MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Ratarstvo

Događaji, Ratarstvo, Vijest

Dođite u Koprivnicu, na 23. Dane travnjaka

Ova tradicionalna manifestacija održat će se od 3. do 5. svibnja 2019. godine na prostoru Sajmišta u Koprivnici. Prvi dan manifestacije petak, 3. svibnja održat će se stručna predavanja u prostorima Hrvatske gospodarske komore Županijske komore Koprivnica s početkom u 19:00 sati. Svečano otvorenje manifestacije, uz prigodni program kulturno-umjetničkih društava, održat će se u subotu, 4. svibnja. Nakon svečanog otvorenja, nagradit će se najbolji proizvođači kravljeg i kozjeg mlijeka s područja Koprivničko-križevačke županije i najperspektivnijem mladi poljoprivredni proizvođač.

U nedjelju, 5. svibnja u dopodnevnim satima vještinu košnje ručnom kosom prikazat će natjecatelji iz Koprivničko-križevačke i susjednih županija, zatim slijedi tradicionalni prikaz sušenja i sijena u organizaciji Udruge Zagoraca Podravine i na kraju, uvijek zanimljiv, Bambino kup na kojemu će se predstaviti mladi uzgajivači goveda.

Tijekom subote i nedjelje održavat će se konjički turnir u organizaciji Konjičkog kluba Koprivnica.

mr. sc. Tatjana Međimurec
Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva

 

Za raspored događanja: Program

Navodnjavanje, Ratarstvo, Vijest

Završni nacionalni seminar projekta o suši

EU projekt DriDanube – rizici od suše u Dunavskoj regiji održanim završnim nacionalnim seminarom 2. travnja 2019. u Kući Europe u Zagrebu u organizaciji DHMZ-a, glavnog nacionalnog partnera, završava.

Na seminaru su sudjelovali predstavnici ministarstva i državne uprave, županija, znanstvene zajednice, energetskog sektora te strukovnih udruga. Seminar je započeo prikazivanjem kratkog filma o suši izrađenom tijekom projekta, a nakon kojeg je ravnateljica DHMZ-a, Branka Ivačan-Picek službeno otvorila seminar. U ime Ministarstva zaštite okoliša i energetike, nacionalnog strateškog pridruženog partnera na projektu, govorio je Miro Macan, načelnik Sektora voda, vodnog dobra, vodne politike i međunarodne suradnje. Pozdravnim govorom prisutnima se obratio Ivan Danjek iz Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe (koja je od početka godine u sastavu Ministarstva poljoprivrede), a koja je najzaslužnija za uspješnu uspostavu mreže izvjestitelja o učincima suše u okviru projekta.

Voditeljica projekta za Hrvatsku, Ksenija Cindrić Kalin u svom izlaganju detaljnije je predstavila projekt, projektne aktivnosti i rezultate. Motiv za pokretanja projekta bila je činjenica da suše i nestašica vode sve više pogađaju zemlje Dunavske regije, a monitoring suše u realnom vremenu nije dovoljno razvijen i ne postoji objedinjena metodologija za procjenu rizika od suše i njezinih učinaka na poljoprivredu. Stoga je Slovenska agencija za okoliš (ARSO), koordinator projekta, okupila 15 glavnih partnera i 8 pridruženih iz 10 podunavskih zemalja kako bi razvili alate za proaktivni odgovor na posljedice suše.

Jedan od alata je svakako Drought Watch, interaktivni geoportal razvijen u projektu. Razvili su ga projektni partneri Space SI (Slovenija) i Bečko tehničko sveučilište (TUW) iz Austrije, a temelji se na dostupnim satelitskim produktima. Ova platforma je potpuno besplatna, dostupna svima i takva će ostati i nakon završetka projekta. Mogućnosti platforme prezentirao je Izidor Pelajić jedan od članova DHMZ-ovog projektnog tima za DriDanube.

O uspostavi mreže izvjestitelja o učincima suše, važnosti i redovitosti njihovog izvještavanja, kao i o Kartama procjene utjecaja suše na usjeve, voćnjake, vinograde, maslinike i šume koje se izrađuju na osnovu izvještaja izvjestitelja govorila je Ivana Marinović, jedna od koordinatorica mreže. U izlaganju je istakla kako je hrvatska mreža izvjestitelja, koju najvećim dijelom čine djelatnici Ministarstva poljoprivrede (iz redova bivše Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe) i DHMZ-a, odmah iza Češke, koja je za uspostavu mreže bila primjer dobre prakse u projektu.

Kao konačan rezultat projekta očekuje se objedinjena strategije upravljanja sušom za zemlje Dunavske regije. Kako bi se ona realizirala u Sloveniji je izrađen model upravljanja sušom kojeg je predstavio Lovro Kalin.

Nakon predavanja uslijedila je diskusija koju je moderirala Ksenija Cindrić Kalin. U diskusiji se razgovaralo o korisnosti platforme Drought Watch, budućnosti uspostavljene mreže izvjestitelja, mogućnostima i nužnosti suradnje među odgovornim tijelima državne uprave te o ostalim izazovima s kojima se susreću odgovorni subjekti, kako bi se pronašla što učinkovitija rješenja za prilagodbu na posljedice suše te kako bi se smanjili gubici i sačuvala održivost u proizvodnji hrane.

Svi sudionici diskusije složili su se oko visoke prolazne ocjene koju je Projekt zavrijedio: u kratkom roku (2 godine) odrađen je vrlo zahtjevan posao, uspostavljena je kvalitetna osnova za sustavno praćenje suše što do sad nije postojalo u nacionalnim okvirima. U nastavku bi trebalo ozbiljno pristupiti izradi dokumenata kojima bi se jasno definirali pravni okviri za daljnji razvoj aktivnog praćenja suše koja je sve učestalija i sve češće ulazi u fokus rasprava na gotovo svim nivoima.

Ratarstvo, Savjet

Primjena pepela drveta za popravak tla i gnojidbu

Stari narodi su unazad najmanje 3.000 godina poznavali uporabu stajnjaka, otpada, komposta, zelene gnojidbe i pepela radi poboljšanja plodnosti tla.

Pepeo drveta je potencijalno vrlo koristan industrijski, šumarski ili kućni ostatak, a s aspekta poljoprivrede može se svrstati u gnojiva. Sadrži dva glavna hranjiva elementa fosfor i kalij (P i K), druge makroelemente: kalcij i magnezij (Ca i Mg), te neke mikroelemente: bakar i cink (Cu, Zn).

Zbog niza razloga nije uputno koristiti samo pepeo kao izvor navedenih biljnih hranjiva, jer pepeo značajno utječe i na kemijska svojstva tla. Pepeo se osim u gnojiva može svrstati i u poboljšivače ili kondicionere tla. Uporabu pepela u uzgoju bilja treba analizirati s tri osnovna aspekta: promjene pH reakcije, fertilizacijskog (gnojidbenog) učinka i ekološkog učinka.

Pepeo drveta, koji se u domaćinstvima često baca kao otpad, uputno je koristiti kao vrijedno gnojivo i poboljšivač tla.

Kao gnojivo ili poboljšivač tla pepeo se smije koristiti isključivo na kiselim tlima. Alkalne je reakcije i njegovom primjenom dolazi do porasta pH reakcije tla. Neutralizira se dio kiselosti tla. U slučajevima kada se pH vrijednost alkalnog tla primjenom pepela poveća na 6 – 7 tlo postaje pogodno za uzgoj većine povrtlarskih kultura. Uporaba pepela na slabo kiselim i neutralnim tlima (viši pH), rezultirala bi pogoršanjem svojstava tla. Tada bi se biljkama smanjila pristupačnost hranjiva, prije svega fosfora, a potom i mikroelemenata što pospješuje gubitak rezervi humusa u tlu.

S druge strane uporaba pepela može neutralizirati zakiseljavanje tla, što je čest proces u šumskim i oraničnim tlima u područjima s dosta oborina, iznad 600 mm godišnje.

Za neutralizaciju kiselosti tla pepeo se koristi u manjoj mjeri, jer se uglavnom koriste vapnenac, dolomit i karbokalk. Pepeo u odnosu na vapnenac djeluje brže i neutralizira otprilike upola manje kiselosti tla nego vapnenac. Zbog osobina pepela nije uputno aplicirati dvostruku količinu pepela u odnosu na količinu vapnenca, jer neutralizacija kiselosti tla nije jedini aspekt aplikacije pepela. U skandinavskim zemljama, SAD, i Kanadi generalno je pravilo ne aplicirati više od 1 – 1,5 t/ ha svake 2 – 3 godine uz obaveznu kontrolu pH reakcije tla. Na izuzetno kiselim šumskim ili livadnim tlima preporuke jednokratne aplikacije pepela mogu biti i do 5 t/ ha.

Gnojidbeni učinak pepela posljedica je koncentracije hranjiva u pepelu. Neovisno o vrsti drveta, u pepelu nema dušika, vrlo je malo fosfora, (prosječno 1 – 2 %, maksimalno 4 -7 % P2O5 ), a značajne su količine kalija (prosječno 7 – 12 % K2O). Opravdana je gnojidba pepelom na kiselim tlima siromašnim kalijem, i za kaliofilne biljne vrste. Pepeo ne smije biti glavni izvor kalija za gnojidbu budući da su količine kalija kojima treba gnojiti povrće i ratarske usjeve često 200-300 kg K2O / ha godišnje, a za to bi trebalo 2,5 – 3,5 t/ ha pepela. To je najmanje 5 puta više od optimalne količine s aspekta učinka na pH tla (1 – 1,5 t/ ha svake 2 – 3 godine). S ekološkog aspekta u pepelu se nalaze i značajne količine sekundarnih hranjivih elemenata kalcija 26 – 40 % i magnezija 3 -5 %. To pepeo čini povoljnim poboljšivačem za kiselija tla i za drvenaste nasade, a budući da drveće iznosi i treba velike količine kalcija. Pepeo može sadržavati značajne količine cinka i bakra koji su biljkama esencijalni, ali kao teški metali mogu predstavljati i ekološki problem.

Ekološki aspekt primjene pepela najznačajniji je aspekt, i dva su osnovna ekološka problema vezana za pepeo: ostaci pesticida i teški metali. Aplikacijom pepela kemijski tretiranog drveta može se značajno povećati koncentracija PAH (policiklički aromatski ugljikovodici), li PCB (poliklorirani bifenilni spojevi). Potencijalno štetne tvari su i teški metali koji su usko vezan i sa ishranom bilja i gnojidbom, jer su neki teški metali neophodni za biljke, a u tlu mogu biti u toksičnim koncentracijama (Zn, Cu, Mo, Ni). Posebno su značajne koncentracije kadmija (Cd), kroma (Cr), bakra (Cu) i cinka (Zn). Sreća je što se u nas šume uzgajaju prema FSC strandardima (Forest Stewardship Council), što daje garanciju odgovornog upravljanja šumama.

Kod teških je metala prisutna i jedna naoko olakotna okolnost. Aplikacijom pepela povećat će se pH tla. Direktna posljedica povećanja pH jest manja pristupačnost teških metala biljkama, što rezultira i manjim transferom toksičnih teških metala iz tla u prehrambeni lanac. Međutim, ekološka onečišćenost tla nije definirana koncentracijom teških metala koja je pristupačna biljkama, već ukupnom koncentracijom teških metala u tlu.

Primjena pepela drveta za popravak tla i gnojidbu može dobiti zeleno svjetlo uz ispunjavanje slijedećih preduvjeta:

1.         kiselo tlo čiji pH treba približiti slabo kiseloj ili neutralnoj reakciji

2.         tlo siromašno kalijem

3.         pepeo ne smije sadržavati previsoke koncentracije ostataka pesticida ili teških metala

4.         obavezna kontrola promjene pH reakcije tla i koncentracije teških metala

Uporaba pepela je prvenstveno prisutna u šumskim ekosustavima, jer osigurava povrat kalcija u tlo i neutralizira kiselost tla, zatim na livadama, a u hortikulturi za pripremu gredica za cvijeće, za vrtove sa povrćem (djeluje protiv puževa) i za drvenaste biljke.

Poseban su aspekt alternativni oblici poljoprivrede kao ekološka poljoprivreda, gdje se pepeo može koristiti za proizvodnju vlastitih miješanih gnojiva, kao komponenta kojom se osigurava kalij. Često se koristi za neutralizaciju kiselosti i kao dodatak kalija i drugih minerala masi za kompostiranje.

 

Vladimir Škarić
mag. ing. ekološke poljoprivrede

Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Suzbijanje kukuruzne zlatice

Kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera LeConte) je najznačajniji štetnik kukuruza, te je bitno znati kako se nositi s tim štetnikom, odnosno kako ga suzbiti. Važno mjesto u suzbijanju ovog štetnika zauzimaju agrotehničke i kemijske mjere, te uzgoj tolerantnih hibrida.

MJERE SUZBIJANJA

Agrotehničke mjere

Agrotehničke mjere su najvažnije u suzbijanju kukuruzne zlatice i u njih ubrajamo plodored, gnojidba, obrada tla, način, te vrijeme sjetve. Ove mjere uglavnom sprječavaju razvoj ličinki.

Plodored je mjera koja se često koristi, te je i najučinkovitija u suzbijanju kukuruzne zlatice. Pojava zlatice se može spriječiti izbjegavanjem ponovljene sjetve kukuruza, budući da one za odlaganje jaja u kolovozu biraju parcele zasijane kukuruzom. Da bi se spriječila pojava kukuruzne zlatice, važno je poštivati trogodišnji ili četverogodišnji plodored. Ponovljena sjetva u sljedećoj godini osigurava hranu ličinkama koje izlaze iz jaja tijekom svibnja i lipnja.

Gnojidbom se poboljšava regeneracija oštećenog korijena, odnosno smanjuju se štete.

Obrada tla u jesen dovodi do mehaničkih oštećenja jaja, te promjene njihovog vertikalnog rasporeda u tlu (jedan dio jaja se prebacuje na površinu te se ona smrznu).

Uzgoj tolerantnih hibrida je jedna od agrotehničkih mjera. Izabrani hibridi moraju biti dobro prilagođeni uvjetima uzgoja i odlikovati se jako razvijenim korijenovim sustavom. Takvi hibridi tolerantniji su na napad ličinki kukuruzne zlatice.

Praćenje ovog značajnog štetnika možemo raditi pomoću feromonskih mamaca, žutih ljepljivih ploča ili pregledom (ocjenom) oštećenja korijena kukuruza.

  • Feromonski mamci su sintetizirani seksualni atraktanti koji mirisom privlače imaga kukuruzne zlatice.  Atraktanti mogu biti: hranidbeni, atraktanti ovipozicije, te seksualni. Kod ovog štetnika je prisutna i sposobnost pri pronalasku partnera i hrane što je korišteno u izradi atraktanata. Imago bude privučen mirisom feromona, dolijeće i lijepi se na dio mamca koji je iznutra premazan nesušivim ljepivom. Kritičan broj je ulov 3-5 imaga po danu.
  • Žute ljepljive ploče služe u svrhu monitoringa, te suzbijanja štetnih kukaca. Žuta boja je jako privlačna velikom broju kukaca, a pogotovo kukuruznim zlaticama. Ploče su premazane kvalitetnim entomološkim ljepilom na koje se zalijepe štetnici. Ploče također mogu biti umočene u insekticid. Zlatice privučene na žutu ploču ostaju zalijepljene i ili ih insekticid ubije. Kritičan broj kod ulova kukuruzne zlatice na žute ljepljive ploče je 42 imaga u roku od tjedan dana.

Feromonski mamac u unutrašnjosti parcele na kukuruznoj stabljici
(Slika: E. Raspudić – PFOS)

Žuta ljepljiva ploča (Foto: E. Raspudić – PFOS)

Kemijske mjere

Kemijske mjere su dozvoljene pri uzgoju kukuruza u konvencionalnoj i integriranoj proizvodnji. Posebnu pozornost prije sjetve kukuruza za suzbijanje kukuruzne zlatice trebaju obratiti mali proizvođači koji uzgajaju kukuruz u monokulturi više od dvije godine. Odabir sjemena tretiranog protiv kukuruzne zlatice i primjena feromonskih mamaca mogu doprinijeti smanjenju populacije tog štetnika.

Koristiti samo ona sredstva koja su registrirana u Fitosanitarnom informacijskom sustavu Ministarstva poljoprivrede RH  za 2019. godinu!!

OPASKA !!

Obilaskom terena uočeno je da pojedini poljoprivrednici i dalje pale ostatke kukuruzovine uvjereni da će tim postupkom uništiti kukuruznu zlaticu. Paljenje kukuruzovine NEĆE uništiti spomenutog štetnika, već prethodno navedene mjere suzbijanja.

PREMA GAECU 6, ZABRANJENO JE SPALJIVANJE ŽETVENIH OSTATAKA !!!!

Marko Borić, mag. ing. agr.

Ratarstvo, Savjet

Predsjetvena priprema tla i sjetva kukuruza

Nastavlja se razdoblje razmjerno toplog vremena, bez oborina, te je potrebno čim prije započeti sa zatvaranjem zimske brazde i pripremom tla za sjetvu kukuruza. Prva operacija s kojom se kreće je dopunska obrada ili predsjetvena priprema tla.

Dopunska obrada

Slika 2. Zatvaranje zimske brazde

Dopunska obrada tla započinje kad nam to vremenski uvjeti u proljeće dozvole. Cilj je što prije zatvoriti zimsku brazdu da bi se sačuvala akumulirana zimska vlaga. Ranim zatvaranjem zimske brazde osigurava se jednolično sušenje i zagrijavanje sjetvenog sloja. Ova radna operacija se izvodi teškim drljačama ili tanjuračama. Tako zatvorena zimska brazda ostaje u pravilu do vremena pripreme tla za sjetvu.

Priprema tla za sjetvu

Slika 3. Predsjetvena priprema tla

Tlo se za sjetvu priprema sjetvospremačem neposredno prije sjetve. Dubina rada stroja za predsjetvenu pripremu podešava se ovisno o stanju i vlažnosti tla vodeći računa o očuvanju pozitivnih efekata izmrzavanja. Kod oruđa za pripremu tla za sjetvu kukuruza bitno je pravilno podesiti priključni stroj. Cilj ove operacije je dobivanja željene dubine sjetvene posteljice i strukture tla za sjetvu. Za kukuruz vrijedi pravilo da sjeme mora imati tvrdu postelju, a meki pokrivač.

Izbor hibrida

Kod izbora hibrida kukuruza rukovodimo se namjenom korištenja:

  • proizvodnja za zrno na bazi 14 % vlage,
  • proizvodnja vlažnog zrna za siliranje (VVK) s vlagom 30-35 %,
  • proizvodnja zelene mase za siliranje cijele stabljike kukuruza s 32-40 % suhe tvari.

Uzimajući u obzir klimatske uvjete, na raspolaganju imamo dovoljan broj hibrida različitih selekcija domaćih oplemenjivačkih programa i introduciranih hibrida, kao i različitih vegetacijskih grupa za svaku od namjena. Kod odabira hibrida vodimo računa o njihovim najvažnijim svojstvima (rodnost, otpornost na lom stabljike i polijeganje, otpornost na bolesti).

Sjetva


Slika 4. Sjetva kukuruza

Slika 5. Sjetva kukuruza

Sjetva je najvažnija operacija u proizvodnji kukuruza. Njoj se uvijek mora posvetiti posebna pažnja, jer u sjetvi učinjene pogreške ne daju se poslije ispraviti.

Rokovi sjetve

Osnovno je pravilo da se sa sjetvom krene kada se temperatura tla na dubini od 5 cm ustali na 10-12 ºC. U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske to je od polovice do konca travnja, a istočnom dijelu Hrvatske od 10. do 20. travnja.

U slučaju da nastupi kišovito i hladno vrijeme u optimalnom agrotehničkom roku, sjetvu treba odgoditi i započeti kad se temperatura sjetvenog sloja podigne na 10-12 ºC.

Utjecaj temperature na brzinu nicanja kukuruza prikazan je u tablici 1.

Tablica 1.: Utjecaj temperature na brzinu nicanja kukuruza

Temperatura Vrijeme potrebno za nicanje
10,0-12,8 ºC 18-20 dana
15,6-18,3 ºC 8-10 dana
21,0 ºC 5-6 dana

 

Kukuruz jako reagira na temperaturna kolebanja, a posebno je osjetljiv ponikli usjev:

  • na 8-10 ºC – prestaje rast biljke,
  • na 5 ºC – usjev žuti i zaostaje u razvoju,
  • na -1,1 ºC – dolazi do propadanja nadzemnog dijela biljke,
  • u fazi tri lista kukuruz je relativno otporan na niske temperature i može podnijeti temperaturu od -2 do -3 ºC, uz oštećenje listova.

Pri odluci o početku sjetve možemo koristiti vremensku prognozu koju meteorolozi s velikom sigurnošću daju za nekoliko dana unaprijed.

Rana sjetva kukuruza ima niz prednosti. Njome se osigurava ranije klijanje i nicanje sjemena kukuruza, bolje korištenje zimske vlage, ranije metličanje, svilanje, cvatnja i oplodnja te se izbjegavaju velike vrućine i suh zrak u najosjetljivijim fazama razvoja biljaka. Kukuruz dozrijeva ranije i potpunije, a sve to utječe na povećanje količine i kakvoće priroda. Međutim, treba napomenuti kako rana sjetva nosi i određene rizike zbog mogućnosti pojave zakašnjelih mrazeva.

Dubina sjetve

Slika 6. Sjetva kukuruza

Dubina sjetve je značajna za ravnomjerno nicanje kukuruza i ovisi o više čimbenika:

  • tipu tla, vlazi tla i njegovoj pripremljenosti za sjetvu,
  • temperaturi tla na sjetvenoj dubini,
  • karakteristikama sjemena (klijavost, energija klijanja, apsolutna težina).

Dubina sjetve kukuruza ovisno o tipu tla prikazana je tablici 2.

Tablica 2. Preporuka za dubinu sjetve kukuruza ovisno o dubini tla:

Tip tla Dubina sjetve
– lakša tla 6-7 cm
– teža tla 5-6 cm

Pri ranoj sjetvi, kada su temperature tla niže, a sjetveni sloj se teže isušuje sjetva treba biti plića za 1-2 cm od preporučene dubine. Kod zakašnjele sjetve dubina sjetve treba se povećati za 2-3 cm kako bi sjeme bilo položeno u vlažni sloj tla.

Posebnu pozornost treba obratiti na brzinu kretanja sijačice u sjetvi kukuruza. Optimalna brzina kretanja je 6-8 km/h. Pri brzini iznad 8 km/h dolazi do neravnomjernog rasporeda zrna kukuruza u redu.

Sjetvu treba organizirati tako da počne i završi u optimalnim agrotehničkim rokovima.

Luka Jović, dipl. ing. agr.

Ratarstvo, Savjet

Priprema tla i sjetva šećerne repe

Mala količina oborina i iznadprosječne temperature, koje su obilježile ovu zimu, ograničile su količinu vode koja se tijekom zimskog perioda trebala akumulirati u tlu. Kako bi se spriječilo dodatno isparavanje akumulirane vode potrebno je početkom proljeća, čim to vremenski uvjeti dopuste, početi sa zatvaranjem zimske brazde te pripremom tla za sjetvu šećerne repe.

Zavlačenje zimske brazde

Za  ovu operaciju preporuča se koristiti drljaču  uz dodatak raznih improviziranih ravnjača, drvenih i metalnih. Najčešća greška pri zatvaranju brazde događa se kad se koriste klasične tanjurače koje rade na većoj dubini od potrebnih tri do pet centimetara.

Pri zatvaranju zimske brazde mora se voditi računa da se ne ulazi u polje ako je prevlažno kako bi se izbjeglo sabijanje tla što je vrlo štetno za repu. Također, mora se paziti da se na vrijeme započne taj posao jer se sa svakim danom kašnjenja gubi  vlaga iz sjetvenog sloja.

Isto tako treba voditi računa da se ne zadire duboko u oranični sloj kako bi se sačuvalo dovoljno vlage za nicanje šećerne repe. Izuzetno je važno da u proljeće ima dovoljno vlage za ujednačeno nicanje šećerne repe.

Zatvaranje zimske brazde drljanjem je jedina operacija kojom se ravna površina tla, stoga je sastavni dio drljače daska ili greda. Da bi se ravnanje površine tla obavilo kvalitetno, nužno je na parceli odabrati najbolji kut kretanja drljače s obzirom na pravac oranja.

Slika 2. Zatvaranje zimske brazde

Priprema tla za sjetvu šećerne repe

Obzirom da je šećerna repa je okopavinska biljka priprema sjetvenog sloja za sjetvu šećerne repe je vrlo važna za uspješnu proizvodnju. Osnovni cilj je da se stvore jednaki uvjeti za svako posijano sjeme i da se omogući brzo i ujednačeno nicanje. Produžavanjem vremena nicanja i početnog porasta povećava se rizik od propadanja većeg broja biljaka, stvaranja pokorice, napada štetnika i bolesti. Za šećernu repu potrebno je pripremiti rastresit i usitnjen sloj tla, debljine 2-3 cm. Nadalje, potrebno je pripremiti nešto zbijeniji sloj u zoni polaganja sjemena, 2-4 cm, i ponovo rastresit sloj, na većoj dubini, u zoni porasta korijenovog sustava.

Uvjet dobre površinske pripreme je kvalitetna osnovna obrada, odnosno kvalitetno oranje i ne bi se smjeli dovesti u situaciju da predsjetvenom pripremom tla popravljamo lošu osnovnu obradu. Tlo namijenjeno proizvodnji šećerne repe mora u zimu ući dovoljno poravnato, što znači da razlika između vrha brazde (greben) i dna brazde (depresija) ne bi treba biti veća od 5-10 cm. Ne smije se tlo ni suviše usitniti jer tada postoji velika opasnost da pod utjecajem mraza i oborina dođe do daljnjeg usitnjavanja i sabijanja tla te kvarenja strukture površinskog sloja. Površina bi trebala izgledati kao gruba priprema za sjetvu pšenice.

Dva su osnovna razloga zašto ne bi smjela površina za sjetvu repe ući u zimu sa grubom brazdom, razorima i sl. Prvi razlog je što takvo tlo, da bi ga pripremili za sjetvu, iziskuje nekoliko prohoda sjetvospremačem više. Tada je gubitak vlage neizbježan, a jedan od osnovnih ciljeva je da se klijanje i nicanje osigura iz zimske vlage, a ne da dođe do situacije u kojoj nakon sjetve čekamo kišu da nam repa nikne. Isto tako dolazi do nepotrebnog gaženja i sabijanja tla, u površinskom sloju, dolazi do prekomjernog usitnjavanja čestica tla koje se pretvaraju u prah i takvo tlo je sklono pokorici koju uzrokuje i slaba kiša. Drugi razlog zbog kojeg treba nastojati na djelomičnoj pripremi u predzimskom periodu je da se osigura ravnomjerno djelovanje temperatura i oborina tijekom zime na čitavoj površini tla. U slučaju kad tijekom zime ostane gruba brazda u proljeće kada zavlačimo brazdu, s grebena brazde skidamo izmrzli dio i premještamo  ga u depresiju. Na ovaj način u depresiji sa stvara suviše debeo rastresit sloj izmrzlog tla (suh), a na mjestima gdje su bili grebeni ostaje zbijena, vlažna, neizmrznuta površina. Nicanje i početni rast biljaka na tako pripremljenom tlu je vrlo neujednačen.

Priprema posteljice za sjetvu šećerne repe

Cilj predsjetvene pripreme je stvoriti iste optimalne uvjete i omogućiti brzo i ujednačeno nicanje za svako posijano sjeme. Potrebno je stvoriti rastresit usitnjen sloj tla (pokrivač) 2-3 cm iznad sjemena, zatim zbijeniji sloj u zoni polaganja sjemena 3-4 cm i ponovo rastresit sloj na većoj dubino u zoni porasta korjenovog sistema . Vrlo često se događa da se sjetveni sloj preduboko pripremi što nije dobro. Od strojeva za predsjetvenu pripremu traži se precizno namještanje dubine rada, te stalno održavanje zahtijevane dubine rada, stvaranje sitno mrvičaste strukture do dubine polaganja sjemena pri čemu se sitno mrvičasti agregati tla ostavljaju na površini kako ne bi došlo do stvaranja pokorice, a dio tla oko sjemena treba sabiti da se uspostavi kapilaritet i omogući sjemenu klijanje i nicanje.

Donji kompaktan sloj osigurava sjemenu vlagu za klijanje, a finiji rahli pokrivač opskrbit će ga zrakom pa će imati povoljne uvjete za klijanje i nicanje. Ukoliko je sjetvena površina nakon zatvaranja zimske brazde ravna biti će dovaljan samo jedan prohod sjetvospremača. Predsjetvenu pripremu treba obaviti sjetvospremačom. To je stroj koji nam omogućava da stvorimo posteljicu na željenu dubinu tako da je svaka sjemenka posijana na istu dubinu i to nam omogućuje ravnomjerno i ujednačeno nicanje jer znamo da će nam dobar sklop osigurati dobar prinos repe.

Slika 3. Utjecaj pripreme sjetvenog sloja na nicanje usjeva

Sjetva šećerne repe

Sortiment

Izboru sorte treba posvetiti maksimalnu pozornost jer je to jedan od uvjeta za realiziranje visokih priroda.

Idealna sorta šećerne repe morala bi imati visok genetski potencijal rodnosti, rano dozrijevati, biti otporna prema bolestima i štetnicima, te visoke tehnološke vrijednosti u preradi.

Vrijeme sjetve

Slika 4. Sjetva šećerne repe

Vrijeme sjetve je vrlo važan čimbenik u proizvodnji šećerne repe. Zbog vrlo promjenjivih vremenskih prilika u rano proljeće teško je govoriti o kalendarskom optimalnom roku sjetve. Zato sa sjetvom treba započeti onda kada se na dubini tla od 5 cm barem tri dana ustali temperatura iznad 6°C.

Rana sjetva ima velike prednosti pred kasnom. Računa se da se sa svakim danom zakašnjele sjetve prirod korijena smanjuje za najmanje 2 mtc/ha.

Ne treba sijati ni prerano jer postoji velika mogućnost proljetnih mrazeva koji može pričiniti velike štete na usjevu ukoliko je šećerna repa nikla. Za naše proizvodno područje ne preporuča se sijati prije 10.ožujka .

Gustoća sklopa

Optimalni sklop  u vađenju šećerne repe bi bio 100.000 – 110.000 biljaka po hektaru. Potrebno je voditi računa o klijavosti sjemena šećerne repe i sukladno tome o sjetvenoj normi.

Dubina sjetve

Slika 5. Sjetva šećerne repe

Budući da sjeme šećerne repe ima malo rezervnih hraniva optimalna dubina sjetve je do 3 cm. Kod ranije sjetve i na težim tlima ona može biti 2 cm, a kasniji rokovi sjetve i na lakšim tlima 3 cm.

Tlo za sjetvu mora biti pripremljeno tako da je sjeme prilikom sjetve položeno na učvršćeni horizont za sjetvu (posteljicu) s 3 cm debelim, ne previše usitnjenim pokrovnim slojem zemlje. Ako je gornji sloj previše fino usitnjen, tada su mogućnosti stvaranja pokorice puno veće.

Na pjeskovitim tlima sijačica će dublje potonuti, dok na težim tlima neće. Stoga je bitno da dubinu sjetve  prilagodimo tlu na kojem izvodimo sjetvu.

Najvažnije je da sjeme bude položeno na vlažnu posteljicu, odnosno da ne isušimo sjetveni sloj predsjetvenom pripremom.

Luka Jović, dipl. ing. agr.

Ratarstvo, Savjet

Prihrana ozimih žitarica

Prihrana ozimih kultura vrlo je bitna agrotehnička mjera za sve strne žitarice. Zbog velikih količina padalina tijekom zime dolazi do ispiranja zemljišta, a uslijed toga usjevi oskudijevaju s hranom, posebno sa dušikom.

Zbog toga im treba osigurati potrebnu hranu mineralnim gnojivima koja su na bazi dušika. Ove preporuke za dopunsku gnojidbu podrazumijevaju da je osnovna gnojidba izvršena pravovremeno i u optimalnim količinama.

Vrijeme prve prihrane počinje polovinom veljače, u razdoblju prijelaza usjeva iz zimskog mirovanja u proljetni porast, kada dolazi do povećanja volumena stanica i brzog porasta nadzemne mase. Prva je prihrana važna za sve ozime usjeve i vrlo je bitno da se s njom ne kasni. Naročito je to važno za ozimi ječam koji ima kratak period proljetnog nabusavanja. Važnost prve prihrane je u tome da pospješuje formiranje primarnih i sekundarnih izboja u busu iz kojih će se razviti vlati koje nose klas. Dakle, izostanak ili samo kašnjenje 1. prihrane, dovode do gubitka i do smanjivanja samog prinosa kultura.

U prvoj prihrani, pogodnije je koristiti KAN u odnosu na UREU. Razlog tome je da KAN ne vrši dodatno zakiseljavanje tla, jer sadrži kalcij koji snižava kiselost i popravlja tlo, te omogućava lakše usvajanje ostalih hranjiva. Osim toga, KAN je gnojivo koje sadrži dušik u lako pristupačnom obliku biljkama, odnosno sadrži 50 % dušika u nitratnom, a 50 % dušika u amonijskom obliku, te ga one usvajaju odmah nakon primjene, za razliku od dušika koji se nalazi u UREI u obliku koji nije odmah pristupačan biljci i treba proći 10-ak dana da bi se transformirao u oblik dostupan biljci.

Prilikom 1. prihrane u tlo se unosi 100-150 kg/ha KAN-a, iako se na terenu susrećemo i sa primjenom NPK 15-15-15 u količini 150-200 kg/ha, naravno primjena ove formulacije bi trebala biti iznimka, a ne pravilo, prvenstveno zbog ekonomske isplativosti ove formulacije.

Drugo prihranjivanje se obavlja krajem ožujka kad porastu temperature zraka i tla, a mogu se primijeniti KAN ili UREA. KAN se koristi u količini 100-150 kg/ha. UREA se u ovoj fazi razvoja može primijeniti u krutom obliku razbacivanjem po površini u količini 80-100 kg/ha ili primjenom preko lista kada se koristi 200-300 l/ha 20 %-ne otopine. Također se kao folijarna prihrana može koristiti i tekuće gnojivo UAN u količini 50-80 l/ha. Ako se druga prihrana veže za zaštitu usjeva od bolesti i štetnika koristit će se tekuća gnojiva da bi se u jednom prohodu obavila i prihrana i zaštita usjeva. Kod folijarne prihrane treba voditi računa da se primjena vrši rano ujutro ili predvečer da bi se izbjegla opasnost od pojave opeklina na listu.

Treća prihrana se obavlja početkom klasanja u količini 50 kg/ha ako se primjenjuje u krutom obliku. Preporuka je u 3. prihrani mineralna gnojiva primijeniti folijarno jer u ovoj fazi ima puno zelene mase, koja može odmah iskoristiti hranjiva dana preko lista. UAN se može primijeniti u količini 40-80 l/ha, a otopina UREE u koncentraciji 5-8 %. Navedena gnojiva dobro prekrivaju tretiranu površinu, postojana su na listu i dobro se upijaju što im omogućuje maksimalnu iskoristivost.

Potrebno je skrenuti pozornost da je cilj optimalna gnojidba i održavanje ekološke ravnoteže, a ne uništavanje i zagađivanje okoliša i samog tla. Tlo je prirodni resurs koji nije obnovljiv i zbog toga ga treba racionalno iskorištavati i pridavati mu veliku pažnju.

Slavica Kostelac, dipl. ing. agr.
stručni savjetnik

Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Repina nematoda (Heterodera schachtii)

Na proizvodnju šećerne repe utječe veliki broj čimbenika kao što su: agrotehničke mjere, sklop i raspored biljaka, sorte, te čimbenici na koje ne možemo utjecati (vremenske prilike, trajanje vegetacije, itd.).

Prema botaničkoj pripadnosti šećerna repa Beta vulgaris Lse ubraja u red Caryophyllales, porodicu Chenopodiaceae. Cilj uzgoja šećerne repe je konzumni (bijeli) šećer koji se dobiva iz zadebljalog korijena ove kulture. Prema potrošnji šećera, mjeri se standard pojedinih zemalja. Šećernu repu napada preko stotinu vrsta štetnika, a među njima i dvadesetak vrsta fitopatogenih nematoda. Najvažnija i najštetnija od svih nematoda je repina nematoda, Heterodera schachtii Schmidt 1871. Biljka parazitirana ovom nematodom zaostaje u rastu i razvoju. Korijen postaje izdužen i vretenast, javlja se bradatost korijena, listovi žute i biljka vene. U polju nastaju  „plješine“. Posljedica svega je smanjenje prinosa šećerne repe do 60% te smanjenje sadržaja šećera.

Na proizvodnju šećerne repe utječe veliki broj čimbenika kao što su: agrotehničke mjere, sklop i raspored biljaka, sorte, te čimbenici na koje ne možemo utjecati (vremenske prilike, trajanje vegetacije, itd.). Zbog toga se javljaju problemi u proizvodnji šećerne repe, što se očituje i u smanjenju prinosa. Potrebno prakticirati barem četverogodišnji plodored, uklanjanje korova potencijalnih domaćina repine nematode te svim ostalim preventivnim mjerama dobre gospodarske prakse spriječiti pojavu repine nematode.

Repina nematoda rasprostranjena je širom svijeta. U Republici Hrvatskoj utvrđena je na području Istre, Rijeke, Opatije, Gospića, Ogulina, Mrkopolja, Zagreba, Varaždina, Čakovca, Virovitice, Daruvara, Županje, Đakova, Vinkovaca, Donjeg Tovarnika, Osijeka.

Ženke su limunastog oblika, mliječnobijele do svijetložute boje. A mužjaci i ličinke su crvolikog oblika (slika 1). Usni aparat odraslih jedinki oba spola preobražen je u hitiniziranu bodlju ili stilet, koji je okružen mišićima koji ga izbacuju i vraćaju unutra. Kroz šupljinu stileta izbacuje se sekret ždrijelnih žlijezda u biljno tkivo, te se na taj način razgrađuje biljno tkivo i tako prilagođen sadržaj se usisava.

Slika 1. Vrsta Heterodera schachtii

(A – odrasla ženka s jajima, B – ciste s jajnim vrećicama, C – prednji dio muške glave, D – poprečni presjek muške glave, E – dorzoventralni pregled muške glave, F – presvlačenje, G – rep mužjaka, H – mužjak, J – jednjak mužjaka, K, L – ličinke drugog stadija)

Optimalna temperatura za razvoj ličinki je 25°C, a za kretanje u zemlji 15°C. Ako je biljka pogodan domaćin, ličinke koje se nalaze unutar nje hrane se i razvijaju do zrelosti. Za to vrijeme dovršavaju se četiri presvlačenja i diferenciraju se spolovi.

U kontinentalnim uvjetima razviju se do 2 generacije, dok se u toplim krajevima mogu razviti i do 3 generacije. Jaja i ličinke unutar cista mogu biti vitalne čak do 9 godina.

Štetnost repine nematode

Repina nematoda polifagni je štetnik, koji osim šećerne repe napada preko 100 biljnih vrsta posebice iz porodica Chenopodiaceae i Brassicaceae. Napadnuta biljka zaostaje u rastu i razvoju. Nedovoljno se razvija korijen (slika 2), listovi žute i biljka vene. U polju se javljaju „plješine“ (slika 3). Sekundarno korijenje zbog napada infektivnih ličinki, pojačano se razvija pa dovodi do stvaranja tercijarnog korijenja, odnosno javlja se „bradatost“ korijena. Biljka stvaranjem novih korjenčića nastoji nadoknaditi izgubljeno, pa novonastali korjenčići ubrzo postanu napadnuti i dolazi do nepravilnog okorjenjavanja.

Slika 2. Kržljavost korijena uzrokovana repinom nematodom

Slika 3. Plješine prouzrokovane repinom nematodom

Suzbijanje repine nematode

Vrlo bitna mjera za suzbijanje repine nematode je plodored. Uslijed jake zaraze potrebno je izbjegavati sjetvu šećerne repe čak 5 i više godina.

Biljke koje nisu domaćini vrste  H. schachtii, a koje je dobro uključiti u plodored, su krumpir, žitarice, soja, luk, lucerna, kukuruz, grašak, heljda i grah. Lovni nasadi snižavaju populaciju nematoda i reduciraju potrebu za primjenom nematocida. Suzbijanje korova domaćina za vrijeme uzgoja biljaka nedomaćina u plodoredu također je važno, ukoliko želimo postići njegov potpuni učinak. Kao lovni nasadi siju se uljana rotkvica, kupus, gorušica, koji stimuliraju izlazak ličinki iz cista u tlu. U nekim zemljama primjenjuje se sjetva otpornih sorata uljane rotkvice i gorušice. Najotpornije vrste mogu reducirati populaciju nematoda za 70 – 90 %. Jača zaraza razvija se samo na površinama na kojima se prečesto uzgaja šećerna repa. Stoga se u nas prvi puta jaka zaraza pojavila na najstarijem poljoprivrednom dobru – velikom kombinatu Belje u sedamdesetim godinama 20–tog st. Na pojedinim parcelama prinos korijena je bio smanjen, no najveća je šteta bila u smanjenju digestije na 10 – 11 % (umjesto 15 – 17 %). Na tim je parcelama bio onemogućen svaki rentabilan uzgoj repe. Stoga je u kombinatu bio osnovan nematološki laboratorij koji je svake godine utvrđivao brojnost repine nematode u tlu i tome prilagođavao plodored.

U tablici 1. prikazuje se veza između broja jaja/ličinki po gramu tla i visine očekivanih šteta, odnosno preporuku o duljini plodoreda za tako zaražene površine. Tako Maceljski (1999) navodi kako je u slučaju očekivane male zaraze repinom nematodom, analizu tla potrebno provoditi prije svake druge sjetve repe. Ako se očekuje vrlo velika zaraza, više od 7 godina potrebno je isključivati šećernu repu iz plodoreda i provoditi analizu tla prije svake sjetve šećerne repe.

Tablica 1. Prognoza šteta i plodored prema broju jaja i ličinki u tlu (Maceljski, 1999)

 

Broj jaja i ličinki u 100 ml zemlje

 

Očekivana šteta

Isključuje se šećerna repa iz plodoreda Potrebna ponovna analiza tla na broj repinih nematoda
0 Nikakva 0 Svake 3. sjetve repe
Do 50 Vrlo mala 0 Svake 2. sjetve repe
50 – 150 Mala 1 – 2 godine Svake sjetve repe
150 – 300 Srednja 3 – 4 godine Svake sjetve repe
300 – 800 Velika 5 – 6 godina Svake sjetve repe
Više od 800 Vrlo velika Više od 7 godina Svake sjetve repe

Od kemijskih pripravaka u Hrvatskoj za suzbijanje repine nematode dozvolu ima samo Vydate 10 L, ali se samo primjenjuje na tlo pripremljeno za sjetvu. Najbitnije od svega je provesti analizu uzoraka tla kako bi se utvrdila visina populacije ove nematode u tlu i na osnovu toga odlučilo jesu li i koje su mjere suzbijanja nužne.

Preventivno uzorkovanje površina radi utvrđivanja repine nematode garancija je dugoročnog uzgoja šećerne repe te je radi toga i na ostalim proizvodnim površinama, na kojima nije utvrđena zaraza, uzorkovanje potrebno provoditi svake treće godine.

Kako je šećerna repa vrlo važna za proizvodnju konzumnog (bijelog) šećera, prednost u suzbijanju repine nematode treba dati agrotehničkim, fizikalnim, biološkim i karantenskim mjerama, odnosno mjerama koje povećavaju prirodnu otpornost kulture, obogaćuju tlo organskim tvarima, potiču aktivnost korisnih predatorskih i parazitskih vrsta. Tek kada se iscrpe sve ove mjere i u tlu se utvrdi visina populacije iznad ekonomskog praga štetnosti primjenjuje se kemijska mjera suzbijanja tj. uporaba nematocida.

Izvor: Utvrđivanje prisutnosti repine nematode, Heterodera schachtii na repištima lokaliteta Virovitica, Zrinka Večerić – Diplomski rad

Ratarstvo, Savjet

Gnojidba, njega i prihrana uljane repice

Uljana repica prodire duboko u tlo, te je osjetljiva na plitko obrađenu mekotu ili na plitki tvrđi i nepropusni sloj. Korijen uljane repice zahtijeva više kisika od korijena žitarica, stoga tla na kojima se voda zadržava i kraće vrijeme tijekom kišnih razdoblja, ne odgovaraju njenom uzgoju.

Kod određivanja količine i odnosa mineralnih gnojiva u ishrani uljane repice neophodno je napraviti kemijsku analizu tla. Razliku između količine hranjiva koju biljci osigurava tlo i potrebe biljke za određeni prinos potrebno je nadoknaditi gnojidbom.

Uljana repica se sije uglavnom krajem kolovoza, s osnovnim ciljem da usjev u jesen razvije što više zelene nadzemne mase i korijenovog sustava. Česta je pojava da se članci epikotila izduže već u jesen na 10 i više cm, uslijed čega pup stoji visoko iznad zemlje i izložen je hladnim vjetrovima. Ovo se događa zbog grešaka u tehnologiji proizvodnje: prerane sjetve, prevelike gustoće sklopa, prekomjerne količine dušika u jesenskoj gnojidbi. Uz “prebujnost” opasno je da mlade i preslabe biljke, uslijed prekasne sjetve uđu u zimu i da izmrznu. Kod niskih temperatura redovito dolazi do oštećenja lisne mase, ali ako je ona dobro razvijena, štiti vegetacijski pup koji je presudan za ostvarenje poželjnog sklopa. U slučaju ugibanja čitavih biljaka prorjeđuje se sklop, preostale biljke se intenzivno granaju, komuške nejednolično dozrijevaju, što umanjuje prinos, povećava vlagu i primjese.

Gnojidba uljane repice može se podijeliti na osnovnu, predsjetvenu (neposredno prije sjetve) gnojidbu i gnojidbu prihranjivanjem granuliranim ili tekućim mineralnim gnojivima s mikrohranjivima (npr. Fertina R) koja se primjenjuje u vegetaciji pred stadij cvatnje. Gnojidba u osnovnoj obradi tla se obavlja krajem ljeta i tada se mineralno gnojivo zaorava na punu dubinu oranja. Oranjem se gnojivo unosi u dublje slojeve tla, tako da su biljke kroz vegetaciju osigurane potrebnim biljnim hranjivima. Time se biljke potiče na razvoj korijena u dublji sloj tla gdje ima dosta vlage i same su biljke otpornije na sušu.

Uljanoj repici su u proljeće neophodne veće količine dušika za ubrzani rast i razvoj. U osnovnoj obradi tla potrebno je unijeti kompleksna mineralna gnojiva NPK 7–20–30, NPK 5–15–30 ili PK 20-30 i zaorati u količini 500 – 600 kg/ha. Od ukupne količine dušika u jesen treba primijeniti 1/3 dušika predsjetveno (do 60 kg N/ha), tako da se zatanjura 80-100kg/ha UREE, a preostale 2/3 dušika primijeniti u prihrani uljane repice od ukupno predviđenih dušičnih gnojiva. Prihrana se može obaviti jedanput ili u dva puta. Ako se prihranjuje dva puta veći obrok dušika treba primijeniti u prvoj prihrani. Najbolji oblik dušika za prihranu je amonijsko-nitratni, odnosno KAN u količini 150-250 kg/ha. Prvu prihranu potrebno je obaviti odmah u početku kretanja vegetacije u proljeće. Time se pospješuje regeneracija usjeva nakon zime. Druga se prihrana obavlja neposredno prije faze pupanja, obično 2-3 tjedna nakon prve prihrane. Na taj način se postiže veća fotosintetska aktivnosti u fazi intenzivnog porasta. Dobra ishranjenost usjeva u ovoj fazi osigurat će da se što veći broj zametnutih pupova oplodi i razvije plod – komušku.

Dvokratna prihrana nema velikih prednosti u odnosu na jednokratnu prihranu, osim u slučaju da nakon prve prihrane padnu obilne ili dugotrajne oborine koje na lakšim i pjeskoviti tlima isperu dušična hranjiva. U proizvodnji uljane repice prihrana je važna agrotehnička mjera jer se njome značajno može pomoći usjevu repice da se oporavi nakon zimskih stresova.

Danijela Glavica-Tominić, dipl. ing. agr.

Ratarstvo, Savjet

Drenaža u Podravini

Kada spomenemo drenažu, kao prva asocijacija koja nam se javlja su veliki strojevi tzv. „drenmasteri“ koji se koriste za polaganje drenažnih cijevi i velike površine na kojima su se provodili ovi kompleksni zahvati.  Prema Marušiću (2003.) procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 121.484 ha poljoprivrednih površina drenirano podzemnom cijevnom drenažom a djelomično dreniranih je oko 27 000 ha. Skoro 99 % tih površina odnosi se na bivše PIK-ove. Najviše površina se dreniralo u periodu od 1980. do 1989. godine. Od 2000. do 2015. procjenjuje se da je drenirano oko 3000 ha i to uglavnom površine koje su u sustavu Agrokora ( Petošić, Drenaža – 2015.).

Odluči li se poljoprivrednik drenirati svoje poljoprivredne površine suočava se s nizom pitanja na koja nije jednostavno dati odgovor: kako izvesti drenažu, koji je razmak drenova, s kojim strojevima to izvesti, na koju dubinu postaviti cijevi, koliko to košta itd.

Da bi se mogao dati odgovor na ova postavljena pitanja ali i brojna pitanja koja nisu postavljena a vrlo su bitna te ponudilo konkretno rješenje, potrebne su brojne informacije, stručne podloge, izmjere i istraživanja. Najkvalitetniji odgovor može se dobiti kada se napravi projektna dokumentacija koja obuhvaća svu ranije spomenutu tematiku. No imajući u vidu da se radi o relativno malim površinama, investitor (poljoprivrednik) nije u mogućnosti financirati izradu cjelovitog i kompleksnog projekta već se traže jednostavna, praktična i funkcionalna rješenja koja trebaju biti cjenovno pristupačna. Da bi se mogla ponuditi takva praktična, kvalitetna i funkcionalna rješenja potrebno je veliko praktično iskustvo i znanje a sve pobrojano je teško pronaći budući da se kod nas na ovom području zadnjih 30 godina nije radilo skoro ništa ili vrlo malo.

Važno je napomenuti da se poljoprivrednici u praksi susreću s problemom neizgrađene ili neodržavane kanalske mreže a samim tim sustav drenažnih cijevi gubi svoj smisao ako ne postoji izgrađena kvalitetna kanalska mreža.

Jedan od rijetkih poljoprivrednika koji se odlučio na ovaj zahtjev je poljoprivrednik iz Subotice Podravske. U terenskom obilasku nastojali smo snimiti stanje terena, sondiranjem utvrditi razloge prekomjernog vlaženja oraničnog sloja, postojanje teško propusnih slojeva, njihovu dubinu i položaj, također je trebalo utvrditi dominantan način vlaženja tla budući da se radilo o parceli na koju se bočno podzemnim tokovima slijevaju oborinske vode koje onda u najnižem dijelu zamočvaruju tlo i onemogućuju bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju. Izazov je predstavljalo pitanje glavnog odvodnog kanala na kojeg bi se spojile drenažne cijevi budući da je odvodni kanal bio plitak oko 50 – 60 cm. U opisanom slučaju poljoprivrednik je sam iskopao odnosno produbio kanal po sredini velike parcele čime je ona i razdvojena na dvije cjeline. Olakotna okolnost je ta što je ovaj kanal imao daljnji spoj na drugi odvodni kanal i time je riješeno pitanje odvođenja suvišne vode s parcele.

Nakon sagledavanja cjelokupne problematike, poljoprivredniku je predloženo da na najnižim kotama parcele izvede cijevnu drenažu budući da nije bilo potrebe postavljati drenažu na cijeloj površini koja iznosi malo manje od 9 ha, jedna parcela i 7,75 ha, druga parcela. Drenaža je postavljena na površini od cca 2,5 ha u dijelu gdje je bila najizraženija stagnacija vode i gdje se nije mogla odvijati nesmetana poljoprivredna proizvodnja.

Dubina polaganja drenažnih cijevi varira i ovisi o nekoliko čimbenika. U praksi je najvažnije naglasiti da najmanja dubina na koju se polažu cijevi je minimalno 60 cm za ratarske kulture koje imaju plitak korijen. Uobičajena dubina se kreće od 80 cm do 120 cm za ratarske i povrtne kulture dok za višegodišnje nasade i kulture s dubokim korijenjem iznosi 120 do 150 cm. Cijevna drenaža u ovom primjeru je postavljena na cca 90 cm dubine, međusobne udaljenosti 25 m. Dimenzije drenažnih cijevi- sisala obično se kreću od 50 od 80 mm budući da kroz sisala protječu male količine vode (oko 1 – 5 l/sek). U ovom konkretnom primjeru koristile su se cijevi promjera 63 mm. Isto tako važno je naglasiti da je vrlo bitna ugradnja filter materijala kod izvođenja cijevne drenaže, budući da filtri omogućavaju dugotrajnost funkcioniranja izvedene drenaže tj. sprječavaju zamuljenje cijevi. Filteri koji se koriste mogu biti mehanički (kokosovo vlakno, razne vrste filtarskih plastica od platna) ili hidraulični – od prirodnog separiranog šljunka. U ovom slučaju korišten je prirodni šljunak granulacije 5 – 25 mm. Minimalni pad sisala trebao bi iznositi oko 0,3 % ili 3 promila. Duljina drenažnih cijevi ne bi trebala biti veća od 200 m, no mogu postojati i iznimke.

Fotografija 1. ugradnja filter materijala

Problem je bio pronaći stroj koji može zadovoljiti zahtjeve kod polaganja cijevi: konstantna dubina, uski drenažni jarak, kontinuirani i ravnomjeran pad prema kanalu bez mikrodepresija budući da u Hrvatskoj trenutno ima samo jedan ispravan i opremljen laserskim uređajem koji služi za jednomjerno i pravilno izvođenje drenažnog jarka. Za ovu namjenu poslužio je mali komunalni stroj koji se koristi za postavljanje telekomunikacijskih instalacija u tlo.

Fotografija 2. komunalni stroj i drenažni jarak

Na kraju mogu zaključiti da je postignut zadovoljavajući učinak. Parcele su obradive u cijelosti i mogu se uzgajati sve kulture bez ograničenja u plodoredu. O financiranju namjerno nisam govorio jer kada bi se gledalo samo na kratke staze, onda ovaj zahvat teško zadovoljava matematičku računicu. No budući da se radi o poljoprivredniku koji stvari promatra na dulje staze, radi na okrupnjavanju posjeda i stvaranju što boljih uvjeta za poljoprivrednu proizvodnju, tada se može reći  da se radi o isplativom zahvatu koji će donijeti i željene financijske učinke. Na kraju zahvala na pomoći i praktičnim savjetima koji su dobiveni od prof. dr. sc. Dragutina Petošić i doc. dr. sc. Ivana Mustać s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su obilaskom terena dali smjernice za izradu ovog zahvata drenaže.

Slavko Kopilović, dipl. ing. agr.