MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Dopunske djelatnosti

Dopunske djelatnosti, Ostalo, Prerada, Savjet

Korištenje nitratnih soli u preradi mesa na OPG-u

Osim šljivovice, naši suhomesnati proizvodi su nešto po čemu nas najviše prepoznaju i cijene. Svaki kraj ima svoje recepture i one se prenose sa koljena na koljeno.

Hrvatska je poznata po kvalitetnim suhomesnatim proizvodima. Na cijeni su naši pršuti, kuleni, češnjovke, pancete i sl. U Europi nas prepoznaju po nekoliko vrhunskih proizvoda napravljenih za vlastite potrebe. Osim šljivovice, naši suhomesnati proizvodi su nešto po čemu nas najviše prepoznaju i cijene. Svaki kraj ima svoje recepture i one se prenose sa koljena na koljeno. Ti se recepti ne mijenjaju desetljećima, osim jednog dodatka. Umjesto obične kuhinjske soli (natrijev klorid) dodaju se nitratne soli (natrijev i kalijev nitrat) i to većinom zbog boje. Takvi proizvodi zadržavaju lijepu crvenu boju i svježi izgled.

Mesna industrija obvezna je koristiti natrijev i kalijev nitrat kao konzervans. Ne postoji niti jedan drugi spoj koji sigurno uništava spore Clostridium botulinum u procesuiranom mesu, a da se može koristiti u mesno-prerađivačkoj industriji. Bakterija Clostridium botulinum je prisutna svugdje u tlu. Izlučuje jak toksin – botulin, koji napada živčani sustav. U manjim količinama ne mora biti smrtonosan, no u samim početcima mesne industrije i mesnih konzervi bilo je velikih trovanja baš iz  konzervi, i to sa smrtnim završetkom. Natrijev nitrat i kalijev nitrat, poznati kao E 250 i E 249, u dopuštenim količinama nisu štetni po zdravlje. U mesnoj industriji se koriste i drugi konzervansi i aditivi zbog sprečavanja kvarenja, produljenja trajnosti, posebnog okusa, teksture i sl. To su fosfati i polifosfati, askorbinska kiselina, šećer i još mnogi drugi.


Nitratne soli u našim supermarketima

No, najveći problem su nitriti koji nastaju redukcijom nitrata u organizmu. U većim količinama nitriti su vrlo štetni. Akutno su toksični,  jer se vežu za hemoglobin i sprečavaju dotok kisika u stanice. Oni su jako oksidacijsko sredstvo i otuda njihova toksičnost. Jedan od razloga kojim nitriti mogu ugroziti ljudsko zdravlje je oksidacija hemoglobina u methemoglobin. Taj spoj ne može prenositi kisik pa je posljedica slična većem gubitku krvi ili trovanjem ugljičnim monoksidom. To je bolest poznata kao methemoglobinemija, ili bolest plavih beba.

Dugoročno, nitriti su vrlo štetni i zbog drugih razloga. Oksidacija baza nukleinskih kiselina je druga posljedica štetnosti. Pojednostavljeno rečeno, mijenjaju se baze u ribonukleinskim kiselinama i utječu na dezoksiribonukleinsku kiselinu. Zbog oksidacije baza mijenja se genetski kod prijenosa RNK na DNK i javlja se šteta koja se ne da popraviti. Stvaraju se drugi proteini u stanici koji nisu normalni. Posljedica je bujanje stanica koje nisu dio našeg organizma, a to su stanice karcinoma.

Rađena su mnoga istraživanja o količini nitrata i nitrita, i nitrozoamina (štetni spoj koji nastaje redukcijom nitrita) u našem organizmu. Rezultati tih istraživanja uključeni su u pravilnike o maksimalnim dozama koje se mogu koristiti u mesnoj industriji.

Nisu samo mesne prerađevine izvor nitrata i nitrita koji dospijevaju u naš organizam. To je prije svega voda za piće. Također i lisnato zeleno povrće može biti izvor nitrata i vrlo štetnih nitrita. Zbrajanjem svih količina možemo u organizam unijeti veće količine od dozvoljenog.

Europa je jako zagadila vodu dušičnim gnojivima u prošlom stoljeću industrijske poljoprivrede. Dušični spojevi se ne mogu vezati za adsorpcijski kompleks tla. Ukoliko ih biljka ne usvoji u kraćem vremenu, oni se cijede kroz tlo, kao kroz spužvu, i završavaju u podzemnim vodama. U to vrijeme se javlja problem kod vrlo male djecom i bolest je nazvana bolest plavih beba. Slijed toga je nitratna direktiva koju i naši poljoprivrednici moraju poštovati. A to je da se gnojovka i gnojnica, koje su pune dušičnih spojeva nastalih iz urina, ne smiju aplicirati u tlo, u vremenu kad vegetacija miruje. Također se inzistira na septičkim jamama od nepropusnog betona za organski gnoj na farmama. Međutim, Republika Hrvatska nema problema sa pitkom vodom i u njoj otopljenim dušičnim spojevima. To naša velika prednost u odnosu na Europu. U svim gradovima Lijepe Naše možete piti vodu iz slavine. No, voda iz bunara u blizini neadekvatnih propusnih gnojišta može imati nitratnih i nitritnih iona.

Zbog velikih štetnih posljedica koje izazivaju nitriti i ostali spojevi koji nastaju u našem organizmu redukcijom nitrita (nitrozamin), a ima ih u hrani i vodi za piće,  smatram da korištenje nitratnih soli u preradi mesa za vlastitu potrošnju nije nužno. Kuhinjska sol je sasvim dovoljan konzervans  kod prerade i sušenja  mesa.

Domaće meso za vlastite potrebe

Ponavljam, mesne industrije su dužne koristiti E 249 i E 250 jer im je zakon to naložio i drže se maksimalnih količina koje smiju koristiti. Po zakonu u Republici Hrvatskoj nitratne soli se moraju koristi samo kod salamurenja mesa. No, ukoliko koristite vlastitu sirovinu i oprobane recepte naših starih, i njih se pridržavate, onda budite sigurni da neće doći do kvarenja mesa, i ne daj bože, kojekakve zaraze (Clostridium botulinum).

Darija Marković, dipl.ing.

Prerada, Stočarstvo, Vijest

Sirarstvo u Francuskoj

Dvoje sirara iz hrvatske od 21. do 26. siječnja sudjelovalo je na tečaju sirarstva sa slovenskim kolegama u francuskoj regiji Auvergnes-Rona-Alpe u školskoj sirani u mjestu Rochefort Montagne.

Tečaj je obuhvaćao praktični prikaz izrade sireva s plavim i bijelim plijesnima te polutvrdog sira uz teoretsku nastavu vezanu za pripremu mlijeka za sirenje, zakiseljavanje i grušanje mlijeka, prešanje i zrenje sireva te terenski dio nastave – razgledavanje farmi, sirana i zrionica u okolici. Polaznici su posjetili i velikog francuskog distributera sirarske opreme i potrepština za sirenje gdje su mogli izabrati nešto i za svoje vlastite sirane.

Kao što je opće poznato Francuska je zemlja koja ima najviše vrsta sireva u svijetu, preko 300, s godišnjom proizvednjom preko 3,7 milijuna tona. Prva je zemlja po broju zaštićenih sireva jednom od EU oznaka kvalitete prehrambenih proizvoda s 54 zaštićena sira. Oznaku izvornosti (PDO – Protected Designation of Origin) nosi 45 vrsta sireva i još 10 sireva čeka registraciju od strane Europske komisije, a oznaku zemljopisnog podrijetla (PGI – Protected Geographical Indication) nosi još 9 vrsta sireva i 1 vrsta čeka registraciju. Slijedeća zemlja po broju zaštićenih sireva je Italija s 52 sira dok naši susjedi slovenci imaju 4 zaštićena sira. Hrvatska još uvijek nema ni jedan zaštićeni sir na nivou EU ali 2 sira imaju nacionalnu zaštitu i čekaju europsku registraciju (Bjelovarski Kvargl i Paški sir).

Slika 2) Oznaka jednog od zaštićenih francuskih sireva, Saint – Nectaire

Francuska je najveći europski proizvođač i izvoznik poljoprivrednih proizvoda s preko 20% ukupne europske poljoprivredne proizvodnje. Također je i veliki potrošač hrane jer ima preko 66 milijuna stanovnika i time zauzima treće mjesto u EU. Površina joj je 543.965 km2 i prema zadnjoj velikoj administrativnoj reformi provedenoj 2016. godine podijeljena je na 18 regija koje su podijeljene na 101 departman (okrug), pa dalje na kantone i na kraju na komune.

Francuska ima oko 500.000 farmi (poljoprivrednih gospodarstava), a što se tiče stočarske proizvodnje ima oko 19 milijuna goveda, 14 milijuna svinja, 7,5 milijuna ovaca, 1,5 milijun koza, 45 milijuna kokoši nesilica, 141 milijun pilića.

Prerada je jako razvijena kako u većim industrijskim tako i manjim obiteljskim objektima. Registrirano/odobreno je oko 30.000 objekata za preradu životinjskih proizvoda od čega je 1.290 industrijskih mljekara i 7.000 minisirana.

Jedna od takvih sirana koju smo posjetili je mini sirana i farma koza »La Ferme Du Chene« u mjestu Chozeau, nedaleko Lyona. Farma ima 100 koza Alpina pasmine s mužnjom organiziranom tijekom cijele godine zbog stalne ponude sireva.

Slika 3) Dio stada koza u punoj laktaciji na farmi La Ferme Du Chene

Godišnje prerade oko 120.000 litara mlijeka u razne sireve i to većinom sireve s plemenitim plijesnima (bijele i plavo-zelene plijesni iz roda Penicillium) te dio sireva s crvenim mazom na kori sira (bakterije iz roda Brevibacterium).

Objekt za preradu je izgrađen i opremljen prije dvadesetak godina pa je već dosta opreme zastarjelo te se vlasnik gospodin Frederic Blanchard sve teže nosi sa higijenskim zahtjevima i inspekcijskim nadzorom ali kako djeca neće nastaviti ovu proizvodnju plan mu je da on i supruga rade ovaj posao još najviše 10 godina kada planiraju prodati imanje, otići u mirovinu i odseliti u neki drugi kraj. Toliko još misli da može održati proizvodnju u postojećim uvjetima.

Gospodin Blanchard je predsjednik nacionalne udruge uzgajivača koza Francuske (Fédération Nationale des Eleveurs de Chèvres, Francuska) kao i Europske mreže proizvođača domaćih i tradicijskih sireva i mliječnih proizvoda (FACEnetwork) te puno sudjeluje u pregovorima s EK oko primjene fleksibilnosti kod higijenskih i zdravstvenih uvjeta u objektima za preradu mlijeka malog kapaciteta.

Slika 4) Zrionica za kozje sireve s bijelim plijesnima u mini sirani La Ferme Du Chene

Sireve prodaju najvećim dijelom trgovačkim centrima, a manji dio izravno na gospodarstvu u vrlo zanimljivo uređenom prodajnom prostoru (stara gradnja sa stropnim gredama i kamenim zidovima). Osim toga u dvorištu imaju i jednu staru gospodarsku zgradu preuređenu u ruralnu kuću za odmor kapaciteta 8 osoba koju iznajmljuju turistima pa i na taj način plasiraju dio proizvoda.

Slika 5) Prodajni prostor mini sirane La Ferme Du Chene

Proizvođači mlijeka u Francuskoj imaju različite načine prerade ili prodaje mlijeka pa tako imamo i gospodarstva koja u svojim siranama rade samo prvi dio prerade i odmah nakon prešanja taj nezreli sir dalje otkupljuje neka od zrionica u okolici koja se dalje brine o zrenju sira i plasira ga na tržište. Većina sireva koja se ovako proizvodi i prodaje je neki od zaštićenih sireva koji u svojoj specifikaciji imaju propisane uvjete za način držanja krava, hranidbu, neki i za pasminu krava, preradu mlijeka (najčešće sirovog) i zrenje sireva.


Slika 6) Jedna od tri komore u Zrionici »MONS«

Moderna zrionica »MONS« u blizini sela Rochefort Montagne koju smo posjetili ima 3 komore za zrenje sira sa potrebnim uvjetima vlage (>90%) i temperature (10-11°C) za zrenje zaštićenog sira Saint-Nectaire koji može biti proizveden i samo od mlijeka pasmine Salers što se još dodatno označava na siru. Jednu komoru iznajmljuju jednom lokalnom udruženju proizvođača za njihove potrebe, a u ostale dvije zriju sireve koje otkupljuju od farmera koji nemaju svoje zrionice kao što je i partnerska farma GAEC de la Griffe u čijem partnerstvu se nalaze 2 člana koji nisu rodbinski vezani, a jedan od njih se brine za stado, a drugi za sir. Sa svojih 45 Montbéliarda, oni proizvode 25 tona sira, od čega nakon prodaje zrionici natrag otkupljuju 30% zrelog sira kojeg prodaju direktno na gospodarstvu.

Slika 7) Partnerska farma krava »GAEC de la Griffe« sa siranom koja nema zrenje sireva

GAEC (Groupement Agricole d’Exploitation en Commun) ili partnerske farme u Francuskoj su partnerstva koja omogućuje poljoprivrednicima da rade zajedno pod uvjetima sličnim kao i na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Oni udružuju zemlju, rad i kapital, a benefit su im povoljniji porezni sustav, olakšano prenošenje kapitala, potpore i sl., a ovakva partnerstva su zakonski uređena.  Partnerstva mogu biti između članova obitelji (osim supružnika) npr. otac i sinovi ili između osoba koje nisu rodbinski povezane i to najmanje 2, a najviše 10 partnera.

GAEC de la Mûre u Biolu je obiteljsko partnerstvo s tri partnera (otac, stric i sin). Posjeduju 108 muznih krava s pripadajućim podmlatkom i tovom te obrađuju 150 ha zemlje. Farmu je osnovao djed i započeo proizvodnju s HF pasminom, a koje su otac i stric pretapali s Montbéliardom da bi sada sin Olivier Giroud te križance počeo pretapati s norveškim crvenim govedom. Zašto? Olivier kaže da je razlog to što želi imati vrhunske životinje, a te krave imaju odličnu proizvodnju, odlično zdravlje i odličnu plodnost, dugovječne su, lako se tele i danas ih je u uzgoju već puno bezrožnih. Na svemu tome su norvežani u selekcijskom radu zadnjih četrdesetak godina puno radili.

Slika 8) Objekt s muznim kravama na farmi GAEC de la Mûre

Farma GAEC de la Mûre proizvodi godišnje oko 750.000 l mlijeka za siranu »Fromageries de l’Etoile« u blizini i to isključivo za proizvodnju dva zaštićena sira: Saint Marcellin i Saint Félicien.

Zahtjevi koje sirana postavlja za mlijeko su da krave budu na paši 200 dana, da se silaža i sjenaža sprema isključivo u betonskim silosima i da se pazi na visinu košnje i urednost kod spremanja  da se sa zemljom ne bi donijele sporotvorne bakterije, da je higijena u staji na visokom nivou, mlijeko se osim na ukupan broj mikroorganizama kontrolira redovito i na prisutnost patogenih bakterija.

Slika 9) Jedan od silosa za spremanje sjenaže

Zbog svega navedenog ovo gospodarstvo na 150 ha sije oko 30 ha žitarica zbog potreba za velikom količinom slame koju koriste kao stelju kod svih kategorija, oko 40 ha travnjaka i lucerne, oko 40 ha kukuruza većinom za silažu i oko 40 ha zasijanih i uređenih pašnjaka.


Slika 10) Natkriveno spremište za slamu

Farma poštiva sve uvjete višestruke sukladnosti (naročito zimski pokrov i skladištenje i rasipanje gnoja) pa i one vezane za dobrobit životinja jer je na farmi sve tako uređeno da životinje imaju sav potreban komfor, a telad se drži ili u pojedinačnim boksovima ili skupno ovisno o strarosti.

Slika 11) Pojedinačni boksovi za telad do 8 tjedana starosti

Francusko Ministarstvo poljoprivrede, agrobiznisa i šumarstva je treće po važnosti odnosno po rasploživom budžetu i s obzirom na njegovu decentraliziranu organizaciju jako dobro komunicira sa selom i seljacima što su nam i svi posjećeni poljoprivrednici potvrdili. Sjedište mu je u Parizu gdje se nalaze i sve glavne uprave, a dalje je razgranato po regijama gdje se nalaze regionalne uprave i opet dalje lokalno uprave po departmanima, sveukupno s preko 5.500 zaposlenih službenika.

Velika pozornost se posvećuje marketingu zaštićenih proizvoda i kad razgovarate s ljudima čini se da svi francuzi znaju razlike između zaštićenih, tradicionalno proizvedenih sireva koji se rade u manjim pogonima od ostalih sireva. Prema njihovim riječima sva takva tradicionalna proizvodnja se prodaje lokalno jer su francuzi veliki gurmani i jako su osvješteni po pitanju očuvanja i pomoći vlastitim proizvođačima što im i standard dozvoljava, a proizvodi iz velikih industrijskih pogona idu u izvoz širom EU i cijelog svijeta.

Smatram da se od francuskih kolega i proizvođača može puno toga naučiti kako u tehnologiji tako i u provođenju poljoprivredne politike.

Anđelka Pajaković, dipl. ing. agr.

Prerada, Sirarstvo, Stočarstvo, Vijest

Mali sirari na 14. međunarodnom ocjenjivanju sira u Austriji

Krajem vrlo uspješne sirarske godine na domaćem terenu mali sirari su sredinom mjeseca studenog sudjelovali i na 14. Käsiadi – međunarodnom ocjenjivanju i izložbi sireva u Hopfgartenu u Tirolu, Austrija.

Međunarodno ocjenjivanje i izložbu sireva u Hopfgartenu organizira Udruženje sirara i stručnjaka u mljekarstvu iz Innsbrucka svake druge godine i ona predstavlja jednu od značajnijih izložbi sira u Europi.

Ukupno je sudjelovalo 120 proizvođača iz 10 država. Bilo je prijavljeno i ocjenjeno 423 sira i 27 uzoraka maslaca.  Stručna ocjenjivačka komisija je brojala 50 članova, a ocjenjivanje je trajalo jedan dan. Od ukupno 450 proizvoda njih 196 odnosno 43% osvojilo je neku od medalja (67 zlatnih, 66 srebrnih i 63 brončane). Mali sirari iz Hrvatske već treći put sudjeluju na ovom međunarodnom ocjenjivanju i izložbi, a ove godine su poslali 18 sireva te osvojili 7 medalja.

  Tablica 1. Pregled medalja

RBR VRSTA SIRA PROIZVOĐAČ ŽUPANIJA MEDALJA
1 TVRDI SIR OD MJEŠANOG KOZJEG I OVČJEG MLIJEKA – PEGULA VESNA LOBORIKA ISTARSKA ZLATO
2 KUHANI KRAVLJI SIR S ČEŠNJAKOM I VLASCEM MIJO PRANJIĆ VUKOVARSKO SRIJEMSKA SREBRO
3 KUHANI KRAVLJI SIR S KOŠTICAMA BUĆE, BUĆINIM ULJEM, KOPROM I LJUTOM PAPRIKOM VLADO JURKAS ZAGREBAČKA SREBRO
4 KUHANI KRAVLJI SIR S KOPROM BOŽICA PERIĆ OSJEČKO BARANJSKA SREBRO
5 KUHANI KRAVLJI SIR TURKALJ PETAR KARLOVAČKA BRONCA
6 PREVELI SIR LJILJANA MLAĐENOVIĆ SISAČKO MOSLAVAČKA BRONCA
7 PREVELI SIR VESNA JAGATIĆ SISAČKO MOSLAVAČKA

 

Ove godine je prvi put na ocjenjivanje otišao naš tradicionalni sir iz područja Posavine – Preveli sir i bez obzira što se komisija prvi put susrela s takvim sirom i bio je potpuna nepoznanica te im je trebalo 40 minuta da ga ocjene, oba sira naših  proizvođača (Ljiljana Mlađenović iz Dubrovčaka Desnog i Vesna Jagatić iz Siska) su osvojila brončanu medalju na što smo izuzetno ponosni. Naravno ponosni smo i na druge medalje, pogotovo na zlatnu medalju za tvrdi sir od mješavine kozjeg i ovčjeg mlijeka proizvođača Vesne Loborike iz Istre.

    Slika 2. Dodjela jedne od medalja

Nakon ocjenjivanja i dodjele medalja na izložbi se od najboljih sireva dodjeljuju i tri posebne nagrade i to:

–              „Peak of Quality“ nagrada za najbolji od najboljeg – šampion natjecanja ( „olimpijski pobjednik“) i to je ove godine osvojio Planinski tvrdi kravlji sir sa zrenjem duljim od 6 mjeseci iz mljekare „Alma Bergsennerei Hinteregg Florian Lang“ iz Eichenberga (Austrija);

–              „Inovativni sir“ – nagradu za najinovativniji proizvod osvojio je GranCapra – extra tvrdi kozji sir iz mljekare Sennerei Algund iz Algunda (Južni Tirol, Italija)

–              „Nagrada medija“ – nagrada prema izboru novinara otišla je za ekološki planinski sir starosti do 12 mjeseci iz sirane Kaserei Plangger Gmbh iz Niederndorfa (Austrija)

I ove godine je za naše proizvođače Savez malih sirara RH „SirCro“, uz stručnu pomoć djelatnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe, osim dostave sireva za ocjenjivanje, organizirao odlazak na Käsiadu.

   Slika 3. Hrvatski proizvođači i savjetodavci na Käsiade

Prvu večer Käsiade, za javnost je od ocjenjenih sireva napravljena izložba i njihova degustacija. Kada je otkriven stol s aranžiranim proizvodima to je bio nevjerojatan prizor, toliko sireva na jednom mjestu složeno usklad boja i oblika, a kušajući ih pridružio se je i sklad mirisa i okusa, uglavnom užitak za sve nas.

Slika 4. Izložba i degustacija ocjenjenih sireva

Osim posjete izložbi i dodjeli diploma u dvorani Salvena u Hopfgartenu, mali sirari su obišli i mljekaru Zillertaler Heumilch-Sennerei u mjestu Fügen koja otkupljuje mlijeko iz okolice te jednu vrlo zanimljivu farmu krava s mini siranom. Zanimljivo je to što se ta farma nalazi u samom središtu grada Wörgla, točno nasuprot ulaza u gradsko poglavarstvo i pored poslovnice banke. Farmer za svoju farmu ima sve dozvole koje je njegovoj obitelji dala kraljica Marija Terezija i samim time nitko ga ne može otjerati iz grada. U Austriji nitko to ni ne želi već su vlasti i turistička zajednica s njime dogovorili da on svakog vikenda, dok traje sezona ispaše, svoje krave vodi na pašnjak kroz ulice grada jer je to turistima izuzetno atraktivan događaj. Ispred kolone krava obično ide djed, a na kraju kolone ide unuk i to tako traje već generacijama. Na pitanje kako to uspijevaju bez da se susjedi ne žale, oni odgovaraju da se u Austriji jako drži do seljaka i svi ih smatraju jednim od najvažnijih zanimanja i prema njima se ponašaju kao prema  „kraljevima ili predsjednicima“ i svi koji se žele doseliti pored farme znaju da se farma na tom mjestu nalazi davno prije njihova dolaska i oni nemaju pravo prigovora na to. Ali oni niti ne prigovaraju, jer su oni jedni sasvim normalni ljudi koji znaju da se hrana koju jedu proizvodi na selu u njihovoj blizini i izuzetno cijene svoje farmere.

E pa dragi farmeri, naši proizvođači, na kraju ove izuzetno turbulentne 2018. želimo i vama da vaš posao i trud budu cijenjeni i adekvatno nagrađeni, i da ove medalje budu tek mali korak naprijed, a u 2019. godini da bude puno takvih koraka i uspjeha!

Anđelka Pejaković, dipl.ing.agr., viša stručna savjetnica HPŠSS
Višnja Krapljan, dipl.ing.agr., načelnica Odjela za ruralni razvoj HPŠSS

Prerada, Sirarstvo, Stočarstvo, Vijest

Kultura kušanja i uživanja u sirevima

Sir je važna namirnica u prehrani ljudi, a danas ima i širi značaj, jer predstavlja kulturno i tradicionalno ogledalo neke zemlje.

Hrvatska ima paletu sireva koji se proizvode na njenim prostorima već vjekovima, a male sirane na obiteljskim gospodarstvima sa svojom ponudom stvaraju mogućnost da se tradicionalnim proizvodima obogaćuje agroturistička ponuda cijelog područja te postaju značajni faktor ruralnog razvoja.

Sir je jedno od najstarijih kulturnih blaga čovječanstva, a sačuvati ćemo ga jedino njegovim adekvatnim prikazom, prije svega prema potrošačima, stoga je bitno uvoditi kulturu kušanja i uživanja u sirevima.

Kako bi se šira javnost upoznala sa ovim našim blagom, jedan od smjerova kojim je krenula Radna grupa za sirarstvo Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe je i prikaz tih sireva kroz vođene degustacije sira.

U novije vrijeme, počeli smo sa još atraktivnijim radionicama sljubljivanja sira sa vinima.

Na samim počecima našeg rada sa proizvođačima, ispitivali smo kvalitetu njihovih mliječnih proizvoda kroz organizirana senzorska ocjenjivanja i ona su bila prisutna kroz cijeli sirarski rad.

Zadnje dvije godine Radni tim za sirarstvo Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe, uspješno provodi aktivnost strukovnog osposobljavanja kroz Mjeru 01 „Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja“, tip operacije 1.1.2. „Strukovno osposobljavanje za poljoprivrednike“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020., kroz održavanje tečajeva na cijelom području RH. Tečajevi su za polaznike besplatni, te u do sada održanih 39 tečajeva educirano je cca 800 korisnika. Sastavni dio tih tečaja je edukacija o Senzorskoj kvaliteti mliječnih proizvoda sa praktičnim ocjenjivanjem proizvoda sa tečaja kao i mliječnih proizvoda polaznika.

Senzorska ocjena namirnica podrazumijeva ispitivanje hrane svim osjetilima: vidom, njuhom, okusom, sluhom i dodirom. Iako su sva osjetila važna miris i okus presudni su za ocjenu određenog sira. Što je zrenje duže, to miris sira postaje izraženiji i posebniji.

Okus sira razvija se dvojako, u ustima, ali i u nosu. Tek kad su oba osjetilna puta u međusobnoj harmoniji moguće je potpuno uživanje u siru, ali i pravilna senzorska ocjena. Mogućnosti osjeta na jeziku su ograničene. Postoji samo 5 okusa koje se senzorski mogu osjetiti – slano, kiselo, slatko, gorko i umami.

Umami je teško opisati kao okus, a mogli bismo ga prevesti slobodnije i kao pikantan, ekstraktan, slastan, sadržajan, bogat, pun.. on je svojevrstan sklad okusa, onaj faktor koji izvlači „mmm“ prilikom konzumiranja.

To je onaj osjećaj okusne potpunosti i užitka pri jelu – zaokružena cjelina.

Umami se često može osjetiti u siru.

Kako čovjek ne uživa samo nepcem, već i očima, preporučljivo je uskladiti prigodu s načinom prezentiranja i posluživanja sira. Kod slaganja sirnih plata i tanjura potrebno je voditi računa o slijedu sireva – od blagih i profinjenih preko slasnih do pikantnih i jakih.

Taj slijed sira se kreće od 6 sati u smjeru kazaljke na satu te treba voditi računa da su vrhovi trokutića sira okrenuti prema vani.

Umjesto upotrebe pretjeranih ukrasa, bolje neka sir ispriča svoju priču.

Ukrasi se mogu posložiti na jedno mjesto na plati, a kao odgovarajuće dekoracije mogu poslužiti sve domaće vrste voća (npr. grožđe, jabuke, kruške, orašasti plodovi, sjemenke buče).

Nekoliko savjeta za savršenu prezentaciju sira:

  • Za 2-9 osoba: 5 vrsta sira, za 10-99 osoba: oko 8-18 vrsta sira, a za 100 i više osoba: preko 20 vrsta sira
  • Jedna sirna plata sadrži min. 4-6 vrsta sira
  • Optimalna temperatura za uživanje u siru je 18-22°C
  • Sir treba biti u obliku trokutića veličine zalogaja
  • Treba voditi računa da su sirevi poredani tako da vrhovi pokazuju prema van
  • Po osobi poslužiti 180-200g sira kao glavnog jela odnosno 80-100g kao deserta
  • Kako bi gosti imali priliku otkriti sve nijanse, ponuđeni sirevi su poredani od blagog do pikantnog, i to u smjeru kazaljke na satu.
  • Manje ukrasa za više užitka
  • Odabrati odgovarajuće priloge – voće, orašaste plodove itd.

Uživanje u siru počinje s odgovarajućim izgledom, serviranjem pravilne veličine komadića sira pri odgovarajućoj temperaturi, poštivanjem ispravnog slijeda posluživanja sireva (prema okusu) te uz njega pravilno odabrati kruh i napitke.

Trend je promocija kulture jedenja sira, mi u Hrvatskoj smo na počecima, ali i te početke javnost prati sa zanimanjem.

Prva radionica sljubljivanja sira i Vina od Davnina, gdje smo udružili sirarsko i vinarsko znanje naših stručnjaka, održana je 4. rujna 2018. u Krapini, u sklopu Tjedna kajkavske kulture. Radionica je kod sudionika izazvala oduševljenje i siguran je pokazatelj u kojem smjeru treba ići i što potrošači traže i cijene. A kada se sir promovira na pravi način, može dati benefite ne samo potrošačima, nego i proizvođačima odnosno našim poljoprivrednicima, a za koje sve ovo i radimo.

Višnja Krapljan, dipl. ing. agr.

 

Dopunske djelatnosti, Hortikultura, Savjet, Voćarstvo

Smokva Petrovača bijela zahvalna sorta

Kad pričamo o smokvi kao voćki ugodnog i slatkog okusa prvo što nam padne na pamet je bogastvo sorti i njihov raspon dozrijevanja od početka ljeta pa do jeseni.

Pored velikog sortimenta, za uspješan uzgoj smokve presudni su  klimatski  uvjeti koji ujedno određuju njen areal i uspješnost uzgoja.

Raspon smokve  varira od divljih, koje su važne za oprašivanje pa do pitomih jestivih smokava,koje se međusobno razlikuju po boji ploda.  Mogu biti zeleno-žuti, ljubičasti i purpurno crni, zatim specifični miris-lateks te različiti oblici ploda i lista što nju ujedno svrstavaju u specifičnu suptropsku voćnu vrstu.

Prema rodnosti i vremenu dozrijevanja smokve odnosno plodonošenju  dijelimo ih na;  dvorotke i jednorotke.

U dvorotke spadaju sorte: Petrovača bijela, Petrovača crna, Grčka crna i ostale.

Od jednorotki poznate sorte smokve su: Zamorčica, Tremenjača, Vodenjača, Crnica, Zelenka…

U višegodišnjem radu na smokvi u proizvodnim uvjetima plantažnog uzgoja u Ravnim kotarima jedna sorta pokazuje izuzetne proizvodne osobine i kvalitetna svojstva ploda.

Prema svome dozrijevanju i svojstvima Petrovače bijele određuje  se način namjene i  prerade ploda.

Tako prvi plodovi sorti Petrovača koji dozrijevaju od treće dekade lipnja, u pravilu su veći i teže 62g (srednja težina ploda) u odnosu na drugi rod koji  teži 38g (mala težina ploda) i kasno dozrijeva od polovine kolovoza do rujna kad je i puna zrioba.

Prvi plodovi sorte Petrovače isključivo se korite u svježem stanju i to kao konzumna voćka koja postiže visoku cijenu na tržištu.

Dok za razliku od dvorotki mnoge sorte jednorotki mogu se koristiti i u svježem stanju ili za sušenje, zatim  preradu u smokvenjake, đemove, slatko, rakiju, kolače i dr.

Upravo namjena smokve  određuje i ključnu odluku poljoprivrednika za  izbor sorte.

Uz izbor sorte kod podizanja nasada-smokvika, važnost se stavlja na  primjenu agrotehničkih mjera; od pripreme terena, sadnje, formiranja uzgojnog oblika,rezidbe, gnojidbe, navodnjavanja i zelene rezidbe.

Slika 1. Nasad smokve sorte Petrovača bijela, OPG-u Ive Kardum-Bulić i učinci rezidbe

Sve spomenuto može usmjeriti poljoprivrednika na specijalizaciju proizvodnje smokve  za tržište. Jedan od takvih primjera je i  OPG Ive Kardum i Marija  iz Bulića kraj Benkovca.

Njihova proizvodnja smokve koja se prostire na cca 2 ha s oko 670 stabala gdje se isključivo  uzgaja sorta Petrovača bijela. U početku uzgoja i podizanja nasada izbor je bio na različite sorte od Petrovače, Zamorčice, Petrovače crne uz neke od autohtonih sorata benkovačkog kraja.

Kako su stjecali vlastito iskustvo uz  stručnu  suradnju u svojim proizvodnim ekološkim uvjetima na kraju izbora ostali su  isključivo na sorti Petrovača bijela. Glavni fokus njihovog OPG-a bio je na proizvodnji suhe smokve sorte  Petrovače bijele i to drugog roda. Krupnoća drugog roda kao i veća rodnost  postigla se rezidbom u suho i zelenom rezidbom uz prikraćivanje mladica (ljetorasta). Dakle primarni cilj nije bio u uzgoju prvog konzumnog ploda.

Slika 2. Petrovača bijela-osušeni plod ,početak srpanja 2018.god.

Kako se iz godine u godinu rodnost povećavala oni su se odlučili na sušenje i prvog plod, što se pokazalo odličnim potezom.

Slika.3. Sušara na vrući zrak

Uz  specijaliziranu sušaru na vrući zrak poljoprivrednik Ive Kardum je podigao i drvenu konstrukciju od drvenih greda koje je obložio gustom  Al mrežom (omogućuje nesmetano strujanje zraka i zaštita od insekata, muha i osa) i krov pokriven UV najlonom radi zaštite od oborina.

Slika 4.OPG Ive i Marija Kardum, početak srpanja 2018.god

Korištenjem obnovljivih izvora energije kao što  je besplatna energija dobivena  od sunca uspješno se koristi u njihovoj sigurnoj sušari koja omogućuje dobivanje kvalitetnog osušenog plod koji nalazi svoje kupce i postiže  dobru cijenu na tržištu.

Slika 5. Nasad Petrovače bijele s plodovima u prvoj vegetacijskoj godini uzgoja 2018.god.

Slika 6. Nasad sorte Petrovače bijele u trećoj vegetacijskoj godini uzgoja nakon obavljene zelene rezidbe-lipanj

U zajedničkoj sinergiji višegodišnje stručne suradnje s OPG-om u proizvodnji kvalitetnog ploda smokve, pružaju se  široke mogućnosti za daljnje proširenje uzgoja smokve na području Zadarske županije.

                                                                                      Zvonimir Vlatković, dipl.ing.agr., viši stručni savjetnik

Dopunske djelatnosti, Prerada, Vijest

Uspješno održan prvi tečaj prerade i dorade voća

Prvi u nizu tečajeva Prerade i dorade voća iz Programa ruralnog razvoja (PRR) Mjera 1. Operacija 1.1.2. „Strukovno osposobljavanje za poljoprivrednike i aktivnosti stjecanja vještina“ uspješno je održan u mjestu Gusakovec (Gornja Stubica) od 08. do 11. svibnja 2018. na poljoprivrednom gospodarstvu Darka Grdena u objektu Lojzekova hiža.

Četverodnevni program predavanja, pokaznih vježbi i senzorskih ocjenjivanja različitih proizvoda od voća provodili su djelatnici Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe iz raznih dijelova Hrvatske, od Baranje preko Zagreba, Međimurja i Istre do Dubrovnika.

Savjetodavci, u ovom slučaju predavači, pokušali su što više svojih znanja i vještina prenijeti polaznicima, a također su i polaznici dijelili svoja iskustva i probleme s kojima se susreću u praksi. Nakon odslušanog tečaja polaznici su dobili potvrdu o završenom tečaju prerade i dorade voća, koji kao takav prilažu u evidenciju edukacije, koja je dio dobre prerađivačke prakse na načelima HACCP-a, koju su polaznici kroz tečaj dobro upoznali. Polaznici tečaja dobili su i priručnik za praćenje predavanja, koji će im kasnije poslužiti kao posjetnik i dobar izvor praktičnih savjeta.

Komentari i ocjene polaznika tog tečaja su jako pozitivni. Zaključak je da je to jedna od kvalitetnijih edukacija, koje su do sada prošli i da preporučuju tu edukaciju svima, koji se bave preradom voća i stavljanjem prerađevina na tržište. Prvi tečaj prerade i dorade voća je od same najave bio vrlo brzo popunjen, prisustvovalo je 22 polaznika te je, zbog velikog interesa, u pripremi i drugi takav tečaj.

Posebno zahvaljujemo voćaru gdinu. Tomislavu Vrabec iz Volodera na donaciji jabuka za izradu soka, zatim polaznicima, koji su doprinijeli izvedbi praktičnog dijela tečaja, a posebno zahvaljujemo obitelji Grden na ustupljenoj opremi za vježbe, prostoru za održavanje edukacije i vrlo toplom gostoprimstvu!

Sljedeći tečaj u planu Odjela ruralnog razvoja HPŠSS-a je tečaj Prerade mesa, koji će isto tako biti prvi takav tečaj kroz Mjeru 1. Operaciju 1.1.2. i o kojemu će biti više riječi u jednom od sljedećih brojeva Savjetnika. Nadamo se da je ovo samo početak duže tradicije održavanja takvih tečajeva prerade na poljoprivrednim gospodarstvima. S vremenom će se tečajevi razvijati i nadopunjavati novim znanstvenim, ali i praktičnim znanjima, što je i njihov osnovni cilj , kako bi prerađivači na poljoprivrednim gospodarstvima uvijek bili u tijeku s tehnologijom i tako ostali konkurentni na tržištu kvalitetom svojih proizvoda.

Dragica Tresk Penezić, dipl.ing.agr.
Ozren Hrsto, dipl.ing.preh.teh.

Prerada, Stočarstvo, Vijest

Održana 12. Pušćanska salamijada i špekijada

U Pušći je 27. travnja 2018. održana 12. Pušćanska salamijada i špekijada pod pokroviteljstvom i u organizaciji općine Pušća, a u suorganizaciji Udruge proizvođača autohtonih salama „Pušćanska salama“, Veterinarske stanice Zaprešić i HPŠSS.

Stručna ocjenjivačka komisija  ove godine probala je i ocijenila  ukupno  57 uzoraka salama i špekova.

U kategoriji  proizvođača  hobista  ove godine je prijavljeno  32  uzoraka salama i  25 uzoraka špeka.

Najsjanije priznanje – šampionsku plaketu  Zlatna pušnica 2018.  u kategoriji domaće salame osvojio  je Stjepan Horvat iz Dubrave Pušćanske s prosjekom   od 98,00 bodova.  Najviše bodova u kategoriji domaćeg špeka, 96,80 a time i šampionsku plaketu, osvojio je  Zvonko Lepesić iz Bobovca Rozganskog.

Salama je proizvod načinjen od probranih, kvalitetnih dijelova svinjskog mesa, uz mogućnost dodavanja manjih količina divljači, goveđeg ili konjskog mesa.  Preporučeni udio masnog  tkiva je  10-15 %. Od dodataka dozvoljeni su  sol, papar i manje količine češnjaka.

Istovremeno je u organizaciji Udruge vinogradara, vinara i podrumara zaprešićkog kraja „Trilikum“ održana i 17. Vinologija  zaprešićkog kraja. Ocjenjivanje vina održano je u Hruševcu Kupljenskom, a prijavljeno je 38 uzorka.

Najbolje ocijenjeno vino – šampion 2018. godine je muškat žuti OPG-a Kelemen iz Hruševca Kupljenskog.

Uz besplatnu degustaciju i zabavni program, u kvalitetu salama i vina mogli su se osvjedočiti i svi prisutni gosti.

                                                                                                                                                              Manuel Čičko, stručni savjetnik

Prerada, Sirarstvo, Stočarstvo, Vijest

Tajna našeg uspjeha je mali pogon koji se lako prilagođava tržištu

Osim što proizvode cijelu paletu sireva, mljekara Biogal svježe mlijeko i mliječne proizvode plasira u dječje vrtiće i škole što je dobar primjer za cijelu Hrvatsku i za ostale obiteljske mljekare. Krenuli smo s pričom od početka.

Kako ste počeli i koja je tajna Vašeg uspjeha?

Mljekara je započela s radom 01. svibnja 1995. godine. Tada je prerađivala 200 litara kravljeg mlijeka u konzumno mlijeko i svježi sir. Postepeno smo rasli i razvijali se ali najveći vjetar u leđa je bila donacija 2006. godine USAID–a u opremi za program proizvodnje kozjeg sira. To nam je omogućilo da osim svježeg programa (konzumnog mlijeka, vrhnja, jogurta, svježeg sira, maslaca i namaza) počnemo raditi polutvrde i tvrde kravlje, kozje i ovčje sireve.

Tokom rada tri puta smo morali mijenjati proizvodni program i prilagođavati se novonastalim tržnim situacijama a to smo mogli jer smo bili mali pogon koji nije bio usko specijaliziran za jednu vrstu proizvodnje.

Sada radimo preko dvadeset vrsta sireva.

Kako uspijete pridobiti proizvođače mlijeka da prodaju mlijeko baš vama, maloj sirani?

U samom početku nije bilo teško, jer je na ovom području otkupljivala samo Mljekara Zdenka koja je kasnila s plaćanjem od 4 do 6 mjeseci. Kasnije se situacija komplicirala jer se pojavljivalo sve više otkupljivača što je najveću korist doprinijelo proizvođačima mlijeka. Za nas je najbolja stvar nastala kada se mlijeko počelo plaćati po klasama.

Mljekare dobijete korektnim i otvorenim odnosom, naravno cijena nikako ne smije biti manja od konkurencije i ponudite im da nikuda mlijeko ne moraju voziti ili nositi, dolazimo svakome u njegovo dvorište.

Izvozite li sireve van hrvatske?

Nešto malo u Sloveniju.

Postoje li planovi za proširenje i povećanje prerade?

Postoje i upravo se radi na tome. Sama proizvodnja neće se puno povećati, kapacitet će biti maksimalno do 3000 litara dnevne prerade. 2017. izvršili smo dogradnju, a ove godine slijedi dovršenje i opremanje. Cilj investicije je novi proizvod, sirevi s plemenitim plijesnima.

Gdje plasirate robu? Postoji li problem s plaćanjem?

Plasiramo robu po čitavoj Hrvatskoj izuzev Dalmacije (upravo pokušavamo osvojiti to područje). U toku turističke sezone najviše radimo s Istrom. Trenutno većih poteškoća s naplatom nemamo ali napravila se selekcija i s kupcima, prije pet godina smo napustili i Konzum upravo zbog ne plaćanja.

Koji proizvod vam je najtraženiji?

Sir s tartufima. Za njim vlada velika potražnja. Doslovno ga ne možemo proizvesti koliko bi ga mogli prodati.

Jeste li koristili sredstva EU fondova?

Do sada ne, pripremamo se za opremanje novosagrađenih prostorija.

Kakva je suradnja s Hrvatskom poljoprivredno-šumarskom savjetodavnom službom?

Mi osobno ne surađujemo, ali naši kooperanti su u svakodnevnom kontaktu sa savjetodavcima.

Okušali ste se i u turističkoj promociji vaših proizvoda?

Da. To je ljepši dio posla. Pokrenuli smo „Baladu o vinu, siru i Daruvaru”. Adela Lneniček iz Vinarije Lotada, Suzana Jurišić iz Badelove Vinarije Daruvar i ja napravili smo jedinstvenu degustaciju u vidu “balade” kojom se sljubljuju daruvarska vina s daruvarskim sirevima. Gostima nudimo 10 sljedova najboljih daruvarskih vina, od graševine preko sauvignona i rizlinga, traminca do predikatnih vina, a svako vino prati određeni sir Biogala.

Dopunske djelatnosti, Vijest

Slunj dobiva Županijski edukacijski centar tradicijskih zanata

tradicijski_zanai_14_11_.jpg

Svečano otvorenje Županijskog edukacijskog centra tradicijskih zanata koji će biti smješten u Slunju planira se sredinom mjeseca prosinca do kada će polaznici i izraditi svoje prve rukotvorine te ih tom prilikom i izložiti.

Pored pet tkalačkih stanova i jednog stroja za tkanje pojaseva, za edukacijski centar, u prvoj fazi projekta, nabavlja se stroj za izradu cekera od rogoza, grnčarsko kolo te oprema i materijal za filcanje vune.

Od planiranih aktivnosti najprije se je započelo sa radionicom tkanja, koja će u prvoj fazi trajati 50 sati i ima 11 polaznica, a uskoro slijedi i radionica filcanja vune. 

U sklopu edukacijskog centra koristit će se i tkalački stan koji je u vlasništvu Terra, PZ te keramička peć koja je u vlasništvu Slovin Unique – Rastoke d.o.o.

POU Slunj je izdvojilo dio svog prostora za smještaj edukacijskog centra.

Sredstva iz projekta iskoristit će se i za nabavku zbirke starih fotografija tradicijskih zanata, koje će se izložiti na manifestaciji prilikom svečanog otvaranja edukacijskog centra.
Pored Hrvatske turističke zajednice, projekt je financijski podržan od Karlovačke županije i Grada Slunja.

Djelatnice PSS, Ispostave Slunj sudjelovale su u izradi projekta te su aktivno uključene u njegovu provedbu.

Svi partneri u projektu su članovi LAG-a Frankopan te se očekuje i njegova podrška u edukacijama, a uskoro će uslijediti i mjere ruralnog razvoja koje će svakako biti jedan od bitnih pokretača daljnjeg razvoja i nadogradnje ovog projekta. 

Višnja Magdić, dipl. ing. agr.
viša stručna savjetnica

Agroekologija, Dopunske djelatnosti, Vijest

Od staje do wellness centra

Gospodarstvo je godinama živjelo od uzgoja krava i proizvodnje mlijeka. Kuća je u sagrađena još 1893. Od gradnje do danas na farmi živi peta generacija. Vlasnik Frans Steggink i njegova supruga Marinka s tri kćeri odlučili su u kriznim uvjetima gospodarenja prestati s uzgojem krava i proizvodnjom mlijeka. Krave su prodali, a staju za goveda su preuredili u spa i wellness centar. Bili su sigurni u uspjeh svojih ideja te su konkurirali za dodjelu sredstva EU. Dobitnici su nagrade za razvoj gospodarstva u 2009., za originalnu ideju.

Gospodarstvo „Spa Nutter“ namijenjeno je osobama koje vole jednodnevne relaksacije u prekrasnom rustikalnom ambijentu nizozemske ravnice. U ponudi su različiti tretmani uz uporabu prirodnih proizvoda. Na gospodarstvo se može doći i uz tretmane, uživati i boraviti i po nekoliko dana. Njihova krilatica je „uživaj ono što priroda daje“. Wellness centar je okružen pašnjacima, koji su prekrasni, osobito u proljeće, kada ljudima vraćaju tijekom zimskog razdoblja izgubljenu energiju.
Savjetnik wellness centra je Paul Haslauer iz Austrije. Njegovo 35-o godišnje iskustvo u razvoju prirodnih proizvoda za njegu i tretmane tijela bilo je od velike pomoći i prilikom opremanja istog.

 
w1.jpg

Jutro u wellness centru počinje sjedenjem uz peć za pečenje kruha. Mijesi se tijesto i peče kruh isključivo od pira (dinkel). Pir je najzdravija krušarica, vrsta prapšenice, koja sadrži mnogo vitamina i minerala. Mirisi, koji se oslobađaju pri pečenju kruha, blagotvorno djeluju na one koji borave u tom malenom prostoru.

 
w2.jpg

U sauni se, ovisno o zahtjevu, na pod postavljaju borove grančice ili sijeno. Borove grančice dotokom zagrijanog zraka (65 ºC) sa svih strana pa i kroz pod, oslobađaju eterična ulja i pomažu pročišćavanju dišnih putova.

 
w3.jpg

Iz stolca obloženog suhim alpskim sjenom zagrijavanjem (40 ºC) se oslobađa miris suhog sijena, koje se nalazi iza leđa korisnika. Toplina, kojom se zagrijava tijelo tijekom tretmana, opušta uz ugodan miris. Svaki vid stresa nestaje uz toplinu te miris alpskog sijena i pogled na zelene pašnjake.

 
w4.jpg

Tretmani traju od 5 i 7 sati do 3 dana uz mogućnost noćenja. Cijene tretmana od 5 i 7 sati su 80 – 150 €, a cijena najskupljeg je 300 € za tretman 2 noći / 3 dana.

HZPSS, Ured ravnatelja

mr. sc. Marija Ševar

Načelnica odjela za integriranu i ekološku poljoprivredu