MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE

Zaštita bilja

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Šljivina lisna mušica

Na listovima šljiva proteklih dana uočavamo pojavu izraslina – šiški, uzrokovanih šljivinom lisnom mušicom (Putoniella pruni).

Šljivina lisna mušica pripada porodici mušica šiškarica (Cecidomyiidae), čiji ubod u biljno tkivo izaziva stvaranje izraslina. Izrasline se formiraju na naličju lista, duž glavne žile.

Slika 1. Izraslina na naličju lista (foto: M. Križanić Božurić)

 

Slika 2. „Otvor“ na licu lista (foto: M. Križanić Božurić)

 

U izraslinama žive ličinke, žuto-narančaste boje, duge cca 3 mm.

Slika 3. Ličinke unutar izrasline (foto: M. Križanić Božurić)

 

Ličinke se hrane biljnim sokovima, a pri kraju svog razvoja padaju na tlo oko voćki i u njemu prezimljuju. Odrasle mušice javljaju se u travnju i svibnju, žive kratko i ne hrane se.

Šljivina lisna mušica ima jednu generaciju godišnje, a osim šljive napada i druge Prunus vrste. Ne pripada ekonomski značajnim štetnicima te nije potrebno njezino ciljano suzbijanje. Štete se očituju u deformacijama listova i samim time ometanju fotosinteze.

U slučaju pojave navedenog štetnika i uočavanja izraslina na listu, napadnute listove je potrebno odstraniti i mehanički uništiti ličinke u njima.

 

Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr., viša stručna savjetnica za zaštitu bilja

Agroekologija, Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Kruškina osa srčikarica – štetnik mladih izbojaka kruške

Kao i svake godine u trećoj dekadi mjeseca travnja započinje let potencijalno opasnog štetnika mladih izbojaka kruške – Kruškine ose srčikarice (Janus compressus F.). Štetnik primarno i najintenzivnije napada krušku (uključujući i japanske sorte kruške „NASHI“ – uzgajane na europskom tlu), dok sporadično napada jabuku, mušmulu, dunju i oskorušu. U klimatskim uvjetima istočne Hrvatske, odrasla osa započinje s letom u trećoj dekadi mjeseca travnja a let traje četiri tjedna. Vrhunac šteta kalendarski se poklapa s 01.svibnjem tekuće godine. Štete na mladim izbojcima čine odrasle ose kao i njihove ličinke. Štetnik je posebno opasan u voćnim rasadnicima jer uništava i zaustavlja rast mladih izbojka kruške nakon cijepljenja (okulacije) tj. komplicira proizvodnju voćnih sadnica. U amaterskim nasadima kruške jači napad u prvim godinama od sadnje, ometa formiranje uzgojnog oblika. Mjere zaštite odnose se na primjenu vizualnih atraktanata te kemijskih (inskticidi) i mehaničkih zahvata.

Kruškina osa srčikarica (Janus compressus Fabricius), eng. Pear shoot sawfly, njem: Perescheutwesp, ubraja se u skupinu periodičnih štetnika ali se posljednjih 15-ak godina može smatrati sve značajnijim štetnikom kruške. Štete na mladim izbojcima jezgričavih voćnih vrsta prave odrasle ose (ženke) i ličinke. Mužjaci ose srčikarice ne prave nikakve štete.

Kukac pripada redu opnokrilaca – Hymenoptera, unutar koje se nalazi relativno mala porodica osa vlatarica – Cephidae. Unutar porodice osa vlatarica jedan od rodova je i rod Janus – koji obuhvaća 13 vrsta koje prave slične ili identične štete na vrhovima mladih izbojaka. Neke od njih su štetnici šumskog drveća. U RH je zabilježena vrsta Janus femoratus Curtis, koja se povremeno javlja kao štetna u klonskim sjemenskim plantažama hrasta lužnjaka. Pojedine vrste iz porodice osa vlatarica su vrlo značajni štetnici strnih žitarica u središnjem dijelu SAD-a.

Osa srčikarica pripada rodu Janus a dobila je domaće ime zbog osobine što ličinke hraneći se, izgrizaju drvenasti dio mladog izbojka (srčiku) dok kora ostaje neoštećena. Ličinke cijeli životni vijek provode unutar izbojka i nemaju dodira s vanjskim svijetom (Slika 1.).

Slika 1. Odrasla ličinka ose srčikarice (dužina 10 mm) u uzdužno razrezanom mladom izbojku kruške (snimio T. Validžić)

Opis šteta i simptomi napada

Osa srčikarica ubraja se u skupinu periodičnih štetnika ali se posljednjih 15-ak godina može smatrati sve značajnijim štetnikom kruške. Ženke napadaju mlade izbojke biljke domaćina kada su duljine 7-15 cm, serijom od 30-ak točkastih uboda raspoređenih u obliku spirale (tzv. „ubodna spirala“). Ženka napada uzastopno nekoliko izbojaka. U svaki napadnuti izbojak ženka polaže samo jedno jaje (Slika 4. i Video zapis 1.).

Kao posljedica napada, vrh izbojka već nakon jednog sata gubi turgor i svija se u obliku luka ili obrnutog slova U (Slike 2. i 3.). U narednim danima nakon napada, vrh izbojka s pripadajućim listićima pocrni i nakon nekog vremena otpada tako da nakon nekoliko tjedana vrh napadnutog izbojka nalikuje na izgorenu šibicu (Slika 11.).

Simptomi napada kruškine ose srčikarice vrlo su vrlo specifični i ne mogu se zamijeniti s napadom neke druge vrste kukaca. Međutim, ove simptome napada, mnogi voćari posebno amateri, zamjenjuju sa simptomima zaraze bakterijskom paleži (Erwinia amilovora) na kruški. Naime, simptomi se mogu vrlo lagano razlikovati jer se kod zaraze bakterijskom paleži ne može pronaći tzv. ubodna spirala oko 10-15 centimetara od vrha izbojka a pocrnjelo lišće i mladi plodovi ne otpadaju nakon nekoliko tjedana nego ostaju na svijenom izbojku sve do jeseni (Slika 6.).

Video zapis 1. Polaganje jaja i simptomi napada Kruškine ose srčikarice na izbojku kruške (snimio T. Validžić)

 

Slika 2. Simptomi napada ose srčikarice na mladim izbojcima trogodišnje sadnice kruške jedan sat nakon napada (snimio T. Validžić)

 

Slika 3. Isto stablo trogodišnje sadnice kruške nakon 15 dana. Na fotografiji je vidljivo kako je osa srčikarica uništila gotovo sve jednogodišnje izbojke (snimio T. Validžić)

 

Slika 4. Simptomi napada ose srčikarice na mladom izbojku kruške 15 dana nakon napada. Na slici se jasno vidi karakteristična „ubodna spirala“ (snimio T. Validžić)

 

Slika 5. Na uzdužnom presjeku napadnutog izbojka kruške (početak rujna), vidi se ličinka ose srčikarice kako izgriza drvo (srčiku) ostavljajući iza sebe pravocrtni hodnik ispunjen grizotinama (snimio T. Validžić)

 

Slika 6. Simptomi napada Bakterijskom paleži (Erwinia amilovora) na vrhu mladog izbojka kruške sorte Santa Maria (Izvor: https://gd.eppo.int/taxon/ERWIAM/photos)

Morfološko-biološke osobine

Kruškina osa srčikarica je kukac vitke i nježne građe, izduženog tijela (7-12 mm.) i dugih ticala. Vrsta ima izraženi spolni dimorfizam tj. ženke su krupnije i lako ih se razlikuje od mužjaka po boji abdomena (Slika 7.). Osnovna boja ženki i mužjaka je crna. Glava je crna osim gornje čeljusti (mandibulae) koja je vrlo uočljive žute boje.  Ticala su duga i nitastog oblika. Zadak je kod ženki crvene do tamno-crvene boje a u mužjaka žute do svjetlo-narančaste boje. Na leđnoj (dorzalnoj) strani, nalazi se stigma svjetlo-žute boje u obliku trokuta (Slika 7.), koja je generalno uz crveni ili narančasti zadak, siguran znak prepoznavanja ove vrste.

Iako je štetnik sporo leteći kukac, ženke i mužjake karakterizira plahost i temperamentnost te im se kod promatranja nije lagano približiti osim za vrijeme kopulacije.

Slika 7. Spolni dimorfizam kruškine ose srčikarice (Janus compressus F.) (snimio T. Validžić)

Ženka posjeduje kratku (2 mm) pilasto nazubljenu i uvlačljivu leglicu (ovipositor) kojom  pravi točkaste ubode, spiralno raspoređene duž izbojka. Ženka u svaki izbojak odlaže samo jedno jaje pri dnu ubodne spirale. Poradi ovakvog načina napada. dolazi do prekida kolanja sokova iznad mjesta uboda te vrh izbojka gubi turgor i svija se. Pojedini autori navode kako postoje naznake da ženka u mjesta uboda ubrizgava i određeni kemijski spoj koji doprinosi još bržem zaustavljanju kolanja sokova. Razlozi zbog kojih ženka pravi karakterističnu točkastu „ubodnu spiralu“ nisu dovoljno istraženi ali se smatra kako time ženka stvara povoljne uvjete za razvoj ličinke.

Jaja kruškine ose srčikarice vrlo su mekana, cilindrično-izduženog (ovalnog) oblika duljine 0,8-1,0 mm i po uzdužnoj osi blago zakrivljena (Slika 8.). Boja se kreće od prozirno bijele do prozirno svjetlo-žute. Embrionalni razvoj jaja u klimatskim uvjetima istočne Hrvatske traje 11-14 dana. Općenito ličinka se ne pili, sve dok se vrh napadnutog izbojka potpuno ne osuši.

Slika 8. Jaja kruškine ose srčikarice ekstrahirana iz abdomena spolno zrele ženke. Dužina jaja iznosi 0,8 mm (snimio T. Validžić)

Ličinke ose srčikarice su bijele do svjetložute boje uz djelomičnu prozirnost. Kada dostignu svoj puni razvoj, ličinke su duge 8-10 mm. U normalnom položaju tijela, ličinka je svijena u obliku slova „S“. Glava ličinke je dobro razvijena. Oči su crne boje. Usni ustroj je razvijen za grizenje. Ličinka pripada tipu protopodnih ličinki kod kojih se razvijaju samo tri para rudimentiranih prsnih nogu (Slike 1. i 5.).

Video zapis 2. Kruškina osa srčikarica – razmnožavanje/kopulacija (snimio T. Validžić)

 

Vrijeme leta štetnika i životni vijek

Uvidom u literaturne podatke može se zaključiti kako kruškina osa srčikarica u klimatskim uvjetima istočne Hrvatske, leti u periodu od 4 tjedna. Zabilježeni početak leta bio je u trećoj dekadi mjeseca travnja i trajao je do kraja druge dekade svibnja. Vrhunac leta i najintenzivnije štete zabilježene su sredinom drugog tjedna leta koji se kalendarski poklapa s 01. svibnjem tekuće godine.

Odrasla osa (imago) leti i pravi štete tijekom toplih i sunčanih proljetnih dana sa srednjim dnevnim temperaturama od 14 °C ili višim. Imago štetnika se inaktivira i ne pravi štete za vrijeme kišnih i izrazito vjetrovitih dana te kada su srednje dnevne temperature ispod 10 °C. Nepovoljne dnevne uvjete za let kao i noć, imago provodi na naličju listova biljke domaćina, zbog čega je vrlo osjetljiv na niske temperature (jutarnji mraz). Temperature ispod 2 °C, značajno utječu na smanjenje populacije ili „infektivnog potencijala“ štetnika.

Međutim, iako je ovogodišnja zima bila relativno blaga, zahladnjenje koje je započelo krajem veljače i početkom mjeseca ožujka usporilo je početak kretanja vegetacije te će – rečeno agronomskim rječnikom, ovogodišnja vegetacija „kasniti“ oko 10-ak dana. Stoga, u trenutku pisanja ovoga teksta (30.04.2022.) još uvijek u Osječko-baranjskoj županiji nisu zabilježeni napadi kruškine ose srčikarice na stablima krušaka.

Životni vijek imaga je kratak i kod ženki iznosi 4-7 dana a kod mužjaka 3-5 dana. Ženke izlijeću s fertilnim jajima te mogu odmah napadati mlade izbojke. Fertilna ženka nosi prosječno 30 jaja što je važan podatak vezano za infektivni potencijal štetnika tj. jedna ženka može u nekoliko dana uništiti 30-ak izbojaka. Pojedine ženke nakratko prekidaju napade te se pare, a zatim ponovno nastavljaju napadati izbojke (Slika 9. i Video zapis 2.).

Slika 9. Parenje imaga (kopulacija) (snimio T. Validžić)

Štetnik prezimljava u napadnutom izbojku kruške kao ličinka (prepupa) u prozirnoj opnenastoj čahurici (hibernacijska komorica – coccon), (Slika 10.). Nakon preobrazbe u mjesecu ožujku i u prvoj polovici mjeseca travnja imago izlijeće iz napadnutog izbojka kroz okrugli otvor promjera 2 mm (Slika 11.).

Slika 10. Opnenasta hibernacijska komorica ličinke kruškine ose srčikarice (sredina rujna) u kojoj ličinka prezimljava (snimio T. Validžić)

 

Slika 11. Vrhovi uništenih mladih izbojaka kruške (rujan-ožujak) u kojoj ličinka prezimljava u stadiju prepupe. Žute kružnice prikazuju izlazne otvore za odraslu osicu (snimio T. Validžić)

Prirodni neprijatelji ličinki kruškine ose srčikarice

Prema literaturnim navodima, ličinke ose srčikarice u jesensko-zimskom periodu parazitiraju kukci (predatori) iz pet identificiranih rodova i to: Eurytoma sp., Tetrastichus sp., Eupelmus sp., Pteromalus sp. i Ichneumonida sp. Ličinke kruškine ose srčikarice parazitiraju i tri roda do sada nedeterminiranih entomopatogenih gljivica. Vezano za navedeno potrebna su daljnja istraživanja kao i pronalaženje prikladnih metoda uzgoja i aplikacije prirodnih neprijatelja u borbi protiv ovoga štetnika.

Metode zaštite

Više autora sredinom prošlog stoljeća kao metodu zaštite preporučuju odrezivanje i spaljivanje napadnutih izbojaka jer ličinka u njima prezimljuje. Naravno ova mjera je provediva u manjim nasadima i solitarnim stablima kruške.

Manji nasadi mogu se zaštititi i uz korištenje vizualnih atraktanata tj. postavljanjem 3-4 žute ljepljive ploče po stablu koje se postavljaju početkom treće dekade mjeseca travnja. Za sada na tržištu ne postoji specifični feromon ili hranidbeni atraktant za osu srčikaricu u cilju povećanja atraktantskog (privlačnog) učinka žute boje.

Na žalost u RH nemamo registrirani insekticidni pripravak za suzbijanje kruškine ose srčikarice ali trenutno postoji vrlo veliki broj (čak 46) insekticidnih ili bioloških pripravaka registriranih za korištenje u zaštiti kruške (fis.mps.hr/trazilicaszb/).

U komercijalnim nasadima kruške ne provode se ciljani tretmani protiv ovoga štetnika zbog vrlo jakog tzv. sporednog učinka insekticida (eng. Side effect) na osu srčikaricu koji se koriste u programu zaštite kruške. Ove činjenice i mnogi profesionalni voćari uopće nisu svjesni. Autor ovih redaka ima primjere starijih solitarnih stabala kruške (50 god.) kao i nasade kruške koji nisu pesticidno tretirani, gdje su štete na mladim izbojcima bile veće od 90 % i vrlo uočljive. Kao ilustracija ove tvrdnje je primjer jednog solitarnog stabla kruške oko 40 godina starosti s procijenjenim relativno malim volumenom krošnje od cca. 20 m3 na kojem je tijekom istraživanja detaljnim brojanjem utvrđeno 185 zaraženih izbojaka. Ova vrlo visoka razina napada govori o činjenici da su ovakva solitarna stabla „izvor zaraze“ za sve nasade u blizini.

Već je od ranije poznato kao su voćne osice dosta osjetljive na kontaktne i sistemične insekticide pa tako (na žalost) i one korisne (parazitske/predatorske/najeznice) iz porodica Pteromalidae, Trichogrammatidae, Ichneumonidae i dr. Recentni primjer za navedeno je primjer iz sjeverne Italije gdje su tijekom 2020/21 godine, poradi velikih šteta na voću/povrću od Smeđe mramorirane stjenice (Halyomorpha halys), u ekosustav probno puštane azijske samurajske osice (Trissolcus japonicus) koje parazitiraju jaja stjenice. Rezultati su pokazali kako je oko 38 % jaja stjenice bilo parazitirano, međutim navedeni rezultati se odnose na ruralne predjele i nasade u ekološkom sustavu proizvodnje. U područjima s intenzivnom (konvencionalnom) voćarskom proizvodnjom, postotak parazitiranih jaja stjenice je bio vrlo mali jer je uporaba insekticidnih pripravaka protiv stjenice drastično smanjila i populaciju azijske samurajske osice.

Kako je životni vijek odrasle ose srčikarice relativno kratak 3-7 dana a imago provodi noć i nepovoljne uvjete za let na naličju listova kruške, pojedini autori preporučuju obaviti dva ciljana insekticidna tretmana (cilj – spriječiti štete koje čini odrasla osica), u razmaku od 15 dana. Prvo tretiranje se može obaviti pred sami početak leta tj. početkom treće dekade mjeseca travnja. Preporuka je koristiti insekticidne pripravke izraženog kontaktnog djelovanja koji imaju duži period rezidualnog djelovanja – deltametrin (Decis 100 EC, Poleci Plus, Ritmus i dr.). Od ostalih sredstava mogu se koristiti pripravci na bazi esfenvalerata (Sumialfa 5 FL), fosmeta (Imidan 50 WG), ekološki pogodan pripravak na bazi piretrina (Asset Five), kao i drugi kontaktni insekticidi. Kod korištenja pripravaka na bazi deltametrina, treba voditi računa o fenofazi razvoja kruške vezano za IPM regulativu (Integrirana zaštita bilja).

Pojedini autori navode kako je utvrđeno da su i ličinke kruškine ose srčikarice vrlo osjetljive na sistemične insekticide iz skupne neonikotinoida (tiametoksam) kada se primjene u ranoj fazi njihovog razvoja (15-25 dana od dana piljenja iz jaja). Iz navedenog se može zaključiti da ako bi se zakasnilo s ciljanim insekticidnim tretmanom na odrasle osice (krajem travnja/početkom svibnja), ipak se može naknadnim tretmanom sistemičnim insekticidom djelovati na smanjenje populacije ose srčikarice u narednoj vegetacijskoj sezoni.

Ovdje je potrebno naglasiti kako je dozvola za korištenje pripravaka na bazi neonikotinoida na otvorenom, poradi zaštite pčela u EU ukinuta.

Zanimljivost za pobornike ekološkog pristupa zaštiti

Na kraju se donosi zanimljivost za voćare hobiste koja se odnosi na nekemijsku zaštitu mladih sadnica kruške uz korištenje obične dječje PVC slamke. Metoda je jednostavna: koristi se uzdužno razrezana slamka koja se reže na manje dijelove (oko 5 cm dužine), kako bi se mogli umetnuti na mladi izbojak između dvije susjedne lisne peteljke. Na slici br. 12 je vidljivo kako vrhovi mladih izbojaka kruške koji su zaštićini slamkom nisu napadnuti dok su nezaštićeni izbojci napadnuti od strane kruškine ose srčikarice (zelene strjelice).

Slika 12. Zaštita mladih izbojaka kruške uz uporabu obične dječje plastične slamke (narančaste strjelice). Zelene strjelice pokazuje napadnute izbojke koji nisu zaštićeni (snimio T. Validžić)

 

dr. sc. Tihomir Validžić

e-mail: tihomir.validzic@mps.hr

 

 

Izvori podataka:

  1. Balachowsky, A., Mesnil, L. (1935): Les insectes nuisibles aux plantes cultivees, Paris, vol. I: 238-241
  2. Chen, S., Hoelmer, K. A., Chen, H., Liu, A., Shanower, T. G. (2004): A review of wheat stem sawfly (Hymenoptera: Cephidae) research in China, J. Agric urban entomology 21(4): 249-256
  3. Ciglar, I. (1988): Integralna zaštita voćnjaka i vinograda, Zrinski Čakovec, str. 97
  4. Coe, R. L. (1953): Handbooks for the identification of British insects. Volume X, part I: Syrphidae. Royal Entomological Society of London, p. 18-21
  5. Frolov, A. N. (2009): Interactive Agricultural Ecological Atlas of Russia and Neighboring
  6. Hoffmeister, T. S. (1992): Factors determining the structure and diversity of parasitoid complexes in tephritid fruit flies Oecologia (Berlin) 89:288-297
  7. Hrašovec, B., Franjević, M. (2007): Pregled značajnijih vrsta šumskih kukaca i njihova osnovna morfološka i biološka obilježja, Šumarski fakultet Zagreb, Skripta str. 9-10
  8. Ivezić, M. (2008): Entomologija, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, str. 34-36
  9. Kišpatić, J., Maceljski, M. (1979): Zaštita voćaka i vinove loze od bolesti, štetnika i korova, Nakladni zavod znanje Zagreb, str. 61-62
  10. Kovačević, Ž. (1950): Primijenjena entomologija I, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, str. 61-63; 103
  11. Kovačević, Ž. (1961): Primijenjena entomologija II, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, str. 145-149.
  12. Maceljski, M. (1999): Poljoprivredna entomologija, Zrinski, Čakovec: str.136-137
  13. Mason, P. G., Huber, J. T. (2001): Biological Control Programmes in Canada, 1981-2000, CABI Publishing New York (Paperback), pp. 96-97
  14. Middleton, W. (1917): Notes on the larvae of some Cephidae, Proceedings of the Enomological Society of Washington. 19: 174-179
  15. Naito, T. Smith, D., Fu-Sheng, H. (1998): Records of Cephidae (Hymenoptera) from China an southeastern Asia, with two new species of Janus stephens, Japanese journal of Entomology, 3(1): 23-28
  16. Oštrec, LJ., Gotlin-Čuljak, T. (2005): Opća entomologija, Zrinski Čakovec: str. 160-170
  17. Scmidt, L. (1970): Tablice za determinaciju insekata, Poljoprivredni fakultet Zagreb, str. 120-125
  18. Tanasijević, N., Simova-Tošić, N. (1987): Posebna Entomologija, Naučna knjiga, Beograd, str. 604
  19. Validžić, T., Ivezić, M., Raspudić, E., Brmež, M., Majić, I. (2010): Suzbijanje ličinki kruškine ose srčikarice: Glasilo biljne zaštite: broj 1/2: 42
  20. Validžić, T., Ivezić, M., Raspudić, E., Brmež, M., Majić, I. (2010): Suzbijanje ličinki kruškine ose srčikarice; 3rd international scientific/profesional conference Agriculure in Nature and Environment Protection, Vukovar: 245-249
  21. Validžić, T. (2010): Suzbijanje ličinki kruškine ose srčikarice (Janus compressus F.), Specijalistički rad, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, str. 35-37
  22. https://www.oliveoiltimes.com/business/samurai-wasp-effective-against-stink-bugs-in-italy/105206
Hortikultura, Ratarstvo, Vijest, Zaštita bilja

Mreža sakupljanja ambalažnog otpada SZB za 2022.

Udruga CROCPA u suradnji s tvrtkom CIAK d.o.o. najavila je termine prikupljanja praznog ambalažnog otpada sredstava za zaštitu bilja  tijekom 2022. godine za cijelo područje Republike Hrvatske.

Organizatori ističu da će se u akciji prikupljanja CROCPA EKO MODEL u 2022. godini prihvaćati isključivo prazna ambalaža tvrtki proizvođača i uvoznika članova Udruge CROCPA koji financiraju projekt i omogućavaju korisnicima besplatan povrat ambalaže i zbrinjavanje otpada. Više informacija o projektu možete pogledati na www.crocpa.hr. Ambalaža ostalih tvrtki neće biti prihvaćena a za njezino zbrinjavanje trebate se obratiti proizvođačima/uvoznicima tih proizvoda.

Tvrtke članice CROCPE u 2022. jesu:

Agroavant, AgroChem-Maks, Agroteks, Albaugh TKI (Pinus Agro), BASF, Bayer CropScience, Belchim Crop Protection HR (Orchem), Chromos Agro, Corteva Agriscience (Dow AgroSciences), Danon, Euroazijski pesticidi, Florel, , Iskra Zelina Kemijska Industrija, Novag Agrochemicals (Genera) Nufarm, Monsanto,  Stockton, Syngenta Agro.

Poljoprivredna gospodarstva koja trebaju imati ovjereni PRATEĆI LIST kao dokaz da su praznu otpadnu ambalažu SZB zbrinuli na  propisan način mogu donijeti do sada sakupljeni otpad i besplatno predati predstavnicima ovlaštene tvrtke u predviđenim terminima.

Raspored prikupljanja ambalažnog otpada možete preuzeti ovdje.

Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Fitofagne stjenice („Smrdljivi martini“) – sve značajniji štetnici lješnjaka

Približavanjem Božićnih blagdana sve je veća sezonska potražnja za orašastim plodovima pa tako i lješnjakom. Vegetacijska sezona 2021. ponovno je pokazala kako tehnologija proizvodnje lješnjaka u RH imajući u vidu klimatološke faktore i pojavu novih štetočinja, postaje sve zahtjevnija te zahtjeva sinergiju djelovanja poljoprivrednih proizvođača, znanstvenih i savjetodavnih institucija i države kao donositelja zakonskih rješenja. Prema informacijama prikupljenih od proizvođača, urod lješnjaka u Osječko-baranjskoj županiji varirao je od visokog do ispod prosječnog, što je ovisilo o mikrolokalitetu ali i o primijenjenoj agrotehnici i zaštiti.  Tijekom ljeta 2021. godine, Područna služba za stručnu podršku Osijek, Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, zaprimila je od strane proizvođača lješnjaka, više upita vezano za značajno povećanje populacije fitofagnih stjenica u nasadima lijeske te su zatraženi savjeti vezano za zaštitu. Međutim, štete od stjenica nisu bile toliko vidljive tijekom ljetnih mjeseci, pa čak i nakon berbe i sušenja plodova. Štete od fitofagnih stjenica postale su vidljive nakon procesa čišćenja (krckanja) i pripreme očišćene jezgre za stavljanje na tržište. Oštećenja na jezgri su se manifestirala u obliku smežuranih plodova ili plodova s tamnim pjegama ispod kojih se nalazi plutasto tkivo u početku bijele boje koje kasnije prelazi u tamno-žutu do smeđu (Slika 1.).

Slika 1. Oštećenja od fitofagnih stjenica na očišćenoj jezgri lješnjaka (snimio T.Validžić)

 

Ovako oštećeni plodovi su jestivi (Slika 2.) ali im je poradi smežuranosti i tamnih pjega značajno smanjena tržišna vrijednost. Pojedini proizvođači navode kako su nakon čišćenja jezgre u ukupnom prinosu imali oko 30% oštećenih plodova. Još je zanimljivija činjenica kako se na ljusci dostavljenih plodova neočišćenih lješnjaka, nisu mogla pronaći nikakva vidljiva oštećenja od uboda ili tragovi bolesti iako je jezgra bila oštećena (Slika 3.). Ova pojava bi se mogla objasniti činjenicom ranog napada stjenica na plodove lješnjaka kada su još zeleni (lipanj) a ubodna mjesta na zelenoj ljusci u kasnijim fenofazama razvoja ploda zarastaju i nisu više vidljiva.

Slika 2. Očišćeni plodovi lješnjaka: a. zdravi plodovi; b. oštećeni plodovi sa simptomima napada fitofagnih stjenica (snimio T.Validžić)

 

Slika 3. Primjeri oštećenja na jezgri lješnjaka koja su nastala kako posljedica ishrane fitofagnih stjenica na plodovima lješnjaka. Na vrhu je plod lješnjaka u ljusci na kojemu nisu vidljiva vanjska oštećenja ali je jezgra nakon vađenja pokazivala iste simptome kao u donjim primjerima (snimio T.Validžić)

 

Stjenice kao štetnici kulturnog bilja

Stjenice ili raznokrilci (podred: Heteroptera) su vrlo velika skupina kukaca s više od 40.000 do sada opisanih vrsta. U Europi je za sada poznato oko 3.000 vrsta. Prema načinu ishrane stjenice su većinom fitofagne (hrane se isključivo određenom biljnom vrstom ili skupini biljaka iz pojedinih rodova), dok su druge polifagne tj. napadaju i hrane se na velikom broju različitih biljaka domaćina koje pripadaju većem broju rodova. Pojedine vrste stjenica su zoofagne tj. predatori i spadaju u važne prirodne neprijatelje raznih štetnika. Stjenice, kao i svi kukci reda Hemiptera, imaju specifično građene usne organe (rilo) koji su prilagođeni za bodenje i sisanje.

Slika 4. Usni organ (rilo) stjenice (snimio T.Validžić)

 

Rilo (Slika 4.) člankovite je građe i smješteno je s ventralne (donje) strane prsišta. Rilo je sastavljeno od četiri tzv. hitinska bodeža koji oblikuju dvije cjevčice. Kroz jednu cjevčicu stjenica u biljni organ luči slinu s probavnim enzimima a kroz drugu usisava djelomično razgrađeni sadržaj. Probavni enzimi vrše kemijsku i fizikalnu razgradnju biljnog tkiva nakon čega stjenica usisava poluprobavljenu masu te ju konačno razgrađuje u probavnom sustavu. Za ovakav način ishrane stjenicama je potrebna velika količina vode koju uzimaju iz biljnog tkiva. Poradi ovakvog načina ishrane jezgra ploda lješnjaka je smežurana a u unutrašnjosti nastaju specifične plutaste tvorevine mliječno-žute boje kao posljedica djelovanja hidrolitičkih enzima (Slika 1.).

Fitofagne stjenice u Europi su štetnici voća (ponajviše lješnjaka, jabuke, breskve i dr.), povrća (rajčica, paprika i dr.), ratarskih kultura (soja, kukuruz i dr.), šumskih vrsta kao i ukrasnih grmova.

U 2021. godini zabilježene su velike štete od stjenica na lješnjaku u Turskoj, dok su u 2020. godini u Italiji uništile više od 40% uroda lješnjaka a procijenjena šteta u Italiji na svim kulturama bila je veća od 500 milijuna eura te je Europska komisija donijela Uredbu o hitnim mjerama pomoći talijanskim poljoprivrednicima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP-a). Najveće štete u talijanskim nasadima lijeske nanijela je vrsta Smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys), ili eng. Brown marmorated stink bug – BMSB (Slika 8.).

Od ostalih fitofagnih vrsta stjenica na Europskom tlu koje prave štete na lješnjaku su Smrdljiva greta (Dolicoris baccarum L.), smrdljivi martin (Raphigaster nebulosa Poda) i zelena štitasta stjenica (Nezara viridula – Slika 6.) i druge.

Napad fitofagnih stjenica na plodove lješnjaka najopasniji je u fenofazi nalijevanja jezgre ploda (Slika 5.), (svibanj/srpanj) jer dovodi do remećenja razvoja jezgre što dovodi do smežuranosti plodova (Slika 3.).

Slika 5. Ubodna mjesta na plodu lješnjaka snimljena početkom mjeseca lipnja 2021. kada je u tijeku intenzivno nalijevanje jezgre ploda. U ovom periodu je napad stjenica najopasniji jer se zaustavlja nalijevanje jezgre (snimio T.Validžić)

 

Ovaj vrlo rani napad stjenica (svibanj/početak lipnja), može dovesti i do potpunog zaustavljanja razvoja jezgre što rezultira otpadanjem plodova ili plodovima bez jezgre. Ovdje je potrebno naglasiti kako do pojave praznih plodova mogu dovesti i razna gljivična oboljenja. Kasniji napad stjenica na plodove lješnjaka (srpanj/kolovoz) ima za posljedicu razvoj tamnih pjega na jezgri ispod kojih se nalazi plutasto tkivo u početku mliječno-bijele boje koje kasnije prelazi u tamno-žutu do smeđu (Slika 1.).

Slika 6. Imago (a) i ličinka (b) zelene štitaste stjenice (Nezara viridula) na plodu lješnjaka (snimio T.Validžić)

 

Smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys)

Literaturni podaci navode kako najveće štete u nasadima lijeske na europskom i sjevernoameričkom kontinentu čini smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys Stål, 1855 – Pentatomidae). Stjenica je strana invazivna vrsta podrijetlom iz istočne Azije (Kina, Koreja  i Japan) a introducirana je u SAD krajem 90-tih godina prošlog stoljeća. Na europskom tlu, pronađena je 2004. godine u Švicarskoj te se u 10-ak godina proširila po srednjoj i jugoistočnoj Europi. U RH prvi puta je pronađena u Rijeci 2017. godine.

Slika 7. a. Ličinke smeđe mramorirane stjenice u trenutku piljenja iz jaja; b. karakteristični položaj ličinki nekolika dana nakon piljenja. Ličinke je potrebno dodatno morfometrijski identificirati (snimio T.Validžić)

 

Video zapis 1. Ličinke smeđe mramorirane stjenice nekoliko dana nakon piljenja iz jaja, snimljene početkom mjeseca lipnja 2021. godine (snimio T.Validžić)

Smeđa mramorirana stjenica ima 1 ‐ 2 generacije godišnje. Ličinke (Slika 7. i video zapis 1.), prolaze kroz pet razvojnih stadija. Polifagni je štetnik koji napada više od 170 biljaka domaćina, uključujući veliki broj vrsta voća i povrća, ratarske kulture, šumsko i ukrasno drveće. Štete koje uzrokuje mogu biti izravne i neizravne. Izravne štete čini odrasli oblik (imago) i ličinke bodenjem i sisanjem na biljnim organima u koje ubrizgavaju probavne enzime tijekom hranjenja što dovodi do različitih deformacija biljnoga tkiva. Neizravne štete nastaju kada se tijekom ishrane (ubadanjem rila), prenose uzročnici biljnih bolesti bakterije ili gljivice, koji mogu uzrokovati trulež plodova (Slika 8.).

Slika 8. Stjenica na plodu lješnjaka. Vidljiva su mjesta uboda kao i naknadni razvoj gljivičnih oboljenja na plodovima (snimio T.Validžić)

 

Metode zaštite

Metode zaštite lijeske od fitofagnih stjenica su složene i svaka primijenjena metoda daje djelomične rezultate. U nasadima lješnjaka potrebno je provoditi redovite preglede stabala ili monitoring s piramidalnim crnim lovkama koje su komercijalno dostupne i u RH. Pregled stabala i utvrđivanje brojnosti stjenica može se obavljati i postavljanjem pokrivke (PVC ili drugi materijal) ispod stabla i otresanje grana te prebrojavanje uhvaćenih jedinki.

U Republici hrvatskoj nemamo registriranog insekticidnog pripravka za suzbijanje stjenica u lijesci. Pripravak Poleci plus (deltametrin) registriran u RH za suzbijanje stjenica (Heteroptera) na jagodi, pšenici, kukuruzu i pamuku dok je pripravak na bazi acetamiprida (Mospilan 20 SG) registriran za suzbijanje stjenica na ukrasnom bilju na otvorenom a Mospilan 20 SP za suzbijanje stjenica na suncokretu.

Literaturni navodi iz SAD preporučuju korištenje pripravaka na bazi acetamiprida (Mospilan) koji imaju vrlo dobar učinak na stjenice posebno smeđu mramoriranu stjenicu dok autori u RH navode dosta dobar učinak pripravaka na bazi sulfoksaflora (Closer). Ovdje je potrebno napomenuti kako pripravci Closer i Mospilan 20 SG ili 20 SP u RH nisu registrirani za korištenje u nasadima lijeske.

Insekticidni pripravci registrirani za korištenje u lijesci u RH na bazi deltametrina su : Decis 100 EC, Demetrina 25 EC, Scatto, Rotor Super i spirotetramata (Movento),  dok su u ekološkoj proizvodnji lijeske dozvoljeni pripravci na bazi spinosada (Laser) i biološki insekticid na bazi bakterije Bacillus thuringiensis subsp. Kurstaki (Dipel DF). Na žalost, nije bilo moguće pronaći literaturne navode vezano za učinkovitost navedenih pripravaka na fitofagne stjenice.

Talijanski autori navode kako su dosta dobro djelovanje na smeđu mramorastu stjenicu pokazali pripravci na bazi aktivne tvari klorpirifos i klorpirifos-metil (Nurelle D, Chromorel-D, Pyrinex 48 EC i dr.), međutim Europska komisija (EK) je provedbenim uredbama (EU) 2020/2017 i (EU) 2020/2018, koje su stupile na snagu 16. siječnja 2020. godine, naložila državama članicama ukidanje registracije pripravcima na bazi navedenih aktivnih tvari.

Zanimljivo je spomenuti kako je talijanska vlada poradi vrlo velikih šteta procijenjenih u 2020. godini na 500 milijuna eura, zatražila o EK ponovno obnavljanje registracije aktivnoj tvari klorpirifos što je EK odbila ali je talijansku vladu uputila na korištenje instituta iz članka 53. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, kojim je propisano kako u posebnim okolnostima pojedina država članica može odobriti za razdoblje od najviše 120 dana stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja za ograničenu i kontroliranu uporabu, ako se takve mjere pokažu nužnima zbog opasnosti koja se ne može obuzdati na neki drugi zadovoljavajući način.

Ova mogućnost može biti korisna i za domaće proizvođače lješnjaka u slučaju pojave velikih šteta od fitofagnih stjenica u nadolazećim godinama. O izdavanju dozvola (rješenja) za primjenu sredstava za zaštitu bilja u hitnim situacijama, odluku donosi Uprava kvalitete hrane i fitosanitarne politike Ministarstva poljoprivrede.

Prirodni neprijatelji u borbi protiv fitofagnih stjenica

Posljednjih nekoliko godina provode se intenzivna istraživanja vezana za korištenje prirodnih neprijatelja u suzbijanju smeđe mramorirane stjenice.

Već duže vrijeme je poznato kako je azijska samurajska osica (Trissolcus japonicus) prirodni neprijatelj smeđe mramorirane stjenice. Samurajska osica parazitira jaja stjenice na način da ih koristi kao medij za polaganje vlastitih jaja (Slika 7.).

Terenska istraživanja su pokazala kako je 2017. godine samurajska osica pronađena u Švicarskoj, na tri lokaliteta u kantonu Ticino, u nasadima jabuka. Nadalje, populacija samurajske osice pronađena je 2014. godine na sjeveroistoku SAD-a (savezna država Ohio) u koju je slučajno unesena (uvoz poljoprivrednih proizvoda) te se vrlo brzo širi zemljom. U saveznoj državi Utah također se nekoliko godina provodi plansko širenje samurajske osice u ekosustav i monitoring uspješnosti suzbijanja smeđe mramorirane stjenice ovom biološkom metodom.

Slika 9. a. Samurajska osica polaže svoja jaja u jaja smeđe mramorirane stjenice; b. parazitirana jaja stjenice (crna boja) u kojima se razvijaju samurajske osice (Izvor: Chris Hedstrom, Oregon State University).

 

Isto tako, talijansko Ministarstvo zaštite okoliša i talijanska istraživačka agencija ISPRA odobrili su postupak 2020. godine, koji je potreban za puštanje azijske samurajske osice u talijanski ekosustav. Prvo puštanje bilo je predviđeno u drugoj polovici lipnja, a drugo sredinom srpnja. Rezultati ovoga probnog puštanja i širenja azijske samurajske osice u Italiji nisu do sada objavljeni ali rezultati istraživanja u SAD su ohrabrujući.

dr. sc. Tihomir Validžić

e-mail: tihomir.validzic@mps.hr

 

Izvori podataka:

  • Albajes, R., Alomar, O. (2004): Facultative predators. In: Capinera, J. (ed.) Encyclopeda of Pest Managment. Marcel Dekker Inc, New York
  • Ivana Pajač Živković, Božena Barić, Dinka Matošević (2013): STRANE FITOFAGNE VRSTE STJENICA (HETEROPTERA) U HRVATSKOJ, Croat. 2013, Vol. 17. Num 1–4: 79–88
  • Kristijan FRANIN i Božena BARIĆ (2012): KORISNE STJENICE (HETEROPTERA) U POLJOPRIVREDI, Croat. 2012, Vol. 16. Num. 1-4: 61-80
  • Maja PINTAR, Mladen ŠIMALA, Tatjana MASTEN MILEK (2019): SMRDLJIVA ZELENA STJENICA Nezara viridula (Linnaeus, 1758) ‒ MANJE VAŽAN ŠTETNIK TIKVENJAČA, Glasilo biljne zaštite 3/2019
  • Mark Inzano, Thomas Molnar (2021): The Brown Marmorated Stink Bug: A New Pest of Hazelnuts?, Plant Biology and Pathology Department. Rutgers University.
  • PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/17 оd 10. siječnja 2020. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari klorpirifos-metil u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011
  • PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/18 оd 10. siječnja 2020. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari klorpirifos u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011
  • TRACY C. LESKEY, DOO-HYUNG LEE, BRENT D. SHORT, AND STARKER E. WRIGHT (2012): Impact of Insecticides on the Invasive Halyomorpha halys (Hemiptera: Pentatomidae): Analysis of Insecticide Lethality, U.S. Department of AgricultureÐAgriculture Research Services, Appalachian Fruit Research Station, 2217 Wiltshire Road, Kearneysville.
  • UREDBA (EZ) br. 1107/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ
  • Virna GRES, Ivana PAJAČ ŽIVKOVIĆ (2018): STRANA VRSTA STJENICE Halyomorpha halys (Stål, 1855), NOVIŠTETNIK U PROIZVODNJI BILJA, PHYTOM., Vol. 32, No 2.
  • Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja („Narodne novine“ br. 80/13, 32/19, 32/20)
  • https://gospodarski.hr/rubrike/povrcarstvo-rubrike/novi-stetnici-povrca/
  • https://catalog.extension.oregonstate.edu/em9102
  • https://www.awri.com.au/industry_support/viticulture/pests-and-diseases/brown-marmorated-stink-bug/management-of-bmsb/
  • https://www.euractiv.com/section/agriculture-food/news/italy-to-deploy-a-samurai-army-against-diehard-stink-bug/
  • https://fis.mps.hr/trazilicaszb/
  • https://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/azijska-samurajska-osa-rjesenje-u-borbi-protiv-smrdljivog-martina/54961/
  • https://www.agroklub.com/vocarstvo/italija-krece-u-biolosku-kontrolu-smrdljivih-martina/60642/
  • https://extension.usu.edu/pests/research/brown-marmorated-stink-bug-management
  • https://catalog.extension.oregonstate.edu/em9164
Hortikultura, Vijest, Zaštita bilja

Održana demonstracija u Novigradu Podravskom

U voćnjaku Obrta „JARA“ održana je 16. rujna demonstracijska aktivnost za korisnike IAKS mjera ruralnog razvoja, Mjere 10 „Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene“. Glavne teme demonstracijske aktivnosti bile su:

  • mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada
  • korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki

 

Korisnici potpore za Mjeru 10 „Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene“ doprinose ublažavanju nepovoljnog učinka poljoprivrede na okoliš te potiču bioraznolikost i očuvanje genskih resursa značajnih za poljoprivredu. Jedna od obaveza korisnika ove potpore je redovita edukacija koju organizira Ministarstvo poljoprivrede – Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva, a demonstracijske aktivnosti su oblik edukacije na koji se naši poljoprivrednici rado odazivaju.

 

U voćnjaku Obrta „JARA“ mogli su uživo vidjeti rad bočne traktorske freze i rotirajućih četki, a s povoljnim učincima mehaničkog uništavanja korova na uzgajanu kulturu, okoliš, život tla i biološku raznolikost voćare je upoznao viši stručni savjetnik Leon Golub.

 

O korištenju feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki govorila je viša stručna savjetnica Željkica Oštrkapa-Međurečan. Korištenjem feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki u praćenju štetnika znatno se smanjuje broj tretiranja insekticidima te povećava učinkovitost samih insekticida. Okupljeni voćari mogli su naučiti osnovne razlike među tipovima klopki, kako ispravno sastaviti i postaviti u krošnju feromonsku, vizulanu ili hranidbenu klopku, kako i koliko često mijenjati feromone te kako voditi evidenciju o pregledu klopki. Također je bilo riječi i o korištenju različitih klopki u suzbijanju štetnika metodom masovnog ulova.

Na kraju svakako treba pohvaliti naše domaćine, Sandru i Davora Miklošić, koji su nas lijepo ugostili na svom gospodarstvu te kao iskusni predavači prezentirali razvoj vlastite proizvodnje i prerade voća te rad strojeva za mehaničko uništavanje korova.

 

mr.sc. Željkica Oštrkapa-Međurečan

 

Agroekologija, Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

Održane radionice o Narančinom trnovitom štitastom moljcu

Održane radionice za poljoprivrednike u sklopu provođenja programa posebnog nadzora karantenskog štetnika Narančinog trnovitog štitastog moljca Aleurocanthus spp. u dolini Neretve i Konavlima.

U organizaciji Ministarstva poljoprivrede, Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva i Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište te Hrvatske agencije za poljoprivredu hranu i selo u periodu od 15. – 16.9.2021. godine održane su radionice za proizvođače agruma na području doline Neretve i Konavala o karantenskom štetniku  Narančinom trnovitom štitastom moljcu (Aleurochanthus spiniferus).

Narančin trnoviti štitasti moljac podrijetlom je iz južne Azije. U Europi je prvi put primijećen 2008. godine, a 2018. godine nađen je u mjestu Vitaljina, Dubrovačko-neretvanska županija, u proizvodnom nasadu mandarina. Važno je naglasiti da je to bio prvi pozitivan nalaz štetnika u RH u prirodnom okruženju.

Riječ je o polifagnom štetniku koji napada brojne biljne vrste, a najznačajniji domaćini su biljke iz rodova Citrus (agrumi), Pyrus (kruške ) i Vitis (loze) na kojima štete prave ličinke i odrasli razvojni stadiji štetnika. Izravne štete nastaju sisanjem biljnih sokova na naličju listova, a neizravne izlučivanjem obilne medne rose i naseljavanjem gljiva čađavica zbog kojih plodovi gube tržnu vrijednost.

 

Narančin trnoviti štitasti moljac (Aleurocanthus spiniferus) predstavlja visok fitosanitarni rizik za mnoge poljoprivredne kulture u Hrvatskoj, osobito za nasade agruma u dolini Neretve.

U cilju sprječavanja daljnjeg širenja karantenskog štetnika na temelju pozitivnih rezultata analiza Ministarstvo poljoprivrede donosi  „Odluke o određivanju demarkiranih područja u kojima se provode mjere za sprječavanje širenja i suzbijanje narančina trnovitoga štitastog moljca –  Aleurocanthus spiniferus (Quaintance)“ (NN 111/2020).

Provođenje mjera radi sprječavanja širenja, suzbijanja i iskorjenjivanja karantenskog štetnog organizma Narančinog trnovitog štitastog moljca (A. spiniferus) propisuje i nadzire Fitosanitarna inspekcija.

Propisane mjere podrazumijevaju uklanjanje i uništavanje pojedinačnih zaraženih biljaka domaćina ili dijelova zaraženih biljaka te primjenu odgovarajućih kemijskih ili bioloških sredstava za zaštitu bilja.

U slučaju sumnje na prisutnost karantenskog štetnika A. spiniferus u nasadu obratite se Sektoru za nadzor poljoprivrede i Fitosanitarni nadzor Državnog inspektorata Republike Hrvatske ili Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu – Centru za zaštitu bilja na sljedeće kontakte:

fitosanitarna.inspekcija@dirh.hr i 01 2375 100 ili czb@hapih.hr i 01 2311 640.

Ivana Tomac Talajić, dipl. ing. agr.

 

Inovativne tehnologije, Mehanizacija, Program RR, Vijest, Vinogradarstvo, Voćarstvo, Zaštita bilja

Primjena dronova i GIS-a u preciznoj poljoprivredi

Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede provodi demonstracije o primjeni dronova i GIS-a u poljoprivredi. Primjena dronova i GIS-a (geografskih informacijskih sustava) u poljoprivredi znači prikupljanje velikog broja podataka s neke površine uz povezivanje s geografskim koordinatama. Prikupljeni podaci se obrađuju i primjenjuju za  unaprjeđenje postojećih proizvodnih procesa.

Cilj ovih demonstracijskih aktivnosti je približavanje suvremene tehnologije poljoprivrednicima s ciljem da proizvođačima umanji troškove, uz uštede repromaterijala, manji broj utrošenih radnih sati i strojeva, veću kvantitetu i kvalitetu uroda te prihvatljiviji utjecaj na okoliš.

Demonstracijske aktivnosti su koncipirane tako da se objedini teorijski dio edukacije s praktičnim prikazom tehnike i tehnologije u radu. Uz to, naglasak je na stalnoj interakciji poljoprivrednika i predavača tijekom edukacije.

U teorijskom dijelu demonstracije govori se o vrstama dronova, potrebnim dozvolama i potrebnim predradnjama prije leta dronom, općenito o GIS-u, alatima za obradu dobivenih podataka i načinu interpretacije dobivenih podataka.

Uz teorijski dio, demonstrira se način leta dronovima opremljenih multispektralnom kamerom i snimanje usjeva/nasada te način obrade podataka.

 

 

Profesionalni dronovi koji se koriste u poljoprivredi opremljeni su multispektralnim kamerama. Multispektralne kamere snimaju ljudskom oku vidljivi i nevidljivi dio spektra tj. infracrveni dio spektra (plava, zelena, crvena, crvena rubna i bliska infracrvena boja). Mjeri se refleksija klorofila u biljkama, odraz, svijetle i tamne zone, vlažnost i niz drugih važnih podataka o biljkama, koje pružaju mogućnosti analize stanja usjeva/nasada, zakorovljenosti, razvoja bolesti i štetnika, zalihe vode u tlu te drugo. Na osnovu dobivenih podataka pomoću računalnih programa izračunavaju se vegetacijski indeksi te se temeljem toga odlučuje o potrebi izvođenja potrebnih radnji u polju/voćnjaku/vinogradu/masliniku, tj. određuju se mjesta gdje je i u kojoj količini potrebno primijeniti više hraniva, sredstava za zaštitu bilja, vode i slično.

 

 

Nova istraživanja i razvoj

Razvoj tehnike i tehnologije otvaraju mnogobrojne primjene dronova u poljoprivredi. U razvoju je primjena dronova za tretiranje usjeva/nasada. Razvijaju se dronovi koji imaju spremnik za tekućinu i mogu nositi određenu količinu nekog zaštitnog sredstva te ispod elisa imaju instalirane mlaznice za deponiranje tog sredstva. Uslijed ispuštanja zaštitnog sredstva kroz mlaznice i pod utjecajem potiska od elisa dolazi do raspršivanja i nanošenja zaštitnog sredstva na lišće biljke. Elise stvaraju vrtložnu struju zraka slično kao kod atomizera i na taj način deponiraju zaštitno sredstvo u krošnju biljke, odnosno na lice i naličje lista. Ovaj način korištenja dronova omogućuje velike uštede vremena, repromaterijala, nema potrošnje goriva kao kod traktora koji pogoni atomizer, osigurava se brža, preciznija i pravovremena primjena sredstva za zaštitu bilja, dron može raditi na nepristupačnim terenima, ne ovisi o dobu dana (može prskati noću) i troškovi drona su nekoliko desetaka puta manji od zrakoplova ili helikoptera.

 

Potrebno je naglasiti da je za korištenje dronova potrebno položiti ispit za upravljanje bespilotnim letjelicama te ishoditi dopuštenje za tretiranje iz zraka.

U pripremi je zakonodavni okvir za regulaciju korištenja dronova u zaštiti bilja.

Na temelju porasta potražnje i proizvodnje, došlo je osjetnog pada cijena ovakve opreme i pratećih softvera i alata, što osigurava dodatne mogućnosti primjene svim korisnicima – i stručnjacima agronomima, ali i prosječnim korisnicima.

 

 

 

mr. sc. Darko Lugonja, MBA

Ivan Krušelj,  mag. ing. agr.

 

Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Kupusna kila

Zadnjih godina u kontinentalnom dijelu tokom ljetnih mjeseci zbog izrazito visokih temperatura te sve sušnijih razdoblja uz kratkotrajne kišne periode potrebe za navodnjavanjem usjeva su sve veće, a ujedno kupusna kila (Plasmodiophora brassicae) ponovno postaje sve izraženiji problem pri uzgoju kupusnjača.

Karakteristični simptomi bolesti su hipertrofije ili zadebljanja korijena u vidu vretenastih izraslina ili kila, po kojima je bolest i dobila ime. Na korijenu ili hipokotilu zaraženih biljaka se formiraju zadebljanja koja u početku imaju boju korijena (žućkasto bijela), a kasnije ta mjesta postaju smeđa i pucaju. Raspadanjem zaraženog korijena pseudo-gljivica dospijeva u tlo, gdje u formi trajnih spora može opstati duži niz godina.

Simptomi se osim na korijenu mogu javiti i na nadzemnim organima biljke u vidu žućenja listova, zaostajanja u rastu i razvoju, za ljetnih vrućina pokazuju simptome venuća, što sa promjenom boje lišća može nalikovati nedostatku vlage ili hranjiva. Zaražene biljke ne propadaju ali je formiranje glavica otežano, glavice su manje te nedovoljno čvrste.

Kupusnoj kili za normalan razvoj upravo pogoduju tla zasićena vlagom te temperature u zoni korijena iznad 20°C i kiselost tla. Kiselost tla (pH vrijednost) je najvažniji ekološki faktor pojave kupusne kile.

S obzirom da ne postoje odgovarajući fungicidi, suzbijanje bolesti je dosta teško.

Mjere zaštita kupusnjača trebale bi biti usmjerene na provođenje svih preventivnih mjera, ponajprije planiranje pravilne rotacije kultura ( plodoreda), napraviti analizu tla te prema preporuci vršiti kalcifikaciju tla, ukoliko je potrebno da bi se smanjila previsoka vlažnost tla zbog zadržavanja vode provesti drenažu, za sadnju odabrati otpornije hibride i/ili sorate, provesti sterilizaciju tla te suzbijati korove iz porodice Krstašica (Brassicaceae) koje isto tako mogu biti izvor zaraze.

Primjenjujući preventivne mjere možemo spriječiti daljnje širenje bolesti.

Jelena Stipetić, dipl. ing. agr.

Viša stručna savjetnica za hortikulturu

Agroekologija, Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Utjecaj klimatskih promjena na pojavu štetnika u usjevima soje

Klimatske promjene donose nove probleme u poljoprivrednoj proizvodnji i utječu na dinamiku pojavnosti štetnih insekata. Posljednjih godina svjedočimo povećanju populacije insekata i pojavi polifagnih štetnika u soji s kojima se u tako velikoj brojnosti nismo susretali ranijih godina. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda protekla dva mjeseca definirana su kao ekstremno topla. Prema mjerenjima srednjih dnevnih temperatura zraka, odstupanja srednje temperature u lipnju 2021., u odnosu na period 1981. – 2010., na području središnje Hrvatske bila su 2 do 4°C, a odstupanje u mjesecu srpnju 2,1 do 2,6°C. Takvi klimatski uvjeti već su krajem lipnja pogodovali jakoj pojavi grinja na soji.

U literaturi se navodi da na soji dolazi obična koprivina grinja (Tetranycus urticae) i atlanska grinja (Tetranycus atlanticus). Radi se o vrlo sitnim grinjama žućkaste boje, jedva vidljivim prostim okom. Štete čine sišući biljne sokove najčešće na naličju lista. U povoljnim uvjetima za njihov razvoj, grinje mogu razviti 10 generacija u vegetaciji. Uslijed jakog napada grinja, biljke zaostaju u rastu što dovodi do znatnog smanjenja prinosa.

Slika 1. Štete na listu uzrokovane grinjom (snimila S. Slovic)

 

Slika 2. Grinje na lišću soje (snimila J. Berić)

 

Slika 3. Štete u usjevu soje uslijed jakog napada grinjama (snimila J. Berić)

 

Krajem lipnja i početkom srpnja na nekoliko je lokaliteta u Sisačko-moslavačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji zabilježena pojava fitofagnih bubamara. Porodica bubamara obuhvaća oko 3500 vrsta i uglavnom su to korisne predatorske vrste, dok je mali broj fitofagnih štetnih vrsta. Literatura kod nas spominje dvadesetčetri-točkastu bubamaru (Subcoccinella vigintiquatuorpunctata) i dvije vrste roda Epilachna. Ličinke fitofagnih bubamara izgrizaju parenhimsko tkivo između žilica lišća, tako da list izgleda kao čipka (slika 5.). Do sada nismo dobili determinacijsku potvrdu o kojoj fitofagnoj vrsti se radi.

Slika 4. Ličinke fitofagne bubamare (snimila: S. Slovic)

 

Slika 5. Štete na listu uzrokovane fitofagnom bubamarom (snimila S. Slovic)

 

Protekla tri tjedna na brojnim povrtnim i ratarskim kulturama, pa tako i na soji bilježimo pojavu stjenica iz porodice Pentatomidae, a dominira smrdljiva zelena stjenica (Nezara viridula). Pretpostavlja se da je ova stjenica podrijetlom iz Etiopije, odakle se proširila u druge tropske i suptropske krajeve, a zbog klimatskih promjena tijekom posljednjih desetljeća proširila se i u do tada hladnije regije.

Tijekom godine, ova stjenica ima 4 do 5 generacija, koje se preklapaju, tako da u usjevima soje trenutno nalazimo sve razvojne stadije. Štete čine sisanjem biljnih sokova iz lista i mahuna soje. U susjednim državama spominje se jači napad mramorne stjenice (Halyomorpha halys) na soji. Na području Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije ovu vrstu nalazimo sporadično. Obje vrste porijeklom su iz tropskih i suptropskih krajeva i polifagni su štetnici.

Slika 6. Smrdljiva zelena stjenica – ličinke (snimila J. Berić)

 

Slika 7. Smrdljiva zelena stjenica – imago (snimila J. Berić)

 

Slika 8. Jaja stjenice (snimila S. Slovic)

 

Prema podacima Poljoprivrednog instituta Osijek, na njihovim selekcijskim poljima 2008. i 2009. godine zabilježen je jak napad zelene smrdljive stjenice i njihova štetnost na soji. Navode štetu u smanjenju broja i kvaliteti zrna (manji sadržaj ulja, smanjena klijavost i dr.). Kod jakih napada ove stjenice u prvim fazama razvoja sjemena soje, može se dogoditi simptom tzv. zelenog sjemenja, što dovodi do odgođene zriobe. Literatura navodi da se kritičnim brojem smatra nalaz 1 zelene stjenice na 0,3 m reda soje.

Tijekom kolovoza i rujna 2020. godine na postrnim usjevima soje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji uočena je jaka populacija gusjenica žute kukuruzne sovice (Helicoverpa armigera). Ova sovica je polifagan štetnik, hrani se na oko 250 biljnih vrsta. Značajne štete pravi na povrtnim kulturama (paprika, rajčica), na kukuruzu, a lani i na postrnoj soji. Gusjenice na soji izgrizaju list i mahune, a posljedica je smanjenje asimilacijske površine i oštećenje zrna.  Ovisno o temperaturama zraka, može imati tri generacije godišnje.

Slika 9. Žuta kukuruzna sovica – gusjenica (snimio S. Keco)

 

U narednim godinama u usjevima soje potrebno je pratiti pojavu stjenica i žute kukuruzne sovice radi eventualne potrebe za tretiranjem. U svijetu se rade istraživanja za mogućnost korištenja bioloških pripravaka kao i mogućnost razvoja otpornosti soje na neke od ovih štetnika. Dok ne dođemo do ekološki prihvatljivijih rješenja trebalo bi razmotriti mogućnost registracije insekticida  jer u Republici Hrvatskoj na ovoj kulturi ne postoji registriran niti jedan insekticid za folijarnu primjenu. Ukoliko bi se javila potreba za tretiranjem imali bi isti problem kao i kod potrebe za suzbijanjem koprivine grinje (Tetranycus urticae), koja se javlja u velikoj mjeri osobito u ovako vrućim  ljetima, a mi nemamo odgovarajuće rješenje jer ne postoji registriran akaricid.

 

Literatura:

  1. Maceljski Milan (1999): Poljoprivredna entomologija
  2. Siniša Jelovčan, Jasminka Igrc Barčić, Tanja Gotlin Čuljak: Novoutvrđene vrste božjih ovčica (Coleoptera: Coccinellidae) U HRVATSKOJ; Entomol. Croat. 2007, Vol. 11. Num. 1-2: 69 – 74
  3. Jelovčan Siniša, Maceljski Milan: Epilachna chrysomelina F. – fitofagna božja ovčica; Galsilo biljne zaštite, 1 – dodatak 2003.
  4. Majić Ivana, Marija Ivezić, Raspudić Emilija, Vratarić Marija,  Sudarić Aleksandra, Brmež Mirjana, Sarajlić Ankica, Matoša Maja: Pojava stjenica na soji u Osijeku, Glasilo biljne zaštite, Sažeci 54. seminar biljne zaštite 2010.

Suzana Slovic, dipl. ing. agr. – Sisačko moslavačka županija

Jadranka Berić,  dipl. ing. agr. – Bjelovarsko-bilogorska županija

Agroekologija, Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

MASOVNA POJAVA ORAHOVE MUHE (Rhagoletis completa) U OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI

Orahova muha (Rhagoletis completa Cresson, Diptera: Tephritidae), eng. Walnut husk fly ili WHF, posljednjih godina je sve značajniji štetnik plodova oraha a štete na plodovima mogu biti veće od 80%. U razvijenim zemljama, uspješna zaštita temelji se na praćenju leta i višekratnoj primjeni sredstava za zaštitu bilja (insekticidi i proteinski mamci), koje su usmjerene na suzbijanje odraslih muha (imaga), prije polaganja jaja u zelenu lupinu ploda. Borbu protiv ovoga štetnika komplicira i nedostatak registriranih insekticida u EU pa tako i u RH a sve poradi IPM regulative (Integrirane zaštite bilja) usvojene u EU. Iako štetnik ima samo jednu generaciju godišnje, zaštitu otežava činjenica kako muha ima vrlo dug period izlijetanja (gotovo dva mjeseca) te da nema prirodnih neprijatelja. Stoga je u svrhu učinkovite borbe protiv ovoga štetnika potrebno poznavanje životnog ciklusa kao i praćenje početka leta imaga, kako bi se mogli odrediti optimalni rokovi za primjenu sredstva za zaštitu bilja.

Slike 1. i 2. Odrasli oblik (imago) orahove muhe. Lijevo-ženka, desno-mužjak (snimio T. Validžić)

 

Početkom mjeseca srpnja 2021. godine, započeto je praćenje leta Orahove muhe na više lokaliteta u Osječko-baranjskoj županiji. Let ovoga štetnika praćen je u većim nasadima oraha kao i na solitarnim (pojedinačnim) stablima na okućnicama. Za praćenje leta korištene su obične žute ljepljive ploče A4 formata uz dodatak sintetičkog hranidbenog atraktanta koji proizvodi mađarska tvrtka Csalomon. Prvi ulov (jedna odrasla jedinka), na žutim ljepljivim pločama zabilježen je dana 18. srpnja u trajnom nasadu oraha u k.o. Popovac (Baranja), nakon čega je ulov svakodnevno rastao eksponencijalno. Imajući u vidu podatke stranih autora a kako su 2020. godini zabilježene vrlo velike štete orahove muhe, bilo je za očekivati ovako jak napad i u 2021. godini.

Zanimljivo je spomenuti kako je na pojedinim lokalitetima u periodu od 01.08.-10.08. na žutim ljepljivim pločama uhvaćeno 320 (solitarno stablo), odnosno 509 imaga (nasad oraha – 5 ha), što je ogromna populacija štetnika (Slika 3.). Ovaj period bi se mogao smatrati vrhuncem (peak) leta orahove muhe u istočnoj Slavoniji. U navedenom periodu moglo se i vizualnim pregledom u krošnji oraha uočiti istovremeno i više od 20 imaga (Video zapis 1.).

Video zapis 1. Mužjak i ženka orahove muhe na stablu oraha neposredno pred kopulaciju (snimio T.Validžić)

 

Analizom skinutih žutih ljepljivih ploča utvrđen je odnos uhvaćenih imaga u razmjeru 58:42 u korist ženki. I pored ove razlike moglo bi se zaključiti kao je sintetički hranidbeni atraktant, podjednako atraktivan i za mužjake i za ženke (Slika 3.).

Slika 3. Dvije žute ljepljive ploče uz dodatak hranidbenog atraktanta na kojima je uhvaćeno ukupno 509 imaga (snimio T. Validžić)

 

Morfološke karakteristike orahove muhe

Odrasli oblik muhe (imago) je crvenkastosmeđe boje (boja može varirati), dužine 5-8 mm sa svjetlo-žutom glavom. Imago ima velike segmentirane oči crne boje tipične za rod Diptera. Oči imaju presijavajući (metalik) efekt, koje zavisno od osvjetljenja mogu izazvati izrazito zeleni ili crveni efekt što voćare amatere može zavarati. Na leđnom (dorzalnom) dijelu prsišta nalazi dobro uočljiv trokutasti štitić žute boje. Krila imaga su prozirna a imaju vrlo karakterističan uzorak omeđen s tri naizmjenične crne pruge od kojih je posljednja u obliku položenog slova V (Slike 1. i 2).

Mužjaci i ženke nemaju izražen spolni dimorfizam tj. površnim pogledom ih nije lako razlikovati. Osnovne razlike su u boji nogu te na završetku zadnjeg članka abdomena (spolni organi). Zadnji članak abdomena kod ženki je izdužen u obliku vrlo kratke cijevi u kojoj se nalazi vrlo oštra leglica. Prvi članci nogu kod ženki su tamnije žute (oker) boje dok su kod mužjaka većim dijelom tamno-smeđe do crne boje (Slike 4. i 5.).

Slike 4. i 5. Boja prvih članaka nogu odrasle muhe. Lijevo-ženka, desno-mužjak (snimio T. Validžić)

 

Imaga su dobri letači i prema podacima Sacramento Valley Orchard Source (sacvalleyorchards.com), mogu letjeti u krugu od pola milje tj. 800 metara. Ovo je vrlo važan podatak za voćare koji imaju nasade u blizini drugih nasada oraha u kojima se ne provode mjere zaštite.

Jaja štetnika su mekana, vretenastog oblika, prozirno-mliječne boje i dužine 0,8-1,0 mm. Oblikom podsjećaju na zrno riže. (Slika 6.).

Slika 6. Jaja ekstrahirana iz abdomena ženke. Na fotografiji se dobro vidi detalj zadnjeg članka abdomena s leglicom (snimio T. Validžić)

 

Ličinke štetnika su u ranim fazama razvoja bijele boje koja u kasnijim stadijima (razvoj traje 3-5 tjedana), prelazi u žutu boju. Odrasle ličinke dosegnu dužinu do 12 mm, nemaju noge i glavu dok im je usni aparat izdužen i crne boje (Slika 7.).

Slika 7. Ličinke orahove muhe u plodu oraha (snimio T. Validžić)

 

Ličinke su jako pokretne i hrane zelenom lupinom ploda (mezokarp) koji tijekom ishrane pocrni a zbog svojih biološko-morfoloških odlika ne mogu izgristi tvrdu ljusku ploda te ne ulaze i ne mogu oštetiti samu jezgru ploda oraha (Video zapis 2.).

Video zapis 2. Ličinke orahove muhe (snimio T.Validžić)

 

Životni ciklus orahove muhe

Nakon prezimljavanja, prve muhe izlijeću iz tla (u klimatskim uvjetima RH – druga dekada mjeseca srpnja) te se intenzivno hrane osam ili više dana kako bi postigle spolnu zrelost. Iako nema literaturnih podataka čime se orahova muha hrani, Prokopy i Roitberg, 1992., navode kako značajan dio svog života, vrste iz porodice Tephritidae (voćne muhe), provode tražeći izvore hrane kao što su medna rosa (eng. Honydew), cvjetni nektar, pelud, kvasac, bakterije i životinjske izlučevine.

Tek izletjele muhe veličine su 4-5 mm te narastu do 9 mm. Nakon što su postigle spolnu zrelost, muhe se pare ali ženke ne odlažu jaja odmah nego je potrebno prosječno sedam dana za sazrijevanje istih, nakon čega ženka započima polaganje jaja u zelenu lupinu ploda. Inkubacija položenih jaja traje 4-7 dana, nakon čega se pile ličinke te započinju s intenzivnom ishranom. Ličinke se hrane zelenom lupinom ploda 3-5 tjedana zavisno od klimatskih faktora, ponajviše temperature zraka. Većina ličinki nakon sazrijevanja napušta plod oraha te pada na tlo gdje se kukulje na dubini 5-10 cm i tu prezimljavaju (Slika 8.). Pojedine ličinke se kukulje u samom plodu oraha gdje i prezimljavaju do proljeća. Literaturni podaci navode kako neke ličinke mogu u stadiju kukuljenja provesti i 2 godine.

Slika 8. Životni ciklus orahove muhe (Izvor: Walnut Husk Fly Biology, Monitoring, and Spray Timing (sacvalleyorchards.com), Universtiy of California

 

Metode zaštite

Preventivne mjere koje smanjuju napad štetnika u nasadima su (ako je moguća,) zimska međuredna obrada tla do 20 cm dubine, čime se zimske kukuljice izlažu niskim temperaturama. Nadalje, prilikom skupljanja plodova potrebno je u nasadu pokupiti i zaražene plodove a zatim ih naknadnom selekcijom izdvojiti i spaliti.

Za sada nije određen kritičan broj ili prag štetnosti kao signal za početak zaštite. Prema web-stranici Walnut Husk Fly Biology, Monitoring, and Spray Timing (sacvalleyorchards.com), ženkama orahove muhe potrebno je prosječno dva tjedna za parenje, razvoj jaja i polaganje u zelenu ljusku oraha. Najučinkovitije vrijeme za aplikaciju insekticida je period kada je ženka spolno zrela tj. od trenutka kada nosi potpuno razvijena jaja do trenutka kada započinje polaganje jaja. Stoga se predlažu tri metode kojima bi se odredio početak prve zaštite:

  1. Praćenje i determinacija uhvaćenih muha na ljepljivim pločama. Nakon što se determiniraju prve uhvaćene ženke, potrebno je laganim stiskom abdomena istisnuti njegov sadržaj (Slika 6.). Ako se u istisnutom sadržaju, koristeći ručnu lupu (10x ili jače), uoče jaja, potrebno je odmah započeti sa zaštitom.
  2. U visoko intenzivnim nasadima oraha, preporučuje se početak zaštite kada se ulovi prva odrasla muha na ljepljivim pločama. U polu intenzivnim nasadima, termin za početak tretmana je naglo svakodnevno povećanje ulova na ljepljivim pločama.
  3. Najmanje preporučljiva metoda je pregled i praćenje ubodnih mjesta na zelenoj lupini ploda koje se mogu prepoznati kao tamne točkice koje mogu lučiti crnu smolu. Termin za početak tretmana je nakon što se pronađe prvi napadnuti plod oraha.

Kemijske mjere zaštite odnose se na primjenu registriranih insekticida. Zaštita oraha obavlja se u nekoliko tretmana u razmaku od 7-14 dana što ovisi o vremenskim uvjetima (kiša) kao i rezidualnog efekta upotrijebljenih pripravaka. Imajući u vidu relativno dug period izlijetanja imaga (oko dva mjeseca), za uspješnu zaštitu bilo bi potrebno obaviti 4-5 tretmana (Šubić i sur., 2014).

Na žalost u RH (slično kao i u EU), za suzbijanje orahove muhe imamo registriran samo jedan kontaktno-želučani pripravak na bazi fosmeta (Imidan 50 WG). Dozvoljena su 2 tretmana u vegetaciji u razmaku o od 14 dana pa se postavlja opravdano pitanje kako i s kojim sredstvima obaviti 4-5 tretmana u nasadima oraha.

Kao metoda zaštite na solitarnim stablima na okućnicama, može se koristiti metoda masovnog ulova tako da se na stablo postavi veći broj žutih ljepljivih ploča (3-10 kom.), koje se mijenjaju jednom tjedno čime će se znatno smanjiti štete na plodovima oraha. Još bolja metoda je ako se uz žute ljepljive ploče vješaju i hranidbeni atraktanti koji su i za naše uvjete financijski pristupačni. Iskustva iz praćenja leta u 2021. godini, pokazuju kako je efekt privlačenja odraslih muha na žute ljepljive ploče 5-7 veći uz korištenje atraktanta. Atraktant je učinkovit na stablu oko 30 dana i ne mora se mijenjati svaki tjedan.

Kako štetnik prezimi u tlu, žute ljepljive ploče mogu se postavljati samo u donjem dijelu krošnje. Postavljanjem 3 žute ljepljive ploče sa atraktantom po stablu većeg volumena, mogu se znatno umanjiti štete na plodovima oraha.

Za više informacija o praćenju leta i provođenju zaštite oraha od ovoga opasnog štetnika, voćari se upućuju na praćenje Preporuka za zaštitu bilja koje se redovito objavljuju na mrežnim stranicama Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede (www.savjetodavna.hr/category/preporuka/).

 

dr. sc. Tihomir Validžić, Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede

e-mail: tihomir.validzic@mps.hr