MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE

Stočarstvo

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Kontrola i suzbijanje bolesti pčela – praktični prikaz u Đakovu

Demonstracijska aktivnost (DA) „Kontrola i suzbijanje bolesti pčela-praktični prikaz“ održana je 21. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Tomić na području Đakova, Đurđanca i Arduševca u Osječko-baranjskoj županiji. Polaznici DA upoznati su sa štetnicima i neprijateljima pčela, nezaraznim bolestima te zaraznim i nametničkim bolestima pčela. Posebno je demonstrirano na koji način bi pčelari trebali pasivno motriti na etiniozu odnosno malog kornjaša (Aethina tumida).

 

    Prirodno stanište ovog kornjaša su dijelovi Afrike južno od Sahare. Značajno je da na svom prirodnom domaćinu (afrička pčela), etine ne uzrokuju štete osim u prostorijama za vrcanje i skladištenje rezervnog saća i meda. Međutim, kod europske pčele etina nanosi velike štete te uzrokuje njihovo brzo propadanje. Godine 1998. etina se proširila iz Južne Afrike na Floridu, SAD, a uvozom pčelinjeg voska iz SAD-a, etina se 2002. godine proširila na Kanadu (Manitoba). U Egiptu, etina je utvrđena 2000. godine, a u Australiji (New South Wales i Queensland) 2002. godine. U Portugalu je utvrđena 2004. uvozom ilegalnih matica iz SAD-a, ali je oštrim veterinarsko-sanitarnim mjerama suzbijena. Međutim, u rujnu 2014. etina se pojavila u Italiji (Calabria i kasnije Sicilija) i tamo još uvijek nije iskorijenjena. Najveće štete pčelinjoj zajednici nanose ličinke etine koje se hrane pčelinjim leglom, peludom i medom i morfološki su vrlo slični ličinkama voskovog moljca. Zbog globalne trgovine pčelinjim proizvodima, rojevima i pčelinjim zajednicama postoji visoka opasnost daljnje širenje etine u Europi. Posebno su ugroženi pčelinjaci smješteni u toplijim dijelovima umjerenog klimatskog pojasa (južna Europa), na pjeskovitom tlu, u blizini zračnih luka te u blizini mjesta za istovar i pretovar roba iz uvoza (pomorske i riječne luke).

Foto: Ivana Tlak Gajger (etina u crvenom krugu)

Morfologija

Tijelo odraslog kornjaša je ovalnog oblika, duljine 5 – 7 mm i širine 3 – 4.5 mm. Glava je često podvučena pod hitinski štit te stoga nije vidljiva. Na glavi se nalaze kratke antene koje se na krajevima proširuju u kuglice. Cijelo tijelo pokriveno je hitinskim štitom tamno smeđe do crne boje. Krila su prekrivena nježnim dlačicama, a vanjski dijelovi krila kraći su od zatka, tako da je kraj istog vidljiv.

Odrasla etina (Foto: Food and Environment Research Agency (Fera – England))

 

Ličinka je bijele boje, duga 10 – 11 mm i široka 1.6 mm. Prednji i stražnji kraj su zašiljeni. Na leđnom dijelu se nalaze redovi malih bodlji te ima 3 para nogu koje su smještene neposredno iza glave. Diferencijalno-dijagnostički, ličinke etine u usporedbi s ličinkama velikog i malog voskovog moljca te peludnog moljca imaju veći broj slabije razvijenih nogu smještenih na grudima i trbuhu.

Ličinka etine (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

Razvojni ciklus

Etina se razvija potpunom preobrazbom. Tijekom 12 mjeseci etina može imati više generacija potomaka (1 do 6 generacija) ovisno o uvjetima okoliša. Njenom razvoju pogoduju visoka temperatura i vlažnost zraka.

Jaja su bijele boje, veličine 1.5 × 0.25 mm, nalik jajima pčela, ali su manja. Odrasle ženke polažu jaja na saću ili češće u pukotinama i šupljinama unutar košnice u obliku nepravilnih nakupina.

Jaja etine (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

 

Uznemiravanje potiče etine na parenje i polaganje jaja. Odrasla ženka tijekom 12 mjeseci svoga života može proizvesti do 2000 jaja. Nakon 1 – 6 dana iz jaja izlaze ličinke koje se hrane pčelinjim leglom, peludom i medom. Nakon 10 do 14 dana zrela ličinka etine, gmižući prema svjetlu, napušta košnicu i zavlači se u zemlju gdje se zakukulji i nastavlja svoj razvoj. Tražeći pogodno tlo, ličinka etine može prijeći put od nekoliko stotina metara. Naposljetku se zakukulji u zemlji na dubini od 5 do 60 cm. U nepovoljnim klimatskim uvjetima, aktivnost zrelih ličinaka prestaje sve do pojave povoljnih uvjeta za daljnji razvitak. Postotak preživljavanja ličinaka usko je povezan s temperaturom okoline. Pri temperaturi od 30ºC preživljava 100% ličinaka, pri 20ºC preživljava manje od 50%, a pri 10ºC ugibaju sve ličinke. Odrasle jedinke obično se pojavljuju nakon 3 do 4 tjedna, iako se mogu pojaviti u bilo kojem trenutku između 8 i 84 dana ovisno o temperaturama. Etine mogu aktivno letjeti najmanje 10 km, te je mogućnost prenošenja vrlo velika te mogu preživjeti do 9 dana bez vode ili hrane; na saću 50 dana, a na voću i do nekoliko mjeseci.

 

Bolest se najčešće prenosi prirodnim putem jer je etina dobar letač. Međutim, širenju pogoduje globalni promet pčelinjih zajednica i pčelinjih proizvoda te kupoprodaja paketnih rojeva, pčelinjih zajednica, rojeva, saća, voska ili pčelarske opreme. Također, bolest se može proširiti i transportom zemlje, voća ali i alternativnog domaćina (npr. bumbari).

Dijagnoza

Uočljivo je uništeno pčelinje leglo, sluzave naslage te galerije i tuneli po saću jer se ličinke etine hrane leglom, medom i peludom. Također je prisutna i fermentacija i cijeđenje meda koji potamni i miriši na trule naranče. Za lakše utvrđivanje prisutnosti uzročnika mogu se postaviti različiti tipovi klopki. Jednostavna klopka je izrađena od 4mm široke valovite plastike koje se postavljaju na dno i pokraj košnice. Odrasle jedinke uzročnika sakrivat će se od pčela unutar tunela klopke.

Klopke za etinu (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

Nadzor i preventiva

     Redovan pregled pčelinjih zajednica za rano utvrđivanje jer se manji broj odraslih jedinki, jaja i ličinki vrlo teško uoči u košnicama. Presudno je uočiti sve neuobičajene kukce u i oko košnice, u što ranijoj fazi prisutnosti.

U slučaju sumnje na prisutnost etine u RH!

     Hitno obavijestiti najbližu veterinarsku stanicu odnosno nadležno tijelo koje će provesti propisane mjere. Sve sumnjive odrasle jedinke, ličinke ili jaja hitno dostaviti u nacionalni laboratorij i/ili nadležnom tijelu, na identifikaciju. Za dostavu je potrebno koristiti zapečaćenu posudu te uz popratni dopis uključiti što više podataka – ime i adresu, detaljne podatke o pčelinjaku s točnom lokacijom. Ne smiju se slati žive odrasle jedinke, ličinke ili jaja poštom. Najjednostavniji način za pravilno slanje uzoraka jest držanje uzoraka preko noći u zamrzivaču ili stavljanjem uzoraka u 70% – tni etanol.

Prevencija

Važno je održavati higijenu pčelinjaka te pčelarske opreme i prostorije za vrcanje meda. Preporučuje se upotreba svijetlog saća u medištu košnice jer je ono manje privlačno etinama. Iz medišnih nastavaka med se mora izvrcati unutar 1 do 2 dana. Voštane poklopce i saće što prije pretopiti u vosak. Pčelinje zajednice moraju biti zdrave i jake te zaposjedati što veću površinu saća. Preporuča se držanje rezervnog saća u zamrzivaču.

 

Na kraju treba istaknuti da su sudionici bili vrlo zadovoljni tijekom DA, uvijek spremni na otvoreni dijalog, učenje od kolega i spremnost na usvajanje novih metoda i inovacija. Prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nam se pridružila na ovoj DA te je demonstrirala svoja znanja u svezi prepoznavanja etine. Velika zahvala nositelju OPG Tomić, gosp. Željku Tomić koji je uložio mnogo truda u organizaciju i provedbu DA ustupajući pri tome svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA te ostalim pčelarima koji su demonstrirali svoj način prepoznavanja određenih bolesti te njihovu kontrolu i suzbijanje. Posebna zahvala pčelarima Zlatku Bošnjakoviću (Đurđanci) i Ivanu Krizmaniću (Đakovo) koji su nesebično podijelili svoja znanja i vještine. Također, zahvala na trudu kolegi Juri Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ u organizaciji i provedbi DA na području Grada Đakova.

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja

Demonstracijska aktivnost (DA) „Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja“ održana je 13. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Radić na području Majkova u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Polaznici DA upoznati su s holističkim pčelarenjem koji uključuje u sebi dobru pčelarsku praksu i dobru veterinarsku praksu u pčelinjaku. Naime, holistički pristup odnosno razmišljanje analizira sustav i njegova svojstva na integrirani i globalni način, a ne kao zaseban zbroj pojedinih čimbenika koji čine taj sustav. Pojednostavljeno, holistička paradigma u pčelarstvu podrazumijeva harmonizaciju postupaka u tehnologiji pčelarenja i kontroli suzbijanja bolesti pčela te njihovoj preventivi.

 

Također, važnost holističkog pčelarenja još više dolazi do izražaja zbog negativnog utjecaja klimatskih promjena na pčelarstvo te uništavanje prirodnih habitata odnosno bioraznolikosti. Pri tome se ne smije zaboraviti uloga pčela u oprašivanju i njihova sinergija s cvjetnicama što predstavlja temelj održavanja ekološke ravnoteže u biocenozi. Štetan utjecaj klimatskih promjena već se osjeća u pčelarstvu u vidu slabijeg razvoja pčelinjih zajednica u proljeće odnosno slabijeg biološko-uzgojnog potencijala u kasno ljeto, nedostatka nektara i peluda u prirodi zbog učestalih pojava hladnoće, mraza, kiše ili suše te posljedično manje prinosa. Kratkoročne i dugoročne prognoze u svezi očekivanih temperatura s obzirom na razinu emisije stakleničkih plinova nisu obećavajuće (Tablica1) pa UN klimatske konferencije poput COP 26 u Glasgowu (2021) ili COP 27 u Sharm el-Sheikh-u (2022) predstavljaju zadnju nadu da ćemo uspjeti sačuvati planetu Zemlju od nepovratnih promjena.

Kratkoročno

2021 – 2040

Srednjoročno

2041 – 2060

Dugoročno

2080 – 2100

Razina emisije plinova

Očekivana

temp. 0C

Vjerojatni

raspon 0C

Očekivana

temp. 0C

Vjerojatni

raspon 0C

Očekivana

temp. 0C

Vjerojatni

raspon 0C

vrlo niska 1.5 1.2 – 1.7 1.6 1.2 – 2.0 1.4 1.0 – 1.8
niska 1.5 1.2 – 1.8 1.7 1.3 – 2.2 1.8 1.3 – 2.4
srednja 1.5 1.2 – 1.8 2.0 1.6 – 2.5 2.7 2.1 – 3.5
visoka 1.5 1.2 – 1.8 2.1 1.7 – 2.6 3.6 2.8 – 4.6
vrlo visoka 1.6 1.3 – 1.9 2.4 1.9 – 3.0 4.4 3.3 – 5.7

Tablica 1. Projekcija očekivanih temperatura u odnosu na razinu emisije plinova  Izvor: IPPC (2021)

Međutim, još veću zabrinutost pobuđuju projekcije učestalosti ekstremnih temperatura, padalina i oborina te ekstremne suše u sušnim područjima u periodu od deset godina u usporedbi s predindustrijskim dobom između 1850-1900. (Tablice 2,3 i 4).

1850 – 1900 Trenutno 1 0C 1,5 0C 2 0C 4 0C
1x 2,8 x 4,1 x 5,6 x 9,4 x
Granice vjerojatnosti (1.8 – 3.2) (2.8 – 4.7) (3.8 – 6.0) (8.3 – 9.6)

Tablica 2 Projekcija učestalosti ekstremnih temperatura u periodu od 10 godina
Izvor: IPPC (2021)

 

U Tablici 2 se može vidjeti usporedba projekcije učestalosti ekstremnih temperatura u periodu od deset godina s predindustrijskim periodom. Pojednostavljeno, u predindustrijskom razdoblju (1850-1900) u periodu od deset godina bila je jedna godina s ekstremnim temperaturama. Međutim, trenutno je planeta Zemlja zagrijana za 1,1 0C više u usporedbi s predindustrijskim periodom pa je projekcija učestalosti ekstremnih temperatura u periodu od deset godina 2,8 puta veća (raspon vjerojatnost između 1,8 – 3,2) odnosno u periodu od deset godina možemo očekivati tri godine s ekstremnim temperaturama. Međutim, ako se prosječna temperatura planete Zemlje povisi za 1,5 0C onda možemo očekivati 4 godine s ekstremnim temperaturama u periodu od deset godina. Slične projekcije postoje o učestalosti ekstremnih padalina/oborina (trenutno 1,3 x veća vjerojatnost u usporedbi s predindustrijskim periodom – Tablica 3) odnosno ekstremnih suša u poljoprivredi u sušnim područjima (trenutno 1,7 x veća vjerojatnost u usporedbi s predindustrijskim periodom – Tablica 4) u razdoblju od deset godina. Međutim, ako se prosječna temperatura povisi za 20C možemo vjerojatno očekivati dvije godine u periodu od deset godina s ekstremnim padalinama (Tablica 3) odnosno 2,4 godine (raspon vjerojatnosti 1,3-5,8) ekstremnih suša u sušnim područjima u periodu od deset godina (Tablica 4).

1850 – 1900 Trenutno 1 0C 1,5 0C 2 0C 4 0C
1x 1.3 x 1.5 x 1.7 x 2.7 x
Granice vjerojatnosti (1.2 – 1.4) (1.4 – 1.7) (1.6 – 2.0) (2.3 – 3.6)

Tablica 3. Projekcija učestalosti ekstremnih padalina/oborina u periodu od 10 godina

Izvor: IPPC (2021)

1850 – 1900 Trenutno 1 0C 1,5 0C 2 0C 4 0C
1x 1.7 x 2.0 x 2.4 x 4.1 x
Granice vjerojatnosti (0.7 – 4.1) (1.0 – 5.1) (1.3 – 5.8) (1.7 – 7.2)

Tablica 4. Projekcija učestalosti ekstremnih suša u poljoprivredi u sušnim područjima periodu od 10 godina

Izvor: IPPC (2021)

    Posljedice klimatskih promjena neće biti samo lokalne prirode već će imati ogroman globalni učinak na nestašicu vode i hrane, a time i različite socio-ekonomske učinke u vidu gospodarskih i političkih nestabilnosti, migracija ljudi, životinja i biljaka, ali i migracije različitih mikroorganizama i nametnika koji će kao invazivne vrste narušavati postojeću floru i faunu u određenim arealima.

To je razlog zašto smo upravo na ovoj DA težište dali na pravilnoj i pravodobnoj hranidbi pčelinjih zajednica te pripremi pčelinjih zajednica za iskorištavanje pčelinjih paša. Naime, polaznicima su demonstrirani slijedeći načini prehrane pčelinjih zajednica kao i važnost rasporeda odnosno položaja rezervne hrane za zimu:

1. Podražajno prihranjivanje (proljeće – ljeto)

    • pogača (šećerno tijesto) / 2-3 dcl šećernog sirupa 1:1

2. Kasno ljetno – jesensko prihranjivanje

    • 2-3 l dnevno – šećer : voda = 3:2 / 2:1

 

 

Primjer pravilnog rasporeda rezervne hrane u košnici tijekom zimovanja.

 

Košnica A ne udovoljava smjernicama DPP i vrlo vjerojatno će pčelinja zajednica uginuti od nestašice hrane iako će paradoksalno imati velike rezerve hrane u košnici. Međutim, u uvjetima hladnoće i nestašice hrane oko klupka, pčele neće moći proći maleni prostor između donjeg i gornjeg nastavka kako bi došle do obilja meda u gornjem nastavku te će tako uginuti od gladi iako je med bio svega na nekoliko cm udaljen od njih. Košnice B i C pružaju dobar raspored hrane unutar pčelinje zajednice tijekom zime te time bolje uvjete za uspješno prezimljavanje.

 

Također, polaznicima je demonstrirano kako pravilno i pravodobno pripremiti pčelinje zajednice za pčelinje ispaše. Posebice se to odnosi ako se matičnjaci već pojave u pčelinjoj zajednici. Stoga im je demonstrirana Padgenova metoda u uvjetima manjeg broja košnica u pčelinjaku i kada pčelar ima puno vremena za apitehničke aktivnosti.

Padgenova metoda

 

Na zahtjev polaznika upoznalo ih se znacima grabeži na pčelinjaku te kako prevenirati pojavu istog odnosno mjere suzbijanja na pčelinjaku ako se pojave znaci grabeži te je provedeno dijagnostičko tretiranje varooze posipavanjem pčela sa šećerom.

 

Svakako treba naglasiti da je prijenos znanja, vještina i inovacija između savjetnika i polaznika kao i između samih polaznika bio izvanredan s mnogobrojnim pitanjima i odgovorima iz prakse. Kao i na prethodnim DA, druženje se nastavilo uz bogatu raspravu i razmjenu iskustva nakon završetka DA. Nažalost, ovaj puta nismo imali pomoć uvažene prof. Ivane Tlak Gajger koja nam se nije mogla pridružiti zbog sprječenosti, ali smo imali zaista veliku sreću pratiti iznimno nadahnutu demonstraciju kolege Zorana Kajića iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u DNŽ koji je ukazao na holistički pristup u odnosu pčela prema biljkama, posebice agruma, maslina i ostalog voća. Velika zahvala nositelju OPG-a Radić, gosp. Boži Radiću i članovima njegovog OPG-a koji je ustupio svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA, ali i njegovim metodama u tehnologiji pčelarenja koje je pokazao polaznicima. Treba naglasiti odličnu i dugogodišnju suradnju djelatnika Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede s OPG Radić. Također, velika zahvala gosp. Ivi Lopini ispred OPG Lopina na čijem pčelinjaku smo također imali dio demonstracije te posebno gosp. Ljubi Grošeti ispred OPG Grošeta koji nas uvijek oduševi sa svojim rješenjima i bogatim iskustvom. Zahvala i kolegi Juri Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ na njegovim smjernicama tijekom DA.

 

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Kontrola i suzbijanje bolesti pčela – praktični prikaz

Demonstracijska aktivnost (DA) „Kontrola i suzbijanje bolesti pčela-praktični prikaz“ održana je 10. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Čubrilo na području Svete Helene i Svetog Ivana Zeline u Zagrebačkoj županiji. Polaznici DA upoznati su sa kliničkom i pato-anatomskom dijagnostikom kao bitnim čimbenikom u kontroli i suzbijanju bolesti legla i odraslih pčela. Pri tome je naglasak stavljen na varoozu i američku gnjiloću medonosne pčele (AGMP). Polaznicima je demonstrirano kako prepoznati promjene na pčelinjem leglu te kako pravilno postaviti sumnju na bolest u vlastitom pčelinjaku. Također, polaznici su upoznati s činjenicom da je AGMP opasna zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla koja predstavlja prijetnju suvremenoj pčelarskoj proizvodnji. Bolesna pčelinja zajednica slabi, smanjuje se broj odraslih pčela i površina zdravog legla te na kraju ugiba. Uzročnik bolesti je Gram-pozitivna bakterija Paenibacillus larvae koja u nepovoljnim uvjetima tvori ovalne spore koje su vrlo otporne pa u uginuloj i osušenoj ličinki, saću, pčelinjim proizvodima, pčelarskoj opremi i priboru, kao i okolišu ostaju infektivne desetljećima.

 

Patogeneza, klinička slika i stupanj virulentnosti kod AGMP ovise o genotipu bakterije P. larvae. Dosad je utvrđeno pet genotipova P. larvae (ERIC I, ERIC II, ERIC III, ERIC IV, ERIC V) koji se međusobno razlikuju u morfologiji, biokemijskim čimbenicima, virulenciji te čimbenicima koji utječu na virulenciju. Poznavanje raširenosti i dinamike pojavnosti pojedinih genotipova P. larvae na određenom području pruža uvid u patofiziološke procese na razini ličinke / pčelinje zajednice te utječe na procjenu rizika od AGMP jer postoji značajna korelacija između genotipa i pojavnosti vidljivih kliničkih znakova.

 

Sudionicima je demonstrirano kliničko prepoznavanje bolesti na temelju izgleda poklopaca pčelinjeg legla, odnosno izgleda i rasporeda legla na saću, te izgledu propale pčelinje ličinke. Kod sumnje na AGMP poklopci su naborani, uvučeni s tamnim mrljama te nepravilno izgriženim rubovima. Uočljivo je rešetkasto leglo, a bolesna ličinka se pretvara u bezobličnu, smeđu i viskoznu masu. U poodmaklom stadiju ostatak uginule ličinke priliježe uz donju stjenku stanice saća. Pčelinja zajednica se službeno proglašava bolesnom ako su kliničkim pregledom utvrđene promjene svojstvene toj bolesti i laboratorijskom mikroskopskom pretragom razmaska propalih ličinaka utvrđene spore uzročnika.

 

Također, polaznici su upoznati sa spoznajom da se u Republici Hrvatskoj (RH) način sanacije i suzbijanja američke gnjiloće provodi sukladno važećim zakonskim propisima. Mjere suzbijanja predviđaju spaljivanje ili pretresanje bolesne pčelinje zajednice, ali i završnu dezinfekciju opreme, pribora, alata i pčelinjaka. Spaljivanje predstavlja najbrži, najbolji i najskuplji način suzbijanja američke gnjiloće, a pretresanje uključuje narušavanje proizvodnosti pčelinje zajednice i učestale recidive klinički vidljivih znakova karakterističnih za bolest, a ponajviše zbog izostanka ili loše provedbe završne dezinfekcije.

 

Tvrdokoran tijek bolesti, otpornost uzročnika, poteškoće u kliničkoj dijagnostici i suzbijanju učinili su AGMP jednom od najtežih u svijetu. Bolesne pčelinje zajednice bez provedbe posebnih mjera ne mogu ozdraviti, a primjena antibiotika u liječenju bolesti nije dozvoljena zbog moguće pojave rezidua u pčelinjim proizvodima, rezistencije uzročnika te spoznaje da antibiotici djeluju samo na vegetativne oblike bakterije P. larvae, a ne uništavaju spore što doprinosi horizontalnom širenju bolesti u pčelinjacima. Ponekad je bolesnu pčelinju zajednicu najbolje sanirati spaljivanjem zajedno s košnicom i onečišćenim priborom.

 

Nakon provedenih sanacijskih mjera nužno je primijeniti učinkovitu završnu dezinfekciju opreme, pribora i pčelinjaka čiji uspjeh ovisi o izboru dezinficijensa, preporučenoj koncentraciji radnih otopina, načinu i dužini trajanja aplikacije, vrsti mikroorganizama koji se moraju ukloniti te površini/materijalu koji se dezinficira.

 

Tijekom demonstracije ukazano je i demonstrirano polaznicima da se sumnja na AGMP postavlja na temelju svojstvenih znakova na poklopljenom pčelinjem leglu pri kliničkom i/ili patoanatomskom pregledu pčelinje zajednice, a službena potvrda bolesti postavlja se na osnovi pozitivnog laboratorijskog nalaza uzročnika u uginulim ličinkama. U RH bolest se suzbija na temelju Pravilnika o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti i Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u tekućoj godini. Sukladno tome obvezno je klinički pretražiti sve pčelinje zajednice. Nakon postavljene sumnje provodi se laboratorijska dijagnostika. Ovlašteni veterinar mora, zasebno iz svake pojedine sumnjive pčelinje zajednice, uzeti uzorak saća s promijenjenim pčelinjim leglom, veličine 10 x10 cm, umotan u zrakopropusnu ambalažu i poslati ga u službeni laboratorij u svrhu pretraživanja.

 

 

Na kraju treba istaknuti da su sudionici bili izrazito zadovoljni tijekom DA, uvijek spremni na nova pitanja i ideje, raspravu i prijedloge. Ponovo zahvala prof. dr. sc. Ivani Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja nam se pridružila i u Svetoj Heleni nesebično pri tome podučavajući polaznike inovativnim rješenjima u kontroli i suzbijanju bolesti pčela. Velika zahvala nositelju OPG Čubrilo, gosp. Mladenu Čubrilu koji je ustupio svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA te ostalim pčelarima koji su demonstrirali svoj način prepoznavanja određenih bolesti te njihovu kontrolu i suzbijanje. Ne smije se zaboraviti niti trud kolege Jure Ostoića iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ u organizaciji i provedbi DA u Svetoj Heleni.

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

Nekategorizirano, Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja

Demonstracijska aktivnost (DA) „Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja“ održana je 8. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Jakubek na području Zrina u Sisačko-moslavačkoj županiji. Polaznici DA upoznati su sa smjernicama „Dobra pčelarske prakse“ (DPP) kao važnog segmenta održivog pčelarenja. Poglavito se to odnosi na demonstraciju procjene jačine pčelinje zajednice ovisno o godišnjem dobu, stupnju proizvodnosti te geografskom položaju pčelinjaka. Tako su polaznici upoznati da se nakon otvaranja košnice procjenjuje broj gusto zaposjednutih ulica i okvira pokrivenih pčelama te broj okvira zaleženih pčelinjim leglom. Ulica označava prostor između dva okvira. Jačina zajednice se opisuje pojmovima: jaka, normalna i slaba pčelinja zajednica.

 

Međutim, tijekom DA je nekoliko puta naglašeno i demonstrirano da postoje moguća odstupanja u jačini razvoja pčelinje zajednice ovisno o vremenskim prilikama u određenoj godini, stupnju proizvodnosti te geografskom položaju pčelinjaka.

Primjer procjene jačine pčelinjih zajednica

Geografski položaj pčelinjaka:

sve županije smještene u kontinentalnom dijelu RH, Lika i Gorski kotar

Kalendar: rano proljeće (ožujak – travanj) i kasno ljeto (kolovoz – rujan)

Normalna proizvodna pčelinja zajednica:

Broj ulica između okvira u plodištu koje pčele zaposjedaju: minimalno sedam

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno četiri

Sve iznad toga ocjenjuje se kao jaka, a sve ispod toga kao slaba pčelinja zajednica.

 

Geografski položaj pčelinjaka:

sve županije smještene u kontinentalnom dijelu RH, Lika i Gorski kotar

Kalendar: kasno proljeće i rano ljeto (svibanj – srpanj)

Normalna proizvodna pčelinja zajednica:

Broj ulica između okvira u plodištu koje zaposjedaju pčele: minimalno deset

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno sedam

Sve iznad toga ocjenjuje se kao jaka, a sve ispod toga kao slaba pčelinja zajednica.

 

Odstupanje ovisno o stupnju proizvodnosti (pomoćne zajednice – nukleusi)!

Geografski položaj pčelinjaka:

sve županije smještene u kontinentalnom dijelu RH, Lika i Gorski kotar

  1. Kalendar: rano proljeće (ožujak – travanj)

Normalna pomoćna zajednica (nukleus):

Broj ulica između okvira koje pčele zaposjedaju: minimalno tri do četiri

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno dva do tri

  1. Kalendar: kasno ljeto (kolovoz – rujan)

Normalna pomoćna zajednica (nukleus):

Broj ulica između okvira koje pčele zaposjedaju: minimalno pet

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno tri

 

Geografski položaj pčelinjaka:

sve županije smještene u kontinentalnom dijelu RH, Lika i Gorski kotar

Kalendar: kasno proljeće i rano ljeto (svibanj – srpanj)

Normalna pomoćna zajednica (nukleus):

Broj ulica između okvira koje zaposjedaju pčele: minimalno dvije do tri

Broj okvira sa zaleženim pčelinjim leglom: minimalno jedan do dva

 

Polaznicima je također demonstrirano kako pravilno i pravodobno prihraniti pčelinju zajednicu u uvjetima kada nema dovoljno nektara i peluda u prirodi te na koji način pravilno procijeniti aktivnost pčela na letu kao temeljnog akta inspekcije pčelinje zajednice prije otvaranja košnice.

Posebice se upoznalo sudionike DA sa znacima grabeži na pčelinjaku te kako prevenirati pojavu istog odnosno mjere suzbijanja na pčelinjaku ako se pojave znaci grabeži. Naime, grabež predstavlja način širenja mnogih uzročnika bolesti između pčelinjih zajednica unutar jednog i više pčelinjaka.

 

U konačnici treba naglasiti da je atmosfera prijenosa znanja i vještina tijekom DA bila na visokom nivou s mnogobrojnim pitanjima i prijedlozima sudionika oko rješavanja određenih tehnoloških i zdravstvenih problema kao i spoznaja da je druženje nastavljeno i nakon završetka DA. Kao i na prethodnoj DA imali smo zadovoljstvo slušati i pratiti smjernice tijekom demonstracije od strane prof. dr. sc. Ivane Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iskrena zahvala nositelju OPG Jakubek, gosp. Zdenku Jakubeku koji je ustupio svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA, ali i njegovim inovativnim rješenjima u tehnologiji pčelarenja koji je nesebično podijelio s ostalim polaznicima. Također, zahvala predsjedniku pčelarske udruge iz Dvora gosp. Dragi Arbutini i pčelaru Mili Komljenu koji su demonstrirali svoj način tehnologije pčelarenja, ali su također puno pomogli oko organizacije i provedbe DA. Zahvala i kolegi Juri Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ na njegovim savjetima, idejama te smjernicama tijekom DA.

dr. sc. Zlatko Tomljanović

voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

 

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Kontrola i suzbijanje bolesti pčela – praktični prikaz

Demonstracijska aktivnost (DA) „Kontrola i suzbijanje bolesti pčela-praktični prikaz“ održana je 3. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Marjanović na području Pivara u Brodsko-posavskoj županiji (BPŽ). Polaznici DA upoznati su sa spoznajom da se pod uzrocima uginuća podrazumijevaju nepovoljan utjecaj pesticida; deponiranje štetnih ostataka akaricida u vosku i drugim pčelinjim proizvodima; virusne, bakterijske, nametničke i bolesti uzrokovane plijesnima; novi načini hranidbe pčela; stres uzrokovan pretjeranom uporabom akaricida i selidbama pčelinjih zajednica; promjena klimatskih i pašnih uvjeta; nepravilno liječenje pčelinjih zajednica te provođenje loše pčelarske prakse.

Pri tome je naglašeno da postoji mogućnost regionalnih geografskih razlika, pa uzrok uginuća u sjevernoj Hrvatskoj ne mora biti jednak uzroku uginućima u gorskoj ili južnoj Hrvatskoj. Također, grinju V. destructor kao primarnog okidača koji uzrokuje stres ne bismo smjeli gledati izdvojeno s obzirom na pogreške u hranidbi i tehnologiji pčelarenja. Razumljivo je da stres dovodi do aktiviranja različitih sekundarnih uzročnika bolesti (bakterije, virusi, gljivice) koji sami ne bi mogli izazvati velika uginuća, ali u stresnim uvjetima postaju vrlo opasni za pčelinju zajednicu.

Također je bitno definirati pojam „zdrava pčela“. U humanoj i veterinarskoj medicini postoje manje-više poznati parametri koji mogu govoriti o relativnom zdravlju ljudi, odnosno životinja. Pčelinja zajednica smatra se jednim super-organizmom, pa bi umjesto termina „zdrava pčela“ trebalo rabiti termin „zdrava pčelinja zajednica“. Naime, s gledišta opstanka pčelinje zajednice nije toliko bitno ako je u zajednici bolesno nekoliko stotina pčela. To će, doduše, oslabjeti zajednicu, ali vjerojatno neće dovesti do njezina uginuća. Stoga je pravilnije govoriti o zdravlju pčelinje zajednice.

 

Tijekom DA polaznicima je demonstrirano dijagnostičko tretiranje varooze, kontrola i suzbijanje varooze. Naime, varooza je nametnička bolest pčela i pčelinjeg legla uzrokovana grinjom Varroa destructor. Ženke nametnika žive na odraslim pčelama i hrane se hemolimfom, a jajašca nesu uz pčelinje leglo. Razvojni oblici hrane se hemolimfom pčelinjih kukuljica, pa se znakovi bolesti očituju na leglu i odraslim pčelama. Kako broj grinja u pčelinjoj zajednici raste, pčelinja zajednica slabi i na kraju posve propada. Stoga se preporučuje odrediti približan broj varoe u zajednicama kako bi se odredio pravodoban početak tretiranja zajednica protiv varooze. Taj postupak zove se dijagnostičko tretiranje varooze (vidjeti detaljnije na https://www.savjetodavna.hr/2021/04/12/cetvrti-pcelarski-nefertiti-demo-dogadaj-u-hrvatskoj-u-2021/)

 

Približan broj varoe u zajednicama može se odrediti:

  • kontrolom prirodnog dnevnog pada
  • otklapanjem trutovskog legla
  • posipanjem šećera u prahu po pčelama
  • ispiranjem pčela (agresivna metoda)

U pravilu se provodi posipavanje šećera u prahu po pčelama s dvostrukim prosijavanjem. Pri tome se kao mjera koristi manja plastična posuda od 120 ml koja se napuni s pčelama (trebalo bi biti između 40 – 50 g pčela skupljačica). Preporuka je da se pčele stresu s mednog okvira koji se nalazi odmah do legla.

 

U drugu posudu, zapremine oko 800-900 ml stave se 2 jušne žlice (oko 35 g) šećera u prahu. Ta posuda ima na sebi sito na vrhu kroz koje pčele ne mogu proći. Zatim se pčele brzo prebace iz manje posude u veću posudu sa šećerom i nježno tresemo posudu oko 60 sekundi. Nakon toga odložimo veću posudu na stranu i pričekamo 3 minute te zatim snažno protresemo i ispraznimo sadržaj posude kroz sito na njezinom vrhu na drugo sito te nastavimo prosijavati još nekoliko minuta. Veličina rupica na drugom situ ne smije biti veća od varoe. Radi lakšeg brojanja varoe preporuča se, nakon završetka prosijavanja, istresti sadržaj na bijeli papir kako bi točno utvrdili broj prisutne varoe.

 

Nametnička grinja V. destructor ima važnu ulogu pri pojavnosti i širenju drugih bolesti pčela, posebice zbog imunodepresivnog učinka na staničnoj i “humoralnoj” razini imunosnog sustava invadirane pčelinje zajednice te mogućnosti mehaničkog prijenosa uzročnika bolesti pčela, poglavito virusa kojima služi kao mehanički i/ili biološki vektor i rezervoar infekcije.

Također, polaznicima DA demonstrirano je kako raditi kontrolu i suzbijanje varooze u kontejnerskom pčelarenju s naglaskom na ranu dijagnostiku varooze i ostalih zaraznih i nametničkih bolesti koje uzrokuju velika uginuća pčela na pčelinjacima.

 

Posebice se naglasilo i demonstriralo provođenje Dobre veterinarske prakse u pčelinjaku uz primjenu odobrenih odnosno registriranih veterinarsko-medicinskih proizvoda (VMP) u suzbijanju varooze kako bi se zaštitile pčele ali i okoliš zbog posredne uloge pčela kao jamca održavanja ekološke ravnoteže u biocenozi prilikom oprašivanja voćnih i ratarskih kultura.

Treba istaknuti da su sudionici bili zadovoljni i raspoloženi tijekom DA te su postavljali mnoga zanimljiva pitanja uz istovremene prijedloge za rješavanje određenih problema iz njihove prakse. Posebna zahvala prof.dr.sc. Ivani Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja se odazvala našem pozivu i nesebično podijelila svoje bogato znanstveno-stručno znanje i iskustvo sa pčelarima. Velika zahvala nositelju OPG Marjanović, gosp. Dragutinu Marjanoviću koji je ustupio svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA te pčelarima Robertu Crljenkoviću i Miji Kuriću koji su demonstrirali svoj način kontrole i suzbijanja varooze. Također, zahvala i kolegi Juraju Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ koji je uložio ogroman trud u organizaciji i provedbi DA u Pivarama.

dr. sc. Zlatko Tomljanović

voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu

 

Govedarstvo, Stočarstvo, Vijest

Završno predstavljanje rezultata projekta NEFERTITI

Završno predstavljanje rezultata projekta NEFERTITI i predstavljanje priručnika za uzgajivače goveda pod nazivom Sustav mesnog pašnog govedarstva na području Republike Hrvatske (autori Rodoljub Džakula, Ante Ivanković, Dario Zagorec), održati će se 29. rujna 2022. (četvrtak) s planiranim početkom u 14:00 sati na OPG-u Seoski turizam Rakić, u mjestu Čabraji nedaleko od Križevaca u Koprivničko-križevačkoj županiji. Predstavljanje će se održati za sve članove mreže Ekološki sustavi u stočarstvu (Mreža/HUB 3) te za druge goste (ograničen broj sudionika).

Poziv s predviđenim programom se nalazi na POVEZNICI.

Sve detaljnije informacije možete dobiti putem maila dario.zagorec@mps.hr ili mob. 091/4882-775.

Stočarstvo, Vijest

Završni webinar NEFERTITI: “Nasljeđe Nefertiti za budućnost demo farmi u Europi”

Završni webinar NEFERTITI: “Nasljeđe Nefertiti za budućnost demo farmi u Europi” održat će se 20. rujna!

Završni webinar NEFERTITI: “Nasljeđe Nefertiti za budućnost demo farmi u Europi” održat će se 20. rujna od 14.00 do 17.00 sati po srednjoeuropskom vremenu.

Tijekom webinara bit će predstavljena glavna postignuća projekta NEFERTITI. Fokus će biti na:

  • “Dobre prakse za poboljšanje vaših demonstracijskih događaja i aktivnosti na farmi” (FarmDemo priručnik);
  • “Kako demonstracije poljoprivrednih gospodarstava aktiviraju lokalne sustave znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS)” (preporuke za politiku)

Webinar je otvoren za sve koji se žele pridružiti: poljoprivrednicima, savjetodavcima, istraživačima i ostalim dionicima iz područja poljoprivrede.

Sudjelovanje na webinaru je besplatno, uz prethodnu prijavu!

Poveznicu za spajanje na webinar zaprimit će svi prijavljeni prije početka webinara.

 

Radujemo se što ćemo vas sve vidjeti 20. rujna!

 

Govedarstvo, Međunarodna suradnja, Stočarstvo, Vijest

STRUČNO PUTOVANJE VRSNIH UZGAJATELJA U AUSTRIJU

Ekskurzije ili stručna putovanja neizostavna su i vrlo efikasna metoda savjetodavnog rada, potiču udruživanje i zajedništvo, motiviraju mlade poljoprivrednike i stručnjake na zajedničko fokusiranje prema višim ciljevima i veliko su ulaganje u ljude – temeljni resurs za ruralni razvoj.

Savez uzgajatelja simentalskog goveda Zagrebačke županije i Grada Zagreba – ZG SIM – desetljećima njeguje suradnju sa srodnim udrugama i savezima u Austriji i sredinom lipnja je organizirao stručno putovanje primarno za svoje mlade vrsne uzgajatelje u Štajersku i Korušku. Dvodnevno stručno putovanje značajnim je sredstvima sufinancirala i Zagrebačka županija, koja svih ovih godina podupire udružene uzgajatelje goveda u provođenju važnih projekata.

Najvažniji aktualni projekt je Regionalni centar za razvoj stočarstva – Dubrava – Zagrebačka županija, koji je u fazi izrade glavnog projekta gradnje pa je i fokus stručnog putovanja bio na dva najbliža uzgojno-prodajna centra u Austriji: Traboch (Štajerska) i St. Donat (Koruška). Posjećene su i dvije vrhunske simentalske obiteljske farme na kojima su uzgojeni ponajbolji austrijski bikovi, vrlo utjecajni u čitavoj Fleckvieh-simentalskoj populaciji: obitelj Ferstl uzgojila je čuvenog progeno-testiranog bikovskog oca GS Der Beste, a obitelj mladog inženjera Martina Stücklera uzgojila je planetarno popularnog, najskupljeg austrijskog mladog bika do sada po imenu Wintertraum (prodali su ga za 100.000 €), čijim sjemenom i naši vrsni uzgajatelji osjemenjuju svoje najbolje plotkinje.

Školsko dobro srednje strukovne škole LFS Althofen bila je zadnja postaja bogatog dvodnevnog stručnog putovanja. U adaptiranoj, jednostavnoj i funkcionalnoj staji i na 20-ak ha pašnjaka uzgaja se 20 krava mesnih pasmina u sustavu uzgoja krava-tele. Bave se vrhunskim uzgojem mesnog simentalca, charolaisa i limousina, a učenici rade sve poslove sa životinjama, uključujući pripreme i predvođenje na aukcijskim prodajama rasplodnih junica i bikova u obližnjem uzgojno-prodajnom centru u St. Donatu. U dvorištu školskog dobra nalazi se i jednostavna staja za performance-test mladih bikova klasičnog, kombiniranog simentalca koji se uglavnom prodaju centrima za UO u sastavu EUROgenetik.

Na stručnom putovanju u organizaciji ZGSIM-a sudjelovali su uglavnom mladi uzgajatelji, većim dijelom i mladi parovi, koji su sadašnji i budući nositelji ponajboljih stočarskih gospodarstava Zagrebačke županije. Sudjelovali su i djelatnici i stručnjaci središnjeg i regionalnog simentalskog saveza HUSim i ZGSIM, veterinari, predstavnici Zagrebačke županije i Općine Dubrava te novinari.

Organizaciju je s austrijske strane vodila krovna međunarodna organizacija austrijskih uzgajatelja GeneticAUSTRIA, a program je realiziran u suradnji s regionalnim savezima uzgajatelja goveda Štajerske (Rinderzucht Steiermark) i Koruške (caRINDthia).

Iscrpna izvješća s pregršt foto i video materijala možete pronaći na poveznici: ZG SIM | Facebook

Medijski su čitavi dvodnevni program pratili i novinari HTV emisije ‘Plodovi zemlje’ i portala Agroklub.

Austrijski uzgajatelji goveda imaju 15 uzgojno-prodajnih centara

 

Najnoviji centar u Trabochu izgrađen je 2016. godine i sjedište je Saveza uzgajatelja goveda Štajerske

 

GS Der Beste je čuveni austrijski bik jako važan za Fleckvieh-svijet – slikali smo njegovu majku pred 7. teljenje

 

Embrio-transfer je neizostavna metoda u vrhunskom uzgoju – prava sestra, iz istog ET-a bika Wintertrauma

 

Licitiranje najbolje prvotelke u aukcijskom centru Zollfedhalle, St. Donat, Koruška (trajanje 1:56 min.)

 

Školsko dobro LFS Althofen centar je krava-tele sustava uzgoja goveda Koruške

 

Najljepša od više tisuća snimljenih fotografija tijekom dvodnevnog stručnog putovanja u Štajerskoj i Koruškoj

 

Damir Pejaković, dipl.ing.agr.

Savjet, Stočarstvo

EKOLOGIJA I EKONOMIKA UZ PUNO VIŠE DJETELINE

Besplatan dušik iz zraka fiksiran i transformiran u visokovrijednu proteinsku krmu – EKO-logija i EKO-nomika na najvišoj razini – crvena djetelina postaje sve važnija kultura u plodoredu na stočarskim gospodarstvima.

Najjeftiniji dušik / proteini iz zraka

Crvena djetelina, trećakinja ili kravska djetelina, kako ju u narodu nazivaju, zauzima sve veći udio u sjetvenoj strukturi u stočarski razvijenim krajevima, a ubuduće će zasigurno još i puno više jer je vrlo ekonomična u proizvodnji najjeftinijih proteina, fiksirajući besplatni dušik iz zraka. U povoljnim uvjetima fiksacija može doseći i do 200 kg čistog dušika po hektaru godišnje (prema nekim istraživanjima čak i dvostruko više), a kupovni dušik u mineralnim gnojivima danas košta oko 25 kn po kilogramu – računica je prilično jednostavna. Taj besplatno fiksirani dušik daje naravno veliku korist kroz visokovrijednu krmu crvene djeteline vrlo bogatu proteinima, ali koristi i usjevima koji se siju u plodoredu nakon djeteline (u pravilu kukuruz, žitarice i trave).

Smanjenje ovisnosti o (uvoznoj) sojinoj sačmi

U usporedbi s travama, djeteline znatno lakše i jeftinije proizvode ciljanih >18% sirovih proteina (SP) u krmi – analize krme na ponajboljim stočarskim gospodarstvima Zapadne Hrvatske u protekle dvije godine to jasno pokazuju:

Sjenaže (ukupno 34 uzorka):

  • trave: prosjek 13,9% SP (raspon 6,5% – 21,4% i 60% sjenaža ispod 15% SP)
  • djeteline i lucerna: prosjek 17,5% SP (raspon 14,1% – 21,8% i 60% sjenaža iznad 17% SP)

Prinosi prvog otkosa crvene djeteline ove su godine solidni, u prosjeku oko 15 rolo-bala po hektaru, što je 3,5-4,0 tone ST/ha i uz prosječnu kvalitetu od 18% SP (u ST), u jednoj bali je 45 kg sirovih proteina, što je proteinski (dušični) ekvivalent od 100 kg sojine sačme (>500 kn). Ukupni godišnji prinos crvene djeteline može lako doseći 10 tona ST/ha, što je ekvivalent od 280-300 kg čistog dušika ili oko 1.800 kg SP (4 tone sojine sačme !?).

Svjesni smo koliko nam je svima važno smanjiti ovisnost stočarstva o uvoznoj sojinoj sačmi i sličnim proteinskim komponentama stočne hrane.

S ekološkog gledišta, povećanje udjela leguminoza (proteinskih kultura) u plodoredu i prije novonastalih kriza bilo je itekako poželjno, a u novom programskom razdoblju ZPP-a EU bit će još izdašnije podupirano mjerama (intervencijama). Jer tla su nam velikim dijelom vrlo siromašna humusom, dušikom i ukupnom organskom tvari.

Poljoprivrednici, poglavito stočari – proizvođači mlijeka, ako još nemate dovoljno iskustva s djetelinama, potražite stručnu podršku u lokalnoj ‘Savjetodavnoj službi’, vrlo brzo će rokovi za pripremu rano jesenske sjetve djetelina.

 

Damir Pejaković, dipl.ing.agr.

Pčelarstvo, Vijest

Demonstracija ‘Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja’

Demonstracijska aktivnost (DA) „Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja“ održana je 12. travnja na pčelinjaku i voćnjaku OPG Butić na području Galovca u Zadarskoj županiji. Polaznici DA upoznati su sa spoznajom da su smjernice „Dobra pčelarske prakse“ (DPP) sastavni dio samokontrole i slijedivosti „od košnice do stola” te da potiču tehnološki razvoj i produktivnost omogućujući pri tome pristup globalnom tržištu. Smjernice štite od mogućih optužbi te daju temeljne naputke pri uspostavi i održavanju unutarnjeg nadzora. Pojednostavljeno, DPP predstavljaju temelj za održivi razvoj pčelarstva odnosno skup pravila i uputa koje je potrebno poštivati tijekom proizvodnog procesa. Razumljivo da DPP uključuje veći stupanj savjesnosti i odgovornosti pčelara.

Također, polaznicima DA je prikazano kako pripremiti pčelinje zajednice za prve proljetne paše. Posebna pažnja usmjerena je na kontrolu i suzbijanje te preventivne mjere obuzdavanja rojevnog nagona pčelinjih zajednica. Pri tome je stavljen naglasak na proizvodnju nukleusa, iskorištavanje voćnih paša, rotaciju nastavaka, korištenje matične rešetke kao priprema pčelinjih zajednica za selenje na udaljene paše u sklopu transporta i mehanizacije u pčelinjaku.

Sudionicima je demonstrirana i moderna, pokretna vrcaona meda s automatskim otklapačem mednih poklopaca i radijalnom vrcaljkom. Mobilna vrcaona predstavlja izvrstan primjer suvremenog i holističkog pristupa u modernom pčelarenju.

Međutim, najveću pozornost prisutnih pobudile su pokretne platforme na kojima se nalazi 20 LR košnica. Naime, spomenute platforme omogućuju brzu reakciju pčelara u uvjetima dobre paše, ali i izostanaka paše kada treba brzo premjestiti pčelinje zajednice na bliže ili daljnje udaljenosti. Jednostavno izvlačenje platformi, dobar pristup pčelinjim zajednicama, mobilnost te mogućnost neograničenog stavljanja nastavaka na osnovnu pčelinju zajednicu predstavljaju budućnost mobilnog pčelarstva.

Sudionici DA bili su izrazito raspoloženi tijekom DA te su postavljali mnoga pitanja, ali su istovremeno davali i svoja viđenja kako riješiti određeni problem. Posebno raduje spoznaja da su se osim pčelara iz Zadarske županije, na DA pojavili i pčelari iz drugih županija koji su sudjelovali u raspravama prilikom demonstracije.

 

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu