MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Voćarstvo

Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Trešnjina muha (Rhagoletis ceras L.)

Trešnjina muha (Slika 1.) najvažniji je štetnik trešnje i višnje. Uzrokuje „crvljivost“ plodova, manju količinu soka kod višanja i time umanjuje njihovu tržišnu vrijednost. Kod ranih sorata trešnje ovog nametnika nije potrebno suzbijati.

Muha je velika 3,6 do 5mm, crna sa žutim pjegama. Krila imaju 4 plavo crne pruge karakteristične za tog štetnika. Odrasli oblik pojavljuje se krajem svibnja (u Dalmaciji već i krajem travnja) i početkom lipnja. Ženka odlaže jaja pojedinačno na plodove trešnje ili višnje koji su počeli mijenjati boju. Ženka leglicom polaže jaja ispod epiderme. Mjesto odlaganja jaja na plodu omekša i podložno je truleži. Ličinke muhe (Slika 2.) žive u unutrašnjosti ploda. Nakon završetka razvoja napuštaju plod, spuštaju se na tlo te se kukulje na dubini od nekoliko centimetara. Štete variraju od godine do godine.

Slika 2. Trešnjina muha – ličinka u plodu

Suzbijanje trešnjine muhe može se provoditi nekemijskim i kemijskim mjerama zaštite.

Sakupljanje otpalih, zaraženih plodova i obrada tla ispod stabala trešnje može umanjiti napad sljedeće sezone.

Dio populacije ovog štetnika možemo umanjiti postavljanjem većeg broja žutih ljepljivih ploča (Slika 3.) u krošnju (3-5 po stablu). Ova metoda je primjenljiva u manjim voćnjacima i na okućnicama. Ploče treba odstraniti iz krošnje nakon berbe, jer privlače mnogobrojne korisne kukce.

Slika 3. Žuta ploča u nasadu višnje

Slika 4. Trešnjina muha na žutoj ploči

Za uspješno kemijsko suzbijanje potrebno je odrediti optimalan rok za primjenu insekticida. Rokove tretiranja možemo odrediti na tri načina: pregledom razvoja kukuljica u tlu, čime određujemo vrijeme izlaženja odraslih muha, ulovom muha na žutim ljepljivim pločama ili pregledom plodova na brojnost i stupanj razvoja ličinki u njima.

Ako nismo u mogućnosti precizno odrediti optimalni rok tretiranja, tada tretiranje provodimo kad 50% plodova počinje žutjeti i rumenjeti.

Obzirom da su rokovi tretiranja blizu berbe važno prilikom odabira insekticida voditi računa o propisanim karencama.

Jelena Brkić Terzanović dipl. ing. agr.,

Literatura:

Ivan Ciglar: Integrirana zaštita voćnjaka i vinograda, Zrinski, Čakovec, 1998.

Fotografije:

Željkica Oštrkapa-Međurečan, dipl.ing.agr.

Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Jagodina lisna uš

Lisne uši na jagodama spadaju u važne izravne i neizravne štetnike jagode. Izravne štete nastaju sisanjem biljnih sokova i smanjenjem uroda te lučenjem medne rose koju naseljavaju gljive čađavice i na taj način smanjuju asimilacijsku površinu listova. Neizravne štete lisne uši čine kao prijenosnici virusnih oboljenja jagode.

U proizvodnji jagoda na području Hrvatske zabilježeno je nekoliko lisnih uši: jagodina mala lisna uš, zelena breskvina uš, pamukova lisna uš, mlječikina lisna uš i jagodina lisna uš. Upravo ovu posljednju, jagodinu lisnu uš (Chaetosiphon fragaefolii), nalazimo u nešto brojnijoj populaciji u proizvodnji jagoda na koprivničkom području.

Ličinke i odrasli oblik beskrilne uši

Jagodina lisna uš prekrivena dlačicama

Jagodina lisna uš je duljine 1,3-1,8 mm, blijedozelene boje, a krilati oblici imaju crnosmeđu dorzalnu pjegu. Tijelo i glava odraslih oblika i ličinki ove lisne uši obraslo je dlakama koje su okruglaste na vrhovima te se na taj način jagodina lisna uš može razlikovati od ostalih lisnih uši koje se pojavljuju na jagodama. Štetu čini sisanjem na naličju mlađih listova jagode koji se uslijed sisanja uvijaju. S obzirom da uš obilno luči mednu rosu donji listovi i folija ispod jagoda postaju ljepljivi te ih naseljavaju gljive čađavice i posjećuju mravi. Upravo je to simptom kojeg proizvođači jagoda najprije uoče, no tada je populacija jagodine lisne uši već vrlo brojna. Osim direktnih šteta, ova lisna uš prenosi nekoliko virusa jagode među kojima su strawberry yellow-edge virus (SYEV), strawberry crinkle virus (SCV) i strawberry mottle virus (SMV) koji mogu značajno umanjiti prinos jagoda.

Medna rosa i svlakovi lisnih uši

Lisne uši na naličju lista jagode

Za učinkovito suzbijanje jagodine lisne uši važno je štetnika u proljeće pravovremeno uočiti u nasadu. Osim redovitih vizualnih pregleda što većeg broja biljaka, za praćenje pojave mogu se koristiti i žute ljepljive ploče, no na njih se love samo krilati oblici (beskrilni se već nalaze na jagodama!). Prilikom odabira insekticida za kemijsko suzbijanje važno je znati da primjenom sistemičnih insekticida možemo suzbiti i lisne uši zaklonjene listovima ili unutar smotanih listova dok je kod primjene kontaktnih insekticida vrlo važna kvaliteta aplikacije (insekticid mora pasti na dijelove lista na kojima se uši nalaze).

Tablica 1: Insekticidi dozvoljeni za suzbijanje lisnih uši na jagodama u Republici Hrvatskoj

Aktivna tvar Pripravak Karenca Način djelovanja Napomena
Alfa-cipermetrin Fastac 10 EC 3 dana kontaktno
Deltamerin Decis 100 EC 3 dana kontaktno
Poleci plus
Scatto
Rotos super
Ritmus
Decis 2,5 EC
Tiakloprid Calypso SC 480 3 dana sistemično Jagoda u zaštićenom i na otvorenom prostoru
Pirimikarb Pirimor 50 WG 14 dana sistemično Jagoda na otvorenom
Spirotetramat Movento OVP sistemično Jagoda u zaštićenom.

Ne smije primjenjivati od 14 dana prije cvatnje do posljednje berbe

mr. sc Željkica Oštrkapa-Međurečan
zeljkica.medurecan@mps.hr

Hortikultura, Savjet, Vinogradarstvo, Voćarstvo

Epilobium ciliatum – širenje invazivnog korova kao posljedica pretjerane uporabe glifosata

Epilobium ciliatum, (willowherb), vrbovka, po nekim podacima u susjednoj Italiji poznata pod nazivom Epilobium tetragonum, cvjetnica je iz porodice pupoljki (Onagraceae). Ta je vrsta podrijetlom iz Sjeverne Amerike (Oregon), Južne Kanade i istočne Azije. Vodeći je korovni problem u rasadničarskoj proizvodnji ukrasnog bilja i hortikulture u Oregonu. Invazivna je vrsta u većini Europskih zemalja. Stigao je u sjevernu Europu početkom 20. stoljeća i brzo se proširio, dosegnuvši Finsku oko 1920. To je biljka vlažnih mjesta, potočnih strana, jaraka, ribnjaka, vrtova, cesta, nedavno očišćenih područja, uključujući antropogenizirana područja i ceste, sve do nadmorskih visina oko 1200 metara. Epilobium ciliatum je višegodišnja biljka, koja može narasti i do 1,5 m u visinu. Lišće, stabljike i cvatovi prekriveni su dlakama i žlijezdama. Cvjetić je ružičaste boje u obliku trube, ima četiri ružičaste latice, koje su tako duboko urezane da izgledaju kao četiri para. Cvijetić ima osam prašnika. Plod je uska, dlakava, četverokrilna komuška duljine 3-5 (10) cm, koja se može držati na dugoj stabljici. Sjemenke su vrlo sitne i vjetar ih može raznositi na vrlo velike udaljenosti. Ovisno o vremenu nicanja, komuške se otvaraju i vjetar raznosi sjemenke od kolovoza do rujna.

Epilobium ciliatum u vinogradu

Po zabilježenim podacima prvi puta se u našoj okolici spominje u Sloveniji (The North American invasive species Epilobium ciliatum Raf. was recently recorded for the first time in Slovenia and Croatia – Nejc Jogan  University of Ljubljana, January 2004).

U  Međimurju spominje ga mr. sc. Milorad Šubić, Živa zemlja, 24. 03. 2010.: „Prema iskustvima iz Međimurskog vinogorja višegodišnja primjena glifosata “propušta” dvije vrste korova: preslicu (Equisetum) i vrboliku (Epilobium) (vidi fotografije) pa se tijekom ljeta u takvim nasadima preporučuje primjena totalnog kontaktnog herbicida na osnovi glufosinata (Basta 15 SL.)“.

Usprkos tome što se taj invazivni strani korov spominje u literaturi više od jednog desetljeća, vrlo je malo poljoprivrednika, vinogradara i voćara, koji uopće znaju za njega.

Pojava Epilobiuma u vinogradima Međimurja

Pojavi tog agresivnog korova u Međimurskim vinogradima, a u posljednje vrijeme i u voćnjacima, doprinijela je prečesta primjena herbicida na bazi aktivne tvari glifosata. Razlozi su višestruki. Sistemični herbicidi na bazi glifosata (Cidokor, Global, Herkules, Boomefekt…) relativno su jeftini, a djeluju na veliki broj korovnih vrsta u vinogradima i voćnjacima. Jedan od glavnih razloga pojavi Epilobiuma jest tretiranje vinograda neposredno pred početak pljevidbe, što je razumljivo pošto se neopljevljeni vinograd ne može tretirati sistemičnim herbicidima. Na taj način ukloni se velika većina korovnih vrsta upravo kad taj termofilni korov počinje nicati te mu se pruži tako reći čisti teren. Epilobium se u prvo vrijeme javlja lokalno, no ako se svake godine nastavlja s proljetnom primjenom glifosatnih herbicida, problem se širi nevjerojatno brzo.

Većina vinogradara zapazila je kako uobičajene dozacije i koncentracije od 1 % u primjeni glifosatnih herbicida ne djeluju na navedeni korov pa su uskoro počeli primjenjivati povišene koncentracije čak i do 2 %. Tako visoke koncentracije djeluju na

Epilobium isključivo ako je tek u fazi nicanja 10 -15 cm visine. Ako isti preraste visinu od 20-30 cm, ni koncentracije od 2 % više ne mogu zaustaviti njegov rast, cvatnju i osjemenjivanje, dok u isto vrijeme maksimalno oslobađaju konkurenciju svih ostalih korova. Tretiran glifosatom  Epilobium najčešće samo pocrveni i djelomično se posuše donji listovi, dok vrh nastavlja s rastom i korov kasnije neometano cvate, sjemenke dozore i šire se vjetrom.

Epilobium u stadiju nicanja krajem travnja

Epilobium tretiran 1 % glifosatnim herbicidom

Širenje Epilobiuma na voćnjake Donjeg Međimurja 

Kako su sjemenke Epilobiuma vrlo male i lagane, širenje vjetrom na velike udaljenosti je neizbježno. Vrlo je vjerojatna mogućnost da se raznose i poljoprivrednom mehanizacijom, na kojoj zaostaju komadići tla i korova. Na nekoliko mjesta u Donjem Međimurju zabilježena je pojava tog korova, ne toliko u samome voćnjaku, koliko u ogradi oko voćnjaka, pošto se često tretira uski pojas pod pletenom žičanom ogradom.

Pojava Epilobiuma kao posljedica čestog tretiranja korova oko ograde voćnjaka

Epilobium je prvenstveno korov, koji postaje problem na svim površinama na kojima se čovjek trudi održati tlo čistim od korova.

Nicanje Epilobiuma nakon berbe jabuka za tople jeseni – posljedica nezatravljenog  međurednog prostora

Preporuke za kontroliranje širenja Epilobiuma

  • Smanjivanje prečestih upotreba herbicida na bazi glifosata.
  • Ne težiti potpuno čistim vinogradima ili voćnjacima od svih korova, jer se tada oslobađa prostor ovom agresivnom korovu.
  • U voćnjacima i vinogradima kod proljetnih tretiranja glifosatima dodavati, u slučaju pojave ovog korova, zemljišni herbicid na bazi flazasulfurona.
  • Dio površina svake godine pokušati održavati čistim nekim drugim mehaničkim mjerama zaštite od korova (uporaba bočne rotodrljače – uništi korov nakon nicanja ili održavanje zaštitnog pojasa tzv. pasice bočnim pomičnim kosilicama – sprečava se da taj korov da naraste i uđe u fazu cvatnje).

Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Siva plijesan jagode

Siva plijesan najčešći je uzročnik bolesti jagoda. Ima značajan utjecaj na proizvodnju i smanjenje uroda ako se stvore povoljni uvjeti za razvoj gljivice.

Gljiva prezimljuje u obliku sklerocija ili micelija na biljnim ostacima, kao saprofit. U rano proljeće kada se stvore povoljni uvjeti dolazi do zaraze. Učestala kišna razdoblja i visoka relativna vlažnost zraka stvaraju povoljne uvjete za razvoj uzročnika bolesti, gljive Botrytis cinerea. Spore ove gljive razvijaju se na temperaturama od 4 – 34 oC. Iako se najpovoljnija temperatura za razvoj bolesti kreće od 15-20 °C, uzročnik bolesti može inficirati plod na mjestu kapi vode (ako se vlaga zadrži 4-8 sati) uz temperaturu od 13-15 °C.

Simptomi bolesti

Bolest napada plodove, cvjetove i list u svim fazama razvoja. Simptome možemo uočiti već na zelenim plodovima na kojima se stvaraju svijetlo smeđe pjege ispod kojih je meso omekšalo. Na tom mjestu formira se prljavo bijela paučinasta prevlaka koja kasnije dobije karakterističnu „zeleno-sivkastu“ boju. Plodovi poprime tamnosmeđu boju. Zaraza je češća kod plodova koji su u dodiru s tlom ili se međusobno dodiruju. Zaraženi cvjetovi se suše i poprimaju izgled spaljenog cvijeta.

Izvor: grama.hr

Suzbijanje

Siva plijesan jagode bolest je koja se gotovo redovito javlja svake godine, stoga je obavezno provoditi suzbijanje. Mjere zaštite trebale bi se temeljiti na pravilnoj gnojidbi, izbjegavanju pregustog nasada, uklanjanju oboljelih plodova kao značajnog izvora zaraze!

Unatoč tome, zaštita se mora provoditi i kemijskim tretiranjem. Preporuča se nekoliko  tretiranja: prvo pred početak cvatnje, drugo u punoj cvatnji kada je 50% otvorenih cvjetova, treće po završetku cvatnje i početku zametanja plodova te zadnje u vrijeme početka zriobe kada trebamo biti na oprezu zbog propisane karence. Razmak između tretiranja trebao bi biti 7 do 14 dana ovisno o oborinama. Pripravke je najbolje koristiti naizmjenično kako ne bi došlo do pojave rezistentnosti. Početkom vegetacije preporuča se korištenje pripravka s duljom karencom, a kasnije pripravke s kraćom karencom.

Za suzbijanje sive plijesni na jagodama registrirani su slijedeći pripravci: Pyrus 400 SC (karenca 3 dana), Signum (karenca3 dana), Switch 62,5WG (karenca 7 dana), Teldor SC (karenca 3 dana) te Scala (3 dana) koji se može koristiti i u zaštićenim prostorima. Navedene pripravke potrebno je koristiti prema uputama proizvođača ili prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu.

Naslovna fotografija, Izvor: living.hr

Ivana Češek, mag. ing. agr.
ivana.cesek@mps.hr

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo

Alternativna rodnost jabuke

Često puta se žalimo na alternativnu rodnost jabuka na okućnicama, a nije rijedak slučaj da se i voćari s većim proizvodnim površinama žale na isti problem.

Jedne godine jabuke ima previše i presitne su, dok naredne godine stablo ostaje bez cvjetova, a time i plodova.

Rodno drvo jabuke kod najvećeg broja sorata razvija se u razdoblju kroz tri godine. Prve godine grana naraste, druge godine ta grana ako je kod rezidbe ostavljena neprikraćena, formira pupove i treće godine ona rađa. Kod rezidbe treba prvenstveno voditi brigu da u krošnji ima dovoljan broj grana koje rastu, koje su ostavljene neprikraćene da u narednoj godini razviju pupove i na kraju tro i višegodišnje rodne grane, na kojima se nalaze cvjetni pupovi ili pršljenasti začeci cvjetnih pupova. Na taj se način obnavlja rodno drvo. Kada se kod rezidbe orežu sve jednogodišnje grane prekinut je ciklus stvaranja novih rodnih grana i time se voćka uvodi u početak alternativne rodnosti (to ne važi za tzv. vodopije, koje rastu okomito u vis).

U zimskoj rezidbi na granama se nalaze cvjetni pupovi, koji su jasno vidljivi i može ih se lako razlikovati od lisnih pupova. U svakom pupu nalazi se pet cvjetova. Ako dođe do oplodnje određenog broja tih cvjetova sva se energija i hraniva počinju trošiti na razvoj plodova. Vrlo malo energije i hraniva ostaje u pazušku tog pupa za stvaranje pršljenastog rodnog drva s novim cvjetnim pupom za narednu godinu. Najčešće se stvori samo začetak novog cvjetnog pupa, koji u narednoj godini daje rozetu listova bez cvjetova. Cvjetovi se razviju u istom pupu tek za dvije godine. Na primjer, ako je 2019. cvjetni pup uredno ocvao, svih 5 cvjetova, i dao 2 – 3 ploda, 2020. će se pojaviti pokraj njega samo začetak cvjetnog pupa s rozetom, koji će tek u 2021. godini dati cvjetni pup s novih pet cvjetova.

 Ako se u cvatnji 2019. odstrani svih pet cvjetova, taj će pup već iste godine ponovno imati dovoljno hrane i energije da za narednu godinu (2020.) stvori novi pup s pet cvjetova.

Prorjeđivanje vezano uz alternativnu rodnost

Tim prorjeđivanjem nastoji se osigurati dovoljan broj cvjetnih pupova za narednu godinu. Glavni i osnovni način osiguranja redovne rodnosti je redovna obnova i zamjena rodnog drveta. Na svakoj rodnoj grani treba biti ostavljena jedna grana za pripremu. Ako se u nasadu uoči preveliki broj rodnih grana i preveliki broj cvjetnih pupova na rodom drvetu i manjak jednogodišnjih grana za pripremu, tada se ne smije ostaviti sve pupove da krenu i iscrpe se cvatnjom. Nakon vrućeg ljeta ponekad se može naći i cvjetne pupove na jednogodišnjim položenijim granama, koji cvatu, iscrpe se, no vrlo rijetko mogu donijeti plod prve klase. Pup, koji se iscrpio cvatnjom, mora se naredne godine odmarati, a to znači manjak cvjetova u narednoj godini. Ako se na vrijeme na bilo koji način spriječi da barem polovica cvjetnih pupova ne sudjeluje u cvatnji, oni će se vrlo brzo početi pripremati za cvatnju u sljedećoj godini. Učinak se postiže jedino ako se prorjeđivanje obavi najkasnije do 20 dana poslije cvatnje jabuka. Naravno, kod prorjeđivanja cvjetova uvijek treba u obzir uzeti i mogućnost proljetnih mrazova.

Prorjeđivanje vezano uz veći udio prve klase jabuke

Kod jezgričavih voćaka kao što su jabuke, kruške i sl. na mjestu jednog pupa razvije se 5-6 cvjetova, a ako je bila jako dobra oplodnja, i do 5 mladih plodića. To e preveliki broj plodova na jednom mjestu i ne mogu se svi razviti do veličine za prvu klasu jabuke. Stoga je najbolje dio plodova skinuti i ostaviti samo jedan, a ponegdje dva ploda ako imaju dovoljno mjesta i ako je mjesto prihvata za stablo dovoljno čvrsto da podnese toliku težinu. Ručno prorjeđivanje za povećani udio plodova u prvoj klasi najbolje je obaviti u fazi kada su plodići promjera 8 do 10 mm.

Kod velikih plantažnih nasada regulacija rodnosti osim rezidbom, strojnim prorjeđivanjem cvjetova, vrši se i kemijskim prorjeđivanjem preparatima na bazi biljnih hormona i bio regulator,a kao što su: NAA, 6BA, NAD, IBA, što je za male voćare i okućnice prezahtjevno i neisplativo.

Korisni podaci vezano uz to dostupni su na linku : http://www.greengrowgroup.com/

Drugi mogući način, koji je izvediv samo na manjim nasadima i okućnicama, je uzeti kuhinjske škare u ruke te na samome početku preobilne cvatnje porezati svih pet cvjetova iz svakog drugog pupa. Tako će se na pupovima, gdje su odstranjeni svi cvjetovi, već u istoj godini početi razvijati novi cvjetni pup za narednu godinu. Ta tehnika je isprobana i savršeno funkcionira. Važno je napomenuti kako je za normalnu rodnost u godini s obilnom cvatnjom potrebno da se oplodi samo 5-10 % cvjetova. Drugim riječima, ako u voćnjaku ima previše cvjetova i dovoljno pčela na cvjetovima, škare u ruke i bez straha od pčela i premalog uroda.

Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Sušenje cvjetova i grančica na koštičavom voću

Uzročnik bolesti napada koštičavo voće (višnja, marelica, trešnja, breskva, nektarina i šljiva). Gljiva Monilinia laxa čest je uzročnik sušenja cvjetova i grančica koštičavog voća. Simptomi se očituju krajem cvatnje kada su vidljive osušene grančice sa posmeđenim i osušenim cvjetovima. Grančice ostaju suhe i izgledaju kao da su spaljene vatrom. Višegodišnjim uzastopnim infekcijama  dolazi do sušenja grana, pojave smolenja, voćka slabi, te dolazi do sušenja pojedinačnih dijelova krošnje ili pak cijelog stabla.

Foto: Đurđica Kšenek

Gljiva prezimljuje u zaraženim polusuhim granama i na „mumijama“ (suhim podovima punih spora). Spore u fazi cvatnje inficiraju cvijet. Putem cvijeta gljiva prodire u grančicu i dalje u deblje grane. Gljiva izlučuje toksine i dovodi do naglog sušenja cvjetova.

Foto: Željkica Oštrkapa Međurečan

Povoljni uvjeti za razvoj su visoka vlažnost, kiša i hladnije vrijeme u periodu cvatnje.

Ako je za vrijeme cvatnje lijepo i sušno vrijeme ne dolazi do infekcije.

Tijekom zimske rezidbe voćaka uklanjanjem zaraženih grančica i grana te skidanjem suhih plodova smanjuje se potencijal bolesti.

Kemijska zaštita moguća je primjenom registriranih fungicida u dva do tri tretmana. Prvi tretman obaviti kada je otvoreno do 5 % cvjetova, drugi tretman u punoj cvatnji, a u slučaju obilnije kiše izvršiti i treći tretman.

Preporuka je primijeniti fungicide različitih mehanizama djelovanja.

Od fungicida protiv M. laxa  registrirani su:

Višnja: Chorus 50 WG, Chorus 75 WG, Topsin M 500 SC, Luna experience, Signum

Marelica: Chorus 50 WG, Teldor SC 500, Switch 62,5, signum, Nativo 75 WG, Difcor, Indar 5 EW, Systhane 20 EW

Trešnja: Chorus 50 WG, Luna experience, Teldor SC 500, Switch 62,5, Signum, Nativo 75 WG, Indar 5 EW

Breskva: Chorus 50 WG, Luna experience, Teldor SC 500, Switch 62,5, Signum, Nativo 75 WG, Difcor, Indar 5 EW, Systhane 20 EW.

Nektarina: Chorus 50 EW, Switch 62,5, Signum, Nativo 75 WG, Systhane 20 EW.

Šljiva: Topsin M500, Chorus 50 WG, Teldor SC 500, Switch 62,5, Signum, Nativo, Difcor, Indar 5 EW, Systhane 20 EW.

Sve profesionalne voćare upućujemo na praćenje Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS) pri Ministarstvu poljoprivrede radi moguće promjene u registraciji sredstva za zaštiti bilja.

Đurđica Kšenek, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo

Problemi sa štetnim organizmima u uzgoju borovnica

Prema podacima Upravnog odjela za poljoprivredu Varaždinske županije o zatraženim potporama za sadnju, 2015. godine zasađeno je 4.750 sadnica, 2016. godine 2.212 sadnice, 2017. 6.860 sadnica te 2018. godine 2.980 sadnica. Zbog općeg stanja na tržištu te cijena tradicionalnih voćarskih kultura, mnogi poljoprivrednici se odlučuju na uzgoj novih netradicionalnih kultura, prvenstveno zbog visoke cijene ploda. Osim toga, borovnica dobro podnosi visoke i niske temperature.

Pri uzgoju, borovnicu napadaju brojni štetni organizmi, od kojih su najznačajnije bolesti i štetnici. Od bolesti na borovnici se javljaju razna gljivična oboljenja, koja se mogu podijeliti u dvije skupine:

  • ona, koja napadaju korijen i izdanke, kao što su trulež korijena (Phytophthora cinnamomi), rak izboja (Neofusicoccum sp.), pjegavost lišća (Septoria albopunctata) i
  • bolesti, koje napadaju cvjetne, generativne organe te plodove: palež cvijeta i trulež bobica (Monilinia vaccinii-coymbosi), siva plijesan (Botrytis cinerea) i antraknoza (Colletotrichum gleosporioides).

Od navedenih bolesti najveći problem na području Varaždinske županije predstavljaju: vlažna trulež korijena, pjegavost lista i siva plijesan. U vrijeme cvatnje borovnica je najosjetljivija na napad štetnih organizama. Pojavi vlažne truleži korijena pogoduju optimalne temperature od 20-32 °C. Radi se o gljivičnoj bolesti, čije se zoospore brže šire u tlima koja  zadržavaju vodu. Simptomi se vide u obliku venuća i sušenja grmova. U ranom stadiju zaraženi grmovi izgledaju iscrpljeni, a izboji prestaju rasti (slika 1). Bolest uzrokuje polako propadanje grmova, ako je zahvaćen samo korijen ili naglo sušenje biljke, ako je zahvaćen i koriienov vrat (slika 2.). Zbog oštećenja korijena zaraženi grmovi lagano se čupaju iz tla.

Slika 1. Simptomi vlažne truleži korijena

Slika 2. Sušenje cijele biljke borovnice

Pjegavost lišća također je jedna od bolesti, koja se pojavljuje na području Varaždinske županije. Dvije su najznačajnije vrste pjegavosti, koje se pojavljuju: gleosporijska i septorijska pjegavost lišća.  Bolest se pojavljuje obično krajem lipnja u vidu crvenkastih pjega na licu lista (slika 3.).  Svake godine pojavljuje se u manjem intenzitetu, a u slučaju jače zaraze (što je kod nas rijetkost) može doći i do defolijacije ili opadanja lišća.

Slika 3. Simptomi lisne pjegavosti

Osim prethodno navedenih česta je i pojava sive plijesni. Siva plijesan najbolje se uočava u vrijeme cvatnje u vidu paleži cvjetova, ali i truleži plodova. Cvjetovi izgledaju kao da su spaljeni i suše se. Palež nekada može zahvatiti  lišće i izboje biljaka. Razvoju bolesti pogoduje kišovito vrijeme, jutarnje rose, visoka vlažnost zraka te izmjena hladnih noći i toplih dana. Razvoj sive plijesni i mumifikacija cvjetova i plodova je manja u slabo bujnim nasadima, gdje je  osigurano strujanje zraka i gdje je provedena pravilna gnojidba dušikom.

Osim bolesti, štetnici također pričinjavaju problem u uzgoju borovnica. Na području Varaždinske županije najznačajniji štetnici su gusjenice mrazovca (Operophtera sp.) i dlakavi ružičar (Tropinota hirta). Gusjenice mrazovca početkom cvatnje zapredaju i uništavaju generativne organe (slika 4). Ima jednu generaciju godišnje, a povećanju broja tog štetnika pogoduju vlažna ljeta te blage i vlažne jeseni.

Slika 4. Gusjenice mrazovca

Dlakavi ružičar nije tipični štetnik, koji se nalazi u borovnicama, no skoro da ne postoji biljna vrsta koja cvijeta, a da je ne napada taj štetnik (slika 5.). Do masovnih pojava dolazi u godinama s visokim temperaturama i nedostatkom padalina. Minimalna temperatura za njegov let je 15 °C, a najaktivniji je između 10 i 16 sati. Štete čini odrasli kukac hraneći se cvjetovima i mladim listovima raznih biljnih vrsta, a zbog oštećenja prašnika i tučka biljka neće donijeti plod.

Slika 5. Dlakavi ružičar na borovnici

U borbi protiv dlakovog ružičara najviše se koriste plave posude, koje se napune vodom i doda se manja količina deterdženta (slika 6.). Ta metoda pokazala se najdjelotvornijom.

Slika 6. Plava posuda za hvatanje dlakovog ružičara (foto: Ševar M.)

Borovnica zahtjeva laka i rastresita zemljišta, koja su idealna staništa za glodavce, koji kopanjem hodnika pregrizaju korijenje i rade dodatne štete na biljkama. Voluharice su jedan od najvećih problema u proizvodnji borovnica (slika 7.). Također rade značajnu štetu na mladom nasadu, jer se nastanjuju u najrahlijem zemljištu oko korijena, nagrizaju korijen i direktno uništavaju oko 20 % nasada te su indirektne šteta još veće, jer su preživjeli grmovi oštećeni i razvijaju se otežano.

Slika 7. Štete od voluharica

Značajne štete na zrelim plodovima borovnica rade ptice te treba voditi račina o njihovom odbijanju iz nasada. Ptice u svega nekoliko dana mogu uništiti urod.  Za zaštitu od ptica koristi se nekoliko vrsta mreža: plastične, pamučne ili polietilenske (slika 8.). Na tržištu su dostupne i lagane akrilne mreže, kojima se grmovi izravno prekrivaju.

Slika 8. Mreže u mladom nasadu borovnica

Borovnica je relativno nova kultura u uzgoju na području Varaždinske županije te se smatra  nezahtjevnom za uzgoj. Iziskuje puno truda, rada i znanja, jer promjena klime omogućava štetnim organizmima da se prilagode nastalim uvjetima te se javljaju bolesti i štetnici, koji nisu tipični za njezin uzgoj. Ako se borovnici osiguraju svi potrebni uvjeti za rast te se pravovremeno zaštiti od navedenih štetnih organizama ta kultura može biti dohodovna i dugovječna.

Andreja Vukalović Pofuk, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Najava, Voćarstvo

Radionica rezidbe lijeske u Daruvaru

Bjelovarsko-bilogorska županija sa površinama pod lijeskom spada u vodeće županije u Hrvatskoj. Interes za sadnju lijeske još uvijek ne jenjava, pa je i potreba za edukacijom o formiranju mladih i održavanju starih nasada isto tako prisutna. Važna je i stalna edukacija o prepoznavanju bolesti i štetnika lijeske.

Stoga, se u Daruvaru, 1. ožujka 2019. godine, provodi edukacija i prikaz rezidbe za zainteresirane proizvođače.

Stručna predavanja biti će organizirana u gradskoj vijećnici od 10:00 sati. Nakon završetka predavanja, u voćnjaku OPG Grgić Slavka u Miljanovcu, održati će se pokazna rezidba u mlađem nasadu.

Svi ste dobrodošli!

Program u prilogu.

Grozdana Grubišić-Popović, dipl, ing. agr.

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Rak korijena i korijenovog vrata na sadnicama bajama

Slika 1. Zdravo trogodišnje stablo bajama

Uz dobru pripremu terena ključni čimbenik uspješnosti nasada je korištenje zdravog i certificiranog sadnog materijala. Kvalitetna sadnica mora imati dobro razvijen nadzemni dio sa prijevremenim grančicama i lisnim pupovima, dobro razvijen i razgranat korijenov sustav, dobro sraslo cijepljeno mjesto i što je od osobite važnosti mora biti dobrog zdravstvenog stanja.

Međutim, problem se može javiti ako to nije slučaj. Tada za posljedicu imamo zaražene sadnice ili naknadno, nakon godinu dvije, uočene štete od fitopatogene bakterije koja uzrokuje rak korijena i korijenovog vrata (Agrobacterium tumefaciens). Uzročnik raka je bakterija koja živi u zemlji, polifag je, napada jezgričave, koštičave voćne vrste, vinovu lozu, orah, jagodu, grašak, rajčicu, šećernu repu, krizantemu i druge vrste i česta je u rasadničarskoj proizvodnji.

Infekcija bakterijom raka ostvaruje se preko ozljeda na korijenu i korijenovu vratu i to putem rana koje su nastale kao posljedica oštećenja prilikom agrotehničkih ili pomotehničkih mjera kao što su nacijepljivanje, orezivanje itd. Bakterija se prenosi sadnim materijalom, česticama zemlje ako su sadnice primjerice utrapljene u zaraženi supstart, priborom za nacijepljivanje, vodom za navodnjavanje, insektima i dr. i na taj način se širi na nova područja. Kad se ostvari infekcija dolazi do pojačane nekontrolirane tvorbe stanica kod zaražene voćke i stvaranja izraslina (tumori, guke). Izrasline mogu biti različitih veličina i oblika (slika 2. – 4.)

Slika 2. Izrasline na korijenu mladog trogodišnjeg stabla bajama

Slika 3. Izraslina veličine lješnjaka

Slika 4. Izraslina veličine zrna pšenice

Na početku su izrasline mekane sivobijele boje, a kasnije odrvene, postaju naborane i dobivaju tamnu boju. Pri dodiru se lako lome i odvajaju od korijena sadnice. Mlade voćke do primjerice treće godine su osjetljivije na ovog patogena. Iako mjere zaštite provedene nakon zaraze ne garantiraju zaliječenje iskustvo je pokazalo da zaražena biljka ako krene dalje i uspije razviti korijenov sustav može prebroditi ovu bolest.

Osnovnu mjera zaštite je proizvodnja i sadnja zdravog, deklariranog i certificiranog sadnog materijala u rasadnicima. Poštivanje višegodišnjeg plodoreda i obavezna dezinfekcija zemljišta, ruku i pribora za nacijepljivanje. U slučaju pojave raka korijena i korijenovog vrata oboljele sadnice je potrebno ukloniti i spaliti. Sadnu jamu iz koje je izvađena oboljela voćka je uputno ostaviti tokom ljeta otvorenu a za zalijevanje zemljišta moguće je koristiti bakrov oksiklorid ili bakrov hidroksid te za tretiranje biljaka pripravke na osnovi aluminijevog-fosetila (slika 5.). U nekim zemljama dezinfekcija se vrši biopreparatima na bazi Agrobacterium radiobacter tip K84 i K1026. Mehanizam djelovanja ovih biopreparata zasniva se na sposobnosti da ovaj saprofitski soj stvara jedan neobičan antibiotik bakteriocin koji posjeduje selektivnu sposobnost sprečavanja razvoja mnogih agrobakterija koje uzrokuju rak korijena voćnih vrsta.

Slika 5. Otvorena sadna jama

Silvija Grbić Atelj, dipl. ing. agr.
silvija.grbic.atelj@mps.hr

Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Mehaničko suzbijanje štetnika primjenom ljepljivih ploča

Na našem tržištu u ponudi su ljepljive ploče: bijele, žute, crvene i plave boje različitih proizvođača. Mogu se kupiti u poljoprivrednim ljekarnama i trgovačkim centrima koji imaju u ponudi poljoprivredne potrepštine i opremu.

Ploče su premazane ljepilom koje je otporno na visoke i niske temperature, ne ispire se, ne otapa i štetnici se na njih vrlo lako zalijepe. Koriste se u voćarstvu, cvjećarstvu i povrćarstvu, na otvorenom i u zaštićenim prostorima. Ploče se mogu postavljati vješanjem (na grane voćaka) ili se stavljaju na štapove (vise na štapu ili se pričvršćuju čavlićima i postavljaju između biljaka) u povrtnim kulturama i u ukrasnom bilju. Postavljaju se u vrijeme i neposredno prije pojave određenog štetnika. Za učinkovito suzbijanje postavlja se 20-24 ploče/100 m2 površine. Kada je površina ploče prekrivena zalijepljenim štetnicima zamjenjuje se novom. Kod praćenja populacije štetnika zbog određivanja roka suzbijanja ploče se moraju mijenjati u pravilnim vremenskim razmacima u pravilu svakih 7-10 dana kako bi se kontinuirano mogla pratiti brojnost određene generacije štetnika.

Bijele ploče koriste se za suzbijanje osica (jabučne, šljivine, kruškine). U nasad se postavljaju prije cvatnje i skidaju nakon cvatnje (slika 1.).

Slika 1. Bijela ploča u nasadu jabuka (izvor: https://living.vecernji.hr/zelena-zona)

Žuta boja privlači mnoge štetnike, pa se žute ploče koriste za suzbijanje velikog broja štetnika: muha (trešnjine, orahove, lukove, kupusne, maslinine), lisnih uši, leptira (kupusni moljac, lisni mineri), klisnjaka, buhača (slika 2.-4.). U usjevima i nasadima mogu biti postavljene tijekom cijelog perioda vegetacije, jer se tijekom cijele vegetacije pojavljuju različiti štetnici.

Slika 2. Kupusna muha i kupusni moljac na žutoj ploči (foto: Ceranić M.)

Slika 3. Žuta ploča u usjevu kupusa (foto: Ceranić M.)

Slika 4. Žuta ploča u krošnji trešnje (izvor: https://agrobloghortikultura.wordpress.com)

Crvene ploče koriste se za privlačenje potkornjaka (slika 5.).

Slika 5. Crvena ploča za privlačenje i boca za hvatanje potkornjaka (izvor: https://www.hoya- vs.com/uploads/editor)

Plave ploče najviše se primjenjuju za hvatanje cvjetnog štitastog moljca i tripsa (slika 6.).

Slika 6. Plava ploča u usjevu kupusa (foto: Ceranić M.)

Postavljanje ljepljivih ploča je vrlo jednostavna i efikasna metoda. Njihovim korištenjem smanjuje se brojnost određene skupine štetnika, primjena insekticida i broj tretiranja. Za učinkovitije hvatanje pojedinih vrsta štetnika (orahova i maslinina muha, potkornjak) zajedno sa pločama postavljaju se i atraktanti ili feromoni. Metoda je ekološki prihvatljiva, preporučljiva za primjenu u ekološkoj, integriranoj i konvencionalnoj proizvodnji.

dr. sc. Mirna Ceranić