MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Ljekovito i aromatično bilje

Hortikultura, Ljekovito i aromatično bilje, Vijest

Raste interes za uzgoj kamilice

Potencijalni proizvođači su svjesni da suvremeni uzgoj kamilice zahtijeva stalni razvoj i usavršavanje, a intenzivnom upotrebom mehanizacije znatno se utječe na smanjivanje troškova proizvodnje i povećanje konkurentnosti. U tom cilju obavljaju se pregovori s otkupljivačima iz Virovitičko-podravske i Varaždinske županije oko uvjeta proizvodnje kamilice i izgradnje sušara, koje za sada predstavljaju najveći problem i trošak. Okupljanjem proizvođača u klaster i novčanim potporama lokalnih vlasti s 1.000 kn/ha, svim navedenim preprekama za ovu proizvodnju nazire se kraj i početak proizvodnje „nove“ kulture u ovim krajevima na sve većim površinama. Ekonomska opravdanost sjetve kamilice povećava se činjenicom da ta kultura raste na tipu tla na kojem slabo uspijevaju gotovo sve druge kulture i na poljima, gdje se javljaju drugi problemi npr. štete od divljači.

Slike 1. i 2. Polja kamilice (Foto: Katarina Šostarec)

Slike 3. i 4. Berba kamilice na đurđevačkom području (Foto: Katarina Šostarec)

Na području đurđevačke Podravine uspješno je završila berba prvih polja kamilice. Zasijana je na površini od oko 5,75 ha.

Kamilica je otporna kultura pa joj ovogodišnji nepovoljnih uvjeti uzgoja – izrazito dugi kišni periodi, iznadprosječno niske temperature i mraz, nisu naškodili u rastu i razvoju i nisu značajno umanjili prinose. Čim su vremenske prilike dozvolile i kad je 60-80 % glavica fiziološki dozorilo (znak za fiziološku zrelost su latice u vodoravnom položaju) započela je berba beračima za kamilicu. Prinos svježeg cvijeta na đurđevačkim poljima bio je zadovoljavajući, oko 650 kg/ha.

Nakon berbe cvijet je u najkraćem roku otpremljen u sušare na sušenje, jer već nakon dva sata dolazi do smanjenja kvalitete cvijeta – latice mijenjaju boju.

Kvaliteta i prinos kamilice ovise najviše o izboru pretkulture. Za kamilicu je dobra svaka pretkultura, koja se s tla ukloni prije kolovoza (leguminoze, pšenica), jer za sjetvu u prvim rokovima tlo treba pripremiti potkraj kolovoza. Kamilica se uspješno uzgaja i kao monokultura, a trajanje usjeva ovisi o primjeni odgovarajućih agrotehničkih mjera. Različita istraživanja i iskustva proizvođača pokazuju da je kamilicu najbolje početi sijati na novoj površini nakon 2 – 3 godine.

Neopravdan je strah od zagađivanja proizvodnih površina sjemenom kamilice, jer je u praksi dokazano da standardni herbicidi u naknadno zasijanim ratarskim kulturama uspješno suzbijanju njezin rast i razvoj. Kamilica je, pak, kao pretkultura primjerena, jer popravlja strukturu tla i sjetveni sloj obogaćuje humusom.        

Katarina Šostarec, mag. ing. agr.,
stručno osposobljavanje

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.,
stručna savjetnica za hortikulturu

Ljekovito i aromatično bilje, Vijest

U Mostaru održana stručna radionica o smilju

Kao kultura u uzgoju je svega nekoliko godina stoga su velike nepoznanice u provedbi agrotehničkih mjera vezanih za uzgoj obzirom na podrijetlo presadnica, heterogenost tala, gnojidbu i pojavu biljnih bolesti i štetnika.

Znanstveno-stručna radionica na temu „Smilje“ održana proteklog petka u Mostaru u organizaciji Federalnog agromediteranskog zavoda dala je određene smjernice brojnim prisutnim uzgajivačima ove nove kulture na poljoprivrednim površinama kako Dalmacije tako i Hercegovine.

Skup je otvorio ravnatelj FAZ-a prof. dr. sc. Marko Ivanković, a potom su održana sljedeća stručna predavanja:

  • „Analiza tla i ishrana smilja“, doc. dr. sc. Adrijana Filipović, dipl. ing. agr. (FAZ Mostar)
  • „Rezultati pokusa organske gnojidbe smilja“, mr. sc. Miro Barbarić, dipl. ing. agr. (FAZ Mostar)
  • „Proizvodnja smilja – iskustva iz Dalmacije“, Gordana Dragun, dipl. ing. agr. (Savjetodavna služba RH – Zadarska županija
  • „Problematika štetnika na smilju“, prof. dr. sc. Ivo Ostojić: Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru

Na brojne upite zainteresiranih odgovaralo se je nakon završenih predavanja. Nepoznanice koje će sasvim sigurno dovesti do određenih problema u proizvodnji ove relativno nove vrste hercegovačkog i dalmatinskog podneblja nužno je rješavati uz pomoć struke na terenu.

Gordana Dragun, dipl. ing. agr.,
rukovoditeljica Podružnice

Ljekovito i aromatično bilje, Vijest

Održano predavanje o uzgoju smilja

Predavač je bila dr. sc. Ines Pohajda, viša koordinatorica za stručni nadzor u poljoprivredi Savjetodavne službe, a u raspravi je, pored ostalih sudjelovala i mr. sc. Marija Ševar, viša koordinatorica za ekološku poljoprivredu. Povijesni prikaz proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja na prostoru Podravine prikazala je u svojoj prezentaciji Anđela Hodalić, viša stručna savjetnica za hortikulturu iz Podružnice Savjetodavne službe Koprivničko-križevačke županije, Đurđevac.

Inicijatori predavanja bile su članice novoosnovanog klastera „KLAHIPO“, koje su usavršile proizvodnju i preradu lavande. Želja im je pokusno, na raznim tipovima tala, proizvesti smilje te utvrditi eventualnu opravdanost proizvodnje u našim krajevima.

Anđela Hodalić, dipl. ing. agr.
viša savjetnica za hortikulturu

Ljekovito i aromatično bilje, Savjet

Razmnožavanje lavande poludrvenastim reznicama

Za vegetativno razmnožavanje lavande poludrvenastim reznicama reznice se uzimaju sa zdravih matičnih biljaka, tj. biljaka koje su dobro njegovane kroz vegetaciju. Dužina reznice ne bi smjela biti veća od 15 cm. Listovi s donjeg dijela reznice (otprilike 2/3 reznice) se uklone. Tako pripremljena reznica može se tretirati s hormonom za ukorjenjivanje (donji dio reznice se umoči u praškasti hormon) i pikira u supstrat.

Slika 1:  Priprema reznica lavande

Slika 2: Reznica lavande

Priprema supstrata

Supstrat za pikiranje reznica mora biti propustan i prozračan. Takvi supstrati se sastoje od treseta i perlita. Iako na tržištu postoje gotovi supstrati za ukorjenjivanje (kao npr. Klasmann STECKMEDIUM), može se i sam pripremiti za svoje potrebe, koristeći kombinaciju riječnog pijeska, treseta i perlita.

Slika 3: Pripremanje supstrata za ukorjenjivanje

Supstart se puni u PVC ili polistirenske kontejnere namijenjene ukorjenjivanju reznica, u kašete ili u gredice smještene u zaštićenom prostoru. I klijalište se može iskoristiti za ukorjenjivanje reznica.

Slika 4: Gredica je spremna za pikiranje reznica

Pikiranje i njega reznica

Reznice se pikiraju gusto jedna do druge na razmak 3-4 cm, ako se koriste kašete, gredice ili klijališta.

Slika 5: Pikiranje reznica

Nakon toga supstrat se zalije i pokrije PVC folijom ili agrilom, radi očuvanja temperature i vlage zraka.

Slika 6: Zalijevanje reznica

Slika 7: Pokrivanje reznica agrilom

Idealna temperatura za ukorjenjivanje reznica je od 20 do 25 °C. Radi sprečavanja transpiracije potrebno je reznice redovito orošavati vodom. Ako se radi o manjim količinama reznica, orošavanje se može obaviti ručnim ili leđnim prskalicama. Povremeno se može i maknuti agril radi prozračivanja, a potpuno se uklanja kada se reznice ukorijene. Pošto se gredica nalazi u negrijanom plasteniku preporučuje se zimi, ako nastupi vrijeme s temperaturama ispod 0 °C, nasad zaštiti ponovnim pokrivanjem.

Reznice će se u idealnim uvjetima ukorijeniti u roku od 50-60 dana. Sredinom ožujka sljedeće godine se presađuju u lončiće 9 x 9 cm, a sredinom svibnja se sade na otvoreno.

Srećko Kostelić, dipl. ing. agr.,
 stručni savjetnik

Jak napad dlakavih ružičara na aroniji

Proizvođači aronije, koja posljednjih godina postaje sve zastupljenija voćna vrsta u Hrvatskoj, već su se prošle godine u periodu cvatnje suočili s jakim napadom dlakavih ružičara (Epicometis hirta).
Dlakavi ružičar je kornjaš iz porodice listorožaca (Scarabaeidae) koji u pojedinim godinama i na pojedinim lokacijama može biti vrlo važan štetnik. Odrasli kukac je crne boje s vidljivim svijetlim točkicama na pokrilju, veličine 10 mm, obrasao brojnim bijelim ili žučkastim dlačicama. Hrani se cvjetnim organima biljaka pa zbog uništenih prašnika i tučkova ne dolazi do zametanja plodova. Najradije napada vrste iz porodice Rosaceae među kojima su brojne voćne vrste (jabuka, kruška, višnja, trešnja, šljiva, jagoda i aronija), a značajne štete su u nekim godinama zabilježene i na uljanoj repici.
Ove su se godine, zbog tople zime, dlakavi ružičari pojavili nešto ranije te smo zbog njihove brojnosti na cvatućem maslačku u nasadima aronije već u ožujku naslutili da će ovogodišnji napad biti vrlo jak. Zanimljivo je da je napad ružčara ove godine počeo i prije otvaranja cvjetova aronije, još u fazi balona. Kornjaši u potpunosti izgrizaju cvjetne organe i šteta bi mogla biti vrlo velika.
Kemijsko suzbijanje dlakavih ružičara nije rješenje iz nekoliko razloga. U Hrvatskoj nema registriranih insekticida za tu namjenu, a dodatni problem čini što bi štetnika trebalo suzbijati u vrijeme cvatnje kad je prisutan na biljci (tijekom dana), a tada ne smijemo koristiti insekticide opasne za pčele. Osim toga, zbog dugih dlačica na pokrilju kukca smanjeno je djelovanje kontaktnih insekticida.
Kao najprihvatljivija metoda suzbijanja nameće se masovni ulov dlakavih ružičara na vizulane mamce (plave posude s vodom) u koje možemo dodati i olfaktorni mamac – eterično ulje anisa. Ovakvi se mamci vrlo lako mogu pripremiti na gospodarstvu i jeftiniji su od kupljenih gotovih trapova. Plave posude s vodom i anisom potrebno je postaviti u voćnjak između redova međusobno udaljene oko 10 metara. Najveći ulovi dlakavih ružičara ostvaruje se sredinom dana kada su i najaktivniji. S obzirom da dnevni ulov može biti vrlo velik potrebno je redovito prazniti sadržaj posuda te ponovno uliti vodu s dodatkom anisa.
Posljednjih godina dostupni su i trapovi Csalomon VARb3 koji sadrže kemijski sintetiziran biljni atraktant i svijetloplavu ploču. Pogodni su za ranu detekciju i ocjenu jačine napada. Potrebno ih je objesiti u krošnju voćke, ali tako da plava ploča bude veći dio dana osunčana, a ne u hladu. Veći broj ovakvih trapova u voćnjaku (20-30 na hektar) može se koristiti i za masovni ulov čime se smanjuju štete od dlakavog ružičara.

dlakavi_ruzicar_11_4_.jpg

dlakavi_ruzicar1_11_4_.jpg

Aronija

Pripada u iznimno ljekovite i nadasve korisne biljke. Porijeklo aronije je s istoka Sjeverne Amerike. Tamo se uz Aronia melanocarpa (crnoplodna aronija), nalaze i Aronia arbutifolia (crvenolisna aronija) te Aronia prunifolia (ljubičasta aronija).

Stanište odakle dolazi je kiselo i vlažno, s 1000 – 1200 mm godišnjih padalina.

Aronija pripada familiji ruža (Rosacea). Po svome habitusu, aronija je listopadni grm.

aronija_18_9_1.jpg

Visine je 2 do 3 m i širine 2,5 m, karakteriziraju je lijepi bijeli cvjetovi koji su smješteni u kiticama. U našim klimatskim uvjetima (kontinentalna klima), cvate u zadnjoj dekadi mjeseca travnja. Cvate u prekrasnim bijelim cvjetovima, širokim oko 10 mm, skupljenim u grozdiće (10 – 15 cvjetova, a na vršnim dijelovima mladica do 30 cvjetova). Cvatnja traje oko 10-tak dana, svaki cvijet pojedinačno cvjeta oko tjedan dana. Oprašivači su uglavnom pčele, a po literaturi aronija se oprašuje  i putem vjetra (anemofilija).

aronij1_18_9.jpg

Listovi su ovalni, nazubljeni na svojim krajevima, različitih boja u fenofazama (u vegetaciji su tamnozeleni, dok u jesen dobivaju žarko crvenu boju). Plodovi su okrugli, ljubičasto-crvene boje. Plod je promjera od 6-14 mm i težine 1,0 -1,5 g. Plodovi dozrjevaju u kolovozu mjesecu, meso ploda je crvene boje sa slatko-kiselkastom i trpkom aromom (kupi usta pri konzumiranju). U plodovima nema koštice, a sjemenke su male (vrlo sitne). Aronija ima iznimno male zahtjeve za uzgoj. Može se uzgajati diljem lijepe naše domovine, počevši od otoka (Visa, Hvara, Brača pa sve do Gorskog kotara i Slavonije). Ako se uzme u obzir da aronija potječe s područja s atlanskom klimom, bolje uspjeva na staništima s visokom vlagom tla i zraka gdje je količina godišnjih padalina 500 – 600 mm. Jednako tako dobro uspjeva na tlima s višim razinama podzemnih voda, gdje druge voćne vrste, kao što su jabuka i višnja ne mogu uspjevati. Može se uzgajati na kamenitim tlima, s malo zemlje (prigorska regija i unutrašnjost Istre). Treba izbjegavati zbijena, vlažna tla. Zato što kasno cvate (zadnja dekada mjeseca travnja u kontinetalnom klimatu), mraz ne može naškoditi stabljici i cvjetu aronije. Po literaturi oštećenja od izmrzavanja mogu se očekivati tek pri temperaturama od – 23 oC početkom zime i – 30 oC sredinom zime.

Plodovi dozrijevaju od početka do sredine kolovoza. Dozrijevanje je ujednačeno, te nije potrebno više puta ići u berbu. To u mnogome smanjuje troškove berbe, (bere se ručno i strojno).

Prinosi se kreću od 8 do 12 t/ha, a trajnost nasada aronije je oko 20 godina.

Za uzgoj, aronija nije zahtjevna voćna vrsta u našim klimatskim uvjetima (kontinentalne klime), nema bolesti i štetočina. Prikladna je za ekološki uzgoj, ali je osjetljiva na sušu te je u ljetnom periodu potrebno navodnjavanje. Ako se primjenjuju sve agrotehničke mjere (uništavanje korova, navodnjavanje i rezidba na pomlađivanje grana), može dati 10 kg plodova po jednom grmu. 

Način sadnje:

  • Označiti mjesto sadnje (razmak u redu 1,5–2 m, a međuredno rastojanje 3,5–4 m),
  • Iskopati rupu dimenzija 0,5 m x 0,5 m,
  • Jednoj trećini izvađene zemlje dodati 1/3 zgorelog stajnjaka i 1/3 treseta, izmiješati i nagaziti oko sadnice,
  • Nakon toga dobro zaliti sa 8–10 l vode po sadnici.

aronija2_18_9.jpg

Ljekovito i aromatično bilje, Vijest

Proizvodnja lavande gdje i zašto

Za podizanje nasada lavande neke jedinice lokalne samouprave davale su novčana poticajna sredstva. Mnogi su se proizvođači učlanili u postojeće Udruge proizvođača lavande. Lavanda se sadila na crnu foliju u proljeće, primitak je bio vrlo dobar, nasadi su bili čisti, prinosi u prvim godinama zadovoljavajući a kvaliteta lavandinog ulja izvanredna. Savladali su i preradu pa su osim direktne prodaje cvijeta, proizveli ulje, hidrolat, sapune, mirisne jastučiće, kolače itd. Sve su to prodavali na kućnom pragu, na sajmovima, izložbama i lokalnim tržnicama. 

dobar_nasad_lavande_.jpg

1.Slika: Dobar nasad lavande 

paleta_proizvoda.jpg

2. slika: Paleta proizvoda

S druge strane, kod nekih su se proizvođača pojavili problemi već u početku uzgoja:  na bogatim, humusnim tlima, uz nizinsko dravsko korito, mlade sadnice su počele obolijevati i propadati. Podsađene mlade biljke doživjele su istu sudbinu. Lavanda ne uspijeva na vlažnom tlu. 

posljedica_staja__e_vode.jpg

3. slika: Posljedica stajaće vode 

Lako je, stoga bilo zaključiti da joj najbolje odgovaraju siromašna, propusna tla (pH 6-7 i 0,5% humusa). To su aluvijalna tla naslonjena na Bilogoru na kojima dobro uspijevaju vinova loza, duhan i kamilica. Većina tih poljoprivrednih površina zasijana je kukuruzom koji se u kolovozu tako naglo osuši da se ne stigne spremiti kao silažna hrana za stoku. Ozbiljne posljedice globalnog zatopljenja  vidljive su i na ostalim biljnim kulturama. Stariji agronomi vrlo dobro to uočavaju.

Stoga preporučamo poljoprivrednicima koji razmišljaju o novim proizvodnjama, a imaju takve sušne terene siromašne humusom, proizvodnju lavande koja će u tim uvjetima dati puno veću ekonomsku dobit po jedinici površine.  

Anđela Hodalić, dipl. ing. agr.
viši stručni savjetnik

Ljekovito i aromatično bilje, Vijest

Berba kamilice

kamilica_20_5_unutra.jpg

Najčešće se uzgaja vrsta Matricaria chamomilla koja ima brojne sinonime poput Chamomilla chamomilla i Matricariarecutita, u narodu poznata kao njemačka kamilica. Ova vrsta pripada rodu Matricaria. Ovih dana na području Virovitičko-podravske županije, koja je vodeća u RH u ovoj proizvodnji u tijeku je berba kamilice na oko 2000 ha. Dozvole li vremenski uvjeti berba bi trajala oko 10-tak dana, točnije do završetka svibnja. U RH prosječna godišnja proizvodnja kamilice obuhvaća površinu oko 2500 ha sa urodom oko 1500 tona suhog cvijeta. Najvećim dijelom proizvodne površine kamilice su uključene u ekološku i integriranu proizvodnju, dok je samo manji dio površina uključen u konvencionalnu proizvodnju.

Obzirom da je proizvodnja kamilice jedna od najkvalitetnijih i najtraženijih u ovom dijelu Europe veći dio cjelokupne proizvodnje RH (˃ 90 %) završava na tržištu EU, poglavito u Italiji, Njemačkoj, Sloveniji i Švicarskoj.                          

Ljubomir Duvnjak, dipl. ing. agr.
viši stručni savjetnik

Proizvodnja lavande Budrovke

Hibridna lavanda „Budrovka“, lavandin, je otporni kultivar, pogodan za uzgoj u kontinentalnim područjima jer podnosi temperature i do -20 ºC. Budrovka uspijeva na laganim tlima, pjeskovitim ili šljunčanim a pogodna su joj i glinasto-humusna tla na krečnjacima ili kalcitnim stijenama. Ne podnosi kisela i vlažna tla. Optimalna pH vrijednost tla za uzgoj lavandina se kreće između 6,5 i 7,5. Ako su tla kisela mogu se popraviti dodavanjem vapna, komposta i pepela. Površina za sadnju lavandina mora biti potpuno izložena suncu. Za sadnju su pogodni brežuljkasti tereni koji odgovaraju vinogradima.

Pri uzgoju lavandina najveći problem predstavljaju korovi. Oni su još veći problem pri ekološkom uzgoju jer se ne smiju koristiti herbicidi koje je u konvencionalnom uzgoju potrebno aplicirati između redova nasada: u svibnju i lipnju te u kolovozu. I pored uporabe herbicida tlo u nasadu treba i međuredno obrađivati. Strojno kultivacijom dok je nasad mlađi ili pak ručno kopanjem u starijim nasadima.

Preporučljiva je sadnja u proljeće (koncem travnja ili tijekom svibnja) iz razloga što se tada mogu saditi manje presadnice Budrovke, koje su na tržištu znatno jeftinije. Jesenja sadnja zahtijeva jaču i krupniju presadnicu koja je u mogućnosti podnijeti zimske uvijete.

Prije sadnje lavandina, u jesen je potrebno pripremiti tlo dubljim oranjem i dodavanjem gnojiva (NPK 7:14:21 oko 500 kg/ha). U proljeće tlo treba prihraniti sa oko 200 kg/ha KAN-a, a nakon plitke obrade tla pristupiti sadnji lavande. Idućih godina u jesen se dodaje oko 400 kg/ha NPK a u proljeće oko 150 kg/ ha KAN-a.

Ovo su orijentacijske doze, jer je svakako prije sadnje potrebno izvršiti kemijsku analizu tla i držati se dobivenih preporuka.

Sadnja biljaka se obavlja u redove smjera sjever-jug. Preporučljivi razmaci sadnje su 150-200 cm između redova, a unutar reda 80-130 cm. Tako za jedan hektar nasada treba od 5000-7000 komada presadnica. 

Lavandin treba umjereno (oskudno) zalijevati. To znači da nasad treba zalijevati onda kada je suh. U početnoj fazi rasta, nakon sadnje, treba mu više vode a kasnije manje. Dobro podnosi sušu a suvišak vlage može dovesti do odumiranja korijena i propadanja biljke. Jake kiše mogu smanjiti udio eteričnog ulja u cvjetovima i do 50%.

U prvoj godini uzgoja potrebno je obratiti pozornost na jačanje busova, kada lavandin treba rezati čim počne stvarati cvijet. Tada se sva snaga biljke usmjeri na busanje, a ne na razvoj cvijeta na slabim busovima. Održavanje nasada obuhvaća orezivanje biljaka svake godine odmah nakon cvjetanja. Lavandinu je potrebno oko 3 godine da dosegne punu visinu. Puna cvatnja nasada se očekuje između druge i pete godine.

Puni urod se očekuje u trećoj godini rasta, a od jednog grma dobiva se 1 do 1,5 kg cvijeta. Za jednu litru ulja potrebno je oko 50 kg cvijeta. Žetva se obavlja u jutarnjim satima između 8 i 11 sati kad se povuče jutarnja rosa. Ako u vrijeme žetve padne kiša, treba pričekati nekoliko sunčanih dana i tek tada kositi lavandin. Kod nas se još žetva obavlja ručno srpom jer suvremena mehanizacija zahtijeva velika ulaganja. Najpogodnije vrijeme za žetvu je kada je na busovima gornja polovica cvjetova otvorena, što ovisi o meteorološkim uvjetima i području na kojem se biljka nalazi.

Iako postoje lavandina bolest koju uzrokuje gljivica Phoma lavandulae kao i mozaični virus lucerne na lavandi, kod nas su nasadi zdravi te proizvođači od sredstava za zaštitu bilja koriste samo herbicide.