MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Hortikultura

Hortikultura, Savjet, Vinarstvo

Stabilizacija vinskog kamena

Vinska kiselina je glavna kiselina vina i u njemu je najvećim dijelom vezana na kalij u obliku soli kalij tartarata, manjim dijelom na kalcij, a najmanje se nalazi u slobodnom obliku (disocirana). Taloženje (precipitacija) ovih soli u vidu vinskog kamena je nestabilnost koja može uzrokovati zamućenja vina stvaranjem kristaličnog taloga. Vinski kamen taloži se ili na dnu ili na stjenkama posude u vidu naslaga kristala, a intenzitet i količina taloženja ovih soli u vinu ovisi o nekoliko razloga:

  1. O količini ukupnih kiselina u vinu. U lošijim berbama (npr. u 2014.) kada moštevi sadržavaju više kiselina taloži se i više vinskog kamena;
  2. O sadržaju alkohola. Što je više alkohola u vinu to je i jače taloženje vinskog kamena o obratno;
  3. O temperaturi. Što je niža temperatura na kojoj se drži vino to je i jače taloženje vinskog kamena;
  4. O pH vina

Taloženje soli vinske kiseline je normalan proces koji započinje već u alkoholnoj fermentaciji mošta s pojavom alkohola i kasnije se nastavlja u toku dozrijevanja vina posebice dolaskom zime i nižih temperatura. Taloženjem 2,5 g vinskog kamena ukupna kiselost vina se smanjuje za  oko 1 g/l. Pri tome vrijedi pravilo da se više vinskog kamena taloži u slučajevima kada vino sadrži više alkohola i što su temperature niže kada je njegova topivost manja. Iz ovog pravila proizlazi praktično pravilo kako se iz vina može istaložiti višak nestabilnog vinskog kamena, a to je hlađenjem. Potpuna stabilnost vinskog kamena je daleko važnija kada se vina stavljaju u bocu, nego za vina koja se prodaju ili konzumiraju kao rinfuza.

Za taloženje/stabilizaciju vinskog kamena najjednostavniji i najjeftiniji način je izlaganje vina niskim temperaturama tijekom zimskih mjeseci. Potrebno je pratiti vremensku prognozu, te za hladnijih zimskih dana/noći rashlađivati podrumske prostorije otvaranjem vrata i prozora na nekoliko dana. Također se preporuča, ako je moguće, jedan dio vina istočiti u posudu koja je dobar vodič topline npr. od inox-a ili stakloplastike koja se drži izvan podruma na niskim temperaturama. Drugi način stabilizacije je značajno skuplji (električna energija) i radi se s pomoću rashladnih/frigo uređaja. Treba napomenuti da se vino zbog stabilizacije vinskog kamena ne treba smrznuti, to čak nije poželjno, već negativna temperatura treba biti 1 do 2 °C iznad točke smrzavanja. Potrebna negativna temperatura hlađenja vina izračunava se po formuli: alkohol u vol % podijeli sa dva i tom se rezultatu oduzme jedan.

Primjer: Vino s 11,2 vol% alkohola počinje se smrzavati na -4,6°C (izračun prema formuli: 11,2 vol% / 2 = 5,6 – 1 = -4,6°C). U praktičnom smislu to znači da bi takvo vino trebali ohladiti na temperaturu između -2,6 i -3,6 °C radi izlučivanja viška i stabilizacije vinskog kamena. Za većinu vina našeg kraja može se općenito reći da su to temperature od -3 do -5°C. Postignutu temperaturu treba održavati cijelo vrijeme hlađenja tijekom 5 do 7 dana.

Druga mogućnost stabilizacije vinskog kamena je dodavanje kemijskih stabilizatora kao što su metavinska kiselina ili pak karboksimetil celuloza (CMC).

Metavinska kiselina snagom adsorpcije inhibira stvaranje i taloženje kristala tartarata. U vino se je smije dodati najviše 100 mg/L, odnosno 10 g/hl. Na dužinu zaštitnog djelovanja metavinske kiseline jako utječe temperatura vina. Naime, kod nižih temperatura njezino djelovanje je duže, ali već iznad 20°C metavinska kiselina prelazi u vinsku kiselinu i stabilizacijskog učinka neće biti.

Karboksimetil celuloza – CMC dolazi pod različitim trgovačkim imenima. Vrlo je djelotvorno sredstvo za stabilizaciju tartarata u vinu neposredno prije njegovog stavljanja u bocu. Za razliku od metavinske kiseline, ne degradira povećanjem temperature, pa u stabilnom koloidnom sustavu s vremenom ne gubi svoje stabilizirajuće djelovanje. Može se koristiti za nadopunu klasične hladne stabilizacije tartarata. Dodaje se u količini od 5 do 10 g/hl (zakonski limit).

Vinari, a posebno potrošači i prodavatelji rinfuznog vina, ako je u posudi došlo do taloženja vinskog kamena to nipošto ne znači da je vino loše kvalitete ili da je podrumar napravio s vinom nešto loše, a također ne znači da se s vinom radilo nešto nedozvoljeno („kemija“). Naprotiv, to je samo vidljiva manifestacija izlučivanja jednog prirodnog, nestabilnog sastojka vina. U takvim slučajevima vino treba otočiti (dekantirati) od nastalog taloga i može ga se bez straha konzumirati. Ako se i proguta mala količina vinskog kamena čovjeku neće biti ništa. Pojava taloga od vinskog kamena je znak da se vino držalo u uvjetima koji su potaknuli njegovo taloženje pa valja razmisliti o promjeni uvjeta u kojima se vino čuva.

Miroslav Matovinović dipl. inž. agr.

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum Hausm.)

Jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum) pripada u ekonomski značajne štetnike. Zadnjih godina postaje sve veći problem u nasadima jabuka pogotovo u intenzivnim, plantažnim voćnjacima, a manje u manjim i zapuštenim voćnjacima. Na porast njene populacije utječu intenzivna gnojidba, klimatski uvjeti nastali klimatskim promjenama, osjetljivost podloge i sorte kao i negativan utjecaj insekticida na prirodnog neprijatelja osicu najeznicu Aphelinus mali.

Povećanju populacije doprinosi  načini aplikacije sa manjim utroškom škropiva po jedinici površine što može rezultirati slabijem učinku primijenjenih insekticida.

Kolonija jabučne krvave uši u podnožju stabla

 

Kolonije jabučne krvave uši na stablu

Imaga jabučne krvave uši su crveno smeđe do ljubičaste  boje. Pokrivena su gustom voštanom prevlakom ispod koje se  tijelo gotovo niti ne vidi. Kada se prstom zgnječi prevlaka vidi se crvena ljepljiva tekućina po kojoj su dobile ime. Prevlaka nastaje iz specijaliziranih žlijezda koje se nalaze na trbuhu.

Može se reći da je monofagna i monoecijska vrsta jer se nalazi uglavnom na jabuci. Rijetko se može naći na dunji (Cydonia oblonga), a ponekad na glogu (Crataegus) i mušmulici (Cotoneaster).  Ova vrsta je anholociklička – prezime ličinke na stablu u pukotinama i rak ranama (nema prezimljujućih jaja). Ličinke krvave uši  prolaze kroz 4 razvojna stadija. Podnose vrlo niske temperature do čak  – 27 °C. Nimfe su ružičaste boje s tamnim očima.

Razmnožavaju se partenogenetski i legu žive mlade. Beskrilna uš veličine je 1,2 – 2,6 mm, a krilata uš 1,8 – 2,3 mm. Može imati 10 – 15 generacija godišnje.

Jabučna krvava uš krajem zime i početkom proljeća postaje aktivna. Hrani se biljnim sokovima na korijenju, korienovim izdancima, granama i mladicama. Često naseljava mjesta jačeg reza i pukotina na kori. Na mjestu napada nastaju rak rane  takozvane „guke“ te dolazi do pucanja kore. Napad uši uzrokuje usporavanje rasta, deformiranje grana te stvaranja dobrih  uvjeta za razvoj sekundarnih bolesti i štetočina npr. staklokrilka (Synanthedon myopeaformis).

Jabučna krvava uš na stablu

 

Jabučna krvava uš na mjestu reza

Izlučuje mednu rosu  koja ponekad može prekriti lišće, grane čak i plodove ukoliko se prisutnost štetnika ne otkrije na vrijeme.

U proljeće i ljeto u voćnjacima se uglavnom nalaze beskrilne ženke koje stvaraju kolonije u pukotinama i na ranama grana. U jesen nalazimo više krilatih ženki koje prelijeću na druga stabla i tako šire zarazu.

Prirodni neprijatelj krvave jabučne uši je osica najeznica (Aphelinus mali) koja parazitira  ličinke krvave uši. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike i u Evropu je namjerno unesena dvadesetih godina prošloga stoljeća kako bi se koristila za biološko suzbijanje jabučne krvave uši. Osica je endoparazit.

Ženka osice leglicom odloži jaje u tijelo jabučne krvave uši, a nakon tri dana se iz njega razvije ličinka koja se hrani i živi na račun domaćina – krvave uši.

Parazitirane ličinke krvave uši se uočavaju po tamnoj boji tijela te rupici na tijelu kroz koju izlazi potpuno razvijena odrasla osica. Životni ciklus osice traje 20 – 25 dana i tijekom vegetacije mogu imati 6 – 7 generacija.

U očuvanju ovog korisnog kukca važno je primijeniti selektivne insekticide, užeg spektra djelovanja. Također prilikom rezidbe grančice sa parazitiranim krvavim ušima treba ostavljati u voćnjaku kako bi se povećala populacija ovog korisnog kukca.

Aphelinus mali, foto: . Željkica Oštrkapa Međurečan

Osim navedene osice, prirodni neprijatelji uši su božje ovčice, ličinke zlatooke, osolike muhe, trčci, bogomoljke te grabežljive stjenice.

Prije odluke o provođenju kemijskih mjera suzbijanja potrebno je obaviti vizualni pregled voćnjaka  kako bi se utvrdio stupanj zaraze krvavom uši ali i prisutnost parazitiranih ličinki krvave uši. Kemijskom suzbijanju se pristupa kada je napadnuto 5 – 8 % izdanaka, a u mladim voćnjacima prag može biti i niži. U voćnjacima u koji je prisutna jabučna krvava uš  preporuča se zimsko prskanje voćnjaka primjenom mineralnih ulja. U vegetaciji prvo tretiranje se provodi neposredno prije cvatnje, a drugo nakon cvjetanja kada još nema mnogo lisne mase.  Općenito treba koristi insekticide koji ne štete prirodnim neprijateljima.

Sanja Mastelić-Ivić, dipl. ing. agr.

Ekološka poljoprivreda, Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Neprskano i negnojeno?

Kvaliteta proizvedene hrane kako u svijetu, tako i u Europi, poboljšava se s novim znanstvenim dostignućima. No, negativni utjecaji konvencionalne poljoprivredne proizvodnje na klimu, biološku raznolikost te dugoročno očuvanje plodnosti tla prepoznali su se tek nedavno.

Jedan od načina sprječavanja negativnih posljedica konvencionalne poljoprivrede je prelazak na ekološku poljoprivredu. Ekološka poljoprivreda se tumači kao održiva poljoprivreda, baš kao i općenito održivi razvoj svih grana gospodarstva. Drugim riječima, to znači proizvoditi hranu, biljne ili životinjske proizvode bez štete, koju bi mogli nanijeti okolišu, biološkoj raznolikosti te umanjiti utjecaj poljoprivrede na daljnje pogoršanje klimatskih promjena.

Kad govorimo o EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI, velika većina današnjih POTROŠAČA uvjerena je da je to – ONO – NEPSRKANO I NEGNOJENO. Da li je to baš tako?

Europska komisija je nedavno predstavila novu strategiju „Od polja do stola“, koja je jedan od ključnih elemenata Europskog zelenog plana te okvir za velike promjene u poljoprivredi. U toj Strategiji su predstavljeni konkretni ciljevi, kao što su smanjenje uporabe i rizika kemijskih pesticida i uporaba opasnijih pesticida za 50 % do 2030. godine, smanjenje gubitka hranjivih tvari za najmanje 50 %, a da se pritom ne smanji plodnost tla, smanjenje uporabe gnojiva za najmanje 20 %  te smanjenje prodaje antimikrobnih sredstava za životinje iz uzgoja i akvakulturu za 50 % do 2030. godine. Navodi se i važnost ekološke poljoprivrede te će Komisija potaknuti razvoj poljoprivrednih površina za ekološki uzgoj u EU kako bi 25 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta do 2030. godine bilo pod ekološkom proizvodnjom.

Trenutno je u ekološkom uzgoju u Republici Hrvatskoj 7,5 % obradivih površina. Neke EU regije imaju već značajne površine pod ekološkom proizvodnjom, kao npr. austrijske regije Salzburg i Gradišće. U nedavnom posjetu SAD-u ostao sam zaprepašten količinom ekološki proizvedenih jabuka (i ostalog asortimana voća i povrća), savršenog izgleda i sortnih osobina.

Zagrebačka županija već nekoliko godina nastoji novim projektima postati prva u Hrvatskoj, koja će usmjeriti 100 % poljoprivrednih površina na ekološku proizvodnju do 2030. godine. U RH postoji ukupno oko 12.000 ha pod nasadima ekološkog voća, od čega je evidentirano 580 ha jabuke. Koliko je u tome ekstenzivnih voćnjaka? Nema pouzdanih podataka koliko od toga čine intenzivni ekološki nasadi.

Ekološki (organic) proizvedena jabuka u SAD u trgovini

Da bi 25 % oljoprivredne proizvodnje moglo funkcionirati istovremeno i tržišno i ekološki, potrebno je osigurati da 100 % potrošača bude upoznato da ekološka jabuka, salata, rajčica nije „neprskana i negnojena“, već upravo suprotno tj. da su one proizvedene u vrlo intenzivnim ekološkim sustavima zaštite, gnojidbe, agrotehnike. Stoga,, dok se s jedne strane educira poljoprivredne proizvođače o ekološki održivoj proizvodnji, vrlo je važno da se o tome educira i potrošače.

Kad se spomene ekološka jabuka, najveći broj potrošača će pomisliti da se radi o plodovima ubranih sa stabala jabuka, koja rastu po livadama i pašnjacima, pod kojima pasu kravice, koje ih prirodno gnoje, a ta ista stabla nikad u svom životu nisu vidjela prskalicu.

Znadete li zapravo kako izgleda takva jabuka? Izgleda baš kao da je jedva jedvice preživjela napade svih mogućih bolesti (fuzikladij, alternaria, marsonina gorka trulež, gljivice čađavice, itd…) i štetnika, da ih se sve ne nabraja, jer niti cijela strana teksta ne bi bila dovoljna. Neki plodovi sve ove napade i nisu preživjeli. S druge strane, tendencije suvremenih potrošača su potraga za oku najljepšom, najcrvenijom, najslađom, najaromatičnijom, itd … jabukom.

Ne tako rijetko može se vidjeti kako trgovci loše zaštićenu jabuku od bolesti i štetnika iz konvencionalnih nasada prodaju pod ekološku – neprskanu jabuku. Stoga je od velike važnosti upoznati potrošače što zapravo predstavlja  ekološka proizvodnja jabuke.

Loše zaštićeni zlatni delišes s bolestima fuzikladij, marsonina, alternaria…

Štete od gusjenica raznih savijača i savijača pokožice ploda u neprskanom voćnjaku

Neprskana „otporna sorta“ zaražena novom bolesti – alternariom
(Izvor: http://www.suttonelms.org.uk/apple-vitality.html)

Ekološka poljoprivredna proizvodnja jabuke je oblik proizvodnje, koji zahtijeva daleko više znanja i radnog vremena od konvencionalne proizvodnje, kako bi na kraju, uz optimalan izgled, kvalitetu i financijski rezultat takva proizvodnja bila opravdana. Ulazni troškovi su viši, potrebno je stručnije znanje, a na kraju se proizvede i nešto skuplji proizvod za koji je potom potrebno pronaći odgovarajuće tržište.

Od vrsta i sorata koriste se one sorte koje su dobivene križanjima, selekcijom te su otporne na najčešće bolesti te biljne vrste. Važno je naglasiti da se nikako ne može ostvariti otpornost na sve bolesti, kao ni na bilo kojeg štetnika. Dakle, kako bi dobili oku savršen i okusu ugodan proizvod i u ekološkoj proizvodnji treba suzbijati neke bolesti i štetnike.

No, glavno pitanje, koje se postavlja, je na koji način i s kojim sredstvima to treba raditi. Dok se u konvencionalnoj poljoprivredi jabuka tretira 15 puta, najčešće s po tri sredstva, od kojih svako spada u grupu otrova ili opasnih sredstava po ljudsko zdravlje, u ekološkoj se proizvodnji, suprotno uvriježenom mišljenu, jabuka tretira zapravo oko 20-25 puta sa sredstvima od kojih ni jedno nije niti otrov, a niti opasno po ljudsko zdravlje. Kod konvencionalne proizvodnje za isto postoje ograničenja, poput broja tretiranja s jednom aktivnom tvari, karence, tolerance, MDK, LD50 ….Dakle, u praksi je vrlo intenzivna, a ne ekstenzivna tehnologija. Ista je to kompliciranija pošto kod ekološki prihvatljivih sredstava, koja se koriste u zaštiti jabuka u ekološkoj proizvodnji, ne postoji mogućnost tretiranja nakon što je bolest ili štetnik već jednom inficirao ili napao plod. Sva zaštita se isključivo odvija preventivno, uz vrlo opširne mjere praćenja uvjeta za razvoj bolesti i štetnika i pravovremenog djelovanja. Stoga je potrebno još i mnogo veće znanje nego u konvencionalnoj proizvodnji.

Zaštita od većine najvažnijih štetnika plodova jabuka danas se može ostvariti korištenjem metoda feromonskih klopki ili feromonskih metoda konfuzije parenja insekata. Feromoni su jaki mirisi, kojima određeni štetni insekti u vrijeme parenja ne mogu odoljeti te se velika većina njih pohvata na klopkama ili uzaludno traži partnera kod parenja, sve dok se ta sposobnost ne izgubi. Mogu biti prirodni (alkohol, ocat, jabučni sok) ili sintetički (feromonski dispenzori). Za preostali dio populacije koriste se specijalna neotrovna sredstva, prirodni bioinsekticidi, koji najčešće djeluju vrlo kratko i ograničeno pa je potrebno čak i više tretiranja nego u konvencionalnoj proizvodnji. Potrebno je, dakle, vrlo dobro poznavanje životnih ciklusa svih štetnih i korisnih insekata.

Kod podizanja ekoloških nasada treba voditi brigu i o drugim čimbenicima, koji utječu na pojavu i razvoj bolesti i štetnika. Veći su razmaci sadnje, kako bi svako stablo pojedinačno moglo imati jači korjenov sustav te time biti otpornije, kako bi vlaga koja pogoduje razvoju bolesti u nasadu bila manja, da u nasadu bude više sunca, kako bi se što prije listovi mogli posušiti. Često puta sadi se na podlogama umjerne bujnosti, kao što su M 26 ili MM106 na kojima su stabla nešto prirodno jača, pa se i gnojidba dušikom može smanjiti. Na tim su podlogama stabla i nešto viša, a poznato je da su najčešće štete od mrazova na nižim dijelovima krošnji.

Ekološki voćar u okolici svojeg voćnjaka posaditi će i raznovrsno grmlje i biljni pokrov, koji će omogućiti razvoj što veće bio raznolikosti pa će se u voćnjaku naći i veći broj prirodnih neprijatelja štetnika. U konvencionalnom voćnjaku, u kojem se nalaze samo jabuke, one su stanište najčešće samo za štetne insekte jabuke, dok je u ekološkom voćnjaku potrebno stvoriti staništa i za korisne kukce, koji su neprijatelji štetnika. Poznata je praksa istovremene proizvodnje jabuka i ukrasnog drveća. Visoki stupovi vrlo su dobre osmatračnice za ptice grabljivice, kojima su voluharice važni dio ishrane. Drveno spremište u voćnjaku idealno je sklonište za mačke, koje često vrlo uspješno drže pod kontrolom populaciju volharica.

Ekološki voćar ne oslanja se na gnojidbu mineralnim gnojivima, koja su, iako financijski najefikasnija, dugoročno vrlo neodrživa za plodnost tla. Umjesto toga, primjenjuju se znanja o dugoročnom očuvanju optimalne plodnosti, strukture tla, pH tla, biološki aktivnog tla. Koriste se isključivo organska gnojiva proizvedena na organskim, ekološkim farmama, bilo da su u obliku ekološkog stajskog gnojiva ili ekološki certificiranih peletiranih gnojjiva. Ista imaju manji sadržaj hranjiva, a skuplja su od konvencionalnih. Kako ekološka gnojiva ne mogu brzo reagirati u cilju povećanja bujnosti, povećanog opterećenja urodom, eliminiranja simptoma nedostatka nekog hranjivog elementa, ekološki voćar mora dobrim poznavanjem fiziologije vrste i sorte nastojati ostalim agrotehničkim radovima, kao što su rezidba, prorijeđivanje, plijevljenje… doprinositi održavanju stabala u optimalnom vegetativnom stanju. Omjer gnojidbe i rezidbe treba biti izuzetno dobro usklađen. Voćka u dobroj kondiciji lakše će se oduprijeti napadima bolesti i štetnika. Dugoročno očuvanje plodnosti tla, s povećanjem humusa, osnova su održivog razvoja u budućnosti.

Ekološki voćar problem korova rješavati na potpuno drugi način od najčešće uvriježenog – „prskam herbicidom i stalno malčiram da mi voćnjak bude lijep i uredan“. U ekološkim principima voćarske proizvodnje ne gleda se korove samo kao konkurente voćkama u ishrani, već kao jedno vrlo veliko stanište za veliki broj vrsta insekata, kukaca i sl. Kako se voćnjak ne tretira tj. prska sredstvima za zaštitu bilja, koja su otrovna za pčele, poželjno je održavanje raznovrsne flore, kao podrast voćnjaka. Svako nisko malčiranje visokog i raznolikog korova ima vrlo jak utjecaj na promjenu faune insekata, koji su se do nedavno nalazili u nasadu. Stoga se često naizmjenično malčira svaki drugi red. Time se više korisnih insekata zadržava u nasadu, dok je istovremeno ipak nešto smanjena i emisija CO2 u atmosferu, uslijed razgradnje malčiranih ostataka. Međutim, malčiranje otpalog lišća što je prije moguće važna je mjera, pošto veliki broj biljnih bolesti prezimljuje ili u ili na otpalom lišću, a tom mjerom pospješuje se njegova razgradnja i mineralizacija pa manji broj spora bolesti uspješno prezimi. Još bolja mjera je strojno (ručno) usisavanje otpalog lišća prije zime i spravljanje komposta na izdvojenom mjestu.

Iz svega navedenog lako je uočiti da EKOLOŠKA JABUKA nije ni neprskana, ni neorezana, a ni ona pod kojom su pasle kravice. Ekološko voćarstvo, baš kao i ekološka poljoprivreda, nastoji se uklopiti u sustav održivog razvoja, kojim bi se spriječilo degradiranje poljoprivrednih površina, uništavanje bioraznolikosti, smanjio utjecaj poljoprivrede na klimatske promjene, a time i pospješile mogućnosti za lakši i održivi život na našem planetu. Ekološka proizvodnja spoj je vrlo zahtjevnih agrotehničkih radova, uz još veće korištenje znanja. U velikom broju slučajeva ekološki proizvedena jabuka uskladištena bez bolesti plodova uvijek se bolje ponaša u skladištu i tijekom čuvanja.

I za kraj, obratite pažnju na dvije fotografije. Nije svaka na oko „ekološka jabuka – ekološki proizvedena“.

Jabuka iz konvencionalne proizvodnje pred kraj vegetacije, nakon
13 loše provedenih zaštita

Ekološka djelomično otporna sorta Pinova, proizvedena u ekološkom sustavu zaštite

 

Autor teksta i slika: Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Maslinarstvo, Vijest

Određivanje tehnološke zrelosti maslina u njihovom području uzgoja – Završno izvješće 2020.

Uvod

Na kraju vegetacijske sezone u maslinicima hrvatskog priobalja službenici Ministarstva poljoprivrede, Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva (dalje: Uprava za stručnu podršku), nastavili su s provedbom projekta „Određivanje tehnološke zrelosti maslina u njihovom području uzgoja“, čija provedba je započela 2018. godine, a sve s ciljem davanja maslinarima preporuka za pravovremenu berbu.

Dobro je poznato da optimalna tehnološka zrelost plodova maslina ovisi o sorti i području uzgoja. Tim projektom želi se uspostaviti sustav određivanja optimalnog roka berbe maslina, putem provođenja analiza tehnološke zrelosti sorti maslina u njihovom području uzgoja kroz nekoliko tjedana u samoj završnoj fazi vegetacije, i to od Istre, Hrvatskog Primorja – Kvarnera i sve do Dalmacije, sjeverne, srednje i južne. Temeljem tih rezultata analiza mogu se dati preporuke za pravovremenu berbu maslina, što u konačnici treba doprinijeti podizanju kvalitete maslinova ulja i potaknuti daljnji razvoj modernog maslinarstva RH.

Osvrt na maslinarsku godinu

Maslinarsku 2020. godinu obilježio je, prije svega, izraziti nedostatak vode u svim feno fazama masline.

Opisno i pojedinačno to je rezultiralo sljedećim: u fazi razvoja cvjetnih pupova došlo je do reduciranog formiranja cvjetova, cvatnja je bila nepotpuna, u fazi zametanja plodova – slabo zametanje plodova, u fazi rasta izboja – povećana alternirana rodnost, smanjeni rast izboja, a u fazi rasta ploda – manja veličina plodova, smežurani plodovi i smanjeni rast izboja.

Prve naplavne kiše došle su kasno, a za neke maslinike i prekasno, i to krajem rujna i početkom listopada. Kažu naši stari da ako do Velike Gospe ne padne kiša, nema ulja, a tako je i bilo ove godine. Prva kiša padala je konstantno tri tjedna, s malim periodima stanke. Na žalost, neka područja nisu imala tu sreću da dobiju i tu zakašnjelu kišu, kao npr. otok Korčula. Posljedica toga bilo je naglo punjenje plodova masline s dugo iščekivanom vodom. Njezino ponašanje je bilo očekivano, jer je plod masline samoj biljci i pričuvni rezervoar. Ta pojava osobito je vidljiva na našoj domaćoj sorti oblici, čija je konstitucija ploda prilagođena učestalim pojavama bez vode. Na njezin izgled i genetski razvoj utjecala je okolina tisućljećima unazad i svi abiotski čimbenici utkani su u njezin kemijski sastav i ponašanje. Dugi nedostatak vode kod oblice rezultirao je time da je nakon prvih kiša počela skladištiti vodu, a ne stvarati ulje. Te pojave postale su destabilizirajući čimbenici konačne kvalitete ulja i nedostatak u ozbiljnom ili ozbiljnijem razvoju hrvatskog maslinarstva. U berbi maslina je pokazala i znatno manje randmane, nego što je uobičajeno za rokove berbe prošlih godina. Razloga je više: prvo i osnovno što se mora uzeti u obzir, je velika količina vode s prvim rujanskim kišama, koju je maslina nakupila, i to u prosjeku od 3 – 5 % – kako za koju sortu pa su i randmani manji za navedeni postotak vode.

Također, ovo je godina u kojoj je zbog nepogodnih vremenskih prilika (manje vlage) i manjeg – suhog – tvrdog ploda, let i napad maslinine muhe (Bactrocera oleae Gmel.) došao kasnije pa se generacijski nije stigla razmnožiti, tako da je većina maslina obrana prije učinjene štete.

Što se tiče prinosa, može se zaključiti da je količinski u prosjeku prinos (tone po hektaru) bio zadovoljavajući. Bilo je više maslina, ponegdje i 50 % više u odnosu na prošlu godinu, ali je zato bilo u prosjeku i do 50 % manje ulja. Takav omjer je velika nelogičnost, koju se može pripisati vegetacijskoj godini, ali i problemu uzgoja tj. nedostatku provođenja kvalitetne agrotehnike (osobito nedostatak navodnjavanja) i nedostatku znanja. Ovu godinu kao dobru godinu pamti će jedino vlasnici uljara.

Rezultati analiza uzorkovanih plodova maslina

Službenici Uprave za stručnu podršku uzorkovali su plodove maslina na terenu u maslinicima OPG-ova, na devet maslinarskih područja RH: zapadna obala Istre (sjeverni i južni dio), Hrvatsko primorje (otoci Krk i Rab), sjeverna Dalmacija (Zadarska i Šibensko-kninska županija), srednja Dalmacija s otocima Šolta, Brač i Hvar te poluotok Pelješac, otok Korčula i jug Dalmacije – Konavle. Praćenje je počelo 07. rujna i nastavilo se svakih 7 dana sve do 23. studenoga 2020. godine.

Analizu plodova maslina obavila je tvrtka NIR ANALIZA d.o.o. za tehničko ispitivanje i analizu u Zagrebu, iz razloga što njihov laboratorij posjeduje modernu analitiku (instrumentarij) i znanje za analizu maslina metodom NIR spektrometrije (puni naziv Diode array bliska infracrvena DA NIR). Analizirani su sljedeći parametri u plodu masline: vlaga u plodu, ulje u suhoj tvari ploda, ulje u plodu, kiselost i masa ploda. U ulju su određivane: SMK, peroksidni broj, K270, K232, ΔK te znakovite masne kiseline (palmitinska, oleinska, linolna i linolenska). U tijestu, komini i plodu masline određivala se kiselost, vlaga i ulje. Ta metoda omogućuje davanje objektivnog mišljenja o optimalnom roku berbe, jer se radi o analitičkom instrumentu, koji daje rezultate za 6 sec. u četiri bitna parametara, na osnovu kojih se može objektivno i brzo zaključiti optimalno vrijeme berbe.

Obzirom da je 2020. godine praćenje zrelosti maslina počelo u rujnu, zapaženo je da je i te godine, kao i prošle, maslini nedostajalo vode u najvažnijoj fazi, a to je dozrijevanje ploda i to naročito u fazi stvaranja konačne mase ploda (pulpe). Daljnjim praćenjem zapaženo je da su veće oborine u rujnu i listopadu, pogotovo za promatranu sortu oblica, ubrzale dozrijevanje i nakupljanje ulja u suhoj tvari. Također, ubrzano je bilo i povećanje mase ploda, tako da su ovogodišnji plodovi oblice već početkom listopada imali maksimalnu masu (6-7 g). Velike količine vode u spomenutim mjesecima nisu pogodovale za postepen i ujednačen razvoj ploda pa samim time i za kvalitetno stvaranje ulja. Tu treba naglasiti da se završno izvješće odnosi na maslinarska područja, koja se ne navodnjavaju.

Sve rezultate praćenja tehnološke zrelosti maslina 2020. promatranih sorata, s točnim rokovima berbe,  mogu se vidjeti u skupnim tablicama i pojedinačnim grafikonima, koji slijede.

Navedene tablice i grafikone možete vidjeti klikom na naslove:

Tablica i graf 1.: Istarska županija, sjever i jug, 2020.

Tablica i graf 2.: Hrvatsko Primorje, Krk i Rab 2020.

Tablica i graf 3.: Zadarska županija 2020.

Tablica i graf 4.: Šibensko-kninska županija 2020.

Tablica i graf 5.: Srednja Dalmacija, Splitsko-dalmatinska županija 2020.

Tablica i graf 6.: Otok Šolta

Tablica i graf 7.: Otok Brač

Tablica i graf 8.: Otok Hvar

Tablica i graf 9.: Pelješac 2020.

Tablica i graf 10.: Otok Korčula 2020.

Tablica i graf 11.: Južna Dalmacija, 2020.

Agroekologija, Hortikultura, Mehanizacija, Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Što učiniti sa mehanizacijom u zimskom periodu

Zima je već pokucala na vrata, a poslovi sa našom mehanizacijom i opremom ili su pri kraju ili su završeni. Nastavno na okolnosti naša mehanizacije također zaslužuje odmor i stoga ju sukladno mogućnostima treba uredno spremiti ili u natkriveni i zaštićeni prostor ili jednostavno prekriti nekim od pogodnih pokrova. No prije toga, a kako bi i mi i naša neophodna oprema i mehanizacija bezbrižno dočekali novu sezonu, svakako sugeriram sljedeće:

  • Izvršiti čišćenje i pranje strojeva. Molim, voditi računa o odabiru mjesto gdje se neće kontaminirati okoliš sredstvima za pranje i odmašćivanje (idealna mjesta su registrirane samposlužne praonice).
  • Strojeve i opremu osušiti i zaštititi od korozije u kontekstu čega može poslužiti: motorno ulje, litijeva mast, ili posebni i specijalni zaštitni premazi.
  • Nakon pranja i sušenja izvršiti podmazivanje na zato predviđenim mjestima kako bi nova mast istisnula kapljice vode iz ležajeva, utora i sličnih područja u kojima mast ima svoju aktivnu ulogu tijekom procesa rada.
  • Spremnike goriva naših traktori, kombajna i drugih samohodnih strojeva napuniti do vrha kako bi se smanjila pojava korozije samih spremnika i sustava vezanog za distribuciju i tok goriva
  • Svakako provjeriti, ispitati i po potrebi izvršiti izmjene ili ispuštanje u svim sustavima sa rashladnim tekućinama na adekvatne vrijednosti točki smrzavanja
  • Provjeriti i prilagoditi tlakove u gumama uobičajenim radnim tlakovima za vrijeme eksploatacije istih.
  • Ovaj period mrtve sezone tijekom mirovanja naše opreme i mehanizacije iskoristiti za sve eventualne popravke i potrebna podešavanja strojeva.

Velika većina poljoprivredne populacije posjeduje prskalice i atomizere, a osim svega ispred navedenog kod ovih strojeva prije zimskog mirovanja treba učiniti i dodatne korake – stručnim riječima izvršiti konzervaciju istih:

  • Kompletno pranje izvana i iznutra, svih filtere i svih mlaznica
  • U spremnik uliti sredstvo protiv smrzavanja bilo antifriz bilo zimsko sredstvo za pranje stakla. Dovoljno bi bilo otprilike 1-2 % volumena prskalice s minimalnom jačinom točke smrzavanja -20 0C
  • Uliveno sredstvo promiješati kroz zatvoren sustav stroja a nakon toga isto na par sekundi propustiti kroz same mlaznice
  • S prskalice demontirati manometar i pohraniti na sigurno

U proljeće kada nam prskalica bude ponovo potrebna obrnutim redoslijedom izvršiti dekonzervaciju:

  • Na prskalicu montirati manometar
  • Sredstvo protiv smrzavanja ispustiti na jednoj od krajnjih mlaznica
  • Prskalicu isprati čistom vodom
  • Ispušteni antifriz ili zimsko sredstvo za pranje stakla pohraniti u odgovarajući spremnik i spremiti za slijedeću zimsku sezonu konzerviranja

Ovakvim postupanjem definitivno ćemo našoj opremi produžiti vijek trajanja i u novu sezonu poslova krenuti spremni i pouzdaniji.

Siniša Hrgović, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Maslinarstvo, Vijest

Deseta preporuka – Određivanje tehnološke zrelosti maslina

STANJE NA TERENU

→ I ove godine provodilo se praćenje tehnološke zrelosti (točan rok berbe maslina za preradu u ulje) u maslinarskim područjima RH, i to na devet područja uzgoja maslina: Zapadna obala Istre (sjeverni i južni dio), Hrvatsko primorje (otoci Krk i Rab), Sjeverna Dalmacija (Zadarska i Šibensko-kninska županija), Srednja Dalmacija s otocima Šolta, Brač i Hvar, Pelješac, Korčula i Jug Dalmacije – Konavle. Praćenje roka berbe počelo je 07. rujna 2020. i nastavlja se svakih 7 dana, do zaključno 23. studenoga 2020 godine.

→  Berba u svim hrvatskim uzgojnim maslinarskim područjima bliži se  kraju. Sve promatrane sorte postigle su optimalnu tehnološku zrelost za preradu u ulje.

→ U priloženoj Tablici 10. maslinari trebaju pratiti dva osnovna parametra prinosa i kvalitete masline, koji im pomažu da donesu odluku kada je optimalan rok za berbu njihovih maslina. To su: ulje u suhoj tvari i težina ploda masline. Sve dok vrijednost ulja u suhoj tvari raste, znak je da maslina stvara ulje u biljnoj stanici, a pri tome ga i harmonizira (u okusima i mirisima) te nije za brati. Uzastopnim mjerenjem te ponavljanjem vrijednosti ulja u suhoj tvari i stabilizacija mase znakovi su optimalnog roka berbe i tehnološke zrelosti ploda masline za preradu u ulje.

→ Optimalnu tehnološku zrelost posljednjih sedam dana, prema kontinuiranom mjerenju tj. praćenju, pokazala je jedna sorta u cijelom uzgojnom području Republike Hrvatske: sorta KARBONACA na području Zapadne obala Istre (južni dio, lokalitet Vodnjan). Ta sorta spremna je za berbu tj. akumulirala je najveću količinu ulja u suhoj tvari za ovu godinu i prema ovogodišnjim agroklimatskim uvjetima.

→  Zaključno za ovogodišnje praćenje optimalne tehnološke zrelosti maslina za preradu u ulje, može se reći da su sorte Istarska bjelica i Levantinka najranije sorte tj. prve dozrijevaju, a Karbonaca i Lastovka najkasnije sorte tj. zadnje dozrijevaju prema ovogodišnjim agroklimatskim uvjetima.

Također, radi ovogodišnjih zahtjevnih klimatskih uvjeta (visokih temperatura i dugotrajne suše), praćena introducirana sorta Leccino jedina nije dozrela tj. nije postigla prema sortnim karakteristikama zadovoljavajuću masu i nije stvorila dovoljno ulja u suhoj tvari! Za tu se sortu može reći da je ostarjela na stablu, ostavši zelena s vrlo malo razvijene – stvorene pulpe sve do kraja praćenja. Sorta Leccino još uvijek traži uvjete i prilagodbu na našem graničnom uzgojnom području!

Pogledajte rezultate NIR analize plodova maslina u svih 11 dosadašnjih rokova uzorkovanja, tablica 10.

Hortikultura, Vijest, Voćarstvo

IZOLACIJA VRHOVA PROVODNICE

Pravilan izgled stabla jabuke u intenzivnom uzgoju treba nalikovati na stablo smreke, dakle, treba biti konusno. Ogranci, koji nose rodno drvo, trebaju biti jači, deblji i duži u donjim etažama, a sve kraći i tanji u gornjim etažama, kako bi se osigurao funkcionalan raspored izmjene energija u krošnji i osvjetljenje čitavog dijela krošnje. To je vrlo važno i kod ostavljanja jednogodišnjih grana. U donjoj etaži one moraju biti jače, dužine 20-50 cm, a u vršnim   etažama 10-30 cm.

VRH SVAKOG STABLA JABUKE TREBA ZAVRŠAVATI S JEDNOGODIŠNJOM GRANOM KOJA SE NALAZI NA DVOGODIŠNJOJ, A OVA NA TROGODIŠNJOJ ILI STAROM DRVETU.

Jedna od posebnih osobina drveća je da su vršni pupoljci uvijek dominantni nad lateralnim pupoljcima (apikalna dominantnost) te se zbog toga javlja njihov pretežni rast, od sredine do vrha grane (akrotonija). Nasuprot tome postoje mezotonija i bazitonija koje su više izražene kod grmova. Jabuka je također akrotona vrsta, što znači da ima najveću koncentraciju hormona rasta u vršim pupovima, odnosno u vršnom dijelu krošnje. Stoga je od vrlo velike važnosti održavati kontrolu bujnosti vrhova i sprječavati da oni preuzmu dominaciju nad voćkom. To se najčešće i najlakše provodi zimskom rezidbom poznatom pod nazivom „izolacija vrha provodnice“.

Skica vrha centralne provodnice u sustavu „izolacija vrha provodnice“

Kako je vrh uvijek najbujniji dio voćke, treba na njemu ostaviti što manje točaka rasta, i to onih najslabijih. Na taj se način energija rasta više skreće u donje etaže i urod prve klase se održava u nižim etažama, koje se lakše beru, a time je i sama krošnja bolje osunčana.

Svako stablo jabuke uvijek se reže od vrha prema dole. Prvo i osnovno je da se na vrhu drveta, za novi vrh, odabere jedna kraća jednogodišnja granu sa zdravim terminalnim pupom, koja se nalazi na dvogodišnjem drvetu, a ova na trogodišnjem drvetu. Poželjno je da se između godišta nalaze i kutovi, koji tada još više usporavaju kolanje sokova. Zatim se s vrha drveta počiste rezidbom tzv. vodopije i sve jače i veće grane, tako da ostanu sve do trogodišnjeg drveta u nastavku centralne provodnice samo slabo i umjereno bujne položenije jednogodišnje grane (20-30 cm), koje u narednoj godini diferenciraju cvjetne pupove, dok u godini nakon toga rađaju. Naravno, uz par dvogodišnjih, koje već imaju diferencirane cvjetne pupove. Tim postupkom može se najbolje obuzdati bujnost i akrotonost vrhova voćke. Postupak treba provoditi od početka, kada voćka dostigne maksimalnu visinu, pa sve do krčenja nasada.

Voćka, jabuka, orezana na taj način, ima najbolju izmjenu energije, dobru obnovu donjih etaža i najbolje osvjetljenje u krošnji.

„Popravljanje“ vrhova na zlatnom deliciousu početkom studenoga

Problemi nastaju kada se taj postupak ne provodi od početka podizanja nasada, kada se centralna provodnica debla digne prebrzo iznad zadnje žice u nasadu i odmah poveže za najvišu žicu. Sve što izraste iznad, samo se reže dugim škarama od tla. Time vršni dio provodnice prebrzo postane predebeo i onemogućen je prijelaz rezidbom sa starijeg do jednogodišnjeg drveta (4-3-2-1). Deblo se ne sužava proporcionalno prema vrhu, već izgleda poput bandere, s gomilom vodopija na vrhovima. Kada je jednom provodnica debla privezana za gornju žicu, teško se odlučiti za povratni rez ispod mjesta vezivanja (potrebna jaka pila) i ponovno novo vezivanje za gornju žicu. Stoga je od velike važnosti već u početku podizanja voćnjaka voditi brigu o izolaciji vrhova provodnica.

Ako u nasadu postoje stabla previsoko dignuta, a preslabe su bujnosti te u donjim etažama nema zadovoljavajućeg rasta, također je potrebno sniziti vrh provodnice i nastaviti s dizanjem iste tek nakon što se donje etaže popune s novim ograncima i rodnim granama.

Nepravilno održavani vrh s mnoštvom čepova – rana na kojima se naselila
jabučna krvava uš

U praksi se nailazi i na problem previsokog postavljanja zadnje žice. Žica je postavljena svega  50 cm do 1 m ispod protugradne mreže te je vezivanjem debelog vrha provodnice za gornju žicu onemogućeno pravilno izvođenje izolacije vrha provodnice. Najjednostavnije, a ujedno i najgore rješenje, je šišanje tih vrhova s dugačkim škarama s tla, prilikom čega se nehotice ostavlja veliki broj pritajenih čepova, „reznika“ na „banderi“, koji produciraju sve više i više vodopija na vrhovima.

Vodopije na vrhovima grana na jabuci

Ne postoji pravilo da, ako je vrh provodnice povezan za zadnju žicu, da tako treba trajno ostati povezan. Kada se tijekom zimske rezidbe uoči mogućnost vraćanja (pilom) na povoljniju granu, koja će voditi boljoj izolaciji vrha provodnice, ne smije se okolišati već treba vrh odrezati pravilno.

Najgornja žica podnosi često i najveći teret kod saginjanja voćke pod urodom. Stoga je od vrlo velike važnosti da se ta žica postavi na pravilnom mjestu, najmanje 1 m ispod protugradne mreže, tako da se tijekom eksploatacije voćnjaka može uredno i redovito rezidbom obnavljati vrh provodnice te da nakon rezidbe treba što manje ponovno vezati nove izolirane vrhove.

U prebujnim nasadima, gdje je najčešće sorta na podlozi M9 prešla na vlastiti korijen, moguće je neposredno pred opadanje lišća provesti izolaciju vrhova provodnica te rezidbom vodopija s vršnih etaža spriječiti da se dio hranjiva povuče u deblo i korijen. Na taj se način može djelomično utjecati na smanjenje bujnosti, čime se dobije produženje vremena potrebnog za provedbu rezidbe i mogućnost da se „popravljaju“ vrhovi, kod kojih je potrebno jače odstranjivanje debljeg dijela. Ranu je poželjno premazati voćarskim voskom ili barem premazati bakrenim preparatima. Ako prijeti opasnost od retrovegetacije (duga i topla jesen), to nije poželjno obaviti.

 

Autor teksta i slika: Adrian Horvat, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Maslinarstvo, Vijest

Deveta preporuka – Određivanje tehnološke zrelosti maslina

STANJE NA TERENU

→ I ove godine provodi se praćenje tehnološke zrelosti (točan rok berbe maslina za preradu u ulje) u maslinarskim područjima RH, i to na devet područja uzgoja maslina: Zapadna obala Istre (sjeverni i južni dio), Hrvatsko primorje (otoci Krk i Rab), Sjeverna Dalmacija (Zadarska i Šibensko-kninska županija), Srednja Dalmacija s otocima Šolta, Brač i Hvar, Pelješac, Korčula i Jug Dalmacije – Konavle. Praćenje roka berbe počelo je 07. rujna 2020. i nastavlja se svakih 7 dana, do zaključno 23. studenoga 2020 godine.

→  Berba u svim hrvatskim uzgojnim maslinarskim područjima traje i bliži se svome kraju. Većina sorata postiglo je optimalnu tehnološku zrelost za preradu u ulje.

→  U priloženoj Tablici 9. maslinari trebaju pratiti dva osnovna parametra prinosa i kvalitete masline, kojim će odlučiti kada je optimalan rok za berbu. To su: ulje u suhoj tvari i težina ploda masline. Sve dok vrijednost ulja u suhoj tvari raste, znak je da maslina stvara ulje u biljnoj stanici, a pri tome ga i harmonizira (u okusima i mirisima) te nije za brati. Ponavljanjem vrijednosti ulja u suhoj tvari uzastopnog mjerenja i stabilizacija mase, znak je optimalnog roka berbe i tehnološke zrelosti ploda masline za preradu u ulje.

→ Optimalnu tehnološku zrelost posljednjih sedam dana, prema kontinuiranom mjerenju tj. praćenju, pokazale su dvije sorte u cijelom uzgojnom području Republike Hrvatske: prema prošlogodišnjim rezultatima mjerenja i usporedbom sorta KRVAVICA na promatranom području Šibensko-kninske županije spremna je za branje! Također, na području Srednje i Juže Dalmacije sorta LASTOVKA spremna je za branje!

Te su sorte spremne za berbu tj. akumulirale su najveću količinu ulja u suhoj tvari za ovu godinu i prema ovogodišnjim agroklimatskim uvjetima.

 

Pogledajte rezultate NIR analize plodova maslina u svih 10 dosadašnjih rokova uzorkovanja, tablica 9.

Hortikultura, Maslinarstvo, Vijest

OSMA PREPORUKA-Određivanje tehnološke zrelosti maslina

STANJE NA TERENU

→ I ove godine provodi se praćenje tehnološke zrelosti (točan rok berbe maslina za preradu u ulje) u maslinarskim područjima RH, i to na devet područja uzgoja maslina: Zapadna obala Istre (sjeverni i južni dio), Hrvatsko primorje (otoci Krk i Rab), Sjeverna Dalmacija (Zadarska i Šibensko-kninska županija), Srednja Dalmacija s otocima Šolta, Brač i Hvar, Pelješac, Korčula i Jug Dalmacije – Konavle. Praćenje roka berbe počelo je 07. rujna 2020. i nastavlja se svakih 7 dana, do zaključno 23. studenoga 2020 godine.

→  Berba u svim hrvatskim uzgojnim maslinarskim područjima traje. Većina sorata postiže ili je postigla optimalnu tehnološku zrelost za preradu u ulje.

→  Masline, koje su do sada prerađene, pokazuju manje randmane, nego što je uobičajeno za rokove berbe prošlih godina. Razloga je više: prvo i osnovno, što se mora uzeti u obzir, je velika količina vode s prvim rujanskim kišama, koju je maslina nakupila i to u prosjeku od 3 – 5 %, kako za koju sortu pa su i randmani manji za navedeni postotak vode.

Drugi razlog je suša, još od početka vegetacije, stvaranja plodonosnih pupova pa i cvatnje, vode nije bilo u većini uzgojnih područja Istre i Dalmacije, što se posljednjih godina pokazuje kao generalni problem u uzgoju maslina za preradu u ulje.

Učinak svega navedenog je naglo punjenje masline s vodom. Njezino ponašanje je bilo očekivano, jer je plod masline samoj biljci i pričuvni rezervoar. Ta pojava osobito je vidljiva na najzastupljenijoj domaćoj sorti OBLICI, čija je konstitucija ploda prilagođena učestalim pojavama bez vode. Na njezin izgled i genetski razvoj utjecala je okolina tisućljećima unazad i svi abiotski čimbenici utjecali su na njezin sastav i ponašanje. Dugi nedostatak vode rezultirao je time da su plodovi oblice prvenstveno skladište vode, a ne stvaraoci ulja. Ta pojava postala je destabilizirajući čimbenik konačne kvalitete ulja i nedostatak u ozbiljnom ili ozbiljnijem razvoju hrvatskog maslinarstva!

→  U priloženoj Tablici 8. maslinari trebaju pratiti dva osnovna parametra prinosa i kvalitete masline, kojim će odlučiti kada je optimalan rok za berbu. To su: ulje u suhoj tvari i težina ploda masline. Sve dok vrijednost ulja u suhoj tvari raste, znak je da maslina stvara ulje u biljnoj stanici, a pri tome ga i harmonizira (u okusima i mirisima) te nije za brati.Ponavljanjem vrijednosti ulja u suhoj tvari uzastopnog mjerenja i stabilizacija mase, znak je optimalnog roka berbe i tehnološke zrelosti ploda masline za preradu u ulje.

→ Optimalnu tehnološku zrelost posljednjih sedam dana, prema kontinuiranom mjerenju tj. praćenju, pokazale su dvije sorte u cijelom uzgojnom području Republike Hrvatske: prema prošlogodišnjim rezultatima mjerenja i usporedbom sorta MAŠNJAČA na promatranom području Zadarske županije spremna je za branje! Također, na području Zapadne obale Istre (južni dio, lokalitet Vodnjan), introducirana sorta PENDOLINO spremna je za branje! Te su sorte spremne za berbu tj. akumulirale su najveću količinu ulja u suhoj tvari za ovu godinu i prema ovogodišnjim agroklimatskim uvjetima.

→ Optimalna tehnološka zrelost očekuje se još za nekoliko promatranih sorti: Krvavica te Lastovka i za introduciranu sortu Leccino. Navedene sorte su kasne sorte tj. sporo dozrijevajuće i još nisu za berbu.

 

Pogledajte rezultate NIR analize plodova maslina u svih 9 dosadašnjih rokova uzorkovanja, tablica 8.

 

Hortikultura, Vijest, Voćarstvo

KAKVO JE STANJE S CVJETNIM PUPOVIMA U NAŠIM VOĆNJACIMA ?

Kada i kako počinje razvoj cvjetnih pupova na jabuci za narednu godinu? Već  dvadesetak dana nakon cvatnje jabuke na starijem i pršljenastom rodnom drvetu, svaka cvjetna rozeta, koja nije donijela plodove ili je imala samo jedan plod, počinje pripremati cvjetnu rozetu za narednu godinu, koja je u periodu nakon berbe već jasno vidljiva. Dvogodišnje, umjereno bujne grane, također su nekoliko dana nakon starijeg rodnog drveta otpočele diferencijaciju cvjetnih pupova, koji su nakon berbe također jasno vidljivi. Cvjetna rozeta je veća i okruglija od lisne rozete. Umjereno bujne ovogodišnje jednogodišnje grane, naročito u alternativno nerodnoj godini, također su „potajno“ počele diferencijaciju cvjetnih pupova, koji su teško uočljivi, jer se gotovo i ne razlikuju od lisnih, osim po svojoj veličini. To je jače izraženo kod sorata ranijeg termina berbe. S druge strane, ako su prošlogodišnje jednogodišnje grane vrlo jako cvale i na njima je ostavljen urod (što je bio vrlo česti slučaj nakon mrazova), vrlo su slabo diferencirale cvjetne pupove za 2021. godinu.

 

 

U svim ovim pupovima tek je završen početak faze makro diferencijacije cvjetnih pupova, dok će se u periodu  nakon berbe, tijekom pada lišća (sume inaktivnih temperatura) te početkom kretanja vegetacije do cvatnje, još uvijek odvijati završna diferencijacija generativnih dijelova cvijeta, kao što su plodnice, sjemeni zameci, prašnici, peludna zrnca.

 

 

 

 

 

Prije nego se započne rezidba potrebno je uočiti vrste i količinu cvjetnih pupova za narednu godinu, kako bi se tome prilagodila zimska rezidba, način i intenzitet rezidbe. Kako je ove godine u proljeće bilo izmrzavanja od kasnih proljetnih mrazova, u praksi se nailazi na vrlo različite situacije. To je vrlo važno, kako bi se pripremili i za moguću potrebu za prorjeđivanjem u cvatnji te nakon cvatnje narednog proljeća, ako neće biti novih mrazova. Slijede navedeni najčešći slučajevi na sortama, koje su najviše zastupljene u Međimurju.

ZLATNI DELICIOUS KOJI JE BIO U ALTERNATIVNO NERODNOJ GODINI

Kako sorta nije bila rodna, stablo je odmoreno i svaki pup na starom pršljenastom drvetu, cvjetni je pup. Također, novi cvjetni pupovi na mladim dvogodišnjim granama normalno su se formirali. Godina je bila alternativno nerodna i veliki broj kraćih jednogodišnjih grana, koje su ranije završile rastom, imaju prijevremeno razvijene cvjetne pupove uzduž grana, dok je svaki terminalni pup na njima jaki cvjetni pup. Rezidba ne smije biti prejaka, jer bi se time pokrenuo rast i razvoj jednogodišnjih grana, koje bi tek u novoj nerodnoj godini diferencirale pupove te bi se time samo produžila alternativna rodnost. Potrebno je lagano prorijediti i prikratiti staro pršljenasto rodno drvo, dakle potencijal uroda smanjuje se uklanjanjem najlošijeg rodnog drveta. Obvezatno je prorjeđivanje dijela cvjetova na starijem i dvogodišnjem drvetu te obvezatno prorjeđivanje, već za vrijeme cvatnje, svih cvjetova na jednogodišnjim granama, kako bi se mogle normalno pripremiti za rod 2022. godine.

Primjer jednogodišnje grane s razvijenim cvjetnim pupovima (sorta Topaz)

ZLATNI DELICIOUS KOJI JE BIO U ALTERNATIVNO RODNOJ GODINI, ALI JE STRADAO OD MRAZA

Veći dio pupova na starom pršljenastom rodnom drvetu, koji su prvi cvali, su izmrzli i svi ti pupovi su otpočeli ubrzanu diferencijaciju za 2021. godinu. Određeni dio pupova na dvogodišnjem drvetu je također izmrzao pa su i ti pupovi otpočeli stvaranje novih funkcionalnih cvjetova za 2021. godinu. Kako je najveći dio pupova na jednogodišnjim granama donio urod, jer ih se nakon mrazova nije prorjeđivalo, vrlo je slab razvoj klasičnih cvjetnih pupova na tim, sada dvogodišnjim granama. Potrebno je obaviti klasičan rez umjerene jačine te se pripremiti na kasno prorjeđivanje radi smanjenja broja plodova po gronji.

Izrođena jednogodišnja grana na Zlatnom deliciousu nakon vrlo rodne godine koja nije uspjela diferencirati cvjetne pupove za narednu godinu

IDARED I JONAGOLD NAKON PROLJETNIH MRAZOVA

Veliki broj cvjetova sorata Idared i Jonaglod je izmrzao, od 50 do 90 %. Stoga je i veliki broj pupova otpočeo vrlo rano novu diferencijaciju za 2021. godinu. Diferencijacija se odvijala i na svim jednogodišnjim granama, koje su ostavljene u rezidbi upravo u svrhu obnove mladog rodnog drveta. U svim nasadima, koji su stradali oko 70 %,  dio umjereno bujnih jednogodišnjih grana također ima razvijene cvjetne pupove. Dakle, na drvetu postoji vrlo mnogo cvjetnih pupova za narednu 2021. godinu. Moguće je prikratiti ili ukloniti dio najstarijeg pršljenastog rodnog  drveta. Rezidba ne smije biti prejaka, treba ju usmjeriti na ostavljanje dovoljnog broja novih kratkih jednogodišnjih grana te se pripremiti za prorjeđivanje broja plodova po gronji,, većinom na jednogodišnjim granama.

Primjer klasičnog dvogodišnjeg rodnog drveta na Idaredu

BRAEBURN NAKON PROLJETNIH MRAZOVA

Braeburn je sorta, koja je najviše stradala od kasnih proljetnih mrazova. Ne samo da su izmrzli svi cvjetni pupovi na starijem i dvogodišnjem rodnom drvetu, već je i veliki dio cvjetova na jednogodišnjim granama izmrzao u zadnjim valovima niskih temperatura. Kako su stabla bila bez uroda, gotovo na svakoj jednogodišnjoj grančici nalaze se uzdužno razvijeni začeci cvjetnih pupova. Prejaki rez ni u kom slučaju nije poželjan. U tom slučaju, tijekom 2021. godine razviti će se jednogodišnje grane, koje će tek u 2022. diferencirati pupove pa se može očekivati da će 2023. biti prerodna godina. Potrebo je obaviti umjereno jaki rez, ukloniti dio najstarijeg pršljenastog rodnog drveta i pripremiti se na vrlo jako i detaljno prorjeđivanje. Kako ima sasvim dovoljno pupova na starijem rodnom drvetu i na dvogodišnjim granama, obvezatno je prorjeđivanje već za vrijeme cvatnje svih cvjetova na jednogodišnjim granama kako bi se mogle normalno pripremiti za rod 2022. godine.

TOPAZ NAKON PROLJETNIH MRAZOVA

Kao i kod Braeburna, i kod Topaza je doslovce svaka grančica puna cvjetnih pupova. Cvjetni se pupovi nalaze na starijem pršljenastom drvetu, na dvo i trogodišnjim granama, a gotovo sve kraće jednogodišnje grne također su pune cvjetnih pupova.

Pršljenasto drvo na predugoj grani Braeburna

GALA NAKON PROLJETNIH MRAZOVA

Gala je sorta, koja je u prosjeku najmanje izmrzla tijekom proljetnih mrazova. Uglavnom je izmrzao određeni dio cvjetova na starom i dvogodišnjem rodnom drvetu, dok se određeni dio uroda ostvario na jednogodišnjim granama, koje su kasnije cvale. Stoga je za očekivati relativno povoljnu i normalnu situaciju na toj sorti, bez nekih posebnosti vezanih uz rezidbu ili potrebu prorjeđivanja.

Načelno za sve sorte vrijede pravila ako se očekuju sljedeće situacije:

ALTERNATIVNO RODNA GODINA

Na stablu je vrlo mnogo starog pršljenastog rodnog drveta, te 2 i 3-godišnjih grana s cvjetnim pupovima, a i većina kraćih jednogodišnjih grana ima uzdužno razvijene cvjetove. Jačim rezom ili prikraćivanjem rodnih grana izazvao bi se rast novih jednogodišnjih grana, koje zbog velikog uroda u 2021. godini, tek u 2022. (narednoj nerodnoj), dobivaju cvjetne pupove i time se samo nastavlja alternativa. Potrebno je obaviti umjereni rez, prvenstveno uklanjanje najstarijeg pršljenastog drveta, jer je to dobra prilika za zamjenu najstarijeg rodnog drveta. Pažnju trba posvetiti prorjeđivanju cvjetova i plodova, što je od vrlo velike važnosti obaviti u razdoblju do 20 dana poslije cvatnje. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti sprečavanju cvatnje na jednogodišnjim granama. To je najbolji način da se izbjegne alternativa. Naravno, sve će se to raditi uz pretpostavku da neće biti mraza ili da postoji način da se nasad od njega obrani.

ALTERNATIVNO NERODNA GODINA

Na stablu je vrlo malo cvjetnih pupova. Potreban je jači rez (jačim rezom u nerodnoj puno se ne gubi, a obnavlja se rodno drvo) da bi se izprovocirao rast novih jednogodišnjih grana (prilika za obnovu rodnog drveta), koje će u narednoj godini (2022.) dobivati cvjetne pupove te donijeti rod u potencijalnoj novoj nerodnoj godini. Neke od tih grana vjerojatno će zbog nerodne godine (2021.) dobiti cvjetne pupove uzdužno, a taj se problem rješava prorjeđivanjem u fazi cvatnje u prerodnoj godini (2022.). Kod svakog jačeg reza potrebno je voditi računa da svaka jača rezidba potiče bujnost, a smanjena rezidba ju umanjuje.

Autor teksta i slika: Adrian, Horvat, dipl. ing. agr.