MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Agroekologija

Agroekologija, Najava, Vijest

Predavanje, radionica i svečanost povodom ljetne ravnodnevnice

Povodom svečanosti obilježavanja ljetne ravnodnevnice ili ljetnog solsticija, biodinamičko gospodarstvo „Drvo Života“, Ministarstvo poljoprivrede i Zadruga za etično financiranje organiziraju 21.6.2019. predavanje, radionicu i Ivanjski krijes u Ugarcima 14., kraj Požege od 18:00 do 22:00 sata.

Namjera je produbiti znanje i spoznaju o događanju koje je prisutno u običajima ljudi ovog kraja te tematski povezati s biljkom koprivom. U lipnju je kopriva u pogodnoj fazi za izradu kompostnog pripravka 504, a svakako je značajno spomenuti njeno svestrano i blagotvorno djelovanje. Kako se u prirodi sve međusobno prožima kopriva ima snagu uspostavljanja reda, također kako se u prirodi izmjenjuju dnevni i godišnji ciklusi značajno je usklađivanje ritmova i frekvencija. U nastavku je izložen program događanja.

18:00 Predavanja:

Kopriva u svakodnevnom životu – Pešut-Pilon Snježana dipl.ing.agr.,

Prirodni ritmovi i frekvencije – Šalata Verica univ.bacc.mus

19:00 Radionica izrade koprivinog pripravka BD 504
21:30 Paljenje Ivanjskog krijesa

Snježana Pešut-Pilon, dipl. ing. agr.

Agroekologija, Savjet, Višestruka sukladnost

Važnost živih organizama u tlu

„Živo tlo je osnovica poljoprivredne proizvodnje“. Ova tvrdnja, počesto može zvučati kao prazna fraza, no ipak je to najdublja istina. Stoga je „oživljeno tlo“, ono koje se razvija uslijed brižljivog gospodarenja, ključ uspjeha svakog dobrog poljoprivrednog gospodarstva. Prskanje pesticidima, upotreba mineralnih gnojiva, specijalnih strojeva, hormona i ostalog čime se danas služi konvencionalna poljoprivreda, samo su „štake“ kojima se takova proizvodnja podupire, što je ujedno dokaz, da je takvo tlo bolesno (dr. Rudolf Steiner).

Izvor: http://geography.name/wp-content/uploads/2016/08/343477.jpg

Što čini žive organizme tla:

  1. bakterije i aktinomicete (oko 40 %) su važne za razgradnju tvari, te fiksaciju dušika iz zraka. Aktinomicete se odlikuju sposobnošću razgrađivanja teško razgradivih spojeva koje ne može razgraditi niti jedna druga skupina organizama (npr. dlake, čekinje, hitin). One tlu daju „miris šumske zemlje“;
  2. alge i gljive (oko 40 %). Za razliku od ostalih mikroorganizama tla, alge mogu obavljati fotosintezu, te same proizvoditi potreban šećer (ugljik), dok gljivice žive većinom u kiselim tlima i specijalizirane su za razgradnju biljnog materijala, osobito onog bogatog ligninom;
  3. gujavice (kišne gliste – oko 12 %) od izuzetnog su značenja za svako tlo. One usitnjuju organsku materiju, luče kalcij, te tako sljepljuju čestice gline i humusa u stabilni tzv. glineno-humusni kompleks koji je vidljiv u obliku nakupina i nepravilnih mrvica, koje gujavice iznose na površinu tla.

U dobrim tlima na kvadratnom metru do 30 cm dubine, može se naći preko stotinu gujavica. Ponegdje ih u literaturi zbog izrazito korisnog rada zovu i „kravicama tla“;

  1. sitne životinjice (mezofauna – oko 3 %). Među ovima su najpoznatije nematode, grinje i neke skupine insekata. Njihova uloga je raznovrsna, ali uvijek povezana sa razgradnjom organske materije;
  2. krupnije životinje (makrofauna – oko 5 %). Ovdje ubrajamo pauke, stonoge, mrave, puževe, krtice i sl. Uloga im je slična kao i kod manjih organizama.

Ukratko, svaki od ovih organizama ima određenu zadaću u tlu, a najvažnije su:

  • usitnjavanje mlade organske tvari, uslijed čega se ujedno povećava i površina dostupna mikroorganizama,
  • daljnja razgradnja (mineralizacija) organske tvari,
  • pretvorba organskih spojeva u humusne,
  • miješanje, transport i povezivanje organskog i mineralnog dijela tla,
  • transport  mikroorganizama u tlu,
  • stvaranje i održavanje pora tla, što je značajno za opskrbu vodom i kisikom,
  • skladištenje minerala (hraniva).

Dakako treba naglasiti, da se organizmi tla ne hrane samo mrtvom organskom materijom, obzirom da su neki od njih i predatori, već između njih postoji „prehrambeni lanac“ i snažna borba za opstanak.

Organizmi tla, osim što razgrađuju organsku materiju i izgrađuju humus, istodobno izlučuju i ugljični dioksid, organske kiseline i druge spojeve, koji „nagrizaju“ minerale tla, te tako oslobađaju hraniva i to ne samo iz humusa već i iz mineralnog dijela tla.

Ostatke nakon žetve svakako bi trebalo vratiti u tlo. Danas se vraća vrlo malo organske materije u tlo, primjerice zrelog stajnjaka. Svjesni podatka da je odnos slame i zrna (prinosa) uglavnom 1:1, treba znati da je spaljivanje slame i strništa čisti gubitak od oko 5-8 tona organske mase po ha.

Po jednom hektaru zemljišta srednje kvalitete u dubini od pet do dvadeset centimetara prema istraživanjima tla, nalazi se oko 140 kg algi i oko 10.000 kg raznih gljivica i bakterija. Također po jednom hektaru zemljišta iste kvalitete i navedenoj dubini sloja zemljišta nalazimo oko 4.200 kg glista i drugih beskralježnjaka. Kada se uzmu svi navedeni parametri flore i faune, računajući i razgradnju bio mase, ukupna količina živih organizama bitnih za održavanje i opstanak prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 25.000 kg po hektaru.

Uskoro nam dolazi vrijeme žetve, stoga jedan mali podsjetnik o poštivanju obveza višestruke sukladnosti. Višestruka sukladnost definirana je člancima 91. do 101. Uredbe (EU) 1306/2013 i Dodatkom II, iste Uredbe, te Pravilnikom o višestrukoj sukladnosti s izmjenama (NN/32/15, 45/16 i 26/18). Pravila višestruke sukladnosti obveznik mora poštivati na svim poljoprivrednim površinama u svom posjedu ili korištenju, te za svu stoku, koju drži bez obzira da li za isto traži potporu ili ne.

Poštujući Uredbu i Pravilnik o dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima (GAEC), uvjet br. 6. –upravljanje žetvenim ostacima, gdje se izričito zabranjuje paljenje slame i strništa. Iznimno je dopušteno samo u cilju sprečavanja širenja ili suzbijanja štetnih organizama bilja o čemu mora postojati službena, naređena mjera.

Kontrolu ispunjavanja propisanih dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta provodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi. Za neodobreno i protupravno spaljivanje žetvenih ostataka predviđeno je umanjenje izravnih plaćanja za tekuću godinu od 15 % do 100 % iznosa, ovisno o jednom ili više propuštanja propisanih mjera i težini posljedica.

Negativni primjeri sa naših polja – spaljivanje žetvenih ostataka

Spaljivanje žetvenih ostataka je najlošiji odabir poljoprivrednika koji to čine, a razloga zbog kojih to nije poželjno, niti potrebno činiti ima na pretek. Navodim samo pet (5) najvažnijih, a to su:

  1. ugrožavanje ljudskih života i imovine,
  2. ugrožavanje divljači,
  3. uništavanje mikroflore i faune u dijelu oraničnog sloja,
  4. gubitak potencijalne organske mase,
  5. zagađenje okoliša dimom.

Preporuka je ne spaljivati žetvene ostatke već ih vratiti u tlo!

Ovim pregledom, očito je, ne treba paliti ostatke usjeva nakon žetve, jer tim činom radimo dugoročnu i nepovratnu ekološku štetu tlu i okolišu.

Stara mudra izreka govori: „Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar“.

Pitanje je trebaju li naše oranice lošeg gospodara ili …?

Ljubomir Duvnjak, dipl. ing. agr.

Agroekologija, Savjet

Čudesni lišajevi

U ekstenzivnim ili zapuštenim voćnjacima vrlo često možemo uočiti lišajeve. Javljaju se na deblu i granama gotovo svih voćnih vrsta, ali najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci.

Što su zapravo lišajevi?

Lišajevi (Lichenes) predstavljaju zajednicu gljiva i jednostaničnih algi ili cijanobakterija (Cyanobacteria). Primjer su simbioze (suživota) koji donosi korist i jednom i drugom organizmu te zajednice. Od gljiva su najčešće zastupljene mješinarke (Ascomycotina), a od algi zelene (Chlorophyta) ili modrozelene alge (Cianophyta). Međusobno se nadopunjuju na način da gljiva opskrbljuje algu vodom i mineralnim tvarima, a alga (ili cijanobakterija) osigurava hranu (šećere) koje stvara fotosintezom. Gljiva ujedno pruža i mehaničku zaštitu te o njoj ovisi oblik i izgled lišaja.

Danas je u svijetu poznato oko 25.000 vrsta lišajeva, od čega je oko 1.000 zabilježeno u Hrvatskoj.

Vegetativno tijelo lišaja naziva se steljka i može biti različito obojena. Boja ovisi o specifičnim pigmentima koje sadrži, a određuje se u suhom stanju jer lišaj često mijenja boju u dodiru s vlagom. S obzirom na tip steljke lišajeve možemo podijeliti na:

  • Koraste lišajeve – cijelom svojom površinom su čvrsto priljubljeni za podlogu i imaju jednostavnu građu. Ne mogu se odvojiti od podloge, a da ne uzmemo i dio podloge. Oko 80% lišajeva pripada ovoj grupi.
  • Listaste lišajeve – jednim dijelom labavo pričvršćeni za podlogu, složenije su građe, sastavljeni od režnjeva. Od podloge se mogu odvojiti nožem.
  • Grmaste lišajeve – labavo pričvršćeni za podlogu, uspravni ili viseći u odnosu na podlogu, izgrađeni od dijelova koji nalikuju grmiću i imaju najsloženiju građu.

Slika 1. Tipovi lišajeva

Lišajevi vodu upijaju iz podloge površinom svoga tijela ili pak usvajaju vodenu paru iz atmosfere. Ovisno o načinu skladištenja vode lišaj lako gubi vodu te tada prelazi u tzv. suho stanje, kada su fotosinteza i životni procesi jako slabi ili zaustavljeni. U uvjetima suše lišaj može dugo preživjeti. Da bi se životne funkcije normalizirale dovoljna je i mala količina kiše. Slab intenzitet fotosinteze razlog je što lišajevi sporo rastu, do 1 cm godišnje.

Razmnožavaju se spolno pomoću spora ili nespolno na nekoliko načina:

  • Regeneracijom – iz odlomljenog dijela tijela stvori se novi organizam
  • Soredijama – loptastim nakupinama koje raznosi vjetar, kiša ili ptice
  • Izidijama – izraslinama prekrivenim korom koje raznose vjetar i kiša.

Slika 2. Shematski prikaz lišajne steljke (izvor: A. Partl, Lišajevi – priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja, DZZP, Zagreb 2009.)

Lišajeve pronalazimo na raznim mjestima – stijenama, tlu, drveću, spomenicima, kostima životinja…

Nanose li štetu voćkama?

Kao što je u uvodu već spomenuto, lišajevi se javljaju u ekstenzivnim ili zapuštenim voćnjacima, na deblu i granama gotovo svih voćnih vrsta. Najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci. Obično se javljaju na starijim voćkama i to u nasadima u kojima izostaje uobičajena zaštita fungicidima. Ukoliko se lišajevi jave u mladim nasadima na jednom ili više stabala pokazatelj su slabe kondicije voćaka, koje su oslabile uslijed utjecaja nepovoljnih uvjeta.

 

Slika 3. Lišajevi na voćki (foto: M. Križanić Božurić)

Lišajevi nisu paraziti – ne ulaze u biljno tkivo i ne crpe „domaćina“. On im služi kao mjesto za život, a lišajevi se razvijaju na samoj površini biljnih organa. Takve organizme nazivamo epifiti. Međutim, lišajevi posredno mogu štetiti voćkama, osobito ako su prisutni u velikom broju, jer smanjuju životni potencijal biljke na kojoj se nalaze. Oni mogu biti stanište i štetnim organizmima.

Na šljivi se najčešće javlja hrastov lišaj (Evernia prunastri), a na orahu žuti lišaj (Xanthoria parietina).

Slika 4. Hrastov lišaj (foto: M. Križanić Božurić)

Slika 5. Žuti lišaj (foto: M. Križanić Božurić)

Na voćkama se još mogu naći lišajevi rodova Parmelia, Parmelina, Ramalina, Platismatia i dr.

Slika 6. Lišaj roda Parmelia (foto: M. Križanić Božurić)

Uobičajena zaštita fungicidima, osobito onima na bazi bakra, dobro ih suzbija pa ostale mjere suzbijanja nisu potrebne.

Jesu li korisni?

Lišajevi su od velikog značaja za sav živi svijet. Naime oni imaju mogućnost naseljavanja područja na kojima nema drugih vegetacija te stvaraju uvjete za naseljavanje ostalih vrsta. Zbog toga ih nazivamo „pionirima vegetacije“. Izraziti su ekstremisti pa podnose hladna ili vruća područja ali i ona siromašna mineralnim tvarima. Kada nastane lišaj takva mjesta obogaćuju humusom stvarajući plodno tlo.

Važnost lišajeva se ogleda i u tome što su najpoznatiji bioindikatori kvalitete zraka odnosno onečišćenja zraka. S obzirom da nemaju mogućnost izlučivanja apsorbiranih tvari iz tijela, odumiru nakon što količina štetnih tvari postane toksična. Prisutnost lišajeva na nekom području potvrda je izuzetne čistoće zraka. Postoje razlike u osjetljivosti na onečišćenje, a najotporniji su korasti lišajevi. Područja na kojima je veliko onečišćenje zraka nazivamo lišajevske pustinje.

S obzirom da naseljavaju zemljišta siromašna mineralnim tvarima na kojima ne rastu biljke (poput tundri na sjeveru) predstavljaju glavnu hranu životinjama tog područja (npr. sobovima). Međutim, neke vrste lišajeva bogate su škrobom (Cetraria islandica – islandski lišaj) te se koriste i za ishranu ljudi – za pečenje kruha i spravljanje drugih jela.

Slika 7. Islandski lišaj (izvor: www.plantea.com.hr)

Široka je primjena lišajeva i u medicini, s obzirom da su iz više vrsta izolirani antibiotici. Svakako najpoznatiji je već spomenuti islandski lišaj kojeg se često naziva biljnim antibiotikom i čiji se ljekoviti oblici najčešće koriste kao sredstva za smirivanje kašlja kod upale gornjih dišnih putova. Ekstrakt islandskog lišaja sastavni je dio nekih pripravaka za liječenje želučanih tegoba, u preparatima za liječenje infekcija kože, u kozmetici za liječenje mladenačkih bubuljica, dermatitisa i mnogih drugih pripravaka.

Neke vrste sadrže aromatična ulja koja se koriste za proizvodnju parfema. Takav je hrastov lišaj (Evernia prunasti) čije ulje djeluje opuštajuće, omogućuje lakši san i ima erotizirajuće djelovanje.

Lišajevi se koriste u tekstilnoj industriji za bojanje tkanina te u proizvodnji lakmus papira. U postupcima proizvodnje se koriste razne kiseline koje sadrže lišajevi.

I na kraju….

Zanimljiv je podatak da su nedavno u južnoj Kini otkriveni fosili lišajeva za koje se procjenjuje da su stari oko 600 milijuna godina. Ako je zaista tako onda se ova simbioza algi i gljiva javila puno prije evolucije biljaka na Zemlji.

Sve navedeno dovodi nas do zaključka da su lišajevi stvarno čudesni.

 Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr.
Viša stručna savjetnica za zaštitu bilja

Agroekologija, Obnovljivi izvori energije, Vijest

Bioplinsko postrojenje OPG-a Vrček

Ulaskom Republike Hrvatske u EU znatno se povećala proizvodnja i korištenje svih obnovljivih izvora energije, kao i energije iz bioplina zbog sve veće potražnje za obnovljivom energijom, kao zamjenom za fosilna goriva. Većina bioplinskih postrojenja koriste bioplin za proizvodnju električne energije u kogeneracijskim postrojenjima, dok se značajno manje koristi toplinska energija. Korištenjem energije iz bioplinskih postrojenja doprinosi se boljoj nacionalnoj energetskoj sigurnosti i ublažavanju štetnih posljedica stakleničkih plinova. U bioplinskim postrojenjima bioplin se proizvodi anaerobnom digestijom, kao biokemijskim procesom u kojem anaerobni mikroorganizmi bez prisutnosti kisika, razgrađuju složene organske tvari u jednostavnije organske spojeve. Radi stabilizacije procesa i optimizacije proizvodnje bioplina u postupku kodigestije, u bioplinskim postrojenjima se može koristiti mješavina različitih sirovina (stajski gnoj, poljoprivredni energetski usjevi, nusproizvodi i ostaci u poljoprivrednoj proizvodnji, organski otpad iz prehrambene industrije i industrije materijala biljnog porijekla, selekcionirani kruti organski komunalni otpad i otpad iz ugostiteljstva). Neka bioplinska postrojenja koriste i kanalizacijski mulj iz postrojenja za obradu otpadnih voda, pri čemu postoji opasnost od ostataka teških metala, zbog čega su  neke države zabranile korištenje takvog digestata na poljoprivrednom zemljištu. Planiranjem i izgradnjom bioplinskog postrojenja, na samom početku se definira količina i vrsta sirovine koja će se koristiti, što će u konačnici utjecati na sastav proizvedenog bioplina.

Bioplin se najvećim dijelom sastoji od metana (40-80%) i ugljičnog dioksida (15-45%), te manjeg udjela sumporovodika, amonijaka, dušika, vodene pare i drugih spojeva. Najvažniji sastojak u bioplinskom postrojenju je energetski bogati metan, koji se putem kogeneracijske jedinice pretvara u električnu i toplinsku energiju. Dobiveni bioplin i njegov sastav značajno utječu na izgaranje bioplina u kogeneracijskoj jedinici, kao i na sastav i temperaturu ispušnih plinova, te količinu i kakvoću toplinske energije. Ovisno o izvedbi bioplinskog postrojenja, sirovini koja se koristi, vremenu retencije i brzini razgradnje određuje se optimalna temperatura, pri čemu je stabilnost anaerobne digestije važan faktor pri određivanju temperaturne razine (psihrofilne, mezofilne ili termofilne).

Cjelokupan koncept bioplinskog postrojenja i korištenja bioplina utječe na ukupnu proizvodnju energije kao i na proizvodnju topline. Pri tome glavni cilj može biti proizvodnja energije (električne i toplinske) uz obradu otpada, ubrizgavanje biometana u mrežu prirodnog plina, ili za korištenje bioplina kao goriva (za transport, rasvjetu, grijanje, sušenje i hlađenje). Na OPG-u Vrček ali i u većini bioplinskih postrojenja najčešće je glavni proizvod električna energija koja se dijelom koristi za vlastite potrebe, dok se preostalim dijelom napaja elektroenergetska mreža. Osim toga u bioplinskom postrojenju važan dio predstavlja održivo korištenje toplinske energije, koja se može koristiti za grijanje i hlađenje vlastitih proizvodnih pogona, za dodatnu proizvodnju električne energije ili za sušenje digestata i drugih poljoprivrednih proizvoda. OPG Vrček uz postojeće postrojenje i svinjogojsku farmu, planira izgradnjom plastenika za uzgoj rajčice povećati korištenje toplinske energije iz bioplinskog postrojenja, a time ujedno povećati proizvodnju i bolju profitabilnost OPG-a.

Mara Bogović mag. ing. agr.
pročelnica Podružnice Varaždinske županije

Agroekologija, Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Štete od viline kosice na lucerni

Nema korijen ni list, ne vrši fotosintezu, pa koristi hranu svog domaćina parazitirajući na njemu. Tankim nitima se ispreplete oko domaćina i sisaljkama (haustorijima) prodire u provodne snopove i koristi asimilate biljke.

Slika 1. Početak parazitacije na lucerni (foto: Ceranić M.)

Slika 2.  Širenje viline kosice po biljci (foto: Ceranić M.)

Slika 3. Širenje viline kosice po usjevu lucerne (foto: Ceranić M.)

Sjeme viline kosice je sivkasto-crno, sitno. Proklije samo ako se nalazi u plitkom sloju tla, a za klijanje je potrebna vlaga.  U nepovoljnim vremenskim uvjetima zadržava klijavost 10-20 godina. Klijanac koristi rezerve iz sjemena, može narasti 2,5-7 cm. Kad pronađe domaćina obavija se oko njega i počinje parazitaciju. Stabljika je veoma tanka crvene boje Širi se na okolne biljke i može pokriti površinu od 3 m². Tijekom ljeta cvijeta (bjelkasti, žućkasti, krem ili crvenkasti cvjetovi). Cvjetovi su dvospolni ugodnog mirisa , pa su primamljivi pčelama zbog nektara i peluda. Svježa biljka nije preporučljiva za ispašu stoke. U kasnu jesen donosi plod (tobolac) svaki sa 3-4 sjemenke. Jedna biljka može proizvesti do 15000 sjemenki, najčešće oko 2000.

Slika 4. Vilina kosica u cvatnji (foto: Ceranić M.)

Mjere suzbijanja

Vilina kosica predstavlja veliki problem, jer se vrlo brzo širi, parazitira na različitim biljnim vrstama i  parazitacijom pokriva veliku površinu, a osim sjemenom razmnožava se i vegetativno, te ju je kad se pojavi vrlo teško iskorijeniti. Suzbijanje se provodi kombinacijom nekemijskih i kemijskih mjera:

– duboko oranje čime sjeme viline kosice dolazi u dublje slojeve tla i ne može pronaći biljku domaćina

– sjetva kultura u plodoredu koji nisu domaćini viline kosice (žitarice, kukuruz)

– sjetva certificiranog sjemena lucerne

– kasnija sjetva biljaka kada se stvaraju nepovoljni uvjeti za nicanje viline kosice (nedostatak vlage)

– košnja i  sprečavanje osjemenjivanja viline kosice na uvratinama, međama, kanalima, pristupnim putevima..

– primjena herbicida

Kemijsko suzbijanje viline kosice

KERB 50 W (propizamid)

– primjenjuje se u količini od 4-5 kg/ha, uz utrošak vode 300-600 l/ha

– primjenjuje se u rano proljeće (nakon prve kosidbe) kad vilina kosica počinje nicati

– suzbijanje je učinkovitije ako nakon prskanja padne kiša

– sredstvo se smije primijeniti samo jednom godišnje na istoj površini

REGLON 200 SL, QUAD-GLOB 200 SL (dikvat)

– primjenjuje se u količini 2 – 2,5 l/ha (200 -250 ml/1000 m2) uz utrošak vode 300 – 500 l/ha (30 – 50 l vode/1000 m2)

– potrebno je tretirati samo ograničeno napadnuto područje uz ostavljanje zaštitne zone oko tretiranog područja

– ako je napadnuto područje prošireno, potrebno je tretirati nakon košnje

COSMIC (glifosat)

– primjenjuje se u količini 0,5 – 0,7 l/ha, uz utrošak vode od 150 – 250 l vode/ha (15 – 25 l/1000 m2).

– vrijeme primjene 5 do 7 dana nakon košnje.

– maksimalno 2 tretiranja godišnje uz najmanje 60 dana razmaka između tretiranja

Samo kombinacijom svih navedenih mjera može se uspješno riješiti problem s ovim parazitom.

dr.sc. Mirna Ceranić

Agroekologija, Vijest

PROJEKT „ECO-FRIENDLY FARMING FOR FUTURE”

Projekt se provodi u okviru strateškog partnerstva Erasmus uz podršku Turske nacionalne agencije i EU. Nositelj projekta je Bilecik Directorate of Provincial Food Agriculture and Livestock | Turkey, a ostali partneri projekta su:

Bilecik Governorship | Turska
Atatürk Horticultural Central Research Institute (Yalova) – Turska,
Bilecik Seyh Edebali University | Turska
Agrarian Association of Young Farmers of Granada (Granada) – Španjolska,
The Centro Operativo e de Tecnologia de Regadio – COTR (Beja) – Portugal,
Slovene Chamber of Agriculture and Forestry – Institute of Agriculture and Forestry Maribor – Slovenija,
Hrvatska poljoprivedno-šumarska savjetodavna služba – Hrvatska.

Tema Eco Friendly Farming For Future (E-COFARM) projekta je provođenje dobre  poljoprivredne prakse poljoprivrednih proizvođača koja štiti  zdravlje ljudi životinja te čuva  okoliš od onečišćenja nastalih usljed upotrebe gnojiva, navodnjavanja te primjenom sredstava za zaštitu bilja.

Tijekom trajanja projekta izradit će se tematski moduli za edukaciju poljoprivrednika na svim jezicima država partnera projekta, nakon čega će se navedeni moduli objediniti i urediti te kao takvi uključiti u izradu knjige – priručnika za poljoprivrednike. Obrazovnim modulima obuhvaćena će biti područja vezana za navodnjavanje, uporabu gnojiva, uporabu  sredstava za zaštitu bilja, te će se dati cjelokupan prikaz  zakonske legislative EU u području poljoprivrede. U sklopu priručnika dati će se tehnološke upute za proizvodnju jabuke, grožđa i rajčice.

Priručnik će također biti dostupan na engleskom jeziku i svim jezicima država partnera. Planira se kreirati web platforma za edukaciju poljoprivrednika na kojoj će biti dostupni svi izrađeni materijali tijekom trajanja projekta.

Za poljoprivrednu proizvodnju vrlo je važno stvaranje informacijske mreže raznih institucija zemalja članica EU  kako bi se saznanja o održivoj  poljoprivrednoj praksi provodila na što većem broju poljoprivrednih gospodarstava EU koja nastupaju na zajedničkom tržištu.


Levent Burgu koordinator projekta  – Bilecik Directorate of Provincial Food Agriculture and Livestock | Turkey

Na sastanku u Granadi definirane su sve teme koje će biti obrađene pojedinim tematskim modulima te su definirani rokovi i oveze svih partnera projekta.

Tijekom boravka u Gradi posjećen je i Andaluzijsko poljoprivredno ribarski institut za istraživanje, savjetovanje i razvoj (IFAPA) kojemu je zadaća doprinijeti modernizaciji poljoprivrednog, ribarskog sektora. Osnovna aktivnost instituta su istraživačka djelatnost u svrhu  povećanja konkurentnosti poljoprivrednika kroz primjenu rezultata istraživanja kao i transfer  novih  tehnologije, te kontinuirano provođenje raznih programa izobrazbe za poljoprivredni i ribarski sektor.

Posjet institutu IFAPA

                                                                                Dunja Prvčić mag.ing.agr
Aleksandra Radić dipl.ing.

Agroekologija, IAKS mjere, Vijest

IAKS mjere Programa ruralnog razvoja – tip operacije 10.1.10. „Održavanje suhozida“

U Kolanu na otoku Pagu 25. svibnja je održana radionica „Izgradnja suhozida“ na kojoj su se savjetnici Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe upoznali sa osnovama izgradnje suhozida, načinima gradnje i tipovima suhozida kao i bitnim značajkama na koje treba obratiti pozornost prilikom gradnje i održavanja suhozida. Na radionici su sudjelovali djelatnici HPŠSS koji rade na IAKS mjerama Ruralnog razvoja 2014. – 2020. Praktični dio radionice volonterski su izveli majstori suhozidari Ivo Butković, prof. i Mladen Šuljić iz Udruge Suhozid iz Kolana.

IAKS mjere ruralnog razvoja iz Programa ruralnog razvoja RH imaju za cilj umanjiti ili zaustaviti negativni utjecaj poljoprivrede na prirodne resurse i bioraznolikost. Tip operacije 10.1.10. „Održavanje suhozida“ jedna je od IAKS mjera iz Programa ruralnog razvoja RH. Zahtjev za potporu za IAKS mjere podnosi se na jedinstvenom zahtjevu na kojem se podnosi i zahtjev za potporu za izravna plaćanja.

Suhozidi su, osim što su dio bogatog kulturnog nasljeđa RH i prepoznatljivo obilježje krajobraza jer se zbog jedinstvene tehnike slaganja kamena bez vezivnog tkiva potpuno uklapa u okolni krajobraz, izuzetno važni i za bioraznolikost.
Suhozide prekriva različita vegetacija poput mahovina i lišajeva, a u pukotinama i između kamenja rastu specifične biljne zajednice divlje flore te su istovremeno važna staništa za kukce, ptice, gmazove i vodozemce.
Ovim tipom operacije sprječava se zarastanje suhozida neželjenom vegetacijom, suhozidi se obnavljaju tradicionalnim metodama i materijalima čime se obogaćuje krajolik, posebno u turističkim krajevima, a istovremeno se štite različite biljne i životinjske vrste koje su bitan čimbenik održive poljoprivredne proizvodnje.
Uvjet za dobivanje potpore za tip operacije 10.1.10. za održavanje suhozida je da je ARKOD parcela na kojoj su registrirani vanjski suhozidi minimalne dužine 30 metara, maksimalna dozvoljena širina suhozida je 2 m, a visina uobičajena za područje na kojem se nalazi. Tijelo suhozida je potrebno kontrolirati minimalno dva puta godišnje, najkasnije do 1. listopada tekuće godine, a obnova se mora provoditi koristeći tradicionalne materijale i način izrade, bez korištenja vezivnog tkiva prilikom slaganja kamena. Neželjena vegetacija koja prorasta suhozid mora se ukloniti ručno, bez primjene herbicida.
Visina potpore iznosi 0,74 eura po dužnom metru održavanog suhozida.

Marin Balabanić, dipl.ing.agr.

Agroekologija, IAKS mjere, Izravna plaćanja, Ratarstvo, Vijest

Izmjene vezane uz poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš („zelena plaćanja“) na obradivim površinama

Kulture koje fiksiraju dušik prihvatljive za ekološki značajne površine su: soja (Glicyne max), lucerna (Medicago sativa), grah (Phaseolus spp), kravlji grašak (Vigna spp.), slanutak (Cicer spp.), djetelina (Trifolium spp.), bob (Vicia faba), leća (Lens culinaris), lupina (Lupinus spp.), grašak (Pisum spp.), grahorica (Vicia spp.), smiljkita roškasta (Lotus corniculatus), grahor satrica (Lathyrus sativus). Ove vrste u jedinstvenom zahtjevu moraju biti navedene kao glavni usjev. Soja prihvatljiva za ekološki značajne površine mora zadovoljiti uvjete:

mora biti proizvedena od certificiranog sjemena genetski nemodificirane soje u količini od najmanje 80 kilograma po hektaru prijavljene površine soje, o čemu korisnik potpora dostavlja podružnici Agencije za plaćanja do 15. listopada 2018. godine sljedeće dokaze:

– kopiju računa o plaćenom komercijalnom sjemenu kojeg koristi te godine ili drugi dokument kojim se može dokazati porijeklo i količina sjemena i

– certifikat s vreće kojeg će mu Agencija za plaćanja nakon poništavanja vratiti ili certifikat o sjemenu uz otpremnicu Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo.

Kultura koja fiksira dušik kao glavni usjev može biti zasijana i kao smjesa s jednom ili više drugih kultura na način da kultura koja fiksira dušik prevladava na površini. Na ekološki značajnim površinama na kojima se uzgajaju kulture koje fiksiraju dušik ne smiju se primjenjivati sredstva za zaštitu bilja. Već od 2015. godine pravilnicima o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja bila je propisana zabrana primjene zaštitnih sredstava na površinama pod ugarom koje su bile prijavljene kao ekološki značajne površine.

Podsjećam da je od ove godine promijenjen faktor za izračun prihvatljivih ekološki značajnih površina:

za kulture koje fiksiraju dušik faktor je 1 (bio je 0,7)

za kulture kratkih ophodnji faktor je 0,5 (bio je 0,3).

Također je propisano da postrni usjevi i zeleni pokrovni usjevi na ekološki značajnim površinama moraju biti prisutni najmanje u razdoblju od 20. kolovoza do 15. listopada 2018. godine. (Ranijim pravilnicima bio je propisan rok sjetve postrnih usjeva i zelenih pokrovnih usjeva na ekološki značajnim površinama.) Na postrnim usjevima i zelenim pokrovnim usjevima na ekološki značajnim površinama također se ne smiju primjenjivati sredstva za zaštitu bilja. Kao postrni usjevi i zeleni pokrovni usjevi priznavat će se mješavine koje se sastoje od barem dviju niže pobrojanih poljoprivrednih vrsta.

Žitarice; zob (Avena sativa), raž (Secale cereale), pšenoraž (Triticale), ječam (Hordeum vulgare)

Trave; talijanski ljulj (Lolium multiflorum), sudanska trava (Sorghum sudanense), sirak-sudanska trava (Sorghum bicolor X Sorgum sudanense), vlasulje (Festuca spp.), vlasnjače (Poa spp.)

Rod kupusnjača: gorušice (Sinapis alba, Brassica juncea, Brassica nigra), krmna rotkva – Rauola (Raphanus sativus L.,var. oleiformis Pers), uljana rotkva (Raphanus sativus),

kanola (Brassica napus ili B. rapa), ozima repica – Perko (Brassica rapa L., cv. Perko),

Leguminoze; grahorice (Vicia spp.), djetelina inkarnatka (Trifolium incarnatum), aleksandrijska djetelina (Trifolium alexandrium), crvena djetelina (Trifolium pratense), krmni grašak (Pisum sativum), lupine (Lupinus spp.), perzijska djetelina (Trifolium resupinatum), grahor satrica (Lathyrus sativus)

Ostalo: facelija (Phacelia tanacetifolia) i heljda (Fagopyrum esculentum).

Osim ovih izmjena, uvedena je dopuna vezana za dimenzije suhozida, kao jednog od obilježja krajobraza koji se za potrebe provedbe zelene prakse priznaju kao ekološki značajne površine:

tradicionalni suhozid najmanje 0,5 m širine, najviše 2 m širine unutar parcele i 4 m na granici parcele, te najmanje 0,2 m visine i najviše 3 m visine.

Izračun ukupnog broja hektara koji predstavljaju ekološki značajnu površinu kao i njegov udio u ukupnom obradivom zemljištu poljoprivrednog gospodarstva korisnicima potpora je raspoloživ u AGRONET-u (EZP kalkulator).

Navedenim Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. godinu, uvode se mjere dobrobiti životinja kao IAKS mjere ruralnog razvoja:

14.1.1. Dobrobit životinja u govedarstvu (mliječne krave, tovna junad, telad)

14.1.2. Dobrobit životinja u svinjogojstvu (odbijena prasad, krmače i nazimice, svinje za tov)

14.1.3. Dobrobit životinja u peradarstvu (brojleri, nesilice, purani).

Korisnici ove potpore obvezni su završiti izobrazbu iz područja dobrobiti životinja u trajanju od minimalno 4 sata u godini. Izobrazba će za korisnike biti besplatna, a provodit će je Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba.

mr. sc. Tatjana Međimurec
načelnica Odjela za ratarstvo
Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba

Agroekologija, Vijest

Energija iz rezidbenih ostataka – prilika za razvoj ruralnih zajednica

Predstavljanjem potencijala agrarne biomase i dokazivanjem njegove upotrebe kao mogućnosti unutar ruralnog razvoja, bioekonomije i kružnog gospodarstva, predstavljeni su ciljevi uP-running projekta

  • povećanje svijesti donositelja odluka o trenutnom stanju, potrebama i prilikama korištenja agrarne biomase,
  • prikazivanje pozitivnih primjera korištenja biomase poljoprivrednih ostataka u poljoprivredi EU,
  • predstavljanje rezultata provedenih istraživanja,
  • uspješno povezivanje sektora poljoprivredne biomase EU i dugoročne financijske potpore putem odgovarajućih sredstava iz proračuna EU.

Prema predviđenom programu sudionicima radionice predstavljene su prezentacije s navedenom tematikom:

  • doc. dr. sc. N. Bilandžija (Agronomski fakultet): Pozicioniranje potencijala i tehnike prikupljanja orezane biomase u sustavu proizvodnje energije,
  • K. Ivančić (Ministarstvo poljoprivrede): Mogućnosti financiranja iz Programa ruralnog razvoja,
  • dr. sc. B. Kulišić (Energetski institut Hrvoje Požar): Energetika i poljoprivreda u okviru bioekonomije,
  • T. Radić (Hrvatska poljoprivredna komora): Projekt uP_running – održivo korištenje rezidbenih ostataka u poljoprivredi + primjer dobre prakse.Nakon zanimljivih predavanja uslijedila je panel rasprava na kojoj su sudjelovali: doc. dr. sc. Krunoslav Karalić (Ministarstvo poljoprivrede), mr. sc. Frane Ivković (Hrvatska voćarska zajednica), Josip Vrbanek, (Nada obrt za proizvodnju i usluge), Darko Grivičić ( EURO-TIM d.o.o.), dr. sc. Vlasta Zanki (HEP ESCO d.o.o.),  Dario Čop (CONDIO d.o.o). Ovom korisnom radionicom zahvaljujući suradnji različitih institucija i predstavnika poljoprivrednih proizvođača pružen je značajan doprinos korištenju biomase u poljoprivredi te su otvorene buduće mogućnosti usmjerene ka izradi smjernica korištenja iste u Republici Hrvatskoj.

dr. sc. Ines Pohajda,
viša koordinatorica za agroekologiju

 

Agroekologija, Program RR, Savjet

Zaštita leptira unutar M10 Programa ruralnog razvoja

Navedenom operacijom se prilagođenim načinima košnje na prostorima kontinentalne i brdske Hrvatske te Istre nastoje se očuvati četiri vrste ugroženih i strogo zaštićenih dnevnih leptira iz roda Phengaris: Veliki livadni plavac (Phengaris teleuis), Zagasiti livadni plavac (Phengaris naustihous), Močvarni plavac (Phengaris alcon alocon) i Močvarni okaš (Coenonympha oedippus).

Leptiri (Lepidoptera) s oko 165 000 opisanih vrsta pripadaju najbrojnijim redovima kukaca. Ovisno o vremenu aktivnosti dijelimo ih na dnevne leptire (Rhopalocera) sa 16 000 opisanih vrsta, Europa 450 vrsta, 12 porodica i na noćne leptire (Heterocera) sa 180 000 opisanih vrsta, Europa 9500 vrsta, oko 80-tak porodica.

Rod Phengaris (=Maculinea) pripada razredu Insecta (kukci), porodici Lycaenidae (plavci). Izniman je po svojoj ljepoti i neobično složenom i osjetljivom životnom ciklusu. Ovaj red obuhvaća pet vrsta leptira prisutnih u centralnoj Europi s granicama koje idu od istoka Francuske, preko Njemačke, Švicarske, Austrije, Češke, Slovačke i jugoistočne Europe. Zanimljivo je da su pojedine vrste ovog roda vezane za određeni tip travnjaka i polažu jaja samo na određenim biljnim vrstama zbog specifične ishrane gusjenica. Još jedna zanimljivost roda Phengaris (=Maculinea) je mirmekofilija ili mutualizam s mravima roda Myrmica, u čijim mravinjacima gusjenica živi sve do preobrazbe u odraslog oblika (Slika 1).

Kod nas obitavaju na prostoru kontinentalne i brdske Hrvatske.

Slika 1. Mravi roda Myrmica i ličinka leptira

Izvor: https://www.nature.com/articles/srep36364

 

Veliki livadni plavac (Phengaris (=Maculinea) teleius, Bergsträsser)

Ova vrsta se u Hrvatskoj može naći na nekoliko lokaliteta u kontinentalnom nizinskom dijelu u Podravini i Međimurju.

Gornja strana krila mužjaka je plavo-zelene bolje, dok je kod ženke tamnija, a plava boja doseže samo do postdiskalnih mrlja. Donja strana krila je u oba spola svijetlo smeđa do siva s postdiskalnim mrljama (Slika 3). Leptire nalazimo od lipnja do kolovoza na vlažnim livadama s biljkom ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis L.) (Slika 2).

 

Slika 2. Ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis L.)

Izvor: https://www.plantea.com.hr/ljekovita-krvara/

Ova vrsta ima jednu generaciju godišnje. Jaja su zelenkasta, glatka i simetrična, a odlažu se pojedinačno na otvorene i redovito košene travne površine. Kod mladih biljaka jaja se odlažu na gornje cvatove, a kod razvijenijih na postrane cvatove. Ovisno o temperaturi, mlade gusjenice se izlegnu nakon četiri do deset dana i rade hodnik niz peteljku koji ispredaju svilom. Crveno smeđe su boje kao i cvat ljekovite krvare, a na glavi imaju crnu mrlju i prozirne dlačice. Hrane se dva do tri tjedna, a u tom su stadiju biljojedi. Nakon četvrtog presvlačenja napuštaju biljku i padaju na tlo. Gusjenicu na tlu pronalazi mrav roda Myrmica, opipa je ticalima, nakon čega gusjenica na zatku izluči kap slatkog soka koju mrav popije. Taj proces se ponavlja, nakon čega se gusjenica napuhne i oblikom tijela imitira ličinku mrava, te je mrav odnosi u gnijezdo, gdje prezimljuje. Najčešće je u mravinjaku jedna gusjenica. Primarni domaćin gusjenicama u Europi je vrsta Myrmica scabrinodis L., iznimno prezimljuju u mravinjacima vrsta M. rubra, M. sabuleti i M. vandeli. Gusjenica se u mravinjaku hrani ličinkama i jajima mrava, a zauzvrat daje mravima slatki sok. Krajem ljeta se začahuri i tako prezimljuje. Kukuljica također proizvodi slatki sok. Krajem lipnja leptiri napuštaju mravinjak u ranim jutarnjim satima, vjerojatno da izbjegnu napade agresivnih mrava i da iskoriste jutarnju vlagu zraka koja pogoduje širenju krila.

Dokazano je da je mortalitet gusjenica leptira u mravinjaku povezan s prisutnošću mravlje kraljice. Razlog tome je što veličina gusjenice odgovara veličini mravljih ličinki koje potencijalno mogu postati ženke odnosno kraljice, pa ih stoga kao konkurenciju mravi radnici ubijaju prema feromonskoj „uputi“ kraljice (Kadi i Pavić, 2010.)

Slika 3. Veliki livadni plavac (Phengaris (=Maculinea) teleius)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Scarce_large_blue

Zagasiti livadni plavac (Phengaris (=Maculinea) nausithous, Bergsträsser, 1779)

U literaturi se nalazi i pod sinonimom Maculinea arcas, Rottemburg. Kod nas se može naći u kontinentalnom nizinskom dijelu u Podravini i Međimurju.

Kod ove vrste izražen je spolni dimorfizam. Gornja strana krila kod mužjaka je svijetlo plava s tamnim i širokim rubom, dok je kod ženki gornja strana krila smeđe boje. Donja strana krila je u oba spola smeđe boje s nizom crnih točkica (Slika 4).

Ova vrsta ima jednu generaciju godišnje, koja leti od kraja lipnja do sredine kolovoza. Stanište im je ograničeno na nekoliko biljaka ljekovite krvare (Sanguisorba officinalis L.) (Slika 2). Jaja su bjelkasta, kuglastog oblika i fino prošarana. Ženka odlaže jaja na sjenokošama u nekošenim kutovima gdje nema previše svjetla. Polažu čak tridesetak jaja iz kojih će se razviti samo par gusjenica. Gusjenice su crveno smeđe boje kako i kod prethodne vrste, razlikuju se po glatkoj, svjetlucavoj koži i kraćim dlačicama u zadnjem stadiju. Prva tri presvlačenja gusjenica živi i hrani se sjemenkama na biljci domaćinu. U ovom periodu, zbog velikog broja položenih jaja, konkurencija je velika, a time i smrtnost (50%). Nakon četvrtog presvlačenja gusjenica napušta biljku domaćina i pada na tlo. Nakon toga počinje proces prihvaćanja gusjenice od strane mrava iz roda Myrmica (M. scabrinodi, M. rubra). U jednom mravinjaku može preživjeti tri do četiri gusjenice. Razlog tome je što je mravinjak vrste Myrmica rubra u prosjeku veći od ostalih vrsta mrava iz ovog roda, a ličinka zagasitog livadnog plavca nešto manja od ostalih vrsta leptira roda (Phengaris (=Maculinea). Velik broj gusjenica ugiba i zbog neprisvajanja od prave vrste mrava domaćina (40%). Gusjenica u mravinjaku provede oko deset mjeseci kao i prethodno opisana vrsta, hrani se ličinkama i jajima mrava te spada tzv. u predatorske vrste. U lipnju odrasli leptiri izlaze iz mravinjaka i hrane se ljekovitom krvarom (Slika 2).

Slika 4. Zagasiti livadni plavac (Phengaris (=Maculinea) nausithous)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Dusky_large_blue

Močvarni plavac (Phengaris (=Maculinea) alcon alcon, Denis & Schiffermüller, 1775)

Ova vrsta u Hrvatskoj  je na području Plitvičkih jezera, Papuka i Grubišnopoljske Bilogore. Ovaj leptir se može naći samo na određenom tipu staništa – vlažnim livadama na kojima raste njegova biljka domaćin plućna sirištara (Gentiana pneumonanthe L.) (Slika 5), ili rjeđe šumska sirištara (Gentiana asclepiadea L.), uz  prisutvo mrava domaćina iz roda Myrmica.

Slika 5. Sirištara (Gentiana pneumonanthe L.) s odloženim jajima močvarnog plavca

Gornja strana krila odraslog mužjaka je tamno plave do ljubičaste boje, bez sjaja, dok je gornja strana krila ženke tamno smeđe boje. Donja strana krila je u oba spola smeđe boje s nizom crnih točkica (Slika 6).

Odrasli močvarni plavci javljaju se tijekom srpnja i kolovoza i nakon oplodnje polažu jaja na biljku domaćina. Nakon desetak dana iz jajašaca izlaze male gusjenice, koje se hrane dijelovima biljke i nakon tri tjedna u toplo predvečerje, kada je aktivnost mrava najveća, gusjenica progrize svoj put kroz cvijet i na svilenoj niti spusti se na tlo. Isto kao i kod prethodno opisanih vrsta, gusjenica na stražnjem dijelu svog tijela izlučuje slatki sok koji privlači mrave, koji ju zbog toga odnose u svoj mravinjak. U mravinjaku se radnici mrava prema gusjenici ponašaju kao prema vlastitim ličinkama – hrane ih i čiste. U proces preživljavanja ličinke leptira uključena je zvučna i kemijska mimikrija. Gusjenice u mravinjaku provode sedam do osam mjeseci te se u proljeće zakukulje blizu izlaza iz mravinjaka.

Slika 6. Močvarni plavac (Phengaris (=Maculinea) alcon alcon)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Phengaris_alcon

Močvarni okaš (Coenonympha oedippus, Fabricius, 1787)

Vrsta je na području Hrvatske utvrđena samo na 6 lokaliteta u sjevernoj Istri.

Gornja strana krila je tamno smeđa, dok je donja žućkasto smeđa. Kod mužjaka je gornja strana krila nešto tamnija i na rubu stražnjih krila nalaze se crne točkice. Ženka ima crne točkice na rubovima i prednjih i stražnjih krila (Slika 7).

Ova vrsta živi na vlažnim livadama (higrofilna vrsta) iako je u predalpskom području Italije, Slovenije i Švicarske zabilježena i na suhim travnjacima. Močvarni okaš ima jednu generaciju godišnje, koja ovisno o sezoni leti krajem svibnja ili početkom lipnja. Ženka leptira u srpnju polaže pojedinačno jajašca na različite trave roda Poa ili Lolium, šaševe roda Carex i Schoenus, te žutu peruniku Iris pseudacorus L. Položena jaja su relativno velika i zelena iz kojih izlazi zelena gusjenica koja prezimljuje. Na proljeće gusjenice ove vrste leptira se zakukulje iznad tla, nakon čega izlaze odrasli leptiri. Odrasli leptiri močvarnog okaša su slabi letači i zadržavaju se uglavnom oko mjesta gdje su izašli iz kukuljice.

Slika 7. Močvarni okaš (Coenonympha oedippus) markiran tijekom istraživanja populacije metodom obilježavanja i puštanja i ponovnog ulova (Kučinić, 2016., Šašić et al., 2015.)

Osim što su zanimljivi zbog svoje ljepote, dnevni leptiri značajni su bioindikatori, tj. organizmi pokazatelji promjena u okolišu, u ovom slučaju travnjaka. Ugroženost pojedine vrste može se utvrditi jedino istraživanjem populacije na terenu i razvijanjem svijesti o očuvanju prirode. Pad broja dnevnih leptira je siguran pokazatelj gubitka biološke raznolikosti. Sve je izraženiji negativni utjecaj čovjeka, koji se ogleda u nestanku livadnih staništa zbog prestanka tradicionalnih poljodjelskih aktivnosti kao što su ispaša stoke i košnja. Također pretjerana uporaba sredstava za zaštitu bilja, gradnja prometnica, hidromelioracijski zahvati i neplansko širenje obradivih površina kao i neplanska gradnja naselja doprinijeli su smanjenju ili nestanku prirodnog staništa leptira.

Renata Bukvić, mag. ing. agr.
dr. sc. Ines Pohajda