MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Pčelarstvo

Najava, Pčelarstvo, Stočarstvo, Vijest

7. edukacija pčelara Bjelovarsko-bilogorske županije

Ovogodišnja edukacija pčelara Bjelovarsko-bilogorske županije *Dobra pčelarska praksa – izazovi modernog pčelarenja* će se održati u Velikoj dvorani Upravne zgrade Bjelovarskog sajma u Gudovcu, u subotu 19. siječnja, 2019. godine. Suorganizatori su Bjelovarsko-bilogorska županija, Hrvatski pčelarski savez, Pčelarski savez Bjelovarsko-bilogorske županije i Ministarstvo poljoprivrede.

Ovakav vid predavanja je uvijek dobro posjećen od strane pčelara jer nudi čitav niz informacija o aktualnostima i novostima u zakonodavnom okviru, ali i novosti i mogućnosti u uzgoju pčela i pčelarenju na način da se što više očuvanju zdrave i jake pčelinje zajednice, te da i nadalje na tržište dolaze ispravni i kvalitetni pčelinji proizvodi.

Svi zainteresirani su dobrodošli !

Program pogledajte OVDJE!

Grozdana Grubišić-Popović, dipl. ing. agr.

 

Pčelarstvo, Stočarstvo, Vijest

Simbioza divlje trešnje i divljih pčela

Na prekrasnim padinama Bilogore u Šartovcu, u gospodarskoj jedinici Kutinske prigorske šume 40 M, Šartovačko brdo, na oko 2 ha, u dvije parcele, nalazi se plantažni klonski nasad divlje trešnje <i>(Prunus avium).</i> Vlasnik klonske plantaže su Hrvatske šume, Uprava šuma Zagreb, Šumarija Kutina. Nasad je podignut u dva navrata. Podizanje nasada započelo je 2001. godine kada je na površini od 0,98 ha posađeno 500 stabala divlje trešnje s razmakom sadnje 6×3 m. Tijekom 2013. godine na površini 0,92 ha posađeno je 245 novih stabala divlje trešnje s razmakom sadnje 6×6 m. S obzirom na učestale sušne godine i opreza zbog globalnog zatopljenja uz nasad je podignuta i akumulacija, da bi se trešnje pravodobno opskrbljivale vodom modernim sustavom za navodnjavanje.

S ciljem uspješne proizvodnje, a prema ranijem iskustvu u starijem nasadu podignuta je mreža protiv tuče koja ujedno štiti nasad od ptica, a kupljen je i stroj za zaštitu od mraza.

Najbolji primjerci divlje trešnje prema zadanim karakteristikama (budući klonovi) odabrani su u šumama Hrvatskih šuma na više Uprava. Sa tako odabranih stabala (klonova) izvanrednih karakteristika uzimane su plemke, koje su nacijepljene na podlogu divlje trešnje i još neke podloge. Na širem području Uprave šuma Zagreb je odabrano 27 stabala – klonova koje je ispred Ministarstva poljoprivrede odobrila posebna komisija. Jedan od članova komisije bio je i pokojni akademik prof. dr. sc. Marko Vidaković. Cilj je da se u klonskoj plantaži proizvede sjeme od odabranih stabala koje bi se upotrijebilo za proizvodnju sadnica divlje trešnje visoke kvalitete. Plan je te sadnice unositi u šume Hrvatskih šuma ali i u privatne šume. Nekada je u šumama Hrvatske divlja trešnja bila zastupljena u većem postotku, ali nažalost, sada je zastupljena sa udjelom manjim od 1%. Namjera je da u šumama Hrvatske divlja trešnja bude zastupljena sa udjelom do 15%, gdje to stanišne prilike dopuštaju.

Začetnik ove ideje u Hrvatskim šumama bio je mr. sc. Ivica Stožicki, dipl. ing. šum., sada penzioner, a do nedavno djelatnik Šumarije Kutina. Odabiru klonskih stabala divlje trešnje svoj doprinos dao je i Tomica Stigleitner, dipl. ing. šum., a zagovornik unosa divlje trešnje u šume Hrvatske bio je i pokojni doajen šumarske struke, Mijo Kotarski, dipl. ing. šum.

Drvo divlje trešnje je iznimno cijenjeno i postiže dobru cijenu, uz to se već za 30–35 godina može dobiti komercijalno stablo. U Europi je vrlo malo divlje trešnje, te je plan u budućnosti izvoziti sadnice i vrhunsku kvalitetu trupaca divlje trešnje u europske zemlje.

Radi uspješne proizvodnje u nasadu se, osim redovitih agrotehničkih mjera, vodi briga i o oprašivanju. Kako divlja trešnja zna cvasti u vrijeme kada su srednje dnevne temperature niske, osim košnica medonosnih pčela postavljena su i staništa za divlje (solitarne) pčele. Staništa-kućice su raspoređene tako da solitarne pčele mogu posjetiti svako stablo. Tijekom posjeta nasadu, u travnju ove godine, osobno sam se uvjerila da solitarne pčele: Osmia bicornis i Osmia cornuta vrijedno posjećuju cvjetove divlje trešnje. U usporedbi sa medonosnim pčelama divlje pčele oprašuju cvjetove i pri nižim srednje dnevnim temperaturama zraka. Obilnom cvatnjom trešnja pčelama osigurava hranu (pelud i nektar), a pčele zauzvrat uspješno oplođuju trešnju. Ovo je jedan od primjera simbioze od obostrane koristi tzv. mutualizam.

Ako ove godine ne bude problema sa mrazom za očekivati je dobar urod sjemena divlje trešnje. Uvjerena da će proizvedene sadnice biti posađene u našim šumama, a udio divlje trešnje biti povećan sa postojećih 1% na barem 3% u skoro vrijeme u sastojinama naših šuma, zadovoljno sam napustila plantažu.

mr. sc. Marija Ševar, dipl. ing. agr.

Pčelarstvo, Stočarstvo, Vijest

Poziv na sudjelovanje u raspravi – EU inicijativa za oprašivače

Težište je na divljim oprašivačima, ali će akcije pod ovom inicijativom također pozitivno utjecati i na udomaćene oprašivače, naročito pčele medarice. Europska komisija je 2017. godine pokrenula inicijativu za oprašivače EU Pollinators Initiative te je 1. prosinca objavila Roadmap for the EU Pollinators Initiative u kojem se navodi nekoliko specifičnih ciljeva:

  • Poboljšati znanje o oprašivačima
  • Pozabaviti se uzrocima smanjenja broja oprašivača
  • Podići svijest i poboljšati suradnju i razmjenu znanja o oprašivačima.

Težište je na divljim oprašivačima, ali će akcije pod ovom inicijativom također pozitivno utjecati i na udomaćene oprašivače, naročito pčele medarice.

Jedna od aktivnosti su i konzultacije s građanima i dionicima koje uključuju:

  • Konzultacije sa stručnim skupinama EK
  • Radionice za stručnjake i nadležna tijela iz država članica koja se bave oprašivačima, očuvanjem bioraznolikosti, upravljanjem zemljištem u ruralnom području, posebice poljoprivrednim zemljištem te urbanim razvojem i planiranjem
  • Otvorene javne konzultacije, koje su dostupne na stranicama EK do 5. travnja, a možete im pristupiti ovdje.

Pozivamo vas da iskoristite mogućnost i doprinesete ovoj temi.

Pčelarstvo, Stočarstvo, Vijest

“Slavonski med” registriran na EU razini

Time je Republika Hrvatska, pored Krčkog pršuta, Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres, Neretvanske mandarine, „Ogulinskog kiselog zelja“/„Ogulinskog kiselog kupusa“, Baranjskog kulena, Ličkog krumpira, „Istarskog pršuta“/„Istrskog pršuta“, Drniškog pršuta, Dalmatinskog pršuta, „Poljičkog soparnika“/„Poljičkog zeljanika“/„Poljičkog uljenjaka“, Zagorskog purana, Krčkog maslinovog ulja, Korčulanskog maslinovog ulja, Paške janjetine, Šoltanskog maslinovog ulja, Varaždinskog zelja, „Slavonskog kulena“/„Slavonskog kulina“ i Međimurskog mesa ‘z tiblice, zaštitila i registrirala na zajedničkom EU tržištu naziv još jednog tradicionalnog proizvoda provjerene i priznate kvalitete, stoji u priopćenju Ministarstva poljoprivrede.

Udruga proizvođača Slavonskog meda iz Virovitice, pokrenula je nacionalni postupak zaštite naziva „Slavonski med“ kao zaštićena oznaka izvornosti 2015. godine, a 2016. godine je naziv „Slavonski med“ zaštićen u Republici Hrvatskoj.

Zahtjev za registraciju naziva „Slavonski med“ na razini Europske unije je upućen Europskoj komisiji u rujnu 2016. godine.

Dana 23. siječnja 2018. godine objavljena je u Službenom listu Europske unije L 17 Provedbena Uredba Komisije (EU) 2018/95 o upisu naziva „Slavonski med“ – zaštićena oznaka izvornosti u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

Ovom objavom Hrvatska službeno ima 19 zaštićenih naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u EU, a ovo je prvi med među njima. U proceduru smo poslali i Varaždinski klipič, Bjelovarski kvargl i Rudarsku greblicu, jedinstvene delicije karakteristične za pojedine dijelove naše domovine. Zaštita naziva je ponajprije priznanje tradicije i specifičnosti od koje koristi imaju i proizvođači i potrošači. No, zaštita naziva povećava vidljivost naših proizvoda i predstavlja nas na tržištu od 500 milijuna ljudi. Ovogodišnja turistička sezona bila je rekordna u svakom pogledu, no ja ću kao ministar poljoprivrede biti zadovoljan tek onda kad će potražnju u ugostiteljskim objektima pratiti domaća proizvodnja, između ostalog i proizvoda zaštićenog naziva.“ – izjavio je ministar Tomislav Tolušić.

„Slavonski med“ je med koji proizvode medonosne autohtone sive pčele (lat. Apis mellifera carnica – podtip panonski) iz nektara medonosnih biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji sišu na živim dijelovima biljaka, koje pčele skupljaju, daju mu vlastite specifične tvari, pohranjuju, izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do sazrijevanja.

„Slavonski med” prema načinu proizvodnje je med u saću, med sa saćem ili dijelovima saća i vrcani, a obuhvaća:

  1. Med od bagrema
  2. Med od lipe
  3. Med od uljane repice
  4. Med od suncokreta
  5. Med od kestena
  6. Cvjetni med
  7. Medun hrasta sladuna.

Zaštita proizvoda „Slavonski med“ temelji se na njegovoj kvaliteti pa tako zajednička svojstva karakteristična za „Slavonski med“, a koja utječu na kvalitetu proizvoda su postotak vode i količine hidroksimetilfurfurala (HMF). Postotak vode u „Slavonskom medu“ iznosi maksimalno 18,3 % dok je količina HMF maksimalno 16,5 mg/kg. Također je specifično prisustvo peludi biljnih vrsta iz porodica Brassicaceae, Robinia spp. i Rosaceae u „Slavonskom medu“, kao prateća pelud (najmanje 16 %) ili sporedna pelud (najviše 15 %). Količina saharoze za „Slavonski med“ je ispod propisanih vrijednosti.

Osim posebne kvalitete Slavonskog meda, proizvodnja ovog proizvoda ima dugu tradiciju i ugled pa tako pčelari u Slavoniji nastavljaju tradiciju proizvodnje meda dugu 130 godina. Tijekom dugogodišnjeg pčelarenja na području regije Slavonije razvijalo se i prenosilo znanje o pčelarstvu kroz praksu, vještine, sposobnosti i znanje ljudi.

Zahvaljujući povoljnim klimatskim i pedološkim uvjetima i obilju biljnih medonosnih vrsta na slavonskim pašnjacima, livadama, poljima i u prostranim šumama te u naplavnim ritovima i močvarama oko rijeka Save, Drave i Dunava, autohtone sive pčele (lat. Apis mellifera carnica, podtip panonski) tisućljećima olako pronalaze izdašnu nektarsku i peludnu pašu. Stvoreno je jedinstveno agro-ekološko područje koje omogućuje „Slavonskom medu“ da se ističe kao čisti sortni med. Kao takav je prepoznat i cijenjen na tržištu.

Temperature u proljeće omogućavaju rani i bujan rast proljetnih biljaka, voćaka, livada, dok ljetne temperature pogoduje dozrijevanju poljoprivrednih kultura od kojih su neke medonosne i bitne za proizvodnju „Slavonskog meda“.

Jesenski klimatski uvjeti odgovaraju pčelama za pripremu prezimljavanja, kao i klimatski uvjeti zimi koji omogućavaju dobro prezimljavanje te dobar početak za pčele u novoj sezoni.

Optimalne temperature u proljeće i ljeto pogoduju izlučivanju nektara većine biljaka. Proljetne biljke luče nektar na nižim temperaturama, a ljetnim je potrebna viša noćna temperatura jer lučenje prestaje ili se smanjuje.

Manje od trećine godine su dani s oborinama (minimalno 104 dana), što znači da ima dovoljno dana u godini bez oborina, kada pčele mogu sakupljati nektar.

Pčele u proljeće imaju veću količinu nektra dostupnu iz biljaka od kojeg dobivaju energiju te se lakše odupiru zračnim strujanjima, dok u kasno ljeto jačina vjetra se smanjuje kao i količina nektra te pčele manje troše energiju na odupiranje vjetru i lakše ju zadržavaju za pripremu za prezimljavanje.

Područje proizvodnje obuhvaća cijelu Slavonsku regiju koja se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, a koju omeđuju tri rijeke, Drava na sjeveru (granica s Mađarskom), Sava na jugu (granica s Bosnom i Hercegovinom) i Dunav na istoku (granica s Srbijom) te dio mađarsko–hrvatske granice između rijeka Drave i Dunava. Zapadni dio Slavonske granice prostire se na području zapadne administrativne granice županije Bjelovarsko–bilogorske i općina Lipovljani i Jasenovac te grada Novska. U navedenom zemljopisnom području se moraju provoditi sve faze proizvodnje „Slavonskog meda“.

Pored Ličke janjetine, Paške soli i Zagorskih mlinaca koji su u postupku registracije naziva na razini Europske unije, Ministarstvo poljoprivrede u siječnju je proslijedilo Europskoj komisiji zahtjeve za registraciju još tri nova zaštićena naziva i to: Bjelovarski kvargl, Varaždinski klipič i Rudarska greblica.

Pčelarstvo, Stočarstvo, Vijest

Čekaju nas brojne pozitivne promjene u pčelarstvu

Med mora biti deklariran ne samo kao mješavina medova iz EU i izvan EU, već mora biti deklarirana zemlja podrijetla svakog meda. Prema novom pravilniku, oznaku meda proizvedenog u Hrvatskoj mogu dobiti samo medovi koji su zaista proizvedeni u Hrvatskoj. Najavljen je i veliki projekt s Nacionalnom teglicom koji bi iduće godine trebao biti realiziran. Naime, Hrvatski pčelarski savez i pčelari Republike Hrvatske osim zaštite meda, te projekta “Med iz lijepe naše”, nastoje prepoznatljivom ambalažom zaštititi kako potrošače tako i primarne proizvođače. Kroz tu teglicu med će moći plasirati isključivo njegovi primarni proizvođači. Tako će potrošači znati razliku između domaćeg i uvoznog meda.

„Hrvatski pčelarski savez jedna je od najorganiziranijih udruga poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj. Ovim projektom kojim će se zaštititi proizvođači meda u Hrvatskoj, ali rekao bih čak i više od njih potrošači, postajemo dobar primjer brendiranja i zaštite naših domaćih proizvoda. Osobno mi je želja da taj projekt što prije zaživi jer će to biti kruna hrvatske pčelarske proizvodnje. S obzirom na kvalitetu našeg meda ovaj brend prepoznat je i izvan Hrvatske. Nadam se da će i ostali poljoprivredni proizvođači slijediti ovaj primjer i brendirati hrvatske proizvode.“  – izjavio je viši stručni savjetnik u Savjetodavnoj službi  Zlatko Tomljanović.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prestala je važiti zabrana miješanja domaćeg meda sa stranima, a tu su određeni trgovački lanci počeli miješati uvezen med iz zemalja izvan Unije s 1 ili 2 % hrvatskog meda.

„Ta mješavina se označavala oznakom EU i izvan EU, proizvedeno u Hrvatskoj. Nove izmjene prije svega imaju značaj za potrošače kako bi mogli prepoznati med koji je hrvatski, a o čijoj kvaliteti ne moramo ni pričati te koji je prepoznat čak i na svjetskoj razini.“ – naglasio je predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Vladimir Bilek.

Potrošači bi trebali paziti na deklaracije, a najsigurniji mogu biti ako kupuju direktno od pčelara. Zahvaljujući domaćim pčelarima, naše pčelinje zajednice su u izvanrednom stanju a med je visoke kvalitete.

Osim deklariranja meda, pčelari u 2018. mogu očekivati još nekoliko novosti koje im idu u prilog. Jedna od novosti je da više neće morati plaćati vođenje evidencije pčelara i pčelinjaka. Hrvatski pčelarski savez se već nekoliko godina bori da se taj namet ukine. Ujedno, od iduće godine trebao bi biti gotov pravilnik vezan uz plavi dizel tako da pčelari za seljenje pčelinjih zajednica u svojim vozilima za prijevoz pčela mogu koristiti plavi dizel.

“Osim opreme koja se koristi direktno za proizvodnju pčelinjih proizvoda, pčelari mogu dobiti i subvencije u iznosu od 80 % povrata i za opremu za uređenje pčelinjaka koja je propisana u obrascima.” – istaknuo je Bilek.

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Napajanje pčela

Tjelesne stanice pčele su međusobno povezane, a cijeli organizam pčele je ispunjen vodom. Tijelo pčele sadrži četiri petine vode. Prema tome, svi biokemijski procesi se odvijaju u vodi. U nekim procesima se voda troši, kao na primjer pri cijepanju saharoze na jednostavnije šećere ili pri probavi bjelančevina, dok se pri drugim kemijskim reakcijama kao što je probava jednostavnih šećera voda oslobađa. Probavom 10 grama šećera oslobodi se 6 grama vode. Količina vode u pčelinjoj zajednici vrlo malo varira te je potrebno svaki gubitak vode koji nastaje disanjem ili izlučivanjem probavljene hrane, stalno nadoknađivati.

Osim za biokemijske procese voda služi i za fizikalne procese u košnici. Vodu pčele koriste za održavanje konstantne temperature i vlage, posebno u okolini legla.

Vodu pčele koriste za razrjeđivanje zaliha polena i meda za proizvodnju mliječi za ishranu legla. Za ishranu 100 ličinki vodu donosi 5 sabiračica. Dnevna potrošnje vode se kreće od 200 do 300 ml, a zabilježen je unos vode preko dvije litre kod ekstremno visokih temperatura. Računa se da u sezoni pčelinje društvo potroši oko 30 litara vode.

Pčele radije uzimaju vodu koja je toplija od okolnog zraka, a optimalna temperatura vode koju sabiru se kreće od 18 do 32 °C, također vole slanu vodu i to najviše vodu sa koncentracijom soli oko 0,3%. Vjerojatno iz tih razloga rado sakupljaju vodu u okolici gnojišta. U zimskom razdoblju pčele mogu koristiti vodu koja se kondenzira u unutrašnjosti košnice.

Kako bi se izbjeglo da pčele donose u košnicu vodu koja može biti zagađena, ili da sakupljajući vodu ometaju susjede, pčelar bi obavezno trebao postaviti pojilice sa higijenski ispravnom vodom u blizini pčelinjaka. Najvažnije je pčelama početi dodavati vodu u proljeće kada je voda neophodna za proizvodnju mliječi za ishranu legla. Nedostatak vode u tom razdoblju može izazvati začepljenje debelog crijeva što često za posljedicu ima uginuće velikog broja pčela (svibanjska bolest).

Voda se pčelama može davati u košnice ili izvan košnice. Najednostavniji način davanja vode u košnicu je taj da se u košnicu stavi jedan ili dva okvira u koje je uz pomoć crijeva ili kante za zaljevanje dodana voda . Ovaj način se primjenjuje u slučaju hitne potrebe (gubitak letačica ili zatvaranje pčela). Drugi način je korištenje staklenki sa rupicama na poklopcu a treći način je korištenje hranilica pomoću kojih se uz vodu mogu davati i pogače.

Kod postavljanja vanjskih pojilica pčelar mora voditi računa da se pčele ne mogu utopiti te da se lako čiste kako pojilice ne bi bile izvor širenja zaraze. Za jednu pčelinju zajednicu potrebno je osigurati oko 100 cm². Za izradu vanjskih pojilica koriste se različite posude sa plovcima, drvena korita, rebrasto staklo i slično. Važno je da se pojilice postave što prije u proljeće i da nikada ne ostanu bez vode kako pčele ne bi potražile vodu iz drugih izvora.

Jaromir Vrbicky, dipl.ing. agr.

Pčelarstvo, Savjet, Stočarstvo

Varooza – kontrola, suzbijanje, preventiva u 2016. godini

No, velik priljev novih pčelara ponekad može predstavaljati opasnost za razvoj odnosno opstojnost pčelarstva u RH. Posebice se to odnosi na pogreške pčelara-početnika u tehnologiji pčelarenja i/ili kontroli i suzbijanju bolesti pčela te u nepoznavanju smjernica o Dobroj pčelarskoj praksi. Svi ti čimbenici mogu dovesti do ugroženosti pčela na našim prostorima. Pri tome ne treba naglašavati važnost pčela u održavanju biocenoza kroz njihovu oprašivačku djelatnost. Tko to ne razumije, jednostavno ne razumije 60 milijuna godina evolucije. Naime, pčele se pojavljuju tijekom kasne krede u mezozoiku  i njihov razvoj, ali i utjecaj na razvoj cvijeća i ostalih kritosjemenjača je ogroman. Razumljivo da je održavanje pčelinjih zajednica u dobrom biološko-uzgojnom stanju glavni cilj svih pčelara. Međutim, stare i nove bolesti pčela te česte pogreške u tehnologiji i hranidbi uzrok su uginuća na pčelinjacima. Na području Europske unije (EU) zimski gubici pčela kreću se između 3,5 – 33 % ovisno o geografskom položaju i klimatskim uvjetima. Prosječni gubici pčelinjih zajednica unatrag nekoliko godina u RH iznose od 10 do 15 % i gotovo su identični gubicima koje prijavljuju europske kolege. Usporedno, američki pčelari koji imaju vrlo razvijeno pčelarstvo već šest godina uzastopno prijavljuju gubitke veće od 35 %. Valja naglasiti da su spomenuti gubici od 10 do 15 % među europskim pčelarima još uvijek tehnološki prihvatljivi, iako razum govori da bi postotak tih gubitaka trebao biti niži. Treba podsjetiti da uzroci uginuća mogu biti mnogostruki. Pronalazimo ih u sinergijskom djelovanju Varooze + „ X“. S time da pod čimbenikom X podrazumijevamo utjecaj pesticida/ virusa i ostalih bolesti pčela/ malo kvalitetnog peluda – bio-raznolikost ugrožena/ mnogo stresa – selidbe pčelinjih zajednica/ klimatske promjene/ čudnovato liječenje pčelinjih zajednica te loša pčelarska praksa. Poznato je da američka i europska gnjiloća, vapnenasto leglo, nozemoza te varooza uz sinergijsko djelovanje virusa ponajviše utječu na zdravstveno stanje pčelinjih zajednica. Stoga, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane RH u suradnji s Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te Savjetodavnom službom svake godine objavljuje Program kontrole i suzbijanja varooze na području RH (dalje Program)  u svrhu:

  • Učinkovite kontrole i suzbijanja varooze provedbom tretiranja pčelinjih zajednica protiv varooze odobrenim veterinarsko-medicinskim proizvodom (VMP) u istom razdoblju na određenom području
  • Prikupljanja podataka o varoozi na pčelinjacima uključenim u provedbu Programa
  • Podizanja svijesti pčelara o dobroj pčelarskoj praksi na pčelinjaku.

U Programu je jasno naznačeno da se tretiranje varooze mora provesti najmanje jednom godišnje, prvi puta u ljetnom razdoblju (od 1. srpnja do 31. kolovoza) nakon vrcanja meda. S obzirom na veću količinu varoe u pčelinjim zajednicama preporuča se prvi tretman napraviti sredinom srpnja, odmah po vrcanju kestena, suncokreta te livadne paše. U ljetnom tretiranju za suzbijanje varooze na svim konvencionalnim pčelinjacima preporuča se upotreba jednog od odobrenih VMP-a s popisa odobrenih pri Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane. Za uporabu VMP-a za tretiranje pčelinjih zajednica protiv varooze pčelari moraju imati recept i uputu o načinu primjene VMP-a, izdane od strane ovlaštenog veterinara u skladu s važećim propisima. Važno je naglasiti da se pčelar mora pridržavati odredbi o načinu primjene i mjerama zaštite kako je navedeno u uputi proizvođača VMP-a te provoditi smjernice Dobre pčelarske prakse.

Ovisno o uporabljenom VMP-u, uputi ovlaštenog veterinara, te zdravstvenom stanju pčelinjih zajednica, pčelar može provesti još jedno, tzv. drugo ljetno tretiranje pčelinjih zajednica koje se provodi nakon zadnjeg vrcanja meda i to tretiranje nije obvezno. Da bi se postigla očekivana učinkovitost kontrole i suzbijanja varooze, preporuča se provedba zimskog tretiranja u razdoblju od studenog do prosinca. Razumljivo da identična priča vrijedi i za tretiranje pčelinjih zajednica na ekološkim pčelinjacima, samo će tamo pčelar koristiti odobren VMP koji se može koristiti u ekološkoj proizvodnji.

Za praćenje učinkovitosti tretiranja pčelinjih zajednica protiv varooze u RH, pčelari su dužni voditi kontrolu pada varoa. Kontrola pada grinja V. destructor provodi se prije, tijekom i nakon prvog ljetnog tretiranja, na pet pčelinjih zajednica u pčelinjacima do 50, te na 10% pčelinjih zajednica u pčelinjacima većim od 50 pčelinjih zajednica.

1. Kontrolu prirodnog pada grinja V. destructor, potrebno je započeti sedam dana prije početka tretiranja pčelinjih zajednica VMP-om. Kontrolu prirodnog pada grinja V. destructor pčelar provodi pomoću testnih uložaka koji se stavljaju na podnicu košnica. Sedmi dan od postavljanja, testni ulošci se vade iz svih kontroliranih pčelinjih zajednica, a ukupan broj otpalih grinja V. destructor se bilježi u Obrazac 2. iz Priloga Programa.

2. Prilikom stavljanja VMP-a, u košnice se postavljaju čisti testni ulošci, koji se pregledavaju dva puta za vrijeme tretiranja, 7. i 14. dan, a ukupan broj otpalih grinja V. destructor se bilježi u Obrazac 2. iz Priloga Programa.

3. Prilikom vađenja iskorištenog VMP-a iz košnica, postavljaju se čisti testni ulošci, koji se vade za sedam dana, a ukupan broj otpalih grinja V. destructor se bilježi u Obrazac 2. iz Priloga Programa.

No, unatrag godinu-dvije veći dio pčelara nije bio zadovoljan s VMP-om koji su primijenili u tretiranju varooze. Kako bi se izbjegle neželjene situacije u svezi lažno negativnog rezultata odnosno otklonile sumnje u djelotvornost primijenjenog VMP-a, autori Programa uvrstili su u Program važan dio koji govori da ukoliko prilikom kontrole pada grinja V. destructor, pad istih tijekom i poslije tretiranja nije vidljiv, pčelar mora u najkraćem mogućem roku isto prijaviti ovlaštenom veterinaru koji će uzeti uzorke pčela i dostaviti ih u službeni laboratorij na parazitološku pretragu. Ovlašteni veterinar uzima uzorak od približno 200 do 250 živih pčela po pčelinjoj zajednici iz plodišta najmanje 10 % pčelinjih zajednica po pčelinjaku. Pčele se uzimaju u čistu PVC vrećicu za zamrzavanje (volumena 2L). Uzorak pčela potrebno je nakon uzimanja pohraniti u zamrzivaču tijekom 12 sati te po isteku tog vremena poslati u službeni laboratorij uz popratni Obrazac za dostavu uzoraka na laboratorijsko pretraživanje propisan Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju za tekuću godinu na kojem se uz ostale podatke obavezno mora navesti naziv uporabljenog VMP-a. Službeni laboratorij dužan je uz izvješće o rezultatu pretrage izdati i preporuku o potrebi i načinu daljnjeg tretiranja pčelinjih zajednica. Valja podsjetiti da se troškovi veterinara podmiruju iz državnog proračuna.

No, pčelari diljem EU susreću se s velikim problemom u svezi broja VMP-a za tretiranje varooze. Naime, pčelari u pravilu imaju svega 3-5 VMP-a na raspolaganju. Usporedno u svinjogojstvu ima 426, a u kinologiji 592 VMP-a za liječenje svinja odnosno pasa. U RH je trenutno registrirano pet VMP-a za tretiranje varooze. Abecednim redom su to Apiguard /Apilife Var /Bayvarol /Check Mite+ i Thymovar. Također, pčelari često pitaju da li je amitraz registriran u RH odnosno u EU. Treba odgovoriti da je amitraz kao aktivna tvar registriran u sedam različitih proizvoda (Apivar/Apitraz/Varidol/ Apiwarol/Biovar/Varatraz i Avartin ) unutar određenih zemalja EU. No, amitraz trenutno nije registriran u RH i stoga nije dozvoljen za uporabu u pčelinjacima u RH. Osim VMP-a pčelari primjenjuju u zaštiti protiv varooze i organske kiseline (mravlja / mliječna/ oksalna) poštivajući pri tome upute o načinu primjene i zaštite od strane proizvođača.

Također, preporuča se provođenje biološko-uzgojnih mjera na pčelinjacima protiv varooze izrezivanjem trutovskog legla iako je učinkovitije postaviti okvir građevnjak i pustiti da matica zaleže trutovsko leglo. Nakon što je leglo poklopljeno, okvir građevnjak se izvadi, saće s leglom izreže i pretopi u vosak, a okvir građevnjak ponovno stavi u košnicu. Višestrukim ponavljanjem tog postupka, može se uništiti znatan broj grinja (od 50-90 %). Prikladan je za male i srednje velike pčelinjake. Također, kao biološki način suzbijanja varooze možemo koristimo metodu formiranja novih pomoćnih zajednica (nukleusa). Pomoćne zajednice se formiraju od 3 okvira poklopljenog legla i 2 okvira meda. Znanstveni izvori govore da se tako ukloni oko 35 % varoe iz osnovne zajednice. Nakon 10-ak dana takvi nukleusi se tretiraju nekom organskom kiselinom (primjerice mliječna ili oksalna), a osnovna zajednica može i dalje biti u proizvodnji meda i prvi puta se zaštititi od varooze  nakon zadnjeg vrcanja.

Problem s varoozom tijekom svibnja/lipnja 2016

Uz loše vremenske prilike u kontinentalnom dijelu RH (mraz koncem travnja koji je uništio određeni dio bagrema i amorfe te loše vrijeme pri cvatnji bagrema) i primorskom dijelu (loše vrijeme tijekom cvatnje kadulje/bagrema te najezda ptica pčelarica na pčelinjacima) određeni broj pčelara na području RH javlja tijekom svibnja i početkom lipnja o povećanoj prisutnosti varoe na pčelama. Uobičajeno se kaže da nije dobro ako je varoa vidljiva tijekom svibnja i lipnja na pčelama jer to znači da varoe ima mnogo više skrivene u leglu ili „nevidljive“ na pčelama što predstavlja veliku opasnost za opstojnost pčelinje zajednice. To nam govori da, ovisno o pašnoj situaciji, provedemo zaštitu znatno ranije nego što je predviđeno Programom. Razumljivo, ako je unos nektara intenzivan pričekati ćemo s tretmanom protiv varooze odmah nakon vrcanja. No, većina pčelara ima poteškoće utvrditi približan broj varoe unutar pčelinje zajednice te da li dobiveni broj varoe predstavlja opasnost za pčelinju zajednicu i zahtjeva brzi tretman. Treba podsjetiti da približan broj varoe u zajednici možemo utvrditi kontrolom prirodnog dnevnog pada, otklapanjem trutovskog legla, posipanjem šećera u prahu po pčelama i ispiranjem pčela. Također, treba naglasiti da se kritični broj varoe unutar pčelinje zajednice koji uzrokuju velike štete i slabljenje zajednice te ugrozu njezinog opstanak kreće oko 3000. Stoga se sa zaštitom protiv varooze mora započeti prije nego što bude 3000 varoe u zajednici.

Kontrola prirodnog dnevnog pada varoe

Kontrolu prirodnog dnevnog pada provodimo tako da brojimo otpale varoe na podnici u periodu kroz 7 dana i zatim dobiveni broj podijelimo sa sedam. Jedna varoa dnevno (period legla) na podnici govori nam da u pčelinjoj zajednici imamo različit broj varoe tijekom sezone od ožujka do rujna (Tablica 1 – množimo broj varoe s faktorom za određeni mjesec kako bi dobili približan broj varoe u zajednici). Primjerice, ako tijekom svibnja ili lipnja imamo prosječan prirodni dnevni pad varoe na podnici dvije (svibanj) odnosno 3,2 varoe (lipanj) još uvijek ne moramo provoditi zaštitu tijekom svibnja/lipnja jer je približan broj varoe unutar zajednice u svibnju oko 480 odnosno 960 u lipnju što normalna zajednica u odgovarajućem biološko-uzgojnom stanju još može podnijeti. No, to znači da ne smijemo čekati dugo sa zaštitom već odmah moramo krenuti s kontrolom i suzbijanjem varooze početkom ili sredinom srpnja nakon vrcanja meda jer se broj varoe dramatično povećava i predstavlja opasnost za opstanak pčelinje zajednice. Ako je pčelar tijekom svibnja/lipnja 2016.g. utvrdio više od 5 varoe dnevno na podnici preporuča se što brža zaštita protiv varooze nakon vrcanja meda.

Tablica 1

Mjesec Prirodni dnevni pad Faktor Broj pronađene varoe na 100 otklopljenih trutovskih kukuljica Približan broj varoe u zajednici
ožujak 1 120 10 120
travanja 1,5 180 10 240
svibanj 2 240 10 480
lipanj 3,2 300 20 960
srpanj 5,5 350 20 1920
kolovoz 10 400 20 3840
rujan 17 450 30 7680

Otklapanje trutovskog legla

Otklapanje trutovskog legla provodimo pčelarskom vilicom. Utvrđujemo odnos između otvorenih i invadiranih trutovskih kukuljica i dobiveni broj nam kazuje o postotku invadiranih trutovskih stanica. Preporuča se pregledati do 200 trutovskih kukuljica u fazi ružičastih očiju. Prema znanstvenim izvorima invadiranost od 5-10 % je blaga i ne treba provoditi raniji tretman. Međutim, ako tijekom svibnja/lipnja imamo više od 25 % invadiranih trutovskih stanica preporuča se što brža zaštita protiv varooze nakon vrcanja meda. Hrvatski izvori za Istru i Dalmaciju upućuju na obvezu tretiranja kada se utvrdi stupanj invadiranosti od 15 %.

Posipanje šećera u prahu po pčelama

Posipanje šećera u prahu po pčelama s dvostrukim prosijavanjem, kao dijagnostička metoda, provodi se sve više na pčelinjacima. Pri tome se kao mjera koristi manja plastična posuda od 120 ml koja se napuni s pčelama (trebalo bi biti između 40 – 50 g pčela skupljačica). Preporuka je da se pčele stresu s mednog okvira koji se nalazi odmah do legla u plodištu. U drugu posudu, zapremine oko 800-900 ml (slika 1) stave se 2 jušne žlice (oko 35 g) šećera u prahu. Ta posuda ima na sebi sito na vrhu kroz koje pčele ne mogu proći. Zatim se pčele brzo prebace iz manje posude u veću posudu sa šećerom i nježno tresemo posudu oko 60 sekundi. Nakon toga odložimo veću posudu na stranu i pričekamo 3 minute te zatim snažno protresemo i ispraznimo sadržaj posude kroz sito na njezinom vrhu na drugo sito te nastavimo prosijavati još nekoliko minuta. Veličina rupica na drugom situ ne smije biti veća od varoe. Radi lakšeg brojanja varoe preporuča se, nakon završetka prosijavanja, istresti sadržaj na bijeli papir kako bi točno utvrdili broj prisutne varoe. Tablica 2 nam govori da li dobiveni broj varoe predstavlja opasnost za pčelinju zajednicu i zahtjeva raniju zaštitu protiv varooze nakon vrcanja meda.

Tablica 2

Mjesec Broj varoe/

Nije potrebno provoditi raniju zaštitu

Broj varoe/ Potrebno provoditi raniju zaštitu Broj varoe / Zajednica ugrožena / Potrebna što brža zaštita
svibanj/lipanj manje od 4 4-20 više od 20
srpanj manje od 5 5- 25 više od 25
kolovoz manje od 10 10 – 25 više od 25
rujan manje od 15 15 -25 više od 25

Slika 1 Z. Tomljanović: Posuda sa sitom za protresanje pčela

U konačnici treba naglasiti da pčelar treba aktivno provoditi kontrolu varoe tijekom pašne sezone. Pri tome postoje alati koje su predložili autori Programa ako se posumnja u učinkovitost određenog VMP-a. Također, treba provoditi određene api-tehničke radnje ako će nastavak sezone u svezi atmosferskih i pašnih prilika biti nezadovoljavajući (dugotrajno sušno/toplo ili hladno vrijeme uz kišu te izostaje unos nektara). Posebice se to odnosi na stimulativnu prehranu pčelinjih zajednica šećernom otopinom (omjer šećer: voda = 1:1) u večernjim satima u manjim obrocima od 200-300 ml dnevno ili stavljanjem šećerne/šećerno-peludne pogače. Također, molimo pčelare da izbjegavaju stavljanje meda u pogače ili/i otopine zbog opasnosti od širenja američke gnjiloće pčelinjeg legla. Pri davanju tekuće stimulativne prehrane voditi računa da se ne izazove grabež.

Zlatko Tomljanović, dr.med.vet.
zlatko.tomljanovic@savjetodavna.hr
viši stručni savjetnik za pčelarstvo

Pčelarstvo, Vijest

Pčelarska radionica Izazovi u suvremenoj pčelarskoj proizvodnji za djelatnike Savjetodavne službe

Naime, unatrag nekoliko godina povećao se broj pčelara i pčelinjih zajednica u Republici Hrvatskoj (RH). Stoga se opravdanim pokazala ideja o uspostavi određene grupe ili tima za pčelarstvo unutar Službe, a time i organizacija radionica za pčelarstvo. Prisutni su bili slijedeći savjetnici : Dario Zagorec, Igor Petrović,Darko Antonina, Ivo Batinović, Bernard Bokšić, Nataša Bronzović, Miran Gortan, Grozdana Grubišić Popović, Nikola Gržan, Željko Klaić, Ljubica Kravarščan, Jaromir Vrbicky i Zlatko Tomljanović.

Razumljivo da smo cijeli dan “bistrili“ aktualne pčelarske teme poput važnosti pčelarstva u svijetu i RH, čimbenicima koji utječu na kvalitetu meda, Pravilniku o provedbi mjera Nacionalnog pčelarskog programa za razdoblje od 2014. do 2016. godine u 2016. godini, ulaganju u pčelarstvo kroz mjere ruralnog razvoja kao i o novim i starim bolestima pčela. Stoga su kolegice Grubišić Popović i Bronzović te kolega Petrović i ja osobno izložili spomenute teme. Pri tome raduje spoznaja da smo razmijenili ideje i uklonili moguće nejasnoće/nedostatnosti oko važnih pčelarskih pitanja.

Foto: Z. Tomljanović: „Radna atmosfera na radionici“

Valja naglasiti da je ispred Ureda ravnatelja, mr. Dario Zagorec, viši koordinator za stočarstvo, pozdravio okupljene savjetnike te zaželio uspješan rad tijekom radionice te naglasio potrebu za jednom aktivnom pčelarskom grupom unutar naše službe. Također, Dario nas je izvijestio o aktualnostima u radu Savjetodavne službe te o mjerama M1 i M2 koje nam slijede. U svezi M1, savjetnici su upoznati s programom osposobljavanja pčelara za provođenje smjernica dobre pčelarske prakse te su izrazili želju za sudjelovanjem u provedbi izobrazbe naših pčelara. Nažalost, zbog prevrtljivog vremena nismo mogli održati vježbe na terenu. No, imali smo priliku kušati i senzorski ocijeniti med našeg kolege Nikola Gržana. U konačnici savjetnici su se složili oko zaključaka radionice o potrebi pisanja strategije razvoja pčelarstva; važnosti pčelarstva u održivom razvoju; mogućnostima raznolike proizvodnje u pčelarstvu, organiziranoj borbi protiv pčelinjih bolesti; potrebi provođenja smjernica dobre veterinarsko-pčelarske prakse; istraživanjima u svezi hranidbe pčela; planskoj sadnji medonosnog bilja te nužnosti obrazovanja pčelara u kojoj Savjetodavna služba može imati veliku ulogu. Stoga molba svim kolegicama/kolegama unutar naše službe koji bi se željeli uključiti u rad naše pčelarske grupe da nam se jave. Svi ste dobrodošli. Slijedeća radionica je planirana početkom proljeća 2016.godine. Na kraju velika zahvala Matici hrvatskoj na ustupljenom prostoru.

Zlatko Tomljanović, dr.med.vet.
viši stručni savjetnik za pčelarstvo

Pčelarstvo, Stočarstvo, Vijest

44. Svjetski pčelarski kongres Apimondie u Daejeonu, Južna Koreja

Spektakularno otvaranje i zatvaranje kongresa na kojima je dominiralo mnogo originalne korejske glazbe uz bubnjeve, timpane, vatru, narodnih nošnji i pjesama, ali i visoke tehnologije te promjene u rukovodstvu Apimondie uz izvrstan pčelarski sajam API-EXPO s izlagačima iz cijelog svijeta i velik broj iznimno kvalitetnih oralnih prezentacija i postera obilježile su ovogodišnji kongres u Koreji.

Foto: Z.Tomljanović: Otvaranje kongresa

No, prvo treba kazati da je Južna Koreja domovina Samsunga, LG-a, Hyundai, KIA-e i još mnogo drugih svjetski priznatih institucija. Koreja ima 51 milijun stanovnika i u potpunosti zaslužuje naziv zemlje visoke tehnologije, izvrsne infrastrukturne povezanosti i radišnih ljudi. To mogu i osobno potvrditi jer iskustva koja sam stekao u prijašnjim posjetima zemljama jugo-istočne Azije (Tajland/Kambođa/Malezija) ili Kine su sasvim drugačija od iskustava iz Južne Koreje. Primjerice, grad domaćin Daejeon, udaljen od Seula 150 km (udobnim vlakom se dolazi za manje od sat vremena) prepoznat je kao grad znanosti i tehnologije u Južnoj Koreji. Također, treba podsjetiti da je Južna Koreja dobila domaćinstvo ovogodišnjeg kongresa Apimondie na 42. Svjetskom pčelarskom kongresu 2011. godine. u Buenos Aires-u kada je u napetoj završnici tijekom izglasavanja pobijedila Kinu za nekoliko glasova. Bio sam tada glasač na Generalnoj Skupštini Apimondie i još su mi živa sjećanja nevjerice i očaja u očima kineskih kolega kada su shvatili da su izgubili domaćinstvo Apimondie 2015. godine  Koreanci, vjerojatno poučeni organizacijskim propustima koji su učinili ukrajinski domaćini Apimondie u Kijevu 2013., uz neke sitne nedostatke bili su primjer izvrsnog organizatora. Pri tome ne smijemo smetnuti s uma da je kongres posjetilo preko 10.000 posjetitelja iz cijelog svijeta. Slobodno možemo reći da je Daejeon tih dana bio središte svjetske pčelarske znanosti, struke, pčelarskih dostignuća, razmjene mišljenja i ideja te susreta sa starim ili upoznavanja novih prijatelja. Treba naglasiti da u Južnoj Koreji ima oko 45.600 pčelara koji imaju oko 710.000 košnica. Godišnja prosječna proizvodnja im se kreće oko 17 kg/košnici. Izvoze oko 12 tisuća tona meda, ali uvoze oko 43 tisuća tona. Glavne paše su slične kao i u Hrvatskoj. Dominiraju paše bagrema, kestena, livade, uljene repice te drugih lokalnih biljaka.

Sam kongres bio je organiziran u sedam znanstvenih područja. To su Ekonomika pčelarenja, Biologija pčela, Zdravlje pčela, Oprašivanje i medonosno bilje, Pčelarska tehnologija i kvaliteta, Apiterapija te Pčelarstvo i ruralni razvoj. Ukupno je bilo preko 400 oralnih prezentacija iz spomenutih područja, 8 panela, dvije radionice te više od stotinu izloženih postera. Republika Hrvatska je imala dva predavača na ovogodišnjem kongresu. To je bila prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu koja je u području „Tehnologije i kvaliteta“ izvijestila o utjecaju prerade pčelinjeg voska na koncentraciju teških metala. S prof. Tlak Gajger bila je u Daejeonu i Marina Kosanović, dr. med. vet., koautorica na istom radu. Drugi predavač sam bio osobno ja koji sam u području „Ruralni razvoj“ opisao naša iskustva u razvoju pčelarskih škola kao šanse za ruralni odnosno održivi razvoj. U Daejonu je također bila i dr. sc. Lidija Svečnjak s Agronomskog fakulteta u Zagrebu koja je imala poster prezentaciju o načinima utvrđivanju ostataka parafina u mednom saću.

Foto: Z.Tomljanović: Radna atmosfera na prezentacijama

Od mnogih izlaganja treba izdvojiti prezentaciju Henri Clementa iz Francuske koji je upozorio na sve veću ulogu pesticida u ugibanju pčelinjih zajednica te obrazložio da je od 1995. godine proizvodnja meda u Francuskoj pala s 35 tisuća tona na svega 10 tisuća tona u 2015. godine Također, istovremeno se povećao uvoz meda u Francusku s nekih 5 tisuća tona iz 1995. godine na 30 tisuća tona u 2015. Bilo je zanimljivo slušati i raspravu na panelu „ Utjecaj agro-kemikalija i intenzivne poljoprivrede na pčele i ostale oparašivače“ na kojoj su sudjelovali i predstavnici Bayera i Syngente koji su tvrdili da pesticidi nikako ne mogu biti jedini uzrok velikih uginuća pčelinjih zajednica.

Zanimljivo plenarno predavanje imao je i prof.dr. Jeff Pettis iz SAD-a koji je ponovo pozvao na borbu protiv uginuća pčelinjih zajednica te izrazio potrebu za što većom suradnjom u znanstveno-stručnim pčelarskim krugovima u cijelom svijetu. Također, spomenuo je jedan zanimljivi detalj, a tiče se uloge voskova moljca u napuštenim pčelinjim zajednicama. Naime, istraživali su zajednice koje su uginule od američke gnjiloće i bile napuštene. Razumljivo da su takve uginule zajednice bile ubrzo napadnute od voskova moljca koji je uklonio sve saće, ali i uzročnika američka gnjiloće. Pojednostavljeno, nisu mogli ponovo izolirati uzročnika američke gnjiloće iz podnica, okvira ili košnica jer je voskov moljac djelovao sterilizacijski.

Foto: Z. Tomljanović: prof. dr. Jeff Pettis

Naši stari znanci iz Gudovca i Dalmatine dr. sc. Robert Brodschneider i mr. sc. A. S. Lima ponovo su nas upozorili o važnosti pravilne hranidbe pčelinjih zajednica kao i o mogućnostima korištenja eteričnih ulja u borbi protiv varooze. Primjerice, dr. Brodschneider trenutno radi na zanimljivom projektu koji će nam objasniti kakva je distribucija unosa hrane unutar pčela u nekom pokusu odnosno da li sve pčele uzimaju podjednaku količinu u socijalnoj razmjeni ili postoje određena odstupanja.

Zabrinjavajući podatak iznesao je dr. Neumann iz Švicarske. Dr. Neumann je izvrstan poznavalac etine pa je u svom plenarnom predavanju dao izvrstan prikaz morfologije, biološkog ciklusa, dijagnostike kao i borbe protiv etinioze. Nažalost, izvijestio nas je da je 15. rujna ponovo potvrđen slučaj pronalaska etinioze u Italiji. Ostaje nada da će talijanski veterinari i pčelari uspjeti suzbiti pojavnost iste.

Foto: Z. Tomljanović: Mnoštvo raznolike opreme i pribora na API-EXPO

Valja naglasiti da su i unutar Svjetske pčelarske federacije „Apimondia“ dogodile značajne promjene. Tako je novi predsjednik naš stari znanac Philip McCabe koji je na toj dužnosti zamijenio francuza Gilles Ratiu. Philip je u svom nadahnutom inauguracijskom govoru naglasio da je Apimondia velika organizacija te će nastojati istu pozicionirati između svjetskih institucija kako bi pčelarstvo i pčelinji proizvodi još više dobili na važnosti. Svakako se mogu očekivati i neke bitne promjene u načinu rada i financiranju Apimondie. Istovremeno su se dogodile i promjene u znanstvenim područjima unutar Apimondie. Tako je s pozornice u području „Zdravlje pčela“ nakon više od 20 godina sišao dr. W. Ritter, a zamijenio ga je prof.Pettis. Također, imamo i novu predsjednicu u području Apiterapije. To je dr. Christina Matescu iz Rumunjske koja je zamijenila na toj dužnosti iznimno uspješnog, ali nažalost veoma bolesnog dr. T. Cherbulieza.

U konačnici treba kazati da je slijedeći kongres 2017. godine u Istanbulu. Istanbul je svoje domaćinstvo dobio tijekom kongresa u Kijevu 2013. godine kada je pobijedio Veronu i Stockholm. No, u Daejeonu se tijekom drugog dana rada Generalne skupštine vodila mrtva utrka između SAD-a i Kanade kao kandidata za domaćinstvo Apimondie 2019. godine. Neslužbene najave sugerirale su da Minneapolis iz SAD-a sigurno pobjeđuje Montreal iz Kanade. No, glasači su mislili drugačije pa ćemo 2019. godine. ići preko Velike bare, ali nešto sjevernije u Montreal u Kanadu.

Foto: Z. Tomljanović: Delegacija Montreala

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
v
iši stručni savjetnik za pčelarstvo

Pčelarstvo, Vijest

Posjet pčelara iz Mađarske

Cilj tog uzvratnog posjeta je razmjena iskustava te prezentacija pčelara i pčelarenja uz promociju našeg zavičaja.

Pčelari su prvo dočekani uz prigodnu riječ dobrodošlice domaćina (načelnika općine i predsjednika Udruge „Nektar“), zatim su grofice Udruge „Grofovija Konjski“ izvele nekoliko renesanskih plesova pod zidinama pri Starom gradu, obnovljene utvrde Grofova Konjskih u Konjščini. Nakon toga otišli su u hrvatsko Marijansko svetište Marija Bistrica gdje su uz vodiča gosti bili upoznati sa poviješću svetišta te im je organiziran turistički obilazak Marije Bistrice.

Nakon turističkog dijela pčelari su došli na lijepo uređen pčelinjak višestruko nagrađivanog Nenada Martinjaka iz Konjščine, gdje su se upoznali s radom našeg vrsnog i marljivog pčelara i njegove obitelji. Potom su se svi zajedno uputili pješice oko 1 km do pčelinjaka Ivana Kožića te su na licu mjesta vidjeli, uz prekrasan pogled na Hrvatsko Zagorje, gdje se dobio najbolji med na svijetu 2010. godine (U sklopu Foruma Apimedica & Apiquality u Republici Sloveniji pod krovnom pčelarskom svjetskom organizacijom Apimondia organizirano je svjetsko prvenstvo u kvaliteti meda.)

Na ta dva pčelinjaka stekli su uvid u raznovrsnu pašu naših pčela, a ujedno su se upoznali s pčelarenjem i opremom naših pčelara. Pčele, usprkos bezpašnom periodu kad su u pravilu razdražljivije i olako napadaju, nisu ubole ni jednog gosta koji su se sprešetavali ispred samih leta košnica (mada vjerujemo da im ni koji ubod ne bi predstavljao neki problem).

Nakon toga je u novouređenom društvenom domu u Sušobregu uz zagorske specijalitete nastavljeno druženje. Iako uz veliku jezičnu barijeru (Hrvatski i Mađarski nisu baš srodni jezici) domaćini i gosti raspravljali su uz pomoć nekoliko gostiju koji su razumjeli Hrvatski te su prevodili i ugodno se družili.

Na kraju su oduševljeni gosti otpjevali nekoliko mađarskih, a domaćini uzvratili sa lijepim hrvatskim pjesmama, te su u kasnim popodnevnim satima krenuli ka svojim domovima.

Darko Antonina, dipl. ing. agr.
viši stručni savjetnik