolja kvaliteta presadnica

Proizvođačima je poznat pojam kaljenja presadnica. To je niz postupaka u proizvodnji presadnica povrća i cvijeća, koji nakon sadnje utječu na bržu i bolju prilagodbu povrtnih kultura vanjskim uvjetima. Svrha kaljenja je priprema mladih biljaka na nepovoljnije uvjete na polju, u odnosu na zaštićeni prostor u kojem je rasla.

Osim kaljenja, na raspolaganju su biološki poboljšivači rasta. To su organski spojevi, koji povećavaju otpornost biljaka od nepovoljnih proizvodnih prilika na otvorenom.

Postupak kaljenja presadnica

Kaljenje počinje snižavanjem temperature nekoliko dana poslije nicanja za 10-tak stupnjeva. Cilj je usporavanje rasta nadzemnog dijela, a stimuliranje rasta korijena. Nakon toga, temperature se održavaju kod toplih kultura na oko 20 0C danju, a noću na 15 0C, a kod hladnih kultura na 15-18 0C danju i na oko 10 0C noću. Razlika u dnevno – noćnim temperaturama je važna, jer visoka noćna temperatura uzrokuje izduživanje biljaka.

Provjetravanjem se dovodi svježi zrak biljkama, regulira se temperatura i smanjuje se vlažnost.

Povoljan rast presadnica bolje je osigurati kombinacijom jačeg provjetravanja i umjerenim zalijevanjem nego im dopustiti da brzo rastu, a zatim ih naglo zaustavljati. Pretjerano kaljenje biljaka može usporiti njihovo „primanje“ poslije presađivanja.

Presadnice naročito brzo rastu zadnjih 2 tjedna pred sadnju. Tada se zalijevanje sasvim smanji. Klijališta se otkrivaju, a biljke u plastenicima se iznose van te pokrivaju preko noći poljoprivrednom prozračnom tkaninom, kao što je npr. agril. Kad se presadnice uzgajaju na tradicionalan način za tzv. čupane flance, dobra je mjera presijecanje zemlje između redova biljaka. Tako se zaustavlja rast i potiče razvoj novih žilica.

Oštećenja od mraza na presadnicama

Tijekom ranog uzgoja, uz neodgovarajuće dopunsko grijanje ili nedovoljnu zaštitu prekrivanjem, može doći do izmrzavanja mladih biljaka toploljubivih kultura. Povrće iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae), kao što su krastavci, lubenice, dinje i tikvice stradaju na kratkotrajnim niskim temperatura na 0 ⁰C, a osjetljive su i smrzavaju se rajčica, paprika, patlidžan iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Nenadoknadiva šteta nastaje i zbog rokova proizvodnje. Sjeme se može posijati ponovo, međutim, nikako se ne može vratiti vrijeme uloženo u uzgoj.

Ako cijela biljka nije smrzla, kod rajčice, paprike i kultura koje stvaraju zaperke, treba odstraniti smrzle dijelove sterilnim alatima do zadnjeg neoštećenog nodija. Nakon nekog vremena iz njih će potjerati izdanak – zaperak tj. nova stabljika.

U isplativoj proizvodnji povrća, uz puno rada, znanja, zalaganja i ulaganja treba imati i puno strpljenja.

Slika 3. Oštećenja presadnica rajčice od izmrzavanja

Slika 4. Rajčica trinaest dana nakon mraza

Slika 5. Presadnice paprike trinaest dana nakon mraza (vidljiv izdanak u pazušcu lista)

Autor teksta i slika: Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr, viša stručna savjetnica za hortikulturu

Događaji, Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest, Voćarstvo

Sačuvajmo stare sorte – Cernik 2020.

19. ožujka 2020.0

U Društvenom domu u Cerniku, Brodsko-posavska županija, 29. veljače 2020. održana je međunarodna manifestacija – “Sačuvajmo stare sorte” na kojoj je prisustvovalo 60-tak izlagača koji su nudili plemke starih sorti voća i sjemenke starih sorti povrća za razmjenu, u cilju očuvanja tradicionalnog autohtonog genetskog materijala.

Organizatori manifestacije bili su Ministarstvo poljoprivrede, Brodsko-posavska županija, Udruga voćara i vinogradara Cernik, LAG Zapadna Slavonija i OPG Hudolin Dragalić.

U 10 sati organizirala se razmjena sjemenja i plemki između sudionika. Nakon razmjene u 11 sati slijedilo je otvaranje Manifestacije. Nakon prigodnog programa u 12 sati predavanja se održali prof. dr. Zoran Keserović sa Poljoprivrednog fakulteta Novi Sad s temom “Izbor sorti, podloga i tehnologije proizvodnje marelice (kajsije)”, mr. Dominik Vuković sa Poljoprivrednog instituta Osijek sa temom “Suvremena proizvodnja šljive” i mr. sc. Višnja Šimunović iz Ministarstva poljoprivrede sa temom “Značaj travnjačkih (ekstenzivnih voćnjaka u očuvanju autohtonih (starih) vrsta i sorata voća”.

Pokrovitelji manifestacije:

Općina Cernik

Hrvatske šume -Uprava šuma Nova Gradiška

Žakić-commerce d.o.o.

Medijski pokrovitelji:

Gospodarski list, Zagreb, Internetski portal Agroklub  Osijek, Agroglas Osijek, Radio Bljesak Okučani, Radio Nova Gradiška,Radio Prkos Nova Gradiška, Posavska Hrvatska, Radio Slavonija i Facebook-grupa Sačuvajmo stare sorte jabuka

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet, Vijest

Detaljne upute za formiranje biljke krastavca

7. veljače 2020.0

Opis rezidbe krastavca sustavom „kišobrana“ i „brajdi“ sa shematskim prikazima savjetovan je kao dio tehnologije na našoj stranici 2009.godine www.savjetodavna/savjeti. Nakon toga, obilazeći poljoprivredna gospodarstva, primijećeno je da niti jedno gospodarstvo nije primijenilo pravila rezidbe, koja su tada opisana. Razlozi su bili ili nedostatak vremena ili nepovjerenje u poljoprivrednog savjetnika („da ne bude krastavaca“) i pridržavanje uhodane vlastite „tehnike“.

Kako god, ipak svi proizvođači krastavaca žele da plodovi budu spremni za ubiranje i raniju prodaju, koja postiže i najbolju cijenu. U toj svojoj nakani imaju manje ili više uspjeha. Jedan od razloga za nezadovoljstvo rezultatom svoga rada je i neodgovarajuća rezidba ili nedovoljno uređivanje vriježa kod krastavaca.

Svakodnevni radovi pri oblikovanju plasteničkog uzgoja krastavca sastoje se od sljedećih radnji:

  • vođenje ili omatanje stabljike,
  • uklanjanje listova nakon ubiranja plodova,
  • uklanjanje zaperaka i vitica,
  • zakidanje vrha vriježe prema željenom trajanju berbe,
  • zakidanje vrha bočnih vriježa i dr.

Kako bi biljka krastavca izgledala kao na slici 1., uz primjenu ostalih tehnoloških postupaka, to je zahtjevan i kontinuiran posao.

Slika 1. Stabljika – zvana vriježa kod porodice Tikvenjača, puna plodova

Za bolje upoznavanje rasta krastavca (salatara) u nastavku su slike, koje će to svakome zorno približiti.

Već ovako sićušan plod kod industrijske prerade krastavca kornišona klasira se u ekstra klasu i kiseli se.

Slika 2. Mladi tek formirani plod (1-2 cm) i još svježi cvijet krastavca na plodiću

Slično kao i kod rajčice, ako se ukloni zaperak, plodovi dobivaju potrebna hraniva i brže rastu.

Slika 3. Na svakom nodiju – članku biljke krastavca je list, cvijet, plod, vitica i zaperak

Autorica teksta i slika: Sunčica Dombaj, dipl.ing.agr. ,viša stručna savjetnica hortikulture

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Uzgoj kupusa u plastenicima

12. rujna 2019.0

S hladnijim vremenom počinje drugi turnus proizvodnje povrća u plasteniku. Povrćari se većinom odlučuju za proizvodnju lisnatog povrća, jer brzo dospijeva.

Ako želite poboljšati organizaciju prostora i rada u plasteniku, ujesen možete početi i s uzgojem kupusa.

Uvjeti za uspješan uzgoj plasteničkog kupusa
Tri su glavna tipa kupusa za uzgoj u zaštićenom prostoru, a svrstana su prema sezoni berbe. To su: kasnojesenski, zimski i ranoproljetni kupus.

Najpovoljnija temperatura za rast i razvoj svih kupusa je oko 18 ºC.

U plastenicima bez dopunskog grijanja biljke u fazi presadnice (3-4 lista) i razvijene rozete podnose kratkotrajne niske temperature do –5 ⁰C, a u fazi formirane glavice su otpornije i podnose –8 ⁰C (neki kultivari i više od -15 ⁰C). Vrlo je nepovoljno smrzavanje i odmrzavanje glavice, a najosjetljiviji su rani kultivari. Rizik od smrzavanja se može smanjiti postavljanjem tzv. „nadzaštite“ – agrotekstilne folije.

Potrebe kupusa za vlagom i hranjivima (naročito dušikom) su velike u svim fazama razvoja, a posebno kod formiranja glavice. Umjerenih je potreba za svjetlom i svojstvima tla.

Ekonomičniji uzgoj u plastenicima je uz gušći razmak sadnje 40-45 cm, uz izbor kultivara koji to i podnose. To su rani kultivari dužine vegetacije 60 dana i manje. Na taj način izbjegavaju se različiti rizici u hladnom dijelu godine.

Orijentacijski rokovi uzgoja plasteničkog kupusa

Napomene:
*Sjetva za uzgoj presadnica može biti na otvorenom ako zaštićeni prostor nema sustav za hlađenje.
**Sjetva i sadnja presadnica uz grijanje zaštićenog prostora radi osjetljivosti mladih biljaka na mraz.

Izbor kultivara
Izborom kultivara kupusa različite dužine vegetacije od ranih (55-60) dana pa do kasnih (120 i više dana), berba u plastenicima može trajati nekoliko mjeseci. Važno je naglasiti da kasnojesenski i zimski kupus mora biti posađen dovoljno rano (do početka X. mjeseca) da biljke dođu u fazu kad im dugotrajne niske temperature ne škode.

Formirane glavice kupusa (Foto: www.bejo.hr)

 

Autorica teksta i naslovne fotografije: Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.,
viša stručna savjetnica za hortikulturu

Povrćarstvo, Ratarstvo, Savjet

Berba i skladištenje luka

12. rujna 2019.0

Luk ( Allium cepa ) povrtna je kultura, koja se može proizvesti iz lučica, ali i iz sjemena. Luk proizveden iz lučica dozrijeva ranije, već u srpnju, dok se luk iz sjemena bere sredinom kolovoza pa sve do početka rujna.
Ovisno o tehnologiji uzgoja i vegetacijskoj godini, ali i o različitim sortama, rokovi berbe mogu se razlikovati.

Određivanje rokova berbe luka

Vrijeme berbe luka itekako je važno, ponajviše radi dužeg i boljeg skladištenja, ali i zbog postizanja boljeg okusa. Osim toga, uspije li se luk duže sačuvati, zasigurno može postići i bolju cijenu na tržištu.
Što se kasnije obavlja berba, okus luka postaje intenzivniji i ljući, premda ljutinu može uzrokovati i manjak vlage, odnosno neravnomjerno raspoređene oborine tijekom ljetnih, sušnijih razdoblja.
Određivanje rokova berbe sjemenskog luka najčešće je ovisno o lisnoj masi tj. kada se lišće osuši, odnosno oko 100 do 120 dana nakon sjetve.
Luk iz lučice, koji se bere ranije, zna se ostavljati na polju da se u potpunosti osuši. Svakako treba voditi računa o prekrivanju luka s lisnom masom, da ne bi došlo do ožegotina izazvanih sunčevim zrakama.
Luk proizveden iz sjemena se bere kada se lisna masa 50-80 % osuši i polegne, a lažna stabljika omekša. Luk s djelomičnom zelenom lisnom masom se „pokosi“, odreže na visinu 6-8 cm iznad samih glavica. Nakon što se vrat luka djelomično osuši kombajnom se vade glavice. Berbu treba planirati za suha vremena te u ranijim jutarnjim satima, kad temperature nisu tako visoke.

Mehaniziranom berbom luk se ne ostavlja na polju da se u potpunosti osuši, stoga ga je potrebno posušiti u za to namijenjenim sušarama ili u suhom, sjenovitom skladištu, uz dobro strujanje zraka.
Luk se odvaja od svih nečistoća (grumena zemlje, korova) i oštećenih glavica te se otprema u sušaru. Sušare moraju imati perforirani pod te sustave za ventilaciju toplog zraka i regulator vlage. Nakon sušenja luk se može skladištiti ili odmah staviti u prodaju.
Ako se skladišti, skladišta moraju zadovoljavati uvjete za što duže čuvanje, vodeći pri tome računa o dobroj ventilaciji, provjetravanju samih skladišta te mogućnosti reguliranja temperature i vlage zraka.

                                              

Luk se čuva na temperaturi od oko 0-3 ºC i vlazi zraka oko 65-75 %. Glavice luka se mogu čuvati i na višim temperaturama od 20-25 ºC, ali tada će zasigurno doći do gubitka na masi i kvaliteti.
Luk se može skladišti u boks paletama ili vrećama složenim s dovoljnim razmakom između paleta ili vreća, da strujanje zraka bude ravnomjerno.
Prije pakiranja potrebno ga je kalibrirati prema zahtjevima kupca i pakirati u vreće različite kilaže. Najčešće se za „žuti“ ili „crveni“ luk koriste narančaste, dok se za ljubičasti luk koriste ljubičaste vreće.

                                                        

 

                                                        

 

Autorica teksta i slika: Jelena Stipetić, dipl. ing. agr.,
viša stručna savjetnica za hortikulturu

Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Lukova zlatica

16. srpnja 2019.0

Lukova zlatica Lilioceris merdigera (L.) periodično se pojavljuje kao štetnik na bijelom luku i poriluku, ali do sada nisu zabilježene ekonomski značajne štete. Domaćini ovog štetnika su biljke roda Allium, Lilium, Polygonatum i Convallaria.

Lukova zlatica oštećuje luk izgrizanjem lista. Štetu prave i odrasli oblici i ličinke, no štetniji je stadij ličinki. Odrasli kukci su kornjaši crvene boje, veličine tijela od 6 do 8 mm, sa izraženim crnim ticalima. Prema podacima iz literature ima jednu generaciju godišnje. Prezimljuje kao imago (odrasli kukac) u tlu. U proljeće izlaze iz tla i hrane se lišćem luka i drugih biljaka. Nakon kopulacije, u razdoblju od travnja do početka lipnja, ženka odlaže jajašca na naličje lista. Jaja su narančasto crvene boje, veličine 1 mm. Najčešće su odložena u skupine od 2 do 10 jajašaca. Jedna ženka može odložiti do 250 jaja.

Slika 1: jaja lukove zlatice (foto: S. Slovic)

Po izlasku iz jaja, ličinke se hrane izgrizanjem lišća, pri čemu najčešće ostavljaju epidermu lista. Ličinke su smeđe-žute boje sa crnom glavom i prekrivene su vlastitim izmetom. Vrlo su proždrljive. Po završetku razvoja, ličinke se spuštaju na tlo gdje se kukulje. Nakon kukuljenja izlazi imago, koji se kratko vrijeme hrani i krajem ljeta odlazi na prezimljenje.

Slika 2: ličinke lukove zlatice (foto: S. Slovic)

Preporuka je da se mehanički uklanjaju listovi luka sa jajašcima i ličinkama. Dopuštenje za kemijsko suzbijanje ovog štetnika ima insekticid Decis 2,5 EC.

Izvor: https://www.ivr.si/wp-content/uploads/2017/11/Rde%C4%8Denoga-lilijevka.pdf

Suzana Slovic, dipl. ing. agr.

e-mail: suzana.slovic@mps.hr

Povrćarstvo, Savjet

Vađenje i skladištenje mrkve

17. lipnja 2019.0

Mrkva se vadi kad se korijen potpuno razvije,  dosegne oblik i veličinu karakterističnu za pojedini hibrid. Može se  vaditi i koristiti prije pune tehnološke zrelosti za prodaju mlade mrkve u vezicama ili za prodaju mlade mrkve u svježem stanju bez lišća. Kod vađenja mrkve, naročito ako je cilj duže skladištenje važno je da se vađenje obavi u fazi tehnološke zrelosti jer je ona jako značajna za samu duljinu čuvanja. Ukoliko se mrkva ne izvadi u fazi tehnološke zrelosti , moguća je retrovegetacija na račun rezervnih  tvari iz korijena, a samim time se umanjuje nutritivna vrijednost, prinos, ali i sposobnost dužeg čuvanja iste.

Način vađenja mrkve ovisi o raspoloživoj mehanizaciji. Na manjim površinama koriste se prilagođene vadilice za krumpir ili posebni konstruirani podrivači koje podrivaju tlo ispod zadebljalog korijena, mrkva se čupa i sakuplja ručno.

Vađenje mrkve podrivačem i ručno sakupljanje (foto : Ljubomir Peričić)

Na većim površinama vađenje mrkve se obavlja kombajnom za mrkvu, a može biti jednofazno ili dvofazno. Kod jednofaznog vađenja mrkve radni organi dižu korijen zajedno s zemljom, čupači rade na principu beskonačnih traka, hvataju lišće i čupaju korijen. Lišće s korijena se reže, a korijen s transportnim sistemom odlaže u boks palete drvene ili plastične. Npr. na Vranskom polju se prakticira za vađenje od proljeća sve do pojave prvih jesenskih mrazeva dok lisna masa ( cima ) ne strada.  Za normalno odvijanje jednofaznog vađenja lisna masa ( cima ) mora biti zdrava i čvrsta ( slika 2. i 3. ), ukoliko nije taj preduvjet ostvaren dolazi do velikih gubitaka tijekom samog vađenja .

Jednofazno vađenje mrkve na Vranskom polju ( foto: Ljubomir Peričić )

Kod dvofaznog vađenja lisna masa ( cima ) se ukloni ili tarupira , te se vadilicom izvadi korijen . Ovaj način se prakticira za vrijeme suhog vremena i umjerene  prosušenosti tla kako bi korijen ostao što čišći. Npr. na Vranskom polju se prakticira za vađenje u jesensko – zimskom periodu.


Dvofazno vađenje mrkve na Vranskom polju( foto : Ljubomir Peričić )

Nakon vađenja mrkva se u boks paletama otprema u hladnjače gdje se skladišti pri temperaturi od 1ºC i pri relativnoj vlažnosti zraka od 97% ( slika 6. ).

Skladištenje mrkve (foto : Ljubomir Peričić)

                            Ljubomir Peričić,dipl.ing.agr.
stručni savjetnik hortikulture

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Puževi u vrtu

7. svibnja 2019.0

Puževi golaći važni su štetnici, koji se mogu pronaći u svakom povrtnjaku i okućnici. Najveće štete pričinjavaju ishranom na plodovima i sočnim mladim listovima, mada se u praski dešava da sliste i čitave gredice tek izniknulih mahuna, tikvica, krastavca i raznih presadnica. Dnevno mogu pojesti u omjeru i do pola svoje težine, što dovoljno govori o golemim štetama. Osim što čine grizotine, puževi oštećuju proizvode sluzavim tragovima, izmetom i svojom prisutnošću te također otvaraju put za različite patogene gljivice i bakterije.

Slike 1.  Štete od puževa (Foto: Ana Posedi)

Od preventivnih mjera suzbijanja može se već prilikom same pripreme tla za sadnju povrća finom obradom tla smanjiti kretanje puževa između njihovih skloništa u tlu i biljaka, a na niskim temperaturama puževi izbačeni na površinu izloženi su smrzavanju. Optimalnom  gnojidbom i sadnjom zdravih presadnica može se skratiti razdoblje osjetljive faze biljaka te košnjom šireg pojasa oko nasada može se spriječiti dolaženje novih jedinki puževa.

Puževe se može privlačiti postavljanjem hranidbenih trapova u koje se ulijeva pivo, ostaci voća, mlijeko, mješavina vode i kvasca, suha hrana za mačke i pse itd. te je potrebno redovito odstranjivanje ulovljenih puževa i mijenjanje mamaca, odnosno hrane.

Za sprječavanje kretanja puževa prema biljkama mogu se postaviti bakrene trake ili ograde, koje se ukapaju u tlo do 8 cm dubine, dok im je visina iznad tla 15-25 cm. U doticaju s bakrom puževi dožive električni šok te su time odbijeni. Barijere načinjene od piljevine, pepela, vapna ili mineralnih gnojiva, slame, borovih iglica, kore drveta, usitnjenih ljusaka jaja, skidaju sluz s tijela puževa te onemogućavaju njihovo daljnje kretanje izazivajući dehidraciju i naposljetku ugibanje. No, njihov učinak izostaje ako je u nasadu prisutna vlaga, kao posljedica kiše ili zalijevanja.

Pojedine biljke, kao što su dragoljub, kadulja, ružmarin, lavanda, komorač, češnjak ili kim imaju repelentno djelovanje na puževe. Tako u vrtu možete zasaditi navedene biljke ili od njih pripremiti biljnu juh,u kojom se prska povrtnjak i samo tlo.

U prirodi postoji veliki broj prirodnih neprijatelja puževa, kao što su ptice, guske, patke, kokoši, zmije, ježevi, i žabe (čak 25 % ukupne ishrane).

U posljednje vrijeme sve veću popularnost imaju indijske patke trkačice, koje ne čine štetu na kulturama te se isključivo hrane puževima i nekim drugim štetnicima. Za njihovu učinkovitost potrebno ih je imati u paru i pustiti da slobodno šeću po nasadu.

Slika 2. Indijske patke trkačice

Nematode postaju važno biološko sredstvo u borbi protiv puževa golaća. Budući da su isključivi paraziti puževa, te nematode nisu opasne za druge organizme. Prednost im je to šta je vrlo jednostavna i lagana primjena, koja ne iziskuje zaštitnu opremu te nema propisane karence. Pripravak se primjenjuje zalijevanjem kantama ili kroz sustav navodnjavanja.

Jedna od najjednostavnijih mjera suzbijanja, koja je izvediva na malim površinama, jest ručno sakupljanje puževa tijekom večernjih ili ranojutarnjih sati. Korištenjem dasaka između gredica može se privući određeni dio populacije puževa, koji se ondje skrivaju danju pa ih se tu može svakodnevno uništavati.

Najčešći način suzbijanja puževa u praksi je primjena gotovih tvorničkih limacidnih mamaca na osnovi djelatne tvari metaldehida (Gardene, Pužocid, Pužomor), koji u ekološkoj poljoprivredi nisu dozvoljeni te pripravak na osnovi djelatne tvari željezni fosfat (Ferramol), koji se može upotrebljavati u ekološkoj poljoprivredi. Navedene pripravke potrebno je koristiti prema uputama proizvođača ili prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu.

Dunja Prvčić, mag. ing .fitomedicine
dunja.prvcic@mps.hr

  • Najčitanije

  • Trebate li savjet?

    Kontaktirajte nas u najbližem uredu ili nam pošaljite -email
    Kontaktirajte nas

  • Arhiva

IZBORNIK