MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE

Agroekologija

Agroekologija, Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Kruškina osa srčikarica – štetnik mladih izbojaka kruške

Kao i svake godine u trećoj dekadi mjeseca travnja započinje let potencijalno opasnog štetnika mladih izbojaka kruške – Kruškine ose srčikarice (Janus compressus F.). Štetnik primarno i najintenzivnije napada krušku (uključujući i japanske sorte kruške „NASHI“ – uzgajane na europskom tlu), dok sporadično napada jabuku, mušmulu, dunju i oskorušu. U klimatskim uvjetima istočne Hrvatske, odrasla osa započinje s letom u trećoj dekadi mjeseca travnja a let traje četiri tjedna. Vrhunac šteta kalendarski se poklapa s 01.svibnjem tekuće godine. Štete na mladim izbojcima čine odrasle ose kao i njihove ličinke. Štetnik je posebno opasan u voćnim rasadnicima jer uništava i zaustavlja rast mladih izbojka kruške nakon cijepljenja (okulacije) tj. komplicira proizvodnju voćnih sadnica. U amaterskim nasadima kruške jači napad u prvim godinama od sadnje, ometa formiranje uzgojnog oblika. Mjere zaštite odnose se na primjenu vizualnih atraktanata te kemijskih (inskticidi) i mehaničkih zahvata.

Kruškina osa srčikarica (Janus compressus Fabricius), eng. Pear shoot sawfly, njem: Perescheutwesp, ubraja se u skupinu periodičnih štetnika ali se posljednjih 15-ak godina može smatrati sve značajnijim štetnikom kruške. Štete na mladim izbojcima jezgričavih voćnih vrsta prave odrasle ose (ženke) i ličinke. Mužjaci ose srčikarice ne prave nikakve štete.

Kukac pripada redu opnokrilaca – Hymenoptera, unutar koje se nalazi relativno mala porodica osa vlatarica – Cephidae. Unutar porodice osa vlatarica jedan od rodova je i rod Janus – koji obuhvaća 13 vrsta koje prave slične ili identične štete na vrhovima mladih izbojaka. Neke od njih su štetnici šumskog drveća. U RH je zabilježena vrsta Janus femoratus Curtis, koja se povremeno javlja kao štetna u klonskim sjemenskim plantažama hrasta lužnjaka. Pojedine vrste iz porodice osa vlatarica su vrlo značajni štetnici strnih žitarica u središnjem dijelu SAD-a.

Osa srčikarica pripada rodu Janus a dobila je domaće ime zbog osobine što ličinke hraneći se, izgrizaju drvenasti dio mladog izbojka (srčiku) dok kora ostaje neoštećena. Ličinke cijeli životni vijek provode unutar izbojka i nemaju dodira s vanjskim svijetom (Slika 1.).

Slika 1. Odrasla ličinka ose srčikarice (dužina 10 mm) u uzdužno razrezanom mladom izbojku kruške (snimio T. Validžić)

Opis šteta i simptomi napada

Osa srčikarica ubraja se u skupinu periodičnih štetnika ali se posljednjih 15-ak godina može smatrati sve značajnijim štetnikom kruške. Ženke napadaju mlade izbojke biljke domaćina kada su duljine 7-15 cm, serijom od 30-ak točkastih uboda raspoređenih u obliku spirale (tzv. „ubodna spirala“). Ženka napada uzastopno nekoliko izbojaka. U svaki napadnuti izbojak ženka polaže samo jedno jaje (Slika 4. i Video zapis 1.).

Kao posljedica napada, vrh izbojka već nakon jednog sata gubi turgor i svija se u obliku luka ili obrnutog slova U (Slike 2. i 3.). U narednim danima nakon napada, vrh izbojka s pripadajućim listićima pocrni i nakon nekog vremena otpada tako da nakon nekoliko tjedana vrh napadnutog izbojka nalikuje na izgorenu šibicu (Slika 11.).

Simptomi napada kruškine ose srčikarice vrlo su vrlo specifični i ne mogu se zamijeniti s napadom neke druge vrste kukaca. Međutim, ove simptome napada, mnogi voćari posebno amateri, zamjenjuju sa simptomima zaraze bakterijskom paleži (Erwinia amilovora) na kruški. Naime, simptomi se mogu vrlo lagano razlikovati jer se kod zaraze bakterijskom paleži ne može pronaći tzv. ubodna spirala oko 10-15 centimetara od vrha izbojka a pocrnjelo lišće i mladi plodovi ne otpadaju nakon nekoliko tjedana nego ostaju na svijenom izbojku sve do jeseni (Slika 6.).

Video zapis 1. Polaganje jaja i simptomi napada Kruškine ose srčikarice na izbojku kruške (snimio T. Validžić)

 

Slika 2. Simptomi napada ose srčikarice na mladim izbojcima trogodišnje sadnice kruške jedan sat nakon napada (snimio T. Validžić)

 

Slika 3. Isto stablo trogodišnje sadnice kruške nakon 15 dana. Na fotografiji je vidljivo kako je osa srčikarica uništila gotovo sve jednogodišnje izbojke (snimio T. Validžić)

 

Slika 4. Simptomi napada ose srčikarice na mladom izbojku kruške 15 dana nakon napada. Na slici se jasno vidi karakteristična „ubodna spirala“ (snimio T. Validžić)

 

Slika 5. Na uzdužnom presjeku napadnutog izbojka kruške (početak rujna), vidi se ličinka ose srčikarice kako izgriza drvo (srčiku) ostavljajući iza sebe pravocrtni hodnik ispunjen grizotinama (snimio T. Validžić)

 

Slika 6. Simptomi napada Bakterijskom paleži (Erwinia amilovora) na vrhu mladog izbojka kruške sorte Santa Maria (Izvor: https://gd.eppo.int/taxon/ERWIAM/photos)

Morfološko-biološke osobine

Kruškina osa srčikarica je kukac vitke i nježne građe, izduženog tijela (7-12 mm.) i dugih ticala. Vrsta ima izraženi spolni dimorfizam tj. ženke su krupnije i lako ih se razlikuje od mužjaka po boji abdomena (Slika 7.). Osnovna boja ženki i mužjaka je crna. Glava je crna osim gornje čeljusti (mandibulae) koja je vrlo uočljive žute boje.  Ticala su duga i nitastog oblika. Zadak je kod ženki crvene do tamno-crvene boje a u mužjaka žute do svjetlo-narančaste boje. Na leđnoj (dorzalnoj) strani, nalazi se stigma svjetlo-žute boje u obliku trokuta (Slika 7.), koja je generalno uz crveni ili narančasti zadak, siguran znak prepoznavanja ove vrste.

Iako je štetnik sporo leteći kukac, ženke i mužjake karakterizira plahost i temperamentnost te im se kod promatranja nije lagano približiti osim za vrijeme kopulacije.

Slika 7. Spolni dimorfizam kruškine ose srčikarice (Janus compressus F.) (snimio T. Validžić)

Ženka posjeduje kratku (2 mm) pilasto nazubljenu i uvlačljivu leglicu (ovipositor) kojom  pravi točkaste ubode, spiralno raspoređene duž izbojka. Ženka u svaki izbojak odlaže samo jedno jaje pri dnu ubodne spirale. Poradi ovakvog načina napada. dolazi do prekida kolanja sokova iznad mjesta uboda te vrh izbojka gubi turgor i svija se. Pojedini autori navode kako postoje naznake da ženka u mjesta uboda ubrizgava i određeni kemijski spoj koji doprinosi još bržem zaustavljanju kolanja sokova. Razlozi zbog kojih ženka pravi karakterističnu točkastu „ubodnu spiralu“ nisu dovoljno istraženi ali se smatra kako time ženka stvara povoljne uvjete za razvoj ličinke.

Jaja kruškine ose srčikarice vrlo su mekana, cilindrično-izduženog (ovalnog) oblika duljine 0,8-1,0 mm i po uzdužnoj osi blago zakrivljena (Slika 8.). Boja se kreće od prozirno bijele do prozirno svjetlo-žute. Embrionalni razvoj jaja u klimatskim uvjetima istočne Hrvatske traje 11-14 dana. Općenito ličinka se ne pili, sve dok se vrh napadnutog izbojka potpuno ne osuši.

Slika 8. Jaja kruškine ose srčikarice ekstrahirana iz abdomena spolno zrele ženke. Dužina jaja iznosi 0,8 mm (snimio T. Validžić)

Ličinke ose srčikarice su bijele do svjetložute boje uz djelomičnu prozirnost. Kada dostignu svoj puni razvoj, ličinke su duge 8-10 mm. U normalnom položaju tijela, ličinka je svijena u obliku slova „S“. Glava ličinke je dobro razvijena. Oči su crne boje. Usni ustroj je razvijen za grizenje. Ličinka pripada tipu protopodnih ličinki kod kojih se razvijaju samo tri para rudimentiranih prsnih nogu (Slike 1. i 5.).

Video zapis 2. Kruškina osa srčikarica – razmnožavanje/kopulacija (snimio T. Validžić)

 

Vrijeme leta štetnika i životni vijek

Uvidom u literaturne podatke može se zaključiti kako kruškina osa srčikarica u klimatskim uvjetima istočne Hrvatske, leti u periodu od 4 tjedna. Zabilježeni početak leta bio je u trećoj dekadi mjeseca travnja i trajao je do kraja druge dekade svibnja. Vrhunac leta i najintenzivnije štete zabilježene su sredinom drugog tjedna leta koji se kalendarski poklapa s 01. svibnjem tekuće godine.

Odrasla osa (imago) leti i pravi štete tijekom toplih i sunčanih proljetnih dana sa srednjim dnevnim temperaturama od 14 °C ili višim. Imago štetnika se inaktivira i ne pravi štete za vrijeme kišnih i izrazito vjetrovitih dana te kada su srednje dnevne temperature ispod 10 °C. Nepovoljne dnevne uvjete za let kao i noć, imago provodi na naličju listova biljke domaćina, zbog čega je vrlo osjetljiv na niske temperature (jutarnji mraz). Temperature ispod 2 °C, značajno utječu na smanjenje populacije ili „infektivnog potencijala“ štetnika.

Međutim, iako je ovogodišnja zima bila relativno blaga, zahladnjenje koje je započelo krajem veljače i početkom mjeseca ožujka usporilo je početak kretanja vegetacije te će – rečeno agronomskim rječnikom, ovogodišnja vegetacija „kasniti“ oko 10-ak dana. Stoga, u trenutku pisanja ovoga teksta (30.04.2022.) još uvijek u Osječko-baranjskoj županiji nisu zabilježeni napadi kruškine ose srčikarice na stablima krušaka.

Životni vijek imaga je kratak i kod ženki iznosi 4-7 dana a kod mužjaka 3-5 dana. Ženke izlijeću s fertilnim jajima te mogu odmah napadati mlade izbojke. Fertilna ženka nosi prosječno 30 jaja što je važan podatak vezano za infektivni potencijal štetnika tj. jedna ženka može u nekoliko dana uništiti 30-ak izbojaka. Pojedine ženke nakratko prekidaju napade te se pare, a zatim ponovno nastavljaju napadati izbojke (Slika 9. i Video zapis 2.).

Slika 9. Parenje imaga (kopulacija) (snimio T. Validžić)

Štetnik prezimljava u napadnutom izbojku kruške kao ličinka (prepupa) u prozirnoj opnenastoj čahurici (hibernacijska komorica – coccon), (Slika 10.). Nakon preobrazbe u mjesecu ožujku i u prvoj polovici mjeseca travnja imago izlijeće iz napadnutog izbojka kroz okrugli otvor promjera 2 mm (Slika 11.).

Slika 10. Opnenasta hibernacijska komorica ličinke kruškine ose srčikarice (sredina rujna) u kojoj ličinka prezimljava (snimio T. Validžić)

 

Slika 11. Vrhovi uništenih mladih izbojaka kruške (rujan-ožujak) u kojoj ličinka prezimljava u stadiju prepupe. Žute kružnice prikazuju izlazne otvore za odraslu osicu (snimio T. Validžić)

Prirodni neprijatelji ličinki kruškine ose srčikarice

Prema literaturnim navodima, ličinke ose srčikarice u jesensko-zimskom periodu parazitiraju kukci (predatori) iz pet identificiranih rodova i to: Eurytoma sp., Tetrastichus sp., Eupelmus sp., Pteromalus sp. i Ichneumonida sp. Ličinke kruškine ose srčikarice parazitiraju i tri roda do sada nedeterminiranih entomopatogenih gljivica. Vezano za navedeno potrebna su daljnja istraživanja kao i pronalaženje prikladnih metoda uzgoja i aplikacije prirodnih neprijatelja u borbi protiv ovoga štetnika.

Metode zaštite

Više autora sredinom prošlog stoljeća kao metodu zaštite preporučuju odrezivanje i spaljivanje napadnutih izbojaka jer ličinka u njima prezimljuje. Naravno ova mjera je provediva u manjim nasadima i solitarnim stablima kruške.

Manji nasadi mogu se zaštititi i uz korištenje vizualnih atraktanata tj. postavljanjem 3-4 žute ljepljive ploče po stablu koje se postavljaju početkom treće dekade mjeseca travnja. Za sada na tržištu ne postoji specifični feromon ili hranidbeni atraktant za osu srčikaricu u cilju povećanja atraktantskog (privlačnog) učinka žute boje.

Na žalost u RH nemamo registrirani insekticidni pripravak za suzbijanje kruškine ose srčikarice ali trenutno postoji vrlo veliki broj (čak 46) insekticidnih ili bioloških pripravaka registriranih za korištenje u zaštiti kruške (fis.mps.hr/trazilicaszb/).

U komercijalnim nasadima kruške ne provode se ciljani tretmani protiv ovoga štetnika zbog vrlo jakog tzv. sporednog učinka insekticida (eng. Side effect) na osu srčikaricu koji se koriste u programu zaštite kruške. Ove činjenice i mnogi profesionalni voćari uopće nisu svjesni. Autor ovih redaka ima primjere starijih solitarnih stabala kruške (50 god.) kao i nasade kruške koji nisu pesticidno tretirani, gdje su štete na mladim izbojcima bile veće od 90 % i vrlo uočljive. Kao ilustracija ove tvrdnje je primjer jednog solitarnog stabla kruške oko 40 godina starosti s procijenjenim relativno malim volumenom krošnje od cca. 20 m3 na kojem je tijekom istraživanja detaljnim brojanjem utvrđeno 185 zaraženih izbojaka. Ova vrlo visoka razina napada govori o činjenici da su ovakva solitarna stabla „izvor zaraze“ za sve nasade u blizini.

Već je od ranije poznato kao su voćne osice dosta osjetljive na kontaktne i sistemične insekticide pa tako (na žalost) i one korisne (parazitske/predatorske/najeznice) iz porodica Pteromalidae, Trichogrammatidae, Ichneumonidae i dr. Recentni primjer za navedeno je primjer iz sjeverne Italije gdje su tijekom 2020/21 godine, poradi velikih šteta na voću/povrću od Smeđe mramorirane stjenice (Halyomorpha halys), u ekosustav probno puštane azijske samurajske osice (Trissolcus japonicus) koje parazitiraju jaja stjenice. Rezultati su pokazali kako je oko 38 % jaja stjenice bilo parazitirano, međutim navedeni rezultati se odnose na ruralne predjele i nasade u ekološkom sustavu proizvodnje. U područjima s intenzivnom (konvencionalnom) voćarskom proizvodnjom, postotak parazitiranih jaja stjenice je bio vrlo mali jer je uporaba insekticidnih pripravaka protiv stjenice drastično smanjila i populaciju azijske samurajske osice.

Kako je životni vijek odrasle ose srčikarice relativno kratak 3-7 dana a imago provodi noć i nepovoljne uvjete za let na naličju listova kruške, pojedini autori preporučuju obaviti dva ciljana insekticidna tretmana (cilj – spriječiti štete koje čini odrasla osica), u razmaku od 15 dana. Prvo tretiranje se može obaviti pred sami početak leta tj. početkom treće dekade mjeseca travnja. Preporuka je koristiti insekticidne pripravke izraženog kontaktnog djelovanja koji imaju duži period rezidualnog djelovanja – deltametrin (Decis 100 EC, Poleci Plus, Ritmus i dr.). Od ostalih sredstava mogu se koristiti pripravci na bazi esfenvalerata (Sumialfa 5 FL), fosmeta (Imidan 50 WG), ekološki pogodan pripravak na bazi piretrina (Asset Five), kao i drugi kontaktni insekticidi. Kod korištenja pripravaka na bazi deltametrina, treba voditi računa o fenofazi razvoja kruške vezano za IPM regulativu (Integrirana zaštita bilja).

Pojedini autori navode kako je utvrđeno da su i ličinke kruškine ose srčikarice vrlo osjetljive na sistemične insekticide iz skupne neonikotinoida (tiametoksam) kada se primjene u ranoj fazi njihovog razvoja (15-25 dana od dana piljenja iz jaja). Iz navedenog se može zaključiti da ako bi se zakasnilo s ciljanim insekticidnim tretmanom na odrasle osice (krajem travnja/početkom svibnja), ipak se može naknadnim tretmanom sistemičnim insekticidom djelovati na smanjenje populacije ose srčikarice u narednoj vegetacijskoj sezoni.

Ovdje je potrebno naglasiti kako je dozvola za korištenje pripravaka na bazi neonikotinoida na otvorenom, poradi zaštite pčela u EU ukinuta.

Zanimljivost za pobornike ekološkog pristupa zaštiti

Na kraju se donosi zanimljivost za voćare hobiste koja se odnosi na nekemijsku zaštitu mladih sadnica kruške uz korištenje obične dječje PVC slamke. Metoda je jednostavna: koristi se uzdužno razrezana slamka koja se reže na manje dijelove (oko 5 cm dužine), kako bi se mogli umetnuti na mladi izbojak između dvije susjedne lisne peteljke. Na slici br. 12 je vidljivo kako vrhovi mladih izbojaka kruške koji su zaštićini slamkom nisu napadnuti dok su nezaštićeni izbojci napadnuti od strane kruškine ose srčikarice (zelene strjelice).

Slika 12. Zaštita mladih izbojaka kruške uz uporabu obične dječje plastične slamke (narančaste strjelice). Zelene strjelice pokazuje napadnute izbojke koji nisu zaštićeni (snimio T. Validžić)

 

dr. sc. Tihomir Validžić

e-mail: tihomir.validzic@mps.hr

 

 

Izvori podataka:

  1. Balachowsky, A., Mesnil, L. (1935): Les insectes nuisibles aux plantes cultivees, Paris, vol. I: 238-241
  2. Chen, S., Hoelmer, K. A., Chen, H., Liu, A., Shanower, T. G. (2004): A review of wheat stem sawfly (Hymenoptera: Cephidae) research in China, J. Agric urban entomology 21(4): 249-256
  3. Ciglar, I. (1988): Integralna zaštita voćnjaka i vinograda, Zrinski Čakovec, str. 97
  4. Coe, R. L. (1953): Handbooks for the identification of British insects. Volume X, part I: Syrphidae. Royal Entomological Society of London, p. 18-21
  5. Frolov, A. N. (2009): Interactive Agricultural Ecological Atlas of Russia and Neighboring
  6. Hoffmeister, T. S. (1992): Factors determining the structure and diversity of parasitoid complexes in tephritid fruit flies Oecologia (Berlin) 89:288-297
  7. Hrašovec, B., Franjević, M. (2007): Pregled značajnijih vrsta šumskih kukaca i njihova osnovna morfološka i biološka obilježja, Šumarski fakultet Zagreb, Skripta str. 9-10
  8. Ivezić, M. (2008): Entomologija, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, str. 34-36
  9. Kišpatić, J., Maceljski, M. (1979): Zaštita voćaka i vinove loze od bolesti, štetnika i korova, Nakladni zavod znanje Zagreb, str. 61-62
  10. Kovačević, Ž. (1950): Primijenjena entomologija I, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, str. 61-63; 103
  11. Kovačević, Ž. (1961): Primijenjena entomologija II, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, str. 145-149.
  12. Maceljski, M. (1999): Poljoprivredna entomologija, Zrinski, Čakovec: str.136-137
  13. Mason, P. G., Huber, J. T. (2001): Biological Control Programmes in Canada, 1981-2000, CABI Publishing New York (Paperback), pp. 96-97
  14. Middleton, W. (1917): Notes on the larvae of some Cephidae, Proceedings of the Enomological Society of Washington. 19: 174-179
  15. Naito, T. Smith, D., Fu-Sheng, H. (1998): Records of Cephidae (Hymenoptera) from China an southeastern Asia, with two new species of Janus stephens, Japanese journal of Entomology, 3(1): 23-28
  16. Oštrec, LJ., Gotlin-Čuljak, T. (2005): Opća entomologija, Zrinski Čakovec: str. 160-170
  17. Scmidt, L. (1970): Tablice za determinaciju insekata, Poljoprivredni fakultet Zagreb, str. 120-125
  18. Tanasijević, N., Simova-Tošić, N. (1987): Posebna Entomologija, Naučna knjiga, Beograd, str. 604
  19. Validžić, T., Ivezić, M., Raspudić, E., Brmež, M., Majić, I. (2010): Suzbijanje ličinki kruškine ose srčikarice: Glasilo biljne zaštite: broj 1/2: 42
  20. Validžić, T., Ivezić, M., Raspudić, E., Brmež, M., Majić, I. (2010): Suzbijanje ličinki kruškine ose srčikarice; 3rd international scientific/profesional conference Agriculure in Nature and Environment Protection, Vukovar: 245-249
  21. Validžić, T. (2010): Suzbijanje ličinki kruškine ose srčikarice (Janus compressus F.), Specijalistički rad, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, str. 35-37
  22. https://www.oliveoiltimes.com/business/samurai-wasp-effective-against-stink-bugs-in-italy/105206
Agroekologija, Ratarstvo, Vijest

Uputa za korisnike TO 10.1.17. Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama

Od 2021. godine poljoprivredni proizvođači mogu koristiti novi tip operacije u IAKS Mjeri 10 – Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene. Pravilnikom o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja (“Narodne novine” br. 23/21) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2021. godinu (“Narodne novine” br. 52/21; 67/2021; 72/21; 97/21) propisani su uvjeti koje trebaju zadovoljiti korisnici IAKS mjere tipa operacije 10.1.17. Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama. Na linku se nalazi detaljna Brošura za korisnike.

Obavezna edukacija

Jedan od osnovnih uvjeta za ostvarivanje potpore za sve korisnike IAKS mjera jest obvezna izobrazba (na tečaju), individualno savjetovanje ili edukacija na demonstracijskoj aktivnosti. Obvezu izobrazbe dužan je ispuniti nositelj ili član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, odnosno odgovorna osoba ili osoba ovlaštena od strane odgovorne osobe u slučaju ostalih organizacijskih oblika poljoprivrednog gospodarstva svake godine tijekom obveznog razdoblja, u trajanju od najmanje 6 sati.

Edukacije organiziraju i provode službenici Ministarstva poljoprivrede Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva na području čitave Republike Hrvatske, a za korisnike su besplatne.

Raspored edukacija nalazi se na mrežnoj stranici Ministarstva poljoprivrede Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva https://www.savjetodavna.hr/. Korisnici mogu sami odabrati i prijaviti se na edukaciju koja im odgovara s obzirom na mjesto i vrijeme održavanja.

Neispunjavanje obveze edukacija ima za posljedicu umanjenje isplate potpora.

Agroekologija, IAKS mjere, Vijest

Evidencije za IAKS mjere 2021.

Poštovani korisnici IAKS mjera Ruralnog razvoja RH 2014. – 2020.

Pravilnikom o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2021. godinu (Mjera 10 – Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene, Mjera 11 – Ekoliški uzgoj, Mjera 14 – Dobrobit životinja) propisano je da svi korisnici koji su potpisom jedinstvenog zahtjeva preuzeli obvezu vođenja evidencija svih radnji, iste vode na na priloženim obrascima iz Priloga 4. navedenog Pravilnika.

Kako bi vam olakšali pristup obrascima, možete ih preuzeti pritiskom na poveznicu (kliknite ovdje).

Agroekologija, Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

Održane radionice o Narančinom trnovitom štitastom moljcu

Održane radionice za poljoprivrednike u sklopu provođenja programa posebnog nadzora karantenskog štetnika Narančinog trnovitog štitastog moljca Aleurocanthus spp. u dolini Neretve i Konavlima.

U organizaciji Ministarstva poljoprivrede, Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva i Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište te Hrvatske agencije za poljoprivredu hranu i selo u periodu od 15. – 16.9.2021. godine održane su radionice za proizvođače agruma na području doline Neretve i Konavala o karantenskom štetniku  Narančinom trnovitom štitastom moljcu (Aleurochanthus spiniferus).

Narančin trnoviti štitasti moljac podrijetlom je iz južne Azije. U Europi je prvi put primijećen 2008. godine, a 2018. godine nađen je u mjestu Vitaljina, Dubrovačko-neretvanska županija, u proizvodnom nasadu mandarina. Važno je naglasiti da je to bio prvi pozitivan nalaz štetnika u RH u prirodnom okruženju.

Riječ je o polifagnom štetniku koji napada brojne biljne vrste, a najznačajniji domaćini su biljke iz rodova Citrus (agrumi), Pyrus (kruške ) i Vitis (loze) na kojima štete prave ličinke i odrasli razvojni stadiji štetnika. Izravne štete nastaju sisanjem biljnih sokova na naličju listova, a neizravne izlučivanjem obilne medne rose i naseljavanjem gljiva čađavica zbog kojih plodovi gube tržnu vrijednost.

 

Narančin trnoviti štitasti moljac (Aleurocanthus spiniferus) predstavlja visok fitosanitarni rizik za mnoge poljoprivredne kulture u Hrvatskoj, osobito za nasade agruma u dolini Neretve.

U cilju sprječavanja daljnjeg širenja karantenskog štetnika na temelju pozitivnih rezultata analiza Ministarstvo poljoprivrede donosi  „Odluke o određivanju demarkiranih područja u kojima se provode mjere za sprječavanje širenja i suzbijanje narančina trnovitoga štitastog moljca –  Aleurocanthus spiniferus (Quaintance)“ (NN 111/2020).

Provođenje mjera radi sprječavanja širenja, suzbijanja i iskorjenjivanja karantenskog štetnog organizma Narančinog trnovitog štitastog moljca (A. spiniferus) propisuje i nadzire Fitosanitarna inspekcija.

Propisane mjere podrazumijevaju uklanjanje i uništavanje pojedinačnih zaraženih biljaka domaćina ili dijelova zaraženih biljaka te primjenu odgovarajućih kemijskih ili bioloških sredstava za zaštitu bilja.

U slučaju sumnje na prisutnost karantenskog štetnika A. spiniferus u nasadu obratite se Sektoru za nadzor poljoprivrede i Fitosanitarni nadzor Državnog inspektorata Republike Hrvatske ili Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu – Centru za zaštitu bilja na sljedeće kontakte:

fitosanitarna.inspekcija@dirh.hr i 01 2375 100 ili czb@hapih.hr i 01 2311 640.

Ivana Tomac Talajić, dipl. ing. agr.

 

Agroekologija, Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Utjecaj klimatskih promjena na pojavu štetnika u usjevima soje

Klimatske promjene donose nove probleme u poljoprivrednoj proizvodnji i utječu na dinamiku pojavnosti štetnih insekata. Posljednjih godina svjedočimo povećanju populacije insekata i pojavi polifagnih štetnika u soji s kojima se u tako velikoj brojnosti nismo susretali ranijih godina. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda protekla dva mjeseca definirana su kao ekstremno topla. Prema mjerenjima srednjih dnevnih temperatura zraka, odstupanja srednje temperature u lipnju 2021., u odnosu na period 1981. – 2010., na području središnje Hrvatske bila su 2 do 4°C, a odstupanje u mjesecu srpnju 2,1 do 2,6°C. Takvi klimatski uvjeti već su krajem lipnja pogodovali jakoj pojavi grinja na soji.

U literaturi se navodi da na soji dolazi obična koprivina grinja (Tetranycus urticae) i atlanska grinja (Tetranycus atlanticus). Radi se o vrlo sitnim grinjama žućkaste boje, jedva vidljivim prostim okom. Štete čine sišući biljne sokove najčešće na naličju lista. U povoljnim uvjetima za njihov razvoj, grinje mogu razviti 10 generacija u vegetaciji. Uslijed jakog napada grinja, biljke zaostaju u rastu što dovodi do znatnog smanjenja prinosa.

Slika 1. Štete na listu uzrokovane grinjom (snimila S. Slovic)

 

Slika 2. Grinje na lišću soje (snimila J. Berić)

 

Slika 3. Štete u usjevu soje uslijed jakog napada grinjama (snimila J. Berić)

 

Krajem lipnja i početkom srpnja na nekoliko je lokaliteta u Sisačko-moslavačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji zabilježena pojava fitofagnih bubamara. Porodica bubamara obuhvaća oko 3500 vrsta i uglavnom su to korisne predatorske vrste, dok je mali broj fitofagnih štetnih vrsta. Literatura kod nas spominje dvadesetčetri-točkastu bubamaru (Subcoccinella vigintiquatuorpunctata) i dvije vrste roda Epilachna. Ličinke fitofagnih bubamara izgrizaju parenhimsko tkivo između žilica lišća, tako da list izgleda kao čipka (slika 5.). Do sada nismo dobili determinacijsku potvrdu o kojoj fitofagnoj vrsti se radi.

Slika 4. Ličinke fitofagne bubamare (snimila: S. Slovic)

 

Slika 5. Štete na listu uzrokovane fitofagnom bubamarom (snimila S. Slovic)

 

Protekla tri tjedna na brojnim povrtnim i ratarskim kulturama, pa tako i na soji bilježimo pojavu stjenica iz porodice Pentatomidae, a dominira smrdljiva zelena stjenica (Nezara viridula). Pretpostavlja se da je ova stjenica podrijetlom iz Etiopije, odakle se proširila u druge tropske i suptropske krajeve, a zbog klimatskih promjena tijekom posljednjih desetljeća proširila se i u do tada hladnije regije.

Tijekom godine, ova stjenica ima 4 do 5 generacija, koje se preklapaju, tako da u usjevima soje trenutno nalazimo sve razvojne stadije. Štete čine sisanjem biljnih sokova iz lista i mahuna soje. U susjednim državama spominje se jači napad mramorne stjenice (Halyomorpha halys) na soji. Na području Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije ovu vrstu nalazimo sporadično. Obje vrste porijeklom su iz tropskih i suptropskih krajeva i polifagni su štetnici.

Slika 6. Smrdljiva zelena stjenica – ličinke (snimila J. Berić)

 

Slika 7. Smrdljiva zelena stjenica – imago (snimila J. Berić)

 

Slika 8. Jaja stjenice (snimila S. Slovic)

 

Prema podacima Poljoprivrednog instituta Osijek, na njihovim selekcijskim poljima 2008. i 2009. godine zabilježen je jak napad zelene smrdljive stjenice i njihova štetnost na soji. Navode štetu u smanjenju broja i kvaliteti zrna (manji sadržaj ulja, smanjena klijavost i dr.). Kod jakih napada ove stjenice u prvim fazama razvoja sjemena soje, može se dogoditi simptom tzv. zelenog sjemenja, što dovodi do odgođene zriobe. Literatura navodi da se kritičnim brojem smatra nalaz 1 zelene stjenice na 0,3 m reda soje.

Tijekom kolovoza i rujna 2020. godine na postrnim usjevima soje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji uočena je jaka populacija gusjenica žute kukuruzne sovice (Helicoverpa armigera). Ova sovica je polifagan štetnik, hrani se na oko 250 biljnih vrsta. Značajne štete pravi na povrtnim kulturama (paprika, rajčica), na kukuruzu, a lani i na postrnoj soji. Gusjenice na soji izgrizaju list i mahune, a posljedica je smanjenje asimilacijske površine i oštećenje zrna.  Ovisno o temperaturama zraka, može imati tri generacije godišnje.

Slika 9. Žuta kukuruzna sovica – gusjenica (snimio S. Keco)

 

U narednim godinama u usjevima soje potrebno je pratiti pojavu stjenica i žute kukuruzne sovice radi eventualne potrebe za tretiranjem. U svijetu se rade istraživanja za mogućnost korištenja bioloških pripravaka kao i mogućnost razvoja otpornosti soje na neke od ovih štetnika. Dok ne dođemo do ekološki prihvatljivijih rješenja trebalo bi razmotriti mogućnost registracije insekticida  jer u Republici Hrvatskoj na ovoj kulturi ne postoji registriran niti jedan insekticid za folijarnu primjenu. Ukoliko bi se javila potreba za tretiranjem imali bi isti problem kao i kod potrebe za suzbijanjem koprivine grinje (Tetranycus urticae), koja se javlja u velikoj mjeri osobito u ovako vrućim  ljetima, a mi nemamo odgovarajuće rješenje jer ne postoji registriran akaricid.

 

Literatura:

  1. Maceljski Milan (1999): Poljoprivredna entomologija
  2. Siniša Jelovčan, Jasminka Igrc Barčić, Tanja Gotlin Čuljak: Novoutvrđene vrste božjih ovčica (Coleoptera: Coccinellidae) U HRVATSKOJ; Entomol. Croat. 2007, Vol. 11. Num. 1-2: 69 – 74
  3. Jelovčan Siniša, Maceljski Milan: Epilachna chrysomelina F. – fitofagna božja ovčica; Galsilo biljne zaštite, 1 – dodatak 2003.
  4. Majić Ivana, Marija Ivezić, Raspudić Emilija, Vratarić Marija,  Sudarić Aleksandra, Brmež Mirjana, Sarajlić Ankica, Matoša Maja: Pojava stjenica na soji u Osijeku, Glasilo biljne zaštite, Sažeci 54. seminar biljne zaštite 2010.

Suzana Slovic, dipl. ing. agr. – Sisačko moslavačka županija

Jadranka Berić,  dipl. ing. agr. – Bjelovarsko-bilogorska županija

Agroekologija, Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

MASOVNA POJAVA ORAHOVE MUHE (Rhagoletis completa) U OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI

Orahova muha (Rhagoletis completa Cresson, Diptera: Tephritidae), eng. Walnut husk fly ili WHF, posljednjih godina je sve značajniji štetnik plodova oraha a štete na plodovima mogu biti veće od 80%. U razvijenim zemljama, uspješna zaštita temelji se na praćenju leta i višekratnoj primjeni sredstava za zaštitu bilja (insekticidi i proteinski mamci), koje su usmjerene na suzbijanje odraslih muha (imaga), prije polaganja jaja u zelenu lupinu ploda. Borbu protiv ovoga štetnika komplicira i nedostatak registriranih insekticida u EU pa tako i u RH a sve poradi IPM regulative (Integrirane zaštite bilja) usvojene u EU. Iako štetnik ima samo jednu generaciju godišnje, zaštitu otežava činjenica kako muha ima vrlo dug period izlijetanja (gotovo dva mjeseca) te da nema prirodnih neprijatelja. Stoga je u svrhu učinkovite borbe protiv ovoga štetnika potrebno poznavanje životnog ciklusa kao i praćenje početka leta imaga, kako bi se mogli odrediti optimalni rokovi za primjenu sredstva za zaštitu bilja.

Slike 1. i 2. Odrasli oblik (imago) orahove muhe. Lijevo-ženka, desno-mužjak (snimio T. Validžić)

 

Početkom mjeseca srpnja 2021. godine, započeto je praćenje leta Orahove muhe na više lokaliteta u Osječko-baranjskoj županiji. Let ovoga štetnika praćen je u većim nasadima oraha kao i na solitarnim (pojedinačnim) stablima na okućnicama. Za praćenje leta korištene su obične žute ljepljive ploče A4 formata uz dodatak sintetičkog hranidbenog atraktanta koji proizvodi mađarska tvrtka Csalomon. Prvi ulov (jedna odrasla jedinka), na žutim ljepljivim pločama zabilježen je dana 18. srpnja u trajnom nasadu oraha u k.o. Popovac (Baranja), nakon čega je ulov svakodnevno rastao eksponencijalno. Imajući u vidu podatke stranih autora a kako su 2020. godini zabilježene vrlo velike štete orahove muhe, bilo je za očekivati ovako jak napad i u 2021. godini.

Zanimljivo je spomenuti kako je na pojedinim lokalitetima u periodu od 01.08.-10.08. na žutim ljepljivim pločama uhvaćeno 320 (solitarno stablo), odnosno 509 imaga (nasad oraha – 5 ha), što je ogromna populacija štetnika (Slika 3.). Ovaj period bi se mogao smatrati vrhuncem (peak) leta orahove muhe u istočnoj Slavoniji. U navedenom periodu moglo se i vizualnim pregledom u krošnji oraha uočiti istovremeno i više od 20 imaga (Video zapis 1.).

Video zapis 1. Mužjak i ženka orahove muhe na stablu oraha neposredno pred kopulaciju (snimio T.Validžić)

 

Analizom skinutih žutih ljepljivih ploča utvrđen je odnos uhvaćenih imaga u razmjeru 58:42 u korist ženki. I pored ove razlike moglo bi se zaključiti kao je sintetički hranidbeni atraktant, podjednako atraktivan i za mužjake i za ženke (Slika 3.).

Slika 3. Dvije žute ljepljive ploče uz dodatak hranidbenog atraktanta na kojima je uhvaćeno ukupno 509 imaga (snimio T. Validžić)

 

Morfološke karakteristike orahove muhe

Odrasli oblik muhe (imago) je crvenkastosmeđe boje (boja može varirati), dužine 5-8 mm sa svjetlo-žutom glavom. Imago ima velike segmentirane oči crne boje tipične za rod Diptera. Oči imaju presijavajući (metalik) efekt, koje zavisno od osvjetljenja mogu izazvati izrazito zeleni ili crveni efekt što voćare amatere može zavarati. Na leđnom (dorzalnom) dijelu prsišta nalazi dobro uočljiv trokutasti štitić žute boje. Krila imaga su prozirna a imaju vrlo karakterističan uzorak omeđen s tri naizmjenične crne pruge od kojih je posljednja u obliku položenog slova V (Slike 1. i 2).

Mužjaci i ženke nemaju izražen spolni dimorfizam tj. površnim pogledom ih nije lako razlikovati. Osnovne razlike su u boji nogu te na završetku zadnjeg članka abdomena (spolni organi). Zadnji članak abdomena kod ženki je izdužen u obliku vrlo kratke cijevi u kojoj se nalazi vrlo oštra leglica. Prvi članci nogu kod ženki su tamnije žute (oker) boje dok su kod mužjaka većim dijelom tamno-smeđe do crne boje (Slike 4. i 5.).

Slike 4. i 5. Boja prvih članaka nogu odrasle muhe. Lijevo-ženka, desno-mužjak (snimio T. Validžić)

 

Imaga su dobri letači i prema podacima Sacramento Valley Orchard Source (sacvalleyorchards.com), mogu letjeti u krugu od pola milje tj. 800 metara. Ovo je vrlo važan podatak za voćare koji imaju nasade u blizini drugih nasada oraha u kojima se ne provode mjere zaštite.

Jaja štetnika su mekana, vretenastog oblika, prozirno-mliječne boje i dužine 0,8-1,0 mm. Oblikom podsjećaju na zrno riže. (Slika 6.).

Slika 6. Jaja ekstrahirana iz abdomena ženke. Na fotografiji se dobro vidi detalj zadnjeg članka abdomena s leglicom (snimio T. Validžić)

 

Ličinke štetnika su u ranim fazama razvoja bijele boje koja u kasnijim stadijima (razvoj traje 3-5 tjedana), prelazi u žutu boju. Odrasle ličinke dosegnu dužinu do 12 mm, nemaju noge i glavu dok im je usni aparat izdužen i crne boje (Slika 7.).

Slika 7. Ličinke orahove muhe u plodu oraha (snimio T. Validžić)

 

Ličinke su jako pokretne i hrane zelenom lupinom ploda (mezokarp) koji tijekom ishrane pocrni a zbog svojih biološko-morfoloških odlika ne mogu izgristi tvrdu ljusku ploda te ne ulaze i ne mogu oštetiti samu jezgru ploda oraha (Video zapis 2.).

Video zapis 2. Ličinke orahove muhe (snimio T.Validžić)

 

Životni ciklus orahove muhe

Nakon prezimljavanja, prve muhe izlijeću iz tla (u klimatskim uvjetima RH – druga dekada mjeseca srpnja) te se intenzivno hrane osam ili više dana kako bi postigle spolnu zrelost. Iako nema literaturnih podataka čime se orahova muha hrani, Prokopy i Roitberg, 1992., navode kako značajan dio svog života, vrste iz porodice Tephritidae (voćne muhe), provode tražeći izvore hrane kao što su medna rosa (eng. Honydew), cvjetni nektar, pelud, kvasac, bakterije i životinjske izlučevine.

Tek izletjele muhe veličine su 4-5 mm te narastu do 9 mm. Nakon što su postigle spolnu zrelost, muhe se pare ali ženke ne odlažu jaja odmah nego je potrebno prosječno sedam dana za sazrijevanje istih, nakon čega ženka započima polaganje jaja u zelenu lupinu ploda. Inkubacija položenih jaja traje 4-7 dana, nakon čega se pile ličinke te započinju s intenzivnom ishranom. Ličinke se hrane zelenom lupinom ploda 3-5 tjedana zavisno od klimatskih faktora, ponajviše temperature zraka. Većina ličinki nakon sazrijevanja napušta plod oraha te pada na tlo gdje se kukulje na dubini 5-10 cm i tu prezimljavaju (Slika 8.). Pojedine ličinke se kukulje u samom plodu oraha gdje i prezimljavaju do proljeća. Literaturni podaci navode kako neke ličinke mogu u stadiju kukuljenja provesti i 2 godine.

Slika 8. Životni ciklus orahove muhe (Izvor: Walnut Husk Fly Biology, Monitoring, and Spray Timing (sacvalleyorchards.com), Universtiy of California

 

Metode zaštite

Preventivne mjere koje smanjuju napad štetnika u nasadima su (ako je moguća,) zimska međuredna obrada tla do 20 cm dubine, čime se zimske kukuljice izlažu niskim temperaturama. Nadalje, prilikom skupljanja plodova potrebno je u nasadu pokupiti i zaražene plodove a zatim ih naknadnom selekcijom izdvojiti i spaliti.

Za sada nije određen kritičan broj ili prag štetnosti kao signal za početak zaštite. Prema web-stranici Walnut Husk Fly Biology, Monitoring, and Spray Timing (sacvalleyorchards.com), ženkama orahove muhe potrebno je prosječno dva tjedna za parenje, razvoj jaja i polaganje u zelenu ljusku oraha. Najučinkovitije vrijeme za aplikaciju insekticida je period kada je ženka spolno zrela tj. od trenutka kada nosi potpuno razvijena jaja do trenutka kada započinje polaganje jaja. Stoga se predlažu tri metode kojima bi se odredio početak prve zaštite:

  1. Praćenje i determinacija uhvaćenih muha na ljepljivim pločama. Nakon što se determiniraju prve uhvaćene ženke, potrebno je laganim stiskom abdomena istisnuti njegov sadržaj (Slika 6.). Ako se u istisnutom sadržaju, koristeći ručnu lupu (10x ili jače), uoče jaja, potrebno je odmah započeti sa zaštitom.
  2. U visoko intenzivnim nasadima oraha, preporučuje se početak zaštite kada se ulovi prva odrasla muha na ljepljivim pločama. U polu intenzivnim nasadima, termin za početak tretmana je naglo svakodnevno povećanje ulova na ljepljivim pločama.
  3. Najmanje preporučljiva metoda je pregled i praćenje ubodnih mjesta na zelenoj lupini ploda koje se mogu prepoznati kao tamne točkice koje mogu lučiti crnu smolu. Termin za početak tretmana je nakon što se pronađe prvi napadnuti plod oraha.

Kemijske mjere zaštite odnose se na primjenu registriranih insekticida. Zaštita oraha obavlja se u nekoliko tretmana u razmaku od 7-14 dana što ovisi o vremenskim uvjetima (kiša) kao i rezidualnog efekta upotrijebljenih pripravaka. Imajući u vidu relativno dug period izlijetanja imaga (oko dva mjeseca), za uspješnu zaštitu bilo bi potrebno obaviti 4-5 tretmana (Šubić i sur., 2014).

Na žalost u RH (slično kao i u EU), za suzbijanje orahove muhe imamo registriran samo jedan kontaktno-želučani pripravak na bazi fosmeta (Imidan 50 WG). Dozvoljena su 2 tretmana u vegetaciji u razmaku o od 14 dana pa se postavlja opravdano pitanje kako i s kojim sredstvima obaviti 4-5 tretmana u nasadima oraha.

Kao metoda zaštite na solitarnim stablima na okućnicama, može se koristiti metoda masovnog ulova tako da se na stablo postavi veći broj žutih ljepljivih ploča (3-10 kom.), koje se mijenjaju jednom tjedno čime će se znatno smanjiti štete na plodovima oraha. Još bolja metoda je ako se uz žute ljepljive ploče vješaju i hranidbeni atraktanti koji su i za naše uvjete financijski pristupačni. Iskustva iz praćenja leta u 2021. godini, pokazuju kako je efekt privlačenja odraslih muha na žute ljepljive ploče 5-7 veći uz korištenje atraktanta. Atraktant je učinkovit na stablu oko 30 dana i ne mora se mijenjati svaki tjedan.

Kako štetnik prezimi u tlu, žute ljepljive ploče mogu se postavljati samo u donjem dijelu krošnje. Postavljanjem 3 žute ljepljive ploče sa atraktantom po stablu većeg volumena, mogu se znatno umanjiti štete na plodovima oraha.

Za više informacija o praćenju leta i provođenju zaštite oraha od ovoga opasnog štetnika, voćari se upućuju na praćenje Preporuka za zaštitu bilja koje se redovito objavljuju na mrežnim stranicama Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede (www.savjetodavna.hr/category/preporuka/).

 

dr. sc. Tihomir Validžić, Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede

e-mail: tihomir.validzic@mps.hr

 

Agroekologija, Hortikultura, Potpore i poticaji, Vijest, Zaštita bilja

Održana demonstracija u Opuzenu

Demonstracijska aktivnost korištenja feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki i mehaničkog uništavanja korova unutar redova višegodišnjih nasada u Opuzenu.

U voćnjaku mandarina Ivana Mihaljevića iz Opuzena, djelatnici Uprave za  stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva dana 15.7. održali su demonstracijsku aktivnost operacije 10.1.12 Korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki i 10.1.16  Mehaničko uništavanja korova unutar redova višegodišnjih za 24 poljoprivrednika korisnika mjera 10 Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene.

Cilj demonstracijske aktivnosti kroz navedene operacije je educirati poljoprivredne proizvođače o pravilnom postavljanju vizualnih lovki za praćenje populacije gospodarski najznačajnijeg štetnika na agrumima –mediteranske voćne muhe, pravilnom determiniranju štetnika i utvrđivanju praga štetnosti. Pojašnjena su načela i važnost integrirane zaštite bilja kao standardom u poljoprivrednoj proizvodnji sukladno Nacionalnom akcijskom planu za postizanje održive uporabe pesticida.

U drugom dijelu demonstracijske aktivnosti proizvođači agruma su upoznati s korovskom florom u nasadima mandarina te je demonstrirana aktivnost suzbijanja korova u višegodišnjim nasadima pomoću roto-drljače. Poljoprivredni proizvođači su na terenu uvidjeli prednosti  i manje nedostatke prilikom rada s ovim priključkom te su educirani o povoljnim učincima mehaničkog uništavanja korova na uzgajanu kulturu, život tla i biološku raznolikost. Održana demonstracija je primjer dobre poljoprivredne prakse s ciljem očuvanja okoliša, ljudskog zdravlja i smanjenja troškova poljoprivrednih gospodarstava.

Ivana Tomac Talajić, dipl. ing. agr.

Agroekologija, Savjet, Zaštita bilja

Vrijeme je za prvo tretiranje američkog cvrčka – prijenosnika zlatne žutice vinove loze!

Zlatna žutica vinove loze, poznata i pod francuskim nazivom Flavescence dorée (FD) jedna je od najštetnijih bolesti vinove loze u Europi. Uzročnik zlatne žutice je fitoplazma (Candidatus Phytoplasma vitis), jednostanični bakterijski organizam, koji živi i razmnožava se u provodnom sustavu biljaka (floemu).

Širenje fitoplazme zlatne žutice vinove loze, posebice u nekim vinorodnim područjima Republike Hrvatske poprima zabrinjavajuće razmjere. Od nekoliko inficiranih trsova do prije nekoliko godina, danas nailazimo na vinograde s pravom epidemijskom slikom zaraze.

Pojava zlatne žutice u Hrvatskoj utvrđena je 2009. godine u Vivodini, Karlovačka županija potom se brzo proširila u vinogradarska područja ostalih županija. Do ove godine zlatna žutica je nađena u vinogradima u Istarskoj, Karlovačkoj, Zagrebačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Varaždinskoj, Krapinsko- zagorskoj, Međimurskoj, Virovitičko-podravskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Sisačko-moslavačkoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj, Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji i Gradu Zagrebu.

U vinogradima u kojima se pojavi vrlo brzo poprima razmjere epidemije, pričinjavajući velike štete u gubitku grožđa i trajnom gubitku zaraženih trsova.

 

Širenje zlatne žutice vinove loze  vrši se putem vektora američkog cvrčka (Scapoideus titanus Ball).

Američki cvrčak utvrđen je u mnogim europskim zemljama, a prisutan je i na gotovo cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Prezimljuje u obliku jaja uloženih u koru dvogodišnje rozgve u malim skupinama (2-4 jaja) ili u nizu od 10 – 12 jaja. Prve ličinke iz jaja počinju izlaziti sredinom svibnja i naseljavaju mladice na donjem dijelu trsa.

Mladice na donjem dijelu trsa gdje se naseljavaju ličinke američkog cvrčka

 

Ličinke cvrčka se hrane uzimajući hranjive tvari iz floema, a zadržavaju se na donjoj strani lišća a ponekad na lisnim peteljkama. Tijekom razvoja ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija od kojih svaki traje oko 10 dana, ovisno o temperaturama zraka. Prva tri stadija su sivkasto bijele boje, četvrti i peti stadij ima šare na leđnoj strani s vidljivim začecima krila. Razvoj ličinki traje do početka srpnja, ukupno oko 50 dana. Odrasli oblici na vinovoj lozi javljaju se od početka srpnja te se zadržavaju do kraja rujna.

Suzbijanje populacije vektora u vinogradima vrlo je važna mjera smanjenja infekcijskog potencijala bolesti koje se provodi upotrebom kemijskih pripravaka.

Ličinka L1 S. titanus

 

Ličinka L2 S. titanus

 

Ličinka L3 S. titanus

 

Ličinka L4 S. titanus

 

Ličinka L5 S. titanus

 

Odrasli oblik S. titanus

 

Američki cvrčak je oligofagna vrsta i cijeli svoj životni ciklus provede na biljkama iz roda Vitis, ali se može hraniti i drugim biljkama (joha i pavitina). Prisutnost ličinki američkog cvrčka obavlja se vizualnim pregledom naličja listova vinove loze ili metodom otresanja od sredine svibnja. Prvi pregledi vrše se na donjim listovima bazalnih mladica.

Ličinka američkog cvrčka na naličju lista vinove loze

 

Prisutnost odraslih oblika prati se postavljanjem žutih ljepljivih ploča na srednju armaturnu žicu u redu vinograda, a izmjenjuju se svaka dva do tri tjedna. Ploče se postavljaju krajem lipnja ili početkom mjeseca srpnja.

Žuta ljepljiva ploča za praćenje američkog cvrčka

 

Odrasli oblik američkog cvrčka na žutoj ljepljivoj ploči

 

S obzirom da nema mogućnosti kurativnog suzbijanja uzročnika bolesti i da oboljeli trsovi vinove loze ostaju trajno zaraženi, preventivne mjere sprečavanja zaraze sastoje se u suzbijanju vektora. Obavezno je suzbijanje vektora – američkog cvrčka insekticidima registriranim u RH u najmanje dva tretiranja: prvo tretiranje obavlja se u skladu s uputama koje se donose i rokovima koji se određuju na temelju redovitog praćenja vektora, drugo tretiranje dva do tri tjedna nakon prvog tretiranja. Treće tretiranje obavlja se u preporučenim rokovima suzbijanja vektora, ovisno o području, ili ako se tijekom

srpnja primjenom žutih ljepljivih ploča utvrdi prisutnost odraslih oblika vektora. Preporučuje se u vinograd veličine do 10 ha postaviti tri žute ljepljive ploče. Ploče se zamjenjuju svaka dva do tri tjedna do kraja rujna. Insekticidi registrirani za suzbijanje američkog cvrčka su nalaze se u tablici 1.

Pripravak

Aktivna tvar

Primjena  u vegetacijskoj sezoni

Karenca

DECIS 2,5 EC

deltametrin

1

21 dan

SUMIALFA SL

esfenvalerat

1

21 dan

CYTHRIN MAX

cipermetrin

1

21 dan

AVAUNT EC

indoksakarb

3

10 dana

ABANTO

piretrin

2

3 dana

KRISANT EC

piretrin

2

3 dana

PYREGARD

piretrin

2

3 dana

ASSET FIVE

piretrin

3

1 dan

Radi zaštita pčela, prije primjene insekticida potrebno je pokositi cvatući pokrov u vinogradu!

Sukladno Naredbi o poduzimanju mjera za sprečavanje širenja i suzbijanje zlatne žutice vinove loze  (Narodne novine 48/2018) osim suzbijanja američkog cvrčka nužno je provoditi:

  • Uklanjanje oboljelih trsova koji pokazuju simptome bolesti zajedno s korijenom
  • Krčenje zapuštenih vinograda u demarkiranom i nezaraženom području.
  • Uništavanje obične pavitine (Clematis vitalba).

Posjednici vinograda obvezni su tijekom vegetacije provoditi vizualne preglede vinove loze te uoče li simptome zaraze odmah izvijestiti Fitosanitarnu inspekciju ili Hrvatsku agenciju za poljoprivredu i hranu – Centar za zaštitu bilja ili Upravu za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede.

 

 

Agroekologija, IAKS mjere, Potpore i poticaji, Program RR, Savjet, Vijest

Novi tip operacije 10.1.17. Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama u IAKS Mjeri 10

Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama je novi tip operacije u IAKS Mjeri 10. Rok za zaprimanje zahtjeva produžen je do 28. lipnja 2021. godine. Sukladno tome produljuje se rok za izmjene ili dopune već podnesenih jedinstvenih zahtjeva do 13. srpnja 2021. godine te rok za zakašnjele zahtjeve do 23. srpnja 2021. godine, kao i rok za dostavu potrebne dokumentacije u pojedinim mjerama.

Detaljnije upute za poljoprivredne proizvođače, korisnike Mjere 10, operacije 10.1.17. Poticanje uporabe stajskog gnoja na oraničnim površinama možete pronaći na linku:

Upute poljoprivrednicima (tekst)

Na mrežnoj stranici Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavljene su i ostale novosti koje propisuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2021. godinu („Narodne novine“ br. 67/21) kojim se uvode nove vrste potpora u Mjeri 10 Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene te Mjeri 14 Dobrobit životinja. Informacije možete pronaći na linku:

 

Produljuje se rok za zaprimanje jedinstvenih zahtjeva do 28. lipnja

Agroekologija, IAKS mjere, Program RR

Mjera 10 Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene 10.1. Plaćanja obveza povezanih s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjenama 10.1.17. Poticanje upotrebe stajskog gnoja na oraničnim površinama (PUS)

Cilj:

Operacija Poticanje unosa stajskog gnoja na oraničnim površinama ima za cilj potaknuti poljoprivredne proizvođače da se korištenjem stajskog gnoja umanji/zaustavi degradacija tla uslijed smanjenja sadržaja organske tvari u tlu.

Korisnici mjere:

Činjenica je kako se dugi niz godina na pojedinim poljoprivrednim ratarskim površinama vrlo rijetko ili nikako ne koristi stajski gnoj. Uslijed trenda smanjenja broja stoke na području Republike Hrvatske, nedovoljne su količine raspoloživog stajskog gnoja za raspodjelu po svim površinama oranica. Nasuprot tome, poljoprivredna gospodarstva koja se bave stočarskom proizvodnjom primjenjuju stajski gnoj uglavnom na vlastitim poljoprivrednim površinama koje su u blizini farme. Na površinama udaljenima od farmi rijetko se ili nikako ne primjenjuje stajski gnoj pa su i te površine oranica podložne degradaciji uslijed smanjenja sadržaja organske tvari. Korisnici mjere su poljoprivredna gospodarstva koja u ARKOD sustavu imaju poljoprivredno zemljište koje se koristi kao oranica.

Obavezna dokumentacija:

  1. Analiza tla
  2. Račun za obavljenu analizu tla
  3. Analiza stajskog gnoja
  4. Račun za obavljenu analizu stajskog gnoja
  5. Petogodišnji plan gnojidbe
  6. Evidencija na Obrascu
  7. Račun o kupljenom stajskom gnoju (samo korisnici koji kupuju stajski gnoj)

Na kojim ARKOD parcelama se provodi?

Poljoprivredno zemljište na kojem se provodi poljoprivredna proizvodnja treba u ARKOD sustavu biti registrirano i označeno kao oranica (neprihvatljive su površine trajnih travnjaka, trajnih nasada, plastenici, staklenici, i ostali načini korištenja poljoprivrednog zemljišta).

Obveze korisnika:

Provesti analize tla na ARKOD parcelama na kojima će se provoditi gnojidba stajskim gnojem.

Gnojidbu provoditi u skladu s obavljenom analizom tla te izraditi i provoditi petogodišnji plan gnojidbe.

Obavezno je korištenje stajskog gnoja (kruti ili tekući) na oranici u količini koja odgovara primjeni dušika iz stajskog gnoja od najmanje 70 kg N/ha do najviše 170 kg N/ha u skladu s minimalnim i maksimalnim količinama stajskog gnoja po hektaru iz Tablice 17. Priloga 1.  Pravilnika o izravnoj potpori i IAKS mjerama ruralnog razvoja („Narodne novine“ br. 23/21, 52/21 i 67/21), dalje u tekstu, Pravilnik.

Korisnik je preuzeo dvogodišnju obvezu provođenja operacije potpisivanjem jedinstvenog zahtjeva na listu A.

Tijekom obveznog razdoblja obavezno je provoditi operaciju na istim površinama u skladu s podnesenim zahtjevom za ulazak u sustav potpore i donesenom Odlukom o ulasku u sustav potpore kojom se utvrđuje obvezna površina.

Korisnik obavezno uz jedinstveni zahtjev prve godine prilikom ulaska u sustav potpore podružnici Agencije za plaćanja donosi na uvid Petogodišnji plan gnojidbe najkasnije do 15. rujna 2021. godine. (prijedlog obrasca plana gnojidbe u privitku)

Korisnik je obavezan voditi evidenciju o provođenju svih radnji na Obrascu 38. iz Priloga 4. Pravilnika

Svake godine tijekom dvogodišnjeg obveznog razdoblja obavezno je završiti izobrazbu ili koristiti individualno savjetovanje ili sudjelovati u demonstracijskoj aktivnosti u trajanju od najmanje 6 sati vezano uz M10.

Važni rokovi:

Korisnik podnosi Agenciji za plaćanja jedinstveni zahtjev na kojem traži ulazak u sustav potpore za PUS na listu A i prijavljuju površine na listu B, a u skladu s propisanim rokovima podnošenja jedinstvenog zahtjeva (U 2021. godini do 28. lipnja 2021.)

Petogodišnji plan gnojidbe,  analizu tla i analizu stajskog gnoja te račun za obavljenu analizu tla i račun za obavljenu analizu stajskog gnoja korisnik dostavlja na uvid podružnici Agencije za plaćanja najkasnije do 15.  rujna 2021. godine.

 

Korisnik koji nema dovoljne količine stajskog gnoja ili nema proizvodnju vlastitog stajskog gnoja dužan je do 15. rujna 2021. godine Agenciji za plaćanja dostaviti presliku računa o kupljenom stajskom gnoju iz kojeg je vidljiva:

– količina kupljenog stajskog gnoja po vrstama stajskog gnoja navedenima u Tablici 17. Priloga 1. Pravilnika

– MIBPG i naziv poljoprivrednika od kojeg je kupljen stajski gnoj.

Za korisnika koji posjeduje stoku količina proizvedenog stajskog gnoja izračunava se na temelju prosječnog broja grla/kljunova evidentiranih u JRDŽ-u u godini koja prethodi godini podnošenja jedinstvenog zahtjeva i godišnjoj proizvedenoj količini dušika u stajskom gnoju po UG iz Tablice 18. Priloga 1. Pravilnika