Ljekovito i aromatično bilje, Ratarstvo, Savjet

Od početka kolovoza pa sve do listopada po zapuštenim površinama, uz riječne nasipe, puteve ili rubove šuma nalazimo zlatnicu (sinonimi su: krkica, štapika, zlatošipka) iz roda Solidago. Solidago je rod cvjetnica iz porodice Asteraceae (glavočike cjevnjače), red Asterales. Rodu pripada 117 poznatih vrsta. Porijeklom su iz Sjeverne Amerike.

Kod nas je najraširenija vrsta Solidago virga-aurea – obična zlatnica koju obično nalazimo po šumama. Obična zlatnica je medonosna biljka. Jedina je autohtona vrsta kod nas. Vrste Solidago canadensis – kanadska zlatošipka i Solidago gigantea – velika zlatnica invazivne su vrste.

Obična zlatnica (Solidago virga -aurea)

Trajnica je koja naraste 30 – 100 cm  visine. Ima uspravnu i oblu stabljiku. Listovi su naizmjenični. Donji su jajasti, a gornji kopljasti nazubljenog ruba. Na vrhu stabljike razvija se široko piramidalni cvat metlica koja ima viseće ogranke i izrazito jednostrane cvatove glavice. Promjera su 3-5 mm, unutar njih su jezičasti cvjetovi zlatnožute boje. Plod je smeđa roška duljine 4 mm s papusom čije dlačice su duge 4 mm. Razmnožava se sjemenom. Izrazito je medonosna i ljekovita biljka. Sakuplja se nadzemni dio u vrijeme cvatnje. Cvate od lipnja do listopada. Nalazimo je od nizinskog do brdskog područja na  humusnim, pjeskovitim i slabo ilovastim tlima. Ima i podvrstu Solidago virga-aurea sbsp. alpestris koja nastanjuje planinska područja na pretežito kiselim tlima. Manjeg je habitusa u odnosu na običnu zlatnicu (10-30 cm).

Kanadska zlatošipka (Solidago canadensis) – gustocvjetna zlatnica, kudelja u nas je invazivna vrsta koja je porijeklom iz Sjeverne Amerike gdje je rasprostranjena po cijelom kontinentu od Kanade do Meksika. Prvi unos u Evropu je zabilježen 1645. godine, u Englesku gdje je unesena kao ukrasna biljka. Prvi navod u Evropi zabilježen je 1838. u Austriji, a u Hrvatskoj je zabilježena u području Zagreba 1957. godine. Rasprostranjena je po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj prvenstveno  uz rijeke, a ponegdje i u jadranskoj regiji. Nastanjuje napuštena gospodarstva, površine koje se koriste za povremenu ispašu, puteve uz ograde, travnjake suha i otvorena staništa, šume i sl. Česta je u staništima bogatim dušikom. Ne podnosi zasjenjivanje. Za razliku od vrste Solidago gigantea – velika zlatnica, kanadska zlatošipka ima stabljiku prekrivenu dlačicama i dosegne visinu od 200 cm. Razmnožava se putem podanaka i sitnim plodićima koji se rasprostranjuju vjetrom. Biljka luči spojeve koji smanjuju klijavost autohtonih biljaka  te se na takav način smanjuje biološka raznolikost područja koja je nastanila. Nema podataka o učinkovitim mjerama kontrole širenja ove invazivne vrste.

Velika zlatnica (Solidago gigantea) invazivna je vrsta, trajnica koja naraste 50 – 250 cm. Razmnožava se vegetativno (podanak) i sjemenom. Stabljika je uspravna okruglasta i gola s mnogo jajastih listova oštro nazubljenog ruba.  Cvjetovi su zlatno žute boje skupljeni u metlice koje su smještene s gornje strane savijenih grančica. Cvate od svibnja do rujna. U Evropu je unesena 1758. godine, a u Hrvatskoj se prvi put navodi 1943. godine na Podravskim pijescima i Podravini kao ukrasna biljka . Agresivna je invazivna vrsta koja se proširila na raznolikim staništima  i potisnula autohtone vrste te na taj način uvelike smanjila bio raznolikost.  Zakorovljuje uglavnom zapuštene površine, kanale, razne prometnice, riječne obale, rubove, prosjeke šuma. Uz to se kao glavna korovna vrsta nametnula u ekstenzivnim voćnjacima. Ne voli obrađene površine niti zasjenjivanje. Suzbijanje se vrlo rijetko provodi, a ako se i provodi, onda je to malčiranjem, košnjom, ručnim pljevljenjem, obradom tla ili kemijskim suzbijanjem herbicidima. Bilo je pokušaja biološkog suzbijanja sadnjom samoniklog drveća i grmlja koji stvaraju sjenu na staništu te tako onemogućavaju rast korova. Korijenom luči tvari koje usporavaju rast drugih biljaka. Uz ambroziju, velika zlatnica je najagresivnija invazivna biljka.

Rasprostranjena je po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj uz nekoliko lokacija u sjevernom primorju.

Pčelarima je vrlo zanimljiva velika zlatnica (Solidago gigantea), jer cvate krajem ljeta i u jesen kad nema mnogo izbora pčelinje paše. Boja meda je zlatnožuta do tamnožuta. Kod kristalizacije med ne otvrdne sasvim te ga pčelari smatraju dobrim za zalihe koje pomažu pčelama kod prezimljavanja.

Obična zlatnica (Solidago virgaurea) poznata je u narodnoj medicini kao zlatna trava i ženska vrbovica. Koristila se za liječenje bolesti bubrega i urinarnog trakta te za sprečavanje nastajanja i uklanjanje žučnih kamenaca. Saponin izdvojen iz zlatnice  ima izrazito antimikozno djelovanje. Koristila se za liječenje čireva i ozljeda. Listovi su se stavljali na mjesto ozljeda i uboda insekata. Zlatnica se koristila za bojanje tkanina (bojanje narodnih nošnji).

Sanja Mastelić-Ivić, dipl. ing. agr.