Ljekovito i aromatično bilje

Ljekovito i aromatično bilje, Povrćarstvo, Vijest, Vinogradarstvo, Voćarstvo

Razmjena starih sorata u Cerniku

7. ožujka 2023.0

Ovogodišnja razmjena plemki starih sorti voća i šumskih voćkarica te sjemenja starih sorti povrća, začinskog i ljekovitog bilja pod nazivom „Sačuvajmo stare sorte Cernik, 2023.“ održala se u subotu, 4. ožujka 2023. godine u Društvenom domu u Cerniku, u organizaciji Ministarstva poljoprivrede, Brodsko-posavske županije, Općine Cernik, Udruge vinogradara i voćara općine Cernik, OPG-a Hudolin iz Dragalića i članica Udruge „Živa zemlja“ iz Nove Gradiške.

Veliko zanimanje je pokazano i za ovogodišnju razmjenu plemki i sjemenja starih sorti što se vidjelo po broju izlagača kojih je bilo iz cijele Hrvatske te iz susjednih zemalja – Austrije, Bosne i Hercegovine te Srbije, koji su svoju bogatu ponudu raznovrsnih sorti sjemenje izložili na 80-ak štandova.

Ova manifestacija dokaz je da ima sve više zaljubljenika u stare sorte, a bitno je napomenuti da među njima svake godine ima sve više mladih koji u Cerniku, osim razmjene sjemenja i plemki, razmjenjuju i svoja dosadašnja iskustva vezana za sjetvu, sadnju i brigu oko starih sorata.

Na početku događanja posjetitelji su uz razmjenu plemki i sjemenja, mogli čuti i savjete oko daljnje brige za voće i povrće od savjetnika iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, Ministarstva poljoprivrede, nakon čega je savjetnica Snježana Pešut Pilon održala predavanje na temu „Inovativni način poljoprivredne proizvodnje –biodinamička poljoprivreda“.

Uz navedeno predavanje, održano je još nekoliko stručno-edukativnih predavanja.

Sunčana Pešak, programska koordinatorica Hrvatskog saveza ekoloških proizvođača i Nacionalne banke gena održala je predavanje pod nazivom „Program on farm očuvanja i održivog korištenja biljnih genetskih izvora – suradnja Nacionalne banke gena i poljoprivrednika“, Dominik Vuković, predstojnik Odjela za voćarstvo Poljoprivrednog instituta Osijek održao je predavanje „Kontrola vegetativnog rasta i rodnosti voćaka sa naglaskom na rezidbu“, a sveučilišni specijalist ekonomije i vlasnik OPG-a iz Požege, Predrag Livak, govorio je o „Proizvodnji hrane za vlastite potrebe i za potrebe razmjene te marketingu i distribuciji poljoprivrednih proizvoda“.

Dopunske djelatnosti, Ljekovito i aromatično bilje, Prerada, Vijest

Održan tečaj „Prerada ljekovitog i aromatičnog bilja“

16. studenoga 2021.0

Službenici Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede provode aktivnosti u okviru mjere 1 Programa ruralnog razvoja, tipa operacije 1.1.2. s ciljem prijenosa znanja i informiranja poljoprivrednih proizvođača.

U okviru ovih aktivnosti, od 25.-28. listopada 2021. godine, nedaleko Novog Marofa na seoskom imanju Pijevci registriranom kao seoski turizam održan je tečaj pod nazivom „Prerada ljekovitog i aromatičnog bilja“. To je novi tečaj iz područja diversifikacije poljoprivredne proizvodnje kojim krećemo educirati poljoprivrednike, a upravo zbog njihova velikog interesa za ovu vrstu edukacije.

Tečaj se sastojao od teorijskog i praktičnog dijela. Teorijski dio održavao se na Seoskom turizmu Pijevci u Možđencu, dok se praktični dio održavao djelomično na imanju Pijevci te na gospodarstvu OPG Jakopović, a gdje smo imali edukacijsko vođenje po gospodarstvu, razgled pogona i praktičnu radionicu. OPG Jakopović bavi se ekološkog proizvodnjom ljekovitog bilja na biodinamički način, njegovom preradom te proizvodnjom ekološke kozmetike. Proizvodnja kozmetike te uslužna destilacija bilja kao i edukacijski obilazak imanja registrirani su kao dopunska djelatnost na OPG-u. Ujedno OPG ima registriran seoski turizam kao dopunsku djelatnost na gospodarstvu.

Tijekom prvog dana tečaja polaznici su upoznati sa osnovama korištenja aromatičnih i ljekovitih biljaka u farmakologiji, kozmetici i kulinarstvu, fitoaromaterapiji, zakonodavstvu te aromaterapiji.

Tijekom drugog dana tečaja teorijski dio sastojao se od upoznavanja sa opremom, priborom i materijalima, oleoterapiji, sljedivosti u proizvodnji te osnovama prirodne kozmetike. U praktičnom dijelu polaznicima su prikazani oprema, pribor i materijal te je izvedena destilacija latica ruža, mente i majčine dušice na malom destilacijskom kotla. Uglavnom je dobiven hidrolat dok je eterično ulje bilo u tragovima s obzirom da je kotao malog kapaciteta. Na vježbama je prikazan i postupak izrade melema od ružinog ulja.

Foto 2. 3. i 4. Detalji s radionice

Tijekom trećeg dana tečaja polaznici su upoznati s procesom proizvodnje kozmetičkih proizvoda, a nakon toga na gospodarstvu OPG Jakopović održao se praktični dio. Polaznici su izrađivali melem od nevena i sapun od mente.

Foto 5. Na OPG-u Jakopović, edukacijski obilazak

Foto 6. Radionica melema i sapuna na OPG Jakopović

Foto 7. Izrađeni melem Foto 8. Sapun u nastajanju.

Tijekom zadnjeg dana tečaja polaznici su upoznati sa agroekonomskim dijelom tečaja te nakon polaganja pismenog ispita dobili Potvrde o sudjelovanju na tečaju.

Tečaj je trajao 28 školskih sati te je ujedno bio pored stjecanja novih znanja i vještina idealna prilika i za međusobnu razmjenu iskustava polaznika koji se bave različitim oblicima korištenja ljekovitog i aromatičnog bilja.

Novi tečaj za poljoprivrednike je objavljen na našim stranicama od 14 do 17. prosinca 2021. u Zagrebu te pozivamo sve zainteresirane poljoprivrednike da se prijave.

Petra Pozder, mag. ing. fitomedicine

Ljubica Magdić, struč. spec. ing. agr.

Višnja Krapljan, dipl. ing. agr.

Ljekovito i aromatično bilje, Ratarstvo, Savjet

Zlatošipka

14. listopada 2021.0

Od početka kolovoza pa sve do listopada po zapuštenim površinama, uz riječne nasipe, puteve ili rubove šuma nalazimo zlatnicu (sinonimi su: krkica, štapika, zlatošipka) iz roda Solidago. Solidago je rod cvjetnica iz porodice Asteraceae (glavočike cjevnjače), red Asterales. Rodu pripada 117 poznatih vrsta. Porijeklom su iz Sjeverne Amerike.

Kod nas je najraširenija vrsta Solidago virga-aurea – obična zlatnica koju obično nalazimo po šumama. Obična zlatnica je medonosna biljka. Jedina je autohtona vrsta kod nas. Vrste Solidago canadensis – kanadska zlatošipka i Solidago gigantea – velika zlatnica invazivne su vrste.

Obična zlatnica (Solidago virga -aurea)

Trajnica je koja naraste 30 – 100 cm visine. Ima uspravnu i oblu stabljiku. Listovi su naizmjenični. Donji su jajasti, a gornji kopljasti nazubljenog ruba. Na vrhu stabljike razvija se široko piramidalni cvat metlica koja ima viseće ogranke i izrazito jednostrane cvatove glavice. Promjera su 3-5 mm, unutar njih su jezičasti cvjetovi zlatnožute boje. Plod je smeđa roška duljine 4 mm s papusom čije dlačice su duge 4 mm. Razmnožava se sjemenom. Izrazito je medonosna i ljekovita biljka. Sakuplja se nadzemni dio u vrijeme cvatnje. Cvate od lipnja do listopada. Nalazimo je od nizinskog do brdskog područja na humusnim, pjeskovitim i slabo ilovastim tlima. Ima i podvrstu Solidago virga-aurea sbsp. alpestris koja nastanjuje planinska područja na pretežito kiselim tlima. Manjeg je habitusa u odnosu na običnu zlatnicu (10-30 cm).

Kanadska zlatošipka (Solidago canadensis) – gustocvjetna zlatnica, kudelja u nas je invazivna vrsta koja je porijeklom iz Sjeverne Amerike gdje je rasprostranjena po cijelom kontinentu od Kanade do Meksika. Prvi unos u Evropu je zabilježen 1645. godine, u Englesku gdje je unesena kao ukrasna biljka. Prvi navod u Evropi zabilježen je 1838. u Austriji, a u Hrvatskoj je zabilježena u području Zagreba 1957. godine. Rasprostranjena je po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj prvenstveno uz rijeke, a ponegdje i u jadranskoj regiji. Nastanjuje napuštena gospodarstva, površine koje se koriste za povremenu ispašu, puteve uz ograde, travnjake suha i otvorena staništa, šume i sl. Česta je u staništima bogatim dušikom. Ne podnosi zasjenjivanje. Za razliku od vrste Solidago gigantea – velika zlatnica, kanadska zlatošipka ima stabljiku prekrivenu dlačicama i dosegne visinu od 200 cm. Razmnožava se putem podanaka i sitnim plodićima koji se rasprostranjuju vjetrom. Biljka luči spojeve koji smanjuju klijavost autohtonih biljaka te se na takav način smanjuje biološka raznolikost područja koja je nastanila. Nema podataka o učinkovitim mjerama kontrole širenja ove invazivne vrste.

Velika zlatnica (Solidago gigantea) invazivna je vrsta, trajnica koja naraste 50 – 250 cm. Razmnožava se vegetativno (podanak) i sjemenom. Stabljika je uspravna okruglasta i gola s mnogo jajastih listova oštro nazubljenog ruba. Cvjetovi su zlatno žute boje skupljeni u metlice koje su smještene s gornje strane savijenih grančica. Cvate od svibnja do rujna. U Evropu je unesena 1758. godine, a u Hrvatskoj se prvi put navodi 1943. godine na Podravskim pijescima i Podravini kao ukrasna biljka . Agresivna je invazivna vrsta koja se proširila na raznolikim staništima i potisnula autohtone vrste te na taj način uvelike smanjila bio raznolikost. Zakorovljuje uglavnom zapuštene površine, kanale, razne prometnice, riječne obale, rubove, prosjeke šuma. Uz to se kao glavna korovna vrsta nametnula u ekstenzivnim voćnjacima. Ne voli obrađene površine niti zasjenjivanje. Suzbijanje se vrlo rijetko provodi, a ako se i provodi, onda je to malčiranjem, košnjom, ručnim pljevljenjem, obradom tla ili kemijskim suzbijanjem herbicidima. Bilo je pokušaja biološkog suzbijanja sadnjom samoniklog drveća i grmlja koji stvaraju sjenu na staništu te tako onemogućavaju rast korova. Korijenom luči tvari koje usporavaju rast drugih biljaka. Uz ambroziju, velika zlatnica je najagresivnija invazivna biljka.

Rasprostranjena je po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj uz nekoliko lokacija u sjevernom primorju.

Pčelarima je vrlo zanimljiva velika zlatnica (Solidago gigantea), jer cvate krajem ljeta i u jesen kad nema mnogo izbora pčelinje paše. Boja meda je zlatnožuta do tamnožuta. Kod kristalizacije med ne otvrdne sasvim te ga pčelari smatraju dobrim za zalihe koje pomažu pčelama kod prezimljavanja.

Obična zlatnica (Solidago virgaurea) poznata je u narodnoj medicini kao zlatna trava i ženska vrbovica. Koristila se za liječenje bolesti bubrega i urinarnog trakta te za sprečavanje nastajanja i uklanjanje žučnih kamenaca. Saponin izdvojen iz zlatnice ima izrazito antimikozno djelovanje. Koristila se za liječenje čireva i ozljeda. Listovi su se stavljali na mjesto ozljeda i uboda insekata. Zlatnica se koristila za bojanje tkanina (bojanje narodnih nošnji).

Sanja Mastelić-Ivić, dipl. ing. agr.

Dopunske djelatnosti, Ljekovito i aromatično bilje, Prerada, Vijest

Prerada ljekovitog i aromatičnog bilja – edukacija savjetnika za edukaciju poljoprivrednika

14. rujna 2020.0

Nakon održanog ad hoc tečaja: „Prerada ljekovitog i aromatičnog bilja“ s temom „Dobivanje i upotreba eteričnih ulja – praktično izvođenje“ tim Radne skupine za preradu ljekovitog i aromatičnog bilja, napokon je spreman za edukaciju poljoprivrednika iz tog vrlo zanimljivog i atraktivnog područja dopunskih djelatnosti na OPG-ima.

Foto 1.: Determinacija samoniklog ljekovitog i aromatičnog bilja na terenu – Vidac

Prema Godišnjem planu edukacije Ministarstva poljoprivrede za 2020. godinu u okviru provedbe Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske 2014.-2020., putem mjere M02 „Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima” održan je 3. i 4. rujna 2020. u Delnicama ad hoc tečaj „Prerada ljekovitog i aromatičnog bilja 2“ s temom „Dobivanje i upotreba eteričnih ulja – praktično izvođenje“ za savjetnike radne skupine prerade ljekovitog i aromatičnog bilja te članove radnih skupina koje obuhvaćaju dopunske djelatnosti na OPG-u i diversifikaciju djelatnosti poljoprivrede. Ovo je drugi po redu ad hoc tečaj iz tog područja te je njime zaokruženo osposobljavanje tima savjetnika za daljnje prenošenje znanja. Ova 2 ad hoc tečaja su, u biti, bila samo nadogradnja na postojeće znanje, jer u timu se nalaze savjetnici koji se godinama bave ljekovitim i aromatičnim biljem i u privatnom životu.

Na početku tečaja krenuli smo najprije s teorijskim dijelom edukacije „Proizvodnja i primjena eteričnih ulja, a s temom nas je upoznala, Prof. dr. sc Verica Dragović Uzelac, redoviti profesor na Prehrambeno biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Foto 2.: Uvodno predavanje

Stručno terensko vođenje po lokacijama sa ljekovitim i aromatičnim biljem te zajedničku detekciju i determinaciju bilja na livadnom i šumskom staništu predvodila je fitoaromaterapeutkinja Indira Antonini. Ovaj praktični dio nastave obuhvatio je ujedno i temu o mogućnostima korištenja i upotrebe samoniklog ljekovitog i aromatičnog bilja.

Foto 3:. Terenska nastava

Zatim je, u popodnevnim satima Indira održala demonstraciju kopanja i čiščenje korjena gaveza te prikazala izradu macerata, melema i tinktura s ljekovitim I aromatičnim biljem Gorskog kotara, a prema tradicijskim recepturama.

Foto 4.,5., 6.: Izrada melema od macerata Kantariona (Gospine trave)

Drugog dana je proveden praktični dio programa s poljoprivrednim gospodarstvima uključenim u program edukacije, uz stručnu podršku prof. dr. sc. Verice Dragović Uzelac i fitoaromaterapeutkinje Indire Antonini.

Foto 7.: Prezentacija OPG-a Milošević

OPG Milošević

Prezentiranje meda i drugih pčelinjih proizvoda: livadni med, med u saću, kadulja i goranski medun od jele, pelud, pčelinji otrov, propolis, matična mliječ, vosak
Korištenje pčelinjih proizvoda u ljekovite i kozmetičke svrhe.

Foto 8.: Prezentacija OPG-a Šeb

OPG Gordana Šeb

Lavanda i njezina upotreba,
Prezentacija izrade hidrolata i ulja od stoliosnika sa manjim destilatorom.

Foto 9.: Destilator OPG Šeb u pogonu (slika lijevo); Foto 10.: Eterično ulje i hidrolat stolisnika (slika desno)

Tehnologiju izrade prirodnog sapuna od dobivenog hidrolata te postupke izrade prirodne kozmetike (anti age serum, gel protiv bolova) demonstrirala je Indira Antonini, a novonastali proizvodi su podijeljeni svim sudionicima uz razmjenu iskustava o blagodatima hidrolata i ulja te mogućnostima njihova stavljanja na tržište.

Foto 11.,12.:Praktični prikaz izrade sapuna

Nakon prezentacije napitaka od ljekovitih trava i šumskog voća: “Goranskog jegera” od 57 vrsta trava i 7 vrsta šumskog voća, “Papra” od 4 vrste korjena i 7 vrsta ljekovitih trava te “Plave mrče” od šumskog voća i 4 vrste trava završena je dvodnevna edukacija. Dvanaest sužbenika Ministarstva poljoprivrede je steklo dodatna znanja iz područja prerade ljekovitog i aromatičnog bilja u proizvode veće vrijednosti te kompetencije za nadogradnju znanja i vještina diversifikacije na poljoprivrednom gospodarstvu s ciljem prikupljanja primjenjivih znanja, modela i alata potrebnih za savjetovanje poljoprivrednih gospodarstava i održavanje tečajeva s praktičnim vježbama.

Foto 13.:Tijekom edukacije u zatvorenim prostorima pridržavali smo se propisanih mjera zaštite

Upravo je u postupku izrada prezentacija za naše korisnike – zainteresirane članove OPG-a, te nabava opreme i materijala za održavanje tečajeva.

Pratite nas i dalje kako bi ste na vrijeme vidjeli naše objave o održavanju tečajeva, jer interes je veliki, a zbog covid-19 epidemije smanjen je broj polaznika na max. 10 pa ukoliko ste zainteresirani prijavite se najprije svojim terenskim savjetodavcima.

Do viđenja na tečaju!

Ljubica Magdić, struč. spec. ing. agr.

Višnja Krapljan, dipl. ing. agr.

Hortikultura, Ljekovito i aromatično bilje, Vijest

Raste interes za uzgoj kamilice

24. lipnja 2016.0

Potencijalni proizvođači su svjesni da suvremeni uzgoj kamilice zahtijeva stalni razvoj i usavršavanje, a intenzivnom upotrebom mehanizacije znatno se utječe na smanjivanje troškova proizvodnje i povećanje konkurentnosti. U tom cilju obavljaju se pregovori s otkupljivačima iz Virovitičko-podravske i Varaždinske županije oko uvjeta proizvodnje kamilice i izgradnje sušara, koje za sada predstavljaju najveći problem i trošak. Okupljanjem proizvođača u klaster i novčanim potporama lokalnih vlasti s 1.000 kn/ha, svim navedenim preprekama za ovu proizvodnju nazire se kraj i početak proizvodnje „nove“ kulture u ovim krajevima na sve većim površinama. Ekonomska opravdanost sjetve kamilice povećava se činjenicom da ta kultura raste na tipu tla na kojem slabo uspijevaju gotovo sve druge kulture i na poljima, gdje se javljaju drugi problemi npr. štete od divljači.

Slike 1. i 2. Polja kamilice (Foto: Katarina Šostarec)

Slike 3. i 4. Berba kamilice na đurđevačkom području (Foto: Katarina Šostarec)

Na području đurđevačke Podravine uspješno je završila berba prvih polja kamilice. Zasijana je na površini od oko 5,75 ha.

Kamilica je otporna kultura pa joj ovogodišnji nepovoljnih uvjeti uzgoja – izrazito dugi kišni periodi, iznadprosječno niske temperature i mraz, nisu naškodili u rastu i razvoju i nisu značajno umanjili prinose. Čim su vremenske prilike dozvolile i kad je 60-80 % glavica fiziološki dozorilo (znak za fiziološku zrelost su latice u vodoravnom položaju) započela je berba beračima za kamilicu. Prinos svježeg cvijeta na đurđevačkim poljima bio je zadovoljavajući, oko 650 kg/ha.

Nakon berbe cvijet je u najkraćem roku otpremljen u sušare na sušenje, jer već nakon dva sata dolazi do smanjenja kvalitete cvijeta – latice mijenjaju boju.

Kvaliteta i prinos kamilice ovise najviše o izboru pretkulture. Za kamilicu je dobra svaka pretkultura, koja se s tla ukloni prije kolovoza (leguminoze, pšenica), jer za sjetvu u prvim rokovima tlo treba pripremiti potkraj kolovoza. Kamilica se uspješno uzgaja i kao monokultura, a trajanje usjeva ovisi o primjeni odgovarajućih agrotehničkih mjera. Različita istraživanja i iskustva proizvođača pokazuju da je kamilicu najbolje početi sijati na novoj površini nakon 2 – 3 godine.

Neopravdan je strah od zagađivanja proizvodnih površina sjemenom kamilice, jer je u praksi dokazano da standardni herbicidi u naknadno zasijanim ratarskim kulturama uspješno suzbijanju njezin rast i razvoj. Kamilica je, pak, kao pretkultura primjerena, jer popravlja strukturu tla i sjetveni sloj obogaćuje humusom.

Katarina Šostarec, mag. ing. agr.,
stručno osposobljavanje

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.,
stručna savjetnica za hortikulturu

Ljekovito i aromatično bilje, Vijest

U Mostaru održana stručna radionica o smilju

21. listopada 2015.0

Kao kultura u uzgoju je svega nekoliko godina stoga su velike nepoznanice u provedbi agrotehničkih mjera vezanih za uzgoj obzirom na podrijetlo presadnica, heterogenost tala, gnojidbu i pojavu biljnih bolesti i štetnika.

Znanstveno-stručna radionica na temu „Smilje“ održana proteklog petka u Mostaru u organizaciji Federalnog agromediteranskog zavoda dala je određene smjernice brojnim prisutnim uzgajivačima ove nove kulture na poljoprivrednim površinama kako Dalmacije tako i Hercegovine.

Skup je otvorio ravnatelj FAZ-a prof. dr. sc. Marko Ivanković, a potom su održana sljedeća stručna predavanja:

„Analiza tla i ishrana smilja“, doc. dr. sc. Adrijana Filipović, dipl. ing. agr. (FAZ Mostar)
„Rezultati pokusa organske gnojidbe smilja“, mr. sc. Miro Barbarić, dipl. ing. agr. (FAZ Mostar)
„Proizvodnja smilja – iskustva iz Dalmacije“, Gordana Dragun, dipl. ing. agr. (Savjetodavna služba RH – Zadarska županija
„Problematika štetnika na smilju“, prof. dr. sc. Ivo Ostojić: Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru

Na brojne upite zainteresiranih odgovaralo se je nakon završenih predavanja. Nepoznanice koje će sasvim sigurno dovesti do određenih problema u proizvodnji ove relativno nove vrste hercegovačkog i dalmatinskog podneblja nužno je rješavati uz pomoć struke na terenu.

Gordana Dragun, dipl. ing. agr.,
rukovoditeljica Podružnice

Ljekovito i aromatično bilje, Vijest

Održano predavanje o uzgoju smilja

6. listopada 2015.0

Predavač je bila dr. sc. Ines Pohajda, viša koordinatorica za stručni nadzor u poljoprivredi Savjetodavne službe, a u raspravi je, pored ostalih sudjelovala i mr. sc. Marija Ševar, viša koordinatorica za ekološku poljoprivredu. Povijesni prikaz proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja na prostoru Podravine prikazala je u svojoj prezentaciji Anđela Hodalić, viša stručna savjetnica za hortikulturu iz Podružnice Savjetodavne službe Koprivničko-križevačke županije, Đurđevac.

Inicijatori predavanja bile su članice novoosnovanog klastera „KLAHIPO“, koje su usavršile proizvodnju i preradu lavande. Želja im je pokusno, na raznim tipovima tala, proizvesti smilje te utvrditi eventualnu opravdanost proizvodnje u našim krajevima.

Anđela Hodalić, dipl. ing. agr.
viša savjetnica za hortikulturu

Ljekovito i aromatično bilje, Savjet

Razmnožavanje lavande poludrvenastim reznicama

16. rujna 2015.0

Za vegetativno razmnožavanje lavande poludrvenastim reznicama reznice se uzimaju sa zdravih matičnih biljaka, tj. biljaka koje su dobro njegovane kroz vegetaciju. Dužina reznice ne bi smjela biti veća od 15 cm. Listovi s donjeg dijela reznice (otprilike 2/3 reznice) se uklone. Tako pripremljena reznica može se tretirati s hormonom za ukorjenjivanje (donji dio reznice se umoči u praškasti hormon) i pikira u supstrat.

Slika 1: Priprema reznica lavande

Slika 2: Reznica lavande

Priprema supstrata

Supstrat za pikiranje reznica mora biti propustan i prozračan. Takvi supstrati se sastoje od treseta i perlita. Iako na tržištu postoje gotovi supstrati za ukorjenjivanje (kao npr. Klasmann STECKMEDIUM), može se i sam pripremiti za svoje potrebe, koristeći kombinaciju riječnog pijeska, treseta i perlita.

Slika 3: Pripremanje supstrata za ukorjenjivanje

Supstart se puni u PVC ili polistirenske kontejnere namijenjene ukorjenjivanju reznica, u kašete ili u gredice smještene u zaštićenom prostoru. I klijalište se može iskoristiti za ukorjenjivanje reznica.

Slika 4: Gredica je spremna za pikiranje reznica

Pikiranje i njega reznica

Reznice se pikiraju gusto jedna do druge na razmak 3-4 cm, ako se koriste kašete, gredice ili klijališta.

Slika 5: Pikiranje reznica

Nakon toga supstrat se zalije i pokrije PVC folijom ili agrilom, radi očuvanja temperature i vlage zraka.

Slika 6: Zalijevanje reznica

Slika 7: Pokrivanje reznica agrilom

Idealna temperatura za ukorjenjivanje reznica je od 20 do 25 °C. Radi sprečavanja transpiracije potrebno je reznice redovito orošavati vodom. Ako se radi o manjim količinama reznica, orošavanje se može obaviti ručnim ili leđnim prskalicama. Povremeno se može i maknuti agril radi prozračivanja, a potpuno se uklanja kada se reznice ukorijene. Pošto se gredica nalazi u negrijanom plasteniku preporučuje se zimi, ako nastupi vrijeme s temperaturama ispod 0 °C, nasad zaštiti ponovnim pokrivanjem.

Reznice će se u idealnim uvjetima ukorijeniti u roku od 50-60 dana. Sredinom ožujka sljedeće godine se presađuju u lončiće 9 x 9 cm, a sredinom svibnja se sade na otvoreno.

Srećko Kostelić, dipl. ing. agr.,
stručni savjetnik

Jak napad dlakavih ružičara na aroniji

11. travnja 2014.0

Proizvođači aronije, koja posljednjih godina postaje sve zastupljenija voćna vrsta u Hrvatskoj, već su se prošle godine u periodu cvatnje suočili s jakim napadom dlakavih ružičara (Epicometis hirta).
Dlakavi ružičar je kornjaš iz porodice listorožaca (Scarabaeidae) koji u pojedinim godinama i na pojedinim lokacijama može biti vrlo važan štetnik. Odrasli kukac je crne boje s vidljivim svijetlim točkicama na pokrilju, veličine 10 mm, obrasao brojnim bijelim ili žučkastim dlačicama. Hrani se cvjetnim organima biljaka pa zbog uništenih prašnika i tučkova ne dolazi do zametanja plodova. Najradije napada vrste iz porodice Rosaceae među kojima su brojne voćne vrste (jabuka, kruška, višnja, trešnja, šljiva, jagoda i aronija), a značajne štete su u nekim godinama zabilježene i na uljanoj repici.
Ove su se godine, zbog tople zime, dlakavi ružičari pojavili nešto ranije te smo zbog njihove brojnosti na cvatućem maslačku u nasadima aronije već u ožujku naslutili da će ovogodišnji napad biti vrlo jak. Zanimljivo je da je napad ružčara ove godine počeo i prije otvaranja cvjetova aronije, još u fazi balona. Kornjaši u potpunosti izgrizaju cvjetne organe i šteta bi mogla biti vrlo velika.
Kemijsko suzbijanje dlakavih ružičara nije rješenje iz nekoliko razloga. U Hrvatskoj nema registriranih insekticida za tu namjenu, a dodatni problem čini što bi štetnika trebalo suzbijati u vrijeme cvatnje kad je prisutan na biljci (tijekom dana), a tada ne smijemo koristiti insekticide opasne za pčele. Osim toga, zbog dugih dlačica na pokrilju kukca smanjeno je djelovanje kontaktnih insekticida.
Kao najprihvatljivija metoda suzbijanja nameće se masovni ulov dlakavih ružičara na vizulane mamce (plave posude s vodom) u koje možemo dodati i olfaktorni mamac – eterično ulje anisa. Ovakvi se mamci vrlo lako mogu pripremiti na gospodarstvu i jeftiniji su od kupljenih gotovih trapova. Plave posude s vodom i anisom potrebno je postaviti u voćnjak između redova međusobno udaljene oko 10 metara. Najveći ulovi dlakavih ružičara ostvaruje se sredinom dana kada su i najaktivniji. S obzirom da dnevni ulov može biti vrlo velik potrebno je redovito prazniti sadržaj posuda te ponovno uliti vodu s dodatkom anisa.
Posljednjih godina dostupni su i trapovi Csalomon VARb3 koji sadrže kemijski sintetiziran biljni atraktant i svijetloplavu ploču. Pogodni su za ranu detekciju i ocjenu jačine napada. Potrebno ih je objesiti u krošnju voćke, ali tako da plava ploča bude veći dio dana osunčana, a ne u hladu. Veći broj ovakvih trapova u voćnjaku (20-30 na hektar) može se koristiti i za masovni ulov čime se smanjuju štete od dlakavog ružičara.

Aronija

18. rujna 2013.0

Pripada u iznimno ljekovite i nadasve korisne biljke. Porijeklo aronije je s istoka Sjeverne Amerike. Tamo se uz Aronia melanocarpa (crnoplodna aronija), nalaze i Aronia arbutifolia (crvenolisna aronija) te Aronia prunifolia (ljubičasta aronija).

Stanište odakle dolazi je kiselo i vlažno, s 1000 – 1200 mm godišnjih padalina.

Aronija pripada familiji ruža (Rosacea). Po svome habitusu, aronija je listopadni grm.

Visine je 2 do 3 m i širine 2,5 m, karakteriziraju je lijepi bijeli cvjetovi koji su smješteni u kiticama. U našim klimatskim uvjetima (kontinentalna klima), cvate u zadnjoj dekadi mjeseca travnja. Cvate u prekrasnim bijelim cvjetovima, širokim oko 10 mm, skupljenim u grozdiće (10 – 15 cvjetova, a na vršnim dijelovima mladica do 30 cvjetova). Cvatnja traje oko 10-tak dana, svaki cvijet pojedinačno cvjeta oko tjedan dana. Oprašivači su uglavnom pčele, a po literaturi aronija se oprašuje i putem vjetra (anemofilija).

Listovi su ovalni, nazubljeni na svojim krajevima, različitih boja u fenofazama (u vegetaciji su tamnozeleni, dok u jesen dobivaju žarko crvenu boju). Plodovi su okrugli, ljubičasto-crvene boje. Plod je promjera od 6-14 mm i težine 1,0 -1,5 g. Plodovi dozrjevaju u kolovozu mjesecu, meso ploda je crvene boje sa slatko-kiselkastom i trpkom aromom (kupi usta pri konzumiranju). U plodovima nema koštice, a sjemenke su male (vrlo sitne). Aronija ima iznimno male zahtjeve za uzgoj. Može se uzgajati diljem lijepe naše domovine, počevši od otoka (Visa, Hvara, Brača pa sve do Gorskog kotara i Slavonije). Ako se uzme u obzir da aronija potječe s područja s atlanskom klimom, bolje uspjeva na staništima s visokom vlagom tla i zraka gdje je količina godišnjih padalina 500 – 600 mm. Jednako tako dobro uspjeva na tlima s višim razinama podzemnih voda, gdje druge voćne vrste, kao što su jabuka i višnja ne mogu uspjevati. Može se uzgajati na kamenitim tlima, s malo zemlje (prigorska regija i unutrašnjost Istre). Treba izbjegavati zbijena, vlažna tla. Zato što kasno cvate (zadnja dekada mjeseca travnja u kontinetalnom klimatu), mraz ne može naškoditi stabljici i cvjetu aronije. Po literaturi oštećenja od izmrzavanja mogu se očekivati tek pri temperaturama od – 23 ^oC početkom zime i – 30 ^oC sredinom zime.

Plodovi dozrijevaju od početka do sredine kolovoza. Dozrijevanje je ujednačeno, te nije potrebno više puta ići u berbu. To u mnogome smanjuje troškove berbe, (bere se ručno i strojno).

Prinosi se kreću od 8 do 12 t/ha, a trajnost nasada aronije je oko 20 godina.

Za uzgoj, aronija nije zahtjevna voćna vrsta u našim klimatskim uvjetima (kontinentalne klime), nema bolesti i štetočina. Prikladna je za ekološki uzgoj, ali je osjetljiva na sušu te je u ljetnom periodu potrebno navodnjavanje. Ako se primjenjuju sve agrotehničke mjere (uništavanje korova, navodnjavanje i rezidba na pomlađivanje grana), može dati 10 kg plodova po jednom grmu.

Način sadnje:

Označiti mjesto sadnje (razmak u redu 1,5–2 m, a međuredno rastojanje 3,5–4 m),
Iskopati rupu dimenzija 0,5 m x 0,5 m,
Jednoj trećini izvađene zemlje dodati 1/3 zgorelog stajnjaka i 1/3 treseta, izmiješati i nagaziti oko sadnice,
Nakon toga dobro zaliti sa 8–10 l vode po sadnici.