MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Stočarstvo

Stočarstvo, Vijest

PRVI CAMEMBERT SIRANE JURKAS

Prošli tjedan je sazrio i prodan prvi Camembert u obiteljskoj sirani Jurkas iz Harmice u Općini Brdovec, Zagrebačka županija.

Za male sirare i nas stručnjake koji s njima radimo značajan je to događaj koji dokazuje da je želja za novim znanjima i izazovima veliki pokretač i daje iznimne rezultate koji čine razliku.

Gospođa Katarina Jurkas je u siječnju 2019. godine sudjelovala na tečaju sirarstva u francuskoj gdje smo učili raditi nekoliko vrsta sireva s plemenitim plijesnima.

Proizvodnja

Proizvodnja mlijeka u sirani Jurkas započela je prije desetak godina kada su preuredili postojeće tovilište junadi u staju za muzne krave te uvezli prvih 35 bređih junica simentalske pasmine iz kojih je nastalo današnje stado od 76 muznih krava s pomlatkom svih kategorija od teladi do junica (ukupno 149 grla). Hranu za životinje proizvode na 140 ha zemljišta.

1Obitelj Jurkas na svojoj farmi muznih krava u Harmici

 Dnevno se na ovoj farmi proizvodi oko 1400 litara mlijeka, od čega se dio prodaje kao svježe sirovo mlijeko na kućnom pragu i na mljekomatu u Zagrebu, a dio se na zahtjev kupaca pasterizira, puni u flaše i prodaje kao pasterizirano mlijeko.

Oko 800 do 1.000 litara mlijeka se dnevno prerađuje u razne mliječne proizvode u vlastitoj, moderno opremljenoj mini sirani. Proizvode različite vrste mliječnih proizvoda  kao što su čokoladno mlijeko, probiotički jogurti, jogurti obični i s raznim voćnim dodacima, maslac, meki sir škripavac, mekani sir Harmičan,  Basu, kuhane sireve obične, dimljene i s raznim dodacima, polutvrde sireve, slatko vrhnje,  kiselo vrhnje i svježi sir. Njihov svježi sir  se proizvodi u skladu s pravilima proizvodnje robne marke „Zagrebački friški kravlji sir ZG  Sirek“ u čiju proizvodnju su se uključili 2017. godine. Od polutvrdih sireva osim Zmajčeka i Kalimera započeli su i proizvodnju novog tipa polutvrdog sira koji je osmišljen kao proizvod zaprešićkog područja pod nazivom  Banski sir.  Također proizvode i polutvrde sireve elastičnog tijesta Goudu i Edamac. Jedan dio sireva čak premazuju pravim pčelinjim voskom.

Camembert

Najnoviji sir kojeg smo prošlog tjedna kušali i ocijenili, odredili mu način pakiranja i rok trajanja krenuo je u prodaju. To je Camembert – meki sir s bijelom plemenitom plijesni na površini. Za njegovu proizvodnju je vrlo važna topla, vlažna predzrionica  (Hastener) u kojoj kroz nekoliko dana na površini sira narastu bijele plijesni roda Penicillium, a koje su dodane u mlijeko za sirenje. Nakon toga sirevi idu na zrenje na niže temperature desetak dana pa se zamataju ili u strech foliju ili u bijeli papir obložen  folijom s jedne strane i ostavljaju u hladnjaču nekoliko dana pa do više tjedana odnosno dok se ne prodaju. Sve te uvjete je osigurala gospođa Katarina Jurkas i proizvela svoj prvi Camembert.


Camembert na zrenju u sirani Jurkas

Prodaja

Svoje proizvode prodaju doma te na tržnici Špansko u Zagrebu na  mljekomatu i siromatu. Dio proizvoda dostavljaju i u nekoliko restorana i malih dućana u Zagrebu. Također su uključeni i u provedbu školske sheme te svoje mlijeko dostavljaju u susjedno selo Šenkovec u osnovnu školu. Osim toga aktivni su i reklamiraju se i na društvenim mrežama.

Slijedeći izazov nam je za ovo ljeto proizvodnja smrznutog jogurta (frozen yogurt), a u budućnosti i mliječnog sladoleda s voćnim okusima.

I na kraju treba spomenuti da je njihova farma od samog početka bila uključena i u genomsku selekciju te je već sada davne 2014. godine dala Wausa, prvog bika tada korištenog i u Austrijskom uzgoju za UO.

Anđelka Pejaković, dipl. ing. agr.
viši stručni savjetnik

Sirarstvo, Stočarstvo, Vijest

Radionica za napredne sirare „Bogatstvo okusa sira“

Od 6. do 9. svibnja 2019. održana je stručna radionica – tečaj za napredne sirare, one koji su prošli osnovni tečaj pod nazivom „Bogatstvo okusa sira“ u mjestu Gusakovec, Donja Stubica u prostorima klijeti „Lojzekova hiža“.

Korisnici tečaja, njih jedanaest, imali su priliku proći kroz teoretski i praktični prikaz izrade kvalitetnih sireva.

Tako su kroz tečaj – radionicu, u organizaciji djelatnika Ministarstva poljoprivrede – Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva, praktično prikazane izrade svježeg sira sa sirilom, slatkog i kiselog vrhnje, Zrnatog sira, Kriška sir, Gaude, Mascarpona, Tučenog slatko vrhnja – šlag, Topljenog sira.

Osim praktičnog tehnološkog prikaza izrade sireva i prerađevina od sira , korisnici su naučeni i o važnosti sira u prehrani, tržištu i marketingu, izravnoj prodaji, novim tehnologijama u proizvodnji i zrenju sireva, senzorskom ocjenjivanju, prezentiranju i posluživanju sira, sljubljivanju sira i vina.

Današnje tržište zahtjeva od poljoprivrednika dodatno stručno usavršavanje, kao i proizvodnju proizvoda veće vrijednosti, te se na taj način povećava konkurentnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, gdje djelatnici Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva svojim dugogodišnjim radom i iskustvom na terenu daju svoj veliki doprinos.

Georg Gal
viši stručni savjetnik

Stočarstvo, Vijest

Izložba stoke i Izložba konja Krapinsko–zagorske županije

U subotu, 11. svibnja 2019. godine na prostoru sajmišta u Zlataru, održana je 19. Izložba stoke i 21. Izložba konja Krapinsko-zagorske županije.

Okupljene su pozdravili pomoćnik ministra poljoprivrede Zdravko Tušek, župan KZŽ Željko Kolar, zamjenik župana Anđelko Ferek-Jambrek, te Ivica Vranić iz Hrvatske agencije za hranu i poljoprivredu, predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka Miško Šklempe i zamjenik gradonačelnice Zlatara Stanko Majdak.

Šampioni ovogodišnje izložbe stoke i konja su pastuh Vihor vlasnika Mladena Šanjeka iz Hrašćine i krava simentalske pasmine Maja, vlasnika  Božidara Domitrana iz Martinšćine.

Nagrade svima nagrađenim grlima, koja su sudjelovala na izložbi, uručio je pomoćnik ministra poljoprivrede Zdravko Tušek i župan Željko Kolar, zajedno s Ivicom Vranićem iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu te predsjednikom Središnjeg saveza udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka Miškom Šklempeom.

Posjetitelji izložbe, uz goveda i konje, mogli su vidjeti i magarce, zagorske purane, kokoši hrvatice, te druge male životinje. U sklopu manifestacije organiziran je i izbor najbolje uređene konjske zaprege, te Bambino kup gdje su djeca od uzgajivača stoke predvodila telad, taj prikaz plijenio je posebnu pažnju od posjetitelja izložbe.

Na kraju izložbe pohvaljeni su izlagači koji se dobro brinu o svojoj stoci, te je istaknuto kako treba stočarima pružiti svu pomoć kako bi se stočarstvo u budućnosti što bolje razvijalo.

fotografije Marko Sokolić

Dragutin Kasteljan, dipl.ing.agr.

 

Prerada, Stočarstvo, Vijest

Sirarstvo u Francuskoj

Dvoje sirara iz hrvatske od 21. do 26. siječnja sudjelovalo je na tečaju sirarstva sa slovenskim kolegama u francuskoj regiji Auvergnes-Rona-Alpe u školskoj sirani u mjestu Rochefort Montagne.

Tečaj je obuhvaćao praktični prikaz izrade sireva s plavim i bijelim plijesnima te polutvrdog sira uz teoretsku nastavu vezanu za pripremu mlijeka za sirenje, zakiseljavanje i grušanje mlijeka, prešanje i zrenje sireva te terenski dio nastave – razgledavanje farmi, sirana i zrionica u okolici. Polaznici su posjetili i velikog francuskog distributera sirarske opreme i potrepština za sirenje gdje su mogli izabrati nešto i za svoje vlastite sirane.

Kao što je opće poznato Francuska je zemlja koja ima najviše vrsta sireva u svijetu, preko 300, s godišnjom proizvednjom preko 3,7 milijuna tona. Prva je zemlja po broju zaštićenih sireva jednom od EU oznaka kvalitete prehrambenih proizvoda s 54 zaštićena sira. Oznaku izvornosti (PDO – Protected Designation of Origin) nosi 45 vrsta sireva i još 10 sireva čeka registraciju od strane Europske komisije, a oznaku zemljopisnog podrijetla (PGI – Protected Geographical Indication) nosi još 9 vrsta sireva i 1 vrsta čeka registraciju. Slijedeća zemlja po broju zaštićenih sireva je Italija s 52 sira dok naši susjedi slovenci imaju 4 zaštićena sira. Hrvatska još uvijek nema ni jedan zaštićeni sir na nivou EU ali 2 sira imaju nacionalnu zaštitu i čekaju europsku registraciju (Bjelovarski Kvargl i Paški sir).

Slika 2) Oznaka jednog od zaštićenih francuskih sireva, Saint – Nectaire

Francuska je najveći europski proizvođač i izvoznik poljoprivrednih proizvoda s preko 20% ukupne europske poljoprivredne proizvodnje. Također je i veliki potrošač hrane jer ima preko 66 milijuna stanovnika i time zauzima treće mjesto u EU. Površina joj je 543.965 km2 i prema zadnjoj velikoj administrativnoj reformi provedenoj 2016. godine podijeljena je na 18 regija koje su podijeljene na 101 departman (okrug), pa dalje na kantone i na kraju na komune.

Francuska ima oko 500.000 farmi (poljoprivrednih gospodarstava), a što se tiče stočarske proizvodnje ima oko 19 milijuna goveda, 14 milijuna svinja, 7,5 milijuna ovaca, 1,5 milijun koza, 45 milijuna kokoši nesilica, 141 milijun pilića.

Prerada je jako razvijena kako u većim industrijskim tako i manjim obiteljskim objektima. Registrirano/odobreno je oko 30.000 objekata za preradu životinjskih proizvoda od čega je 1.290 industrijskih mljekara i 7.000 minisirana.

Jedna od takvih sirana koju smo posjetili je mini sirana i farma koza »La Ferme Du Chene« u mjestu Chozeau, nedaleko Lyona. Farma ima 100 koza Alpina pasmine s mužnjom organiziranom tijekom cijele godine zbog stalne ponude sireva.

Slika 3) Dio stada koza u punoj laktaciji na farmi La Ferme Du Chene

Godišnje prerade oko 120.000 litara mlijeka u razne sireve i to većinom sireve s plemenitim plijesnima (bijele i plavo-zelene plijesni iz roda Penicillium) te dio sireva s crvenim mazom na kori sira (bakterije iz roda Brevibacterium).

Objekt za preradu je izgrađen i opremljen prije dvadesetak godina pa je već dosta opreme zastarjelo te se vlasnik gospodin Frederic Blanchard sve teže nosi sa higijenskim zahtjevima i inspekcijskim nadzorom ali kako djeca neće nastaviti ovu proizvodnju plan mu je da on i supruga rade ovaj posao još najviše 10 godina kada planiraju prodati imanje, otići u mirovinu i odseliti u neki drugi kraj. Toliko još misli da može održati proizvodnju u postojećim uvjetima.

Gospodin Blanchard je predsjednik nacionalne udruge uzgajivača koza Francuske (Fédération Nationale des Eleveurs de Chèvres, Francuska) kao i Europske mreže proizvođača domaćih i tradicijskih sireva i mliječnih proizvoda (FACEnetwork) te puno sudjeluje u pregovorima s EK oko primjene fleksibilnosti kod higijenskih i zdravstvenih uvjeta u objektima za preradu mlijeka malog kapaciteta.

Slika 4) Zrionica za kozje sireve s bijelim plijesnima u mini sirani La Ferme Du Chene

Sireve prodaju najvećim dijelom trgovačkim centrima, a manji dio izravno na gospodarstvu u vrlo zanimljivo uređenom prodajnom prostoru (stara gradnja sa stropnim gredama i kamenim zidovima). Osim toga u dvorištu imaju i jednu staru gospodarsku zgradu preuređenu u ruralnu kuću za odmor kapaciteta 8 osoba koju iznajmljuju turistima pa i na taj način plasiraju dio proizvoda.

Slika 5) Prodajni prostor mini sirane La Ferme Du Chene

Proizvođači mlijeka u Francuskoj imaju različite načine prerade ili prodaje mlijeka pa tako imamo i gospodarstva koja u svojim siranama rade samo prvi dio prerade i odmah nakon prešanja taj nezreli sir dalje otkupljuje neka od zrionica u okolici koja se dalje brine o zrenju sira i plasira ga na tržište. Većina sireva koja se ovako proizvodi i prodaje je neki od zaštićenih sireva koji u svojoj specifikaciji imaju propisane uvjete za način držanja krava, hranidbu, neki i za pasminu krava, preradu mlijeka (najčešće sirovog) i zrenje sireva.


Slika 6) Jedna od tri komore u Zrionici »MONS«

Moderna zrionica »MONS« u blizini sela Rochefort Montagne koju smo posjetili ima 3 komore za zrenje sira sa potrebnim uvjetima vlage (>90%) i temperature (10-11°C) za zrenje zaštićenog sira Saint-Nectaire koji može biti proizveden i samo od mlijeka pasmine Salers što se još dodatno označava na siru. Jednu komoru iznajmljuju jednom lokalnom udruženju proizvođača za njihove potrebe, a u ostale dvije zriju sireve koje otkupljuju od farmera koji nemaju svoje zrionice kao što je i partnerska farma GAEC de la Griffe u čijem partnerstvu se nalaze 2 člana koji nisu rodbinski vezani, a jedan od njih se brine za stado, a drugi za sir. Sa svojih 45 Montbéliarda, oni proizvode 25 tona sira, od čega nakon prodaje zrionici natrag otkupljuju 30% zrelog sira kojeg prodaju direktno na gospodarstvu.

Slika 7) Partnerska farma krava »GAEC de la Griffe« sa siranom koja nema zrenje sireva

GAEC (Groupement Agricole d’Exploitation en Commun) ili partnerske farme u Francuskoj su partnerstva koja omogućuje poljoprivrednicima da rade zajedno pod uvjetima sličnim kao i na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Oni udružuju zemlju, rad i kapital, a benefit su im povoljniji porezni sustav, olakšano prenošenje kapitala, potpore i sl., a ovakva partnerstva su zakonski uređena.  Partnerstva mogu biti između članova obitelji (osim supružnika) npr. otac i sinovi ili između osoba koje nisu rodbinski povezane i to najmanje 2, a najviše 10 partnera.

GAEC de la Mûre u Biolu je obiteljsko partnerstvo s tri partnera (otac, stric i sin). Posjeduju 108 muznih krava s pripadajućim podmlatkom i tovom te obrađuju 150 ha zemlje. Farmu je osnovao djed i započeo proizvodnju s HF pasminom, a koje su otac i stric pretapali s Montbéliardom da bi sada sin Olivier Giroud te križance počeo pretapati s norveškim crvenim govedom. Zašto? Olivier kaže da je razlog to što želi imati vrhunske životinje, a te krave imaju odličnu proizvodnju, odlično zdravlje i odličnu plodnost, dugovječne su, lako se tele i danas ih je u uzgoju već puno bezrožnih. Na svemu tome su norvežani u selekcijskom radu zadnjih četrdesetak godina puno radili.

Slika 8) Objekt s muznim kravama na farmi GAEC de la Mûre

Farma GAEC de la Mûre proizvodi godišnje oko 750.000 l mlijeka za siranu »Fromageries de l’Etoile« u blizini i to isključivo za proizvodnju dva zaštićena sira: Saint Marcellin i Saint Félicien.

Zahtjevi koje sirana postavlja za mlijeko su da krave budu na paši 200 dana, da se silaža i sjenaža sprema isključivo u betonskim silosima i da se pazi na visinu košnje i urednost kod spremanja  da se sa zemljom ne bi donijele sporotvorne bakterije, da je higijena u staji na visokom nivou, mlijeko se osim na ukupan broj mikroorganizama kontrolira redovito i na prisutnost patogenih bakterija.

Slika 9) Jedan od silosa za spremanje sjenaže

Zbog svega navedenog ovo gospodarstvo na 150 ha sije oko 30 ha žitarica zbog potreba za velikom količinom slame koju koriste kao stelju kod svih kategorija, oko 40 ha travnjaka i lucerne, oko 40 ha kukuruza većinom za silažu i oko 40 ha zasijanih i uređenih pašnjaka.


Slika 10) Natkriveno spremište za slamu

Farma poštiva sve uvjete višestruke sukladnosti (naročito zimski pokrov i skladištenje i rasipanje gnoja) pa i one vezane za dobrobit životinja jer je na farmi sve tako uređeno da životinje imaju sav potreban komfor, a telad se drži ili u pojedinačnim boksovima ili skupno ovisno o strarosti.

Slika 11) Pojedinačni boksovi za telad do 8 tjedana starosti

Francusko Ministarstvo poljoprivrede, agrobiznisa i šumarstva je treće po važnosti odnosno po rasploživom budžetu i s obzirom na njegovu decentraliziranu organizaciju jako dobro komunicira sa selom i seljacima što su nam i svi posjećeni poljoprivrednici potvrdili. Sjedište mu je u Parizu gdje se nalaze i sve glavne uprave, a dalje je razgranato po regijama gdje se nalaze regionalne uprave i opet dalje lokalno uprave po departmanima, sveukupno s preko 5.500 zaposlenih službenika.

Velika pozornost se posvećuje marketingu zaštićenih proizvoda i kad razgovarate s ljudima čini se da svi francuzi znaju razlike između zaštićenih, tradicionalno proizvedenih sireva koji se rade u manjim pogonima od ostalih sireva. Prema njihovim riječima sva takva tradicionalna proizvodnja se prodaje lokalno jer su francuzi veliki gurmani i jako su osvješteni po pitanju očuvanja i pomoći vlastitim proizvođačima što im i standard dozvoljava, a proizvodi iz velikih industrijskih pogona idu u izvoz širom EU i cijelog svijeta.

Smatram da se od francuskih kolega i proizvođača može puno toga naučiti kako u tehnologiji tako i u provođenju poljoprivredne politike.

Anđelka Pajaković, dipl. ing. agr.

Kozarstvo, Savjet, Stočarstvo

Hranidba jaradi u prvim tjednima života

Hranidba jaradi vrlo je osjetljiva faza proizvodnog ciklusa u kozarstvu i na nju treba obratiti osobitu pažnju. Samo pravilnim postupkom odmah nakon jarenja te kvalitetnom hranidbom od početka života jareta mogu se dobiti visoko proizvodne životinje i dobra kvaliteta stada.

Ubrzo nakon jarenja malo jare mora dobiti svoju prvu hranu – KOLOSTRUM (mljezivo, gruševinu). Prije nego mu dopustimo sisanje preporučljivo je sise oprati i prve mlazove mlijeka izmusti u posebnu posudu jer oni mogu sadržavati bakterije koje su se nastanile u sisnim kanalima, a mogu biti štetne za jarad.

Kolostrum je prvo mlijeko koje sadrži veću količinu suhe tvari, bjelančevina, minerala i vitamina (posebno vitamina A). U njemu je također povećana količina antitijela (imunoglobulina) koja jaradi osiguravaju otpornost i zaštitu od bolesti (pasivni imunitet). Imunoglobulina u kolostrumu ima najviše u prvim satima nakon jarenja, a tada se i najlakše resorbiraju. Kolostrum djeluje i purgativno te pomaže čišćenju crijeva i izbacivanju fetalnog izmeta (mekonija).

U slučaju da jare ne može dobiti kolostrum svoje majke daje mu se kolostrum drugih ojarenih koza ili kravlji. Stoga je dobro višak kolostruma staviti u čistu, steriliziranu bocu na koju se zalijepi naljepnica s podacima o datumu njezine pohrane i danu laktacije koze. Tako pripremljenu bocu treba spremiti u zamrzivač. Prije primjene, kolostrum treba zagrijati na 40 °C.

Jarad mora dobivati tekuću hranu (mlijeko) najmanje 5 do 6 tjedana. Hranjive tvari iz suhe hrane u prvim tjednima jarad ne može uopće ili može vrlo slabo iskoristiti jer nema anatomski i funkcionalno razvijen burag i buragove mikroorganizme, a sirište i crijevo još nisu sposobni za enzimatsku  razgradnju suhe i teže probavljive hrane.

Predželuci se počinju razvijati uzimanjem sijena, biljne i celulozne krme.

Prosječna ukupna dnevna potrošnja mlijeka ili mliječne zamjenice po jaretu iznosi oko 1,5 l. Potrošnja suhih krmiva vrlo je malena u prva 4 tjedna. Nakon toga treba ograničiti davanje mlijeka što će povećati konzumaciju suhih krmiva. Dohranu jaradi kvalitetnim sijenom treba početi u dobi od 10 dana, a krepkim krmivima u dobi od 15 dana. To pospješuje razvoj predželudaca i mikroorganizama buraga te tako polako od nepreživača postaju preživači.

Tekuću hranu, mlijeko ili mliječnu zamjenicu, jarad uzima direktno sisanjem ili napajanjem. Prvih 8 do 10 dana jarad se obično ostavlja s kozom u istom boksu kako bi mogli sisati po volji. Nakon toga se odvajaju od majke i puštaju sisati 2 do 3 puta na dan. To obično traje 5 do 6 tjedana. Ranije odbiće jaradi od sisanja i napajanje mliječnom zamjenicom osigurava više mlijeka za prodaju.

Umjesto mlijeka, jarad se može napajati mliječnim zamjenicama. One moraju sadržavati najmanje 50% punomasnog ili obranog mlijeka u prahu i sve hranjive tvari potrebne za rast i pravilan razvoj jaradi. Mliječna se zamjenica priprema tako da se najprije zagrije voda na 50°C i u nju se umiješa mliječna zamjenica (u 10 l vode – 1,7 kg mliječne zamjenice). Gotov napitak kod napajanja mora imati temperaturu 39°C. Mora se dobro otopiti u vodi da ne bude grudica ili pjene. U slučaju da se pojavi proljev, mliječnu zamjenicu treba dodatno razrijediti vodom. Mlijeko se zamjenjuje mliječnom zamjenicom postupno kako bi se jarad prilagodila.

Napajanje jaradi obavlja se iz pocinčanih cijevi – žljebova, iz priručnih kanti ili iz specijalnih kanti sa siskama. Posude za napajanje moraju biti uvijek čiste, povremeno dezinficiranje i od nehrđajućeg materijala.

Sisanje i napajanje jaradi mora biti mora biti uvijek u isto vrijeme u toku dana.

Porodna težina jaradi iznosi prosječno oko 3,5 do 3,8 kg. U razdoblju sisanja i napajanja, u prvom mjesecu života, jarad može imati prirast tjelesne mase u prosjeku 150 do 200 grama na dan. Tjelesnu težinu potrebno je pratiti kako bi mogli pratiti njihov razvoj.

Mirjana Bengeri, dipl. inž. agr.

Slika 1. Napajanje jaradi mliječnom zamjenicom iz kante (Izvor: Brošura Uzgoj koza na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, 2008.)

Slika 2. Uređaj za hranidbu mliječnom zamjenicom (Izvor: www.foerster-technik.com)

Peradarstvo, Savjet, Stočarstvo

Proizvodnja rasplodnih jaja

Poznato je u peradarskoj proizvodnji, da proizvodnja rasplodnih jaja i valjenje pilića može biti organizirano na prirodan način korištenjem prirodnog nagona „kvocanja“ kvočke ili umjetan način putem inkubatora.

Također poznato je da se rasplodna jaja mogu proizvoditi tijekom cijele godine u velikim sustavima, kao što se mogu i sezonski proizvoditi što je češće na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Međutim, jesu li poljoprivrednici upoznati što sve prethodi proizvodnji rasplodnih jaja, te da bi uopće mogli pravilno postaviti i voditi proces proizvodnje jaja za rasplod prvobitno je potrebno poznavati neke osnove poput: građe jajeta, kao i sam proces formiranja jajeta u ženskom organizmu.

Osnovnu građu jajeta čine: ljuska, jajna opna, bjelanjak i žumanjak.

Ljuska jajeta štiti osjetljive dijelove jajeta od vanjskih utjecaja, a pri tom omogućuje izmjenu plinova i prijenos topline. Vapnena ljuska je tanka, čvrsta i ima mnogobrojne pore.

Bjelanjak okružuje žumanjak. Dio uz žumanjak je rjeđi i ima veći sadržaj vode, dok je onaj uz ljusku gušći. Bjelanjak osim hranjive, ima i zaštitnu ulogu, štiti zametak od eventualnih mehaničkih utjecaja.

Žumanjak se nalazi u sredini jajeta i obavijen je tankom i elastičnom ovojnicom.

Izvor: http://ss-ilok.skole.hr/upload/ss-ilok/images/static3/820/File/Srednja_skola_Ilok.pdf

Sam proces formiranja jajeta je pod utjecajem neurohormona na koji utječu vanjski i unutarnji čimbenici.

Jajnik kokoši građen je od pet dijelova: infudibuluma, magnuma, isthmusa, uterusa i vagine koja prelazi u kloaku (otvor i za crijevni, urinarni i reproduktivni sistem).

Kokoši imaju jedan funkcionalni jajnik (iako, dok je u jajetu, kod pileta se formiraju dva jajnika, međutim samo se lijevi jajnik razvije i postaje aktivan). Kada jajna stanica sazrije u jajniku, ona se oslobađa iz jajnika u jajovod, te se taj proces zove – ovulacija.

Zanimljiva činjenica je da pijetao nema vanjske genitalije tj. nema penis, a do oplodnje dolazi kada pijetao stoji na leđima kokoši, te spušta svoju kloaku u kontakt sa kloakom kokoši, te ispušta spermu. Spermatozoidi putuju do jajovoda kokoši, i u dijelu koji se zove – infundibulum, čekaju zrelu jajnu stanicu iz jajnika (proces ovulacije), kako bi je oplodili.

Spermatozoidi mogu preživjeti i do dva tjedna u infundibulumu kokoši. U jajovodu, jajna stanica  odlazi do dijela koji se zove – magnum. Ovdje se dodaje bjelanjak jajnoj stanici ili tzv. – albumen. Nakon toga jajna stanica odlazi do isthmusa gdje dobiva obje jajčane opne, te u uterusu jaje najduže boravi, jer se tu talože sve mineralne tvari i formira se ljuska jajeta. Zatim usklađenom kontrakcijom mišića vagine i trbušno-grudne šupljine jaje bude sneseno.

Izvor: Ptice – Biologija 7 edutorij.e-skole.hr

Za uspješnu proizvodnju inkubiranih jaja potrebna su nam kvalitetna rasplodna jaja.

Na kvalitetu rasplodnih jaja utječu čimbenici:

  • Oplođenost: na što utječe odnos mužjaka i ženki, starost jata, razdoblje nesivosti, ishrana rasplodnog jata, uvjeti držanja i dr.

Preporučuje se omjer:

kokoši-lake nesilice 1 : 15
kokoši-srednje teške nesilice 1 : 10
pure 1 : 10 do 12
guske 1 : 3 do 5
patke 1 : 5 do 7
  • Težina jaja: za inkubaciju su prihvatljiva jaja težine 53-67g, odnosno ekstremi, bilo nagore ili nadolje uglavnom se ne uzimaju za inkubaciju
  • Starost: kako bi postigli optimalne rezultate valjenja rasplodna jaja bi trebala biti starosti od jednog do najviše sedam dana. Dužim čuvanjem jaja opada valjivost te je potrebno zadovoljiti optimalne uvjete čuvanja, a to su: temperatura 15-18oC, relativna vlaga zraka 75-80%, te okretanje jaja (najmanje jednom dnevno).
  • Izgled i čvrstoća ljuske: ljuska kvalitetnog rasplodnog jajeta trebala bi biti jednakomjerno glatka i neoštećena. Jaja koja imaju tanku ljusku, lako se lome i brzo gube vlagu, što rezultira slabim valjenjem. Dobru kakvoću ljuske jajeta osiguravamo s optimalnom i dobro izbalansiranom hranidbom, te dobrim zdravstvenim stanjem rasplodnog jata.

U cijelom lancu peradarske proizvodnje, proizvodnja rasplodnih jaja je vrlo važna karika koja podrazumijeva posebne farme s muškim i ženskim životinjama koje se drže u uzgoju kao matične jedinke s ciljem proizvodnje što većeg broja kvalitetnih rasplodnih jaja.

Postoje dva tipa matičnih jata kokoši: kokoši teških tipova i kokoši lakih tipova.

Roditelji teških tipova kokoši drže se u uzgoju za proizvodnju budućih brojlera, a roditelji lakih tipova kokoši uzgajaju se radi proizvodnje budućih nesilica konzumnih jaja.

Nadalje, kod proizvodnje rasplodnih jaja razlikuju se dva razdoblja: prvo razdoblje je uzgoj pilenki i pjetlića do proneska, a drugo je proizvodnja jaja. S obzirom na tipove kokoši glavne razlike u uzgoju i nesivosti su u načinu i vrsti hrane, gustoći naseljenosti i broju proizvedenih jaja.

U proizvodnji rasplodnih jaja putem inkubatora prije dopreme jaja do inkubatorskih stanica, rasplodna jaja prolaze kroz definirane procese prikupljanja, sortiranja, pakiranja. U proizvodnji koja se odvija na poljoprivrednim gospodarstvima gdje se koristi prirodni nagon -„kvocanje“ kokoši, važno je osim već navedenog, posvetiti posebnu pažnju i brigu smještaju kvočki.

Tihana Bišćan, mag.ing.agr.,
viša stručna savjetnica

Peradarstvo, Savjet, Stočarstvo

Uzgoj zagorskih purana

Današnje tržište pokazuje sve veće zanimanje za kupovinu i konzumaciju životinjskih proizvoda koji su dobiveni od životinja uzgajanih na “prirodan” način, u slučaju zagorskog purana u ispustima. Takvi proizvodi postižu višu cijenu od proizvoda dobivenih na konvencionalan način te se u novije vrijeme sve se više opaža težnja za uzgojem i proizvodnjom autohtonih pasmina peradi, poglavito zagorskih purana.

Zagorski puran vuče porijeklo od srednjeameričkog purana Meleagris gallopavo, koji je u naše krajeve dospio 1561. godine iz Italije. Najveće područje uzgoja zagorskih purana je područje Hrvatskog zagorja, koji obuhvaća 2 županije (Krapinsko-zagorsku i Varaždinsku) te je zajedno s rubnim dijelovima Zagrebačke županije zaštićen oznakom zemljopisnog porijekla. Najveći procvat u proizvodnji zagorskih purana zabilježen je 30-tih godina 20 st., kada je na tom području bilo oko 29.000 komada rasplodnih životinja. 1997.godine u obje županije pronađeno je nešto manje od 400 rasplodnih životinja. Prema podacima iz 2017. godine u Republici Hrvatskoj umatičen je 1.761 kljun zagorskog purana kod ukupno 103 uzgajivača. Najveći broj umatičenih kljunova evidentiran je u Krapinsko-zagorskoj županiji, a sa znatno manjim brojem slijede je Varaždinska i Osječko-baranjska županija. Od 2000. godine zagorski puran je upisan u svjetski registar pasmina domaćih životinja koja se vodi pri FAO-u (Food and agriculture organisation).

U Hrvatskoj se uzgajaju četiri soja zagorskih purana, i to brončani, sivi, crni i svijetli. Koliko je pojedini soj zastupljen na nekom području, isključivo je zasluga tradicije uzgoja na određenom području.

Kod brončanog purana, perje na vratu, prsima i leđima izrazito je crne boje sa zelenim sjajem. Potrbušje i butine su gotovo sasvim crne boje bez sjaja, a perje na pregibima crno-smeđe-pepeljaste boje. Na prsima puran ima karakterističan čuperak, takozvanu keficu crno-zelene boje. Krilno perje je pepeljasto-crno s bijelim prugama i crnim rubovima. Repna pera su crno-smeđe boje prošarana svijetlosmeđim prugama i završavaju bijelim rubom. Boja nogu je ružičasto–siva.

Sivi soj zagorskog purana po vratu, prsima i leđima ima karakteristično obojena pera, kod kojih se na vrhovima polukružno izmjenjuju crna i bijela boja te se stječe dojam sive boje, dok je obojenost repnog perja slična brončanom soju. Boja nogu je ružičasto–siva.

Svijetlom soju zagorskog purana osnovna je bijela boja perja, a na leđima, repnom i krilnom perju prošarana je svijetlosmeđim, sivim i crnim perima. Crno perje na sedlištu daje oštar kontrast donjem perju.  Donji dio zastavice repnog i krilnog perja je bijele boje dok gornji dio ima pruge crne i smeđe boje. Na vrhovima prsnog perja izmjenjuju se crna i bijela boja te se stječe dojam ljuskavosti kao kod riba. Noge su ružičaste boje.

Perje crnog soja purana je sjajne crne boje s zelenkastim sjajem na vrhovima zastavica i zagasite crne boje na središnjem i donjem dijelu zastavice.  Središnji dio glave od korijena nosa do vrata obrastao je crnim nitastim perjem. Boja nogu varira od sivkaste do tamno-ružičaste.

Zagorski puran uzgaja se u okviru seoskih gospodarstava u vrlo različitim prostornim i hranidbenim uvjetima s vrlo različitim rezultatima glede broja purića po rasplodnoj jedinki, završnim tjelesnim masama, mortalitetom, konverzijom hrane.

Glavna aktivnost gospodarstva koje se bavi uzgojem zagorskog purana podrazumijeva sezonski uzgoj kako bi purice i purani bili spremni za prodaju koncem godine u blagdansko doba. Na gospodarstvu se jedan dio rasplodnih životinja ostavlja za reprodukciju naredne godine, dok se eventualni  viškovi prodaju kao jednodnevni purića tijekom rasplodne sezone.

Predviđena tehnologija uzgoja zagorskog purana podrazumijeva slobodni način držanja koji osigurava da životinja veći dio života provede na otvorenom, slobodno se krećući livadama, voćnjacima šumarcima i drugom staništima s bogatom vegetacijom. Na 1 ha zelene površine moguće je naseliti maksimalno 400 purana odnosno za uzgoj jednog zagorskog purana potrebno je najmanje 25 m2 zelene površine.

U nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću, odraslim se zagorskim  puranima osigurava čvrsto sklonište odnosno peradarnik. Uzgoj podmlatka do „bobičanja“ odvija se u zatvorenom prostoru u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima obzirom na visoku osjetljivost pomlatka. Za ovaj sistem držanja, uzgajivači moraju osigurati slijedeće minimalne prostorne i građevinske uvjete smještaja za puriće i rasplodne životinje: objekt ili njegov zaseban dio mora biti čvrste  građe s dobrim termoizolacijskim svojstvima, namijenjen samo za pure, te minimalno 0,5 m2 natkrite i nasteljene podne površine po rasplodnoj jedinki. Ograđeni ispust za pure u vrijeme rasploda i uzgoja podmlatka od minimalno 5 m2 po jedinki, visinu ograde od minimalno 180 cm, a ispust mora imati neposrednu vezu s peradarnikom. U peradarniku purama se mora pružiti mogućnost sjedenja na drvenim gredicama promjera 5-7 cm, duljine 35 cm te udaljenim od zida najmanje 40 cm.

Hranidba pura se treba odvijati u 3 osnovne faze tijekom uzgojne godine. Tijek odnosno duljine uzgojnih faza su slijedeće:

  • 0.– 9. tjedna  (purići)
  • 10. – 28. tjedna (uzgoj i tov)
  • 28. – do kraja sezone nesenja (reprodukcija)

 U prvoj  tzv. „toploj” fazi preporuča se korištenje kompletnih krmnih smjesa proizvedenih u tvornicama stočne hrane. Topla faza trebala bi trajati 2 mjeseca, a koriste se 2 krmne smjese Prva 4 tjedna uzgoja puriće treba hraniti predstarterom za pure s 28% surovih bjelančevina (SB), a nadalje starterom za pure s 24% SB ili mješavinom vlastitog kukuruza i „superstartera” za pure. U drugom dijelu „tople“ faze dozvoljava se korištenje zelene krme (lucerna, kopriva, stolisnik) kao dodatak kompletnim krmnim smjesama i to nakon obilnog obroka krmnom smjesom. Iskusni uzgajivači mogu u tom razdoblju prijeći na tradicionalnu ishranu mješavinom kuhanih jaja, sira, kukuruznog šrota i zelenih biljaka (kopriva, lucerna). Istovremeno s uzgojem purića na zatvorenom pred kraj „tople faze“ počinje i tzv. proces „bobičanje“, odnosno period kada se mladim purićima pojave bradavičaste izrasline (bobice) na glavi i vratu, a to je pokazatelj da purići stječu otpornost. „Bobičanje“ uzgajivači prepoznaju na temelju stečenog iskustva u praćenju uzgoja purića odnosno starosnoj dobi purića jer se nakon cca 8 tjedana starosna dob purića više ne prati kalendarski već navedenim promjenama u njihovom izgledu.  Nakon „bobičanje“ purići se puštaju na otvoreni ispust da se slobodno kreću radi ispaše. U drugoj „hladnoj” fazi uzgoja do 28. tjedana, kada se pure puštaju na otvoreno, mogućnosti hranidbe su mnogo varijabilnije. Uzgajivači biraju između nastavka hranjenja kompletnim krmnim smjesama s 22% SB i nakon 4 tjedna s 18% SB), ishranom superkoncentratom (40% SB) pomiješanim s kukuruzom uz ispašu, ili samo žitaricama uz ispašu. Treću fazu uzgoja možemo podijeliti u 2 podfaze. U prvoj podfazi, koja se većim dijelom odvija tijekom zimskih mjeseci do proneska, preporuča se korištenje kompletnih krmnih smjesa s 14 -15% SB ili vlastite mješavine „supera” i kukuruza do spomenute razine surovih bjelančevina. U ovoj fazi ne isključuje se tradicionalna hranidba bazirana na žitaricama i usput skupljenoj hrani na dvorištima i ispustima.  U drugoj podfazi, 2 tjedna prije proneska preporuča se hranidba krmnom smjesom za pure nesilice s 14% SB, 2,5% Ca, i 0,6 P, te krmnom smjesom (KS) za kokoši nesilice razrijeđenom kukuruzom u  omjeru 80% krmne smjese i 20 % kukuruza, a može se hraniti i mješavinom 40% „supera”  pomiješanog s kukuruzom (omjer 25%:75%).

Zagorske pure nesu jaja isključivo u sezoni proljeće-ljeto, u čemu najveći utjecaj ima duljina dana (svjetla).

Reprodukcija zagorskog purana odvija se prirodnim i umjetnim (veća jata) nasađivanjem rasplodnih jaja. U vrijeme nošenja rasplodnih jaja svaka rasplodna obitelj pura (jato) istog soja mora biti zaštićena od miješanja s drugim purama iz istog gospodarstva ili susjedstva najmanje 3 tjedna prije proneska jaja. U slučaju posjedovanja više obitelji, jaje svake od njih mora biti obilježeno i njihova inkubacija izvedena tako da se može ustanoviti identitet svakog purića glede očinstva.

Inkubacija purećih jaja traje 28 dana. Za inkubaciju se preporuča korištenje drvenih gnijezda dimenzija 60x50x60 cm, smještenih u peradarniku na suhom i čistom mjestu. Skupljanje jaja provodi se svakodnevno, a čuvaju se na hladnom mjestu s temperaturom ne većom od 18 °C i relativnom vlagom od 70 %. U slučaju čuvanja jaja duže od 7 dana , treba ih najmanje jednom dnevno okretati oko dužinske osi za 180 °. Uzgoj umatičenih zagorskih purana odvija se u porodicama veličine optimalno 6 životinja (1 puran na 5 purica). Jedan uzgajivač može imati više porodica uz uvjet osiguravanja odvojenog držanja po porodicama u vrijeme parenja, nesenja jaja i uzgoja podmlatka. U svakoj rasplodnoj sezoni potrebno je mijenjati rasplodne mužjake.

Osnovne zoohigijenske mjere za očuvanje zdravlja purana su:

  1. Hranilice i pojilice očistiti i dezinficirati najmanje jednom tjedno (klorni pripravci, 5-10% otopina formaldehida)
  2. Peradarnik treba najmanje 2 puta godišnje temeljito očistiti, dezinficirati, a izmet odstranjivati barem jednom mjesečno
  3. Nezatravljeno tlo ograđenog ispusta vezanog neposredno na peradarnik treba svake godine obnoviti odstranjivanjem sloja zemlje debljine 15-20 cm i nanošenje novog, uz dezinfekciju otkrivenog zemljišta vapnenim prahom
  4. Vršiti stalnu i sustavnu deratizaciju

Potpora za očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, u ovom slučaju za zagorskog purana iznosi 200 eura/uvjetnom grlu (UG). Jedno UG čine 33 purana. Kako bi gospodarstvo ostvarilo potporu mora zadovoljiti sljedeće uvjete: biti upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, uzgajati uzgojno valjane i prstenovane purane, pravovremeno podnijeti Jedinstveni zahtjev za potporu u AGRONET sustavu.

Foto: Manuel Čičko, Ledine Klanječke, OPG Županić

Manuel Čičko, dipl.ing.agr.
Viši stručni savjetnik

Najava, Pčelarstvo, Stočarstvo, Vijest

7. edukacija pčelara Bjelovarsko-bilogorske županije

Ovogodišnja edukacija pčelara Bjelovarsko-bilogorske županije *Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja* će se održati u Velikoj dvorani Upravne zgrade Bjelovarskog sajma u Gudovcu, u subotu 19. siječnja, 2019. godine. Suorganizatori su Bjelovarsko-bilogorska županija, Hrvatski pčelarski savez, Pčelarski savez Bjelovarsko-bilogorske županije i Ministarstvo poljoprivrede.

Ovakav vid predavanja je uvijek dobro posjećen od strane pčelara jer nudi čitav niz informacija o aktualnostima i novostima u zakonodavnom okviru, ali i novosti i mogućnosti u uzgoju pčela i pčelarenju na način da se što više očuvanju zdrave i jake pčelinje zajednice, te da i nadalje na tržište dolaze ispravni i kvalitetni pčelinji proizvodi.

Svi zainteresirani su dobrodošli !

Program pogledajte OVDJE!

Grozdana Grubišić-Popović, dipl. ing. agr.

 

Ovčarstvo, Savjet, Stočarstvo

Organizacija janjenja u dalmatinskim stadima

Uspješan pripust i vođenje evidencije pripusta određuje vrijeme janjenja. Iako je sezona janjenja započela početkom prosinca, kod većine uzgajivača na području Dalmacije glavnina janjenja u stadu se očekuje u razdoblju od siječnja do prve polovine ožujka.

U tom periodu je najhladnije i zbog toga su poželjna janjenja u štali (ovčarniku) kako bi smrtnost janjadi bila što manja, a sama organizacija posla za uzgajivača jednostavnija. Kako se uglavnom radi o uzgoju Dalmatinske pramenke i nešto njenih križanaca (otporne ovce), janjenja uglavnom prolaze bez većih problema. No, i organizaciji janjenja zadnjih godina pristupa se ozbiljnije i odgovornije od strane samih uzgajivača.

Prostor za janjenje (boks) prije svega mora biti suh i čist, po mogućnosti nasteljen (slama) i prozračan s dovoljno svjetla, ali bez propuha. U stadima u Dalmaciji još se uvijek događa da se ovce janje u boksovima u kojima pod nije nasteljen,stelje (slame) nema dovoljno ili je uopće nema. U tom slučaju pod (zbijena suha balega pomiješana sa zemljom) treba biti suh uz dobru higijenu zraka (prozračna staja).

Bilo bi poželjno da svaka staja (ovčarnik) ima prostor za janjenja, a on ovisi o tipu staje, veličini podnog prostora u staji, broju ovaca i intenzitetu janjenja. Prostor (boks) može biti privremen i ograđen pomičnim ogradama, tako da se nakon sezone janjenja boksovi mogu demontirati. Ograde mogu biti od raznih materijala (drvo, željezo) raznih dužina i visine, važno je da se mogu prenositi  i međusobno povezivati. Ako nemamo dovoljno pregrada i ne očekujemo veliki intenzitet istovremenih janjenja, prostor (boks) može biti veći i u njemu smješteno nekoliko ovaca.

Slika 1. Dalmatinska pramenka s podmlatkom u boksu

Bilo bi poželjno da se veliki boks (prostor) pregradi na više malih (individualni ili pojedinačni boksovi) veličine 0,8 – 1,2 m2 .

Slika 2. Dalmatinska pramenka u individualnom boksu uz slabo nasteljen pod

Dan do dva dana prije očekivanog janjenja prema podacima iz evidencije pripusta i vizualnim pregledom (nabreklo vime, pred sam porod postaje nemirna) ovcu izdvajamo iz stada i smještamo u odvijen prostor (boks). U prostoru za janjenja (boksu) ovca će imati mir, te će se lakše poroditi i prihvatiti janje, što je posebno važno kod mladih ovaca, šilježica. Janjenje kod ovaca najčešće prolaze bez ikakve pomoći čovjeka i završava za 15 – 40 minuta.

Slika 3. Dalmatinska pramenka i janje staro sat vremena

Ako pružamo pomoć rodilji, to moramo činiti uz minimalnu upotrebu snage i maksimalnu higijenu (dezinfekcija ruku). Nakon poroda janjetu treba očistiti usta i nosnice od sluzi, (ako treba uhvatiti janje za stražnje noge, glavom okrenutom prema dolje), osušiti janje slamom ili krpom, te ga ostaviti pored majke da ga do kraja poliže i očisti, radi stvaranja čvrste veze među njima.

Nakon nekoliko sati iz boksa uklonimo posteljicu i dio mokre prostirke. Ovca s janjetom ili više njih će nakon poroda ostati još 2 – 4 dana u boksu i u tom periodu svoju janjad othranjivati kolostrumom. Unutar boksa prostirka cijelo vrijeme mora biti suha i čista (potrebno redovito steljenje poda) čime sprečavamo infekciju pupkovine janjadi i upalu vimena kod ovce.

U stadima u kojima se ne vodi evidencija pripusta i u kojima nema mogućnosti odvajanja ovaca u prostor za janjenja ili kad se janjenja događaju [D1] u prirodi (na pašnjaku) gubitci prilikom janjenja mogu biti veliki poglavito za vrijeme izrazito niskih temperatura. U tom slučaju prije samog janjenja (vizualna procjena) trebalo bi odvojiti visokogravidne ovce od ostatka stada i držati ih u staji (ovčarniku), ograđenom ispustu uz staju ili na pašnjaku u blizini staje.

Slika 4. „Matično stado Dalmatinske pramenke“ u velikom ispustu pored staje

Organizacija janjenja ovisi o brojnim čimbenicima, prvenstveno o načinu ovčarenja i ciljevima uzgoja, ali za sve vrijedi isto da u vrijeme očekivanih janjenja ovce treba imati pod kvalitetnim nadzorom.

Ivica Kosor, dipl. ing. agr.,
viši stručni savjetnik za stočarstvo

Prerada, Sirarstvo, Stočarstvo, Vijest

Mali sirari na 14. međunarodnom ocjenjivanju sira u Austriji

Krajem vrlo uspješne sirarske godine na domaćem terenu mali sirari su sredinom mjeseca studenog sudjelovali i na 14. Käsiadi – međunarodnom ocjenjivanju i izložbi sireva u Hopfgartenu u Tirolu, Austrija.

Međunarodno ocjenjivanje i izložbu sireva u Hopfgartenu organizira Udruženje sirara i stručnjaka u mljekarstvu iz Innsbrucka svake druge godine i ona predstavlja jednu od značajnijih izložbi sira u Europi.

Ukupno je sudjelovalo 120 proizvođača iz 10 država. Bilo je prijavljeno i ocjenjeno 423 sira i 27 uzoraka maslaca.  Stručna ocjenjivačka komisija je brojala 50 članova, a ocjenjivanje je trajalo jedan dan. Od ukupno 450 proizvoda njih 196 odnosno 43% osvojilo je neku od medalja (67 zlatnih, 66 srebrnih i 63 brončane). Mali sirari iz Hrvatske već treći put sudjeluju na ovom međunarodnom ocjenjivanju i izložbi, a ove godine su poslali 18 sireva te osvojili 7 medalja.

  Tablica 1. Pregled medalja

RBR VRSTA SIRA PROIZVOĐAČ ŽUPANIJA MEDALJA
1 TVRDI SIR OD MJEŠANOG KOZJEG I OVČJEG MLIJEKA – PEGULA VESNA LOBORIKA ISTARSKA ZLATO
2 KUHANI KRAVLJI SIR S ČEŠNJAKOM I VLASCEM MIJO PRANJIĆ VUKOVARSKO SRIJEMSKA SREBRO
3 KUHANI KRAVLJI SIR S KOŠTICAMA BUĆE, BUĆINIM ULJEM, KOPROM I LJUTOM PAPRIKOM VLADO JURKAS ZAGREBAČKA SREBRO
4 KUHANI KRAVLJI SIR S KOPROM BOŽICA PERIĆ OSJEČKO BARANJSKA SREBRO
5 KUHANI KRAVLJI SIR TURKALJ PETAR KARLOVAČKA BRONCA
6 PREVELI SIR LJILJANA MLAĐENOVIĆ SISAČKO MOSLAVAČKA BRONCA
7 PREVELI SIR VESNA JAGATIĆ SISAČKO MOSLAVAČKA

 

Ove godine je prvi put na ocjenjivanje otišao naš tradicionalni sir iz područja Posavine – Preveli sir i bez obzira što se komisija prvi put susrela s takvim sirom i bio je potpuna nepoznanica te im je trebalo 40 minuta da ga ocjene, oba sira naših  proizvođača (Ljiljana Mlađenović iz Dubrovčaka Desnog i Vesna Jagatić iz Siska) su osvojila brončanu medalju na što smo izuzetno ponosni. Naravno ponosni smo i na druge medalje, pogotovo na zlatnu medalju za tvrdi sir od mješavine kozjeg i ovčjeg mlijeka proizvođača Vesne Loborike iz Istre.

    Slika 2. Dodjela jedne od medalja

Nakon ocjenjivanja i dodjele medalja na izložbi se od najboljih sireva dodjeljuju i tri posebne nagrade i to:

–              „Peak of Quality“ nagrada za najbolji od najboljeg – šampion natjecanja ( „olimpijski pobjednik“) i to je ove godine osvojio Planinski tvrdi kravlji sir sa zrenjem duljim od 6 mjeseci iz mljekare „Alma Bergsennerei Hinteregg Florian Lang“ iz Eichenberga (Austrija);

–              „Inovativni sir“ – nagradu za najinovativniji proizvod osvojio je GranCapra – extra tvrdi kozji sir iz mljekare Sennerei Algund iz Algunda (Južni Tirol, Italija)

–              „Nagrada medija“ – nagrada prema izboru novinara otišla je za ekološki planinski sir starosti do 12 mjeseci iz sirane Kaserei Plangger Gmbh iz Niederndorfa (Austrija)

I ove godine je za naše proizvođače Savez malih sirara RH „SirCro“, uz stručnu pomoć djelatnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe, osim dostave sireva za ocjenjivanje, organizirao odlazak na Käsiadu.

   Slika 3. Hrvatski proizvođači i savjetodavci na Käsiade

Prvu večer Käsiade, za javnost je od ocjenjenih sireva napravljena izložba i njihova degustacija. Kada je otkriven stol s aranžiranim proizvodima to je bio nevjerojatan prizor, toliko sireva na jednom mjestu složeno usklad boja i oblika, a kušajući ih pridružio se je i sklad mirisa i okusa, uglavnom užitak za sve nas.

Slika 4. Izložba i degustacija ocjenjenih sireva

Osim posjete izložbi i dodjeli diploma u dvorani Salvena u Hopfgartenu, mali sirari su obišli i mljekaru Zillertaler Heumilch-Sennerei u mjestu Fügen koja otkupljuje mlijeko iz okolice te jednu vrlo zanimljivu farmu krava s mini siranom. Zanimljivo je to što se ta farma nalazi u samom središtu grada Wörgla, točno nasuprot ulaza u gradsko poglavarstvo i pored poslovnice banke. Farmer za svoju farmu ima sve dozvole koje je njegovoj obitelji dala kraljica Marija Terezija i samim time nitko ga ne može otjerati iz grada. U Austriji nitko to ni ne želi već su vlasti i turistička zajednica s njime dogovorili da on svakog vikenda, dok traje sezona ispaše, svoje krave vodi na pašnjak kroz ulice grada jer je to turistima izuzetno atraktivan događaj. Ispred kolone krava obično ide djed, a na kraju kolone ide unuk i to tako traje već generacijama. Na pitanje kako to uspijevaju bez da se susjedi ne žale, oni odgovaraju da se u Austriji jako drži do seljaka i svi ih smatraju jednim od najvažnijih zanimanja i prema njima se ponašaju kao prema  „kraljevima ili predsjednicima“ i svi koji se žele doseliti pored farme znaju da se farma na tom mjestu nalazi davno prije njihova dolaska i oni nemaju pravo prigovora na to. Ali oni niti ne prigovaraju, jer su oni jedni sasvim normalni ljudi koji znaju da se hrana koju jedu proizvodi na selu u njihovoj blizini i izuzetno cijene svoje farmere.

E pa dragi farmeri, naši proizvođači, na kraju ove izuzetno turbulentne 2018. želimo i vama da vaš posao i trud budu cijenjeni i adekvatno nagrađeni, i da ove medalje budu tek mali korak naprijed, a u 2019. godini da bude puno takvih koraka i uspjeha!

Anđelka Pejaković, dipl.ing.agr., viša stručna savjetnica HPŠSS
Višnja Krapljan, dipl.ing.agr., načelnica Odjela za ruralni razvoj HPŠSS