Ostalo, Savjet

Pritom se prvenstveno misli na šiške (izrasline na biljnom tkivu) koje nastaju djelovanjem nekih vrsta kukaca, grinja, fitopatogenih gljiva i bakterija. Predugo bi trajalo opisivanje svih štetnih vrsta koje „stvaraju“ šiške pa će ovom prilikom biti predstavljene samo neke vrste osa šiškarica koje svojom aktivnošću dovode do pojave najljepših šiški.

Fitofagne ose šiškarice (por. Cynipidae) sitni su kukci (opnokrilci), crne ili smeđe boje. Veliki broj vrsta razmnožava se partenogenetski i mužjaci kod nekih vrsta uopće nisu poznati, a kod drugih vrsta dolazi do izmjene spolne i nespolne generacije. Ženke na kraju zatka imaju leglicu (organ za odlaganje jaja) kojom odlažu jaja u biljno tkivo u kojem se potom odvija život ličinki. Izlučivanjem toksina ličinke uzrokuju deformacije i hipertrofije biljnog tkiva (šiške). Te šiške mogu biti različitih oblika, veličina i boja, a mogu se razviti na svim dijelovima biljke. Oblik šiške uvjetuje sama ličinka – svaka vrsta stvara šiške specifičnog oblika i uvijek na istom biljnom organu, što nam pomaže u određivanju vrste. Šiške služe ličinkama osa šiškarica za prehranu i kao sklonište. Unutar šiške nalaze se brojne komorice sa ličinkama. Posebnost ličinki osa šiškarica je ta što se ne presvlače već rastu. Odrasla osa izlazi iz šiške bušeći hodnik (otvor).

Slika 1. Osa šiškarica – leglica označena 
(izvor: https://allyouneedisbiology.wordpress.com/2016/11/13/gall-wasps/)

Ružina osa šiškarica (Diplolepis rosae)

Odrasla ženka odlaže jaja na vršne pupove i u nerazvijene listove divlje (pasje) ruže. Češće napada biljke pod stresom (suša, suvišak vlage, …). Na napadnutim listovima formiraju se šiške okruglastog oblika i jarkih boja. Mlade šiške su crveno-zelene, a zrele tamnosmeđe boje. Štete su malog značaja no pojava je jako uočljiva. Ružina osa šiškarica suzbija se mehanički: odstranjivanjem i uništavanjem šiški, u periodu dok su ličinke još u šiškama!

Slika 2. Mlada šiška na divljoj ruži (foto: M. Križanić Božurić)    

                                   
Slika 3. Stara šiška na divljoj ruži (foto: M. Križanić Božurić) 

Slika 4. Unutrašnjost šiške na divljoj ruži – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                              

Kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus)

Kestenova osa šiškarica najznačajniji je štetnik pitomog kestena. Monofagna je vrsta koja napada samo kesten. Ima jednu generaciju godišnje, a razmnožava se partenogenetski (nema mužjaka). Simptomi napada uočavaju se tijekom travnja s početkom rasta izbojaka. Tada se mogu zamijetiti zelene ili ružičaste šiške veličine 0,5-4 cm. Tijekom lipnja i srpnja iz šiški izlaze ženke (uočljive izlazne rupe) te odlažu jaja u pupove. Nakon mjesec dana iz jaja izlaze ličinke koje prezimljuju u pupu do proljeća.

Slike 5.i 6. Šiške na kestenu (foto: M. Križanić Božurić)   

Slika 7. Unutrašnjost šiške na kestenu – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                                        

Prisustvom šiški smanjuje se lisna površina, šiške u pupu onemogućavaju rast izbojaka (manja proizvodnja plodova), a sam urod može biti smanjen i do 70 %. Prvi napad mladih biljaka kestena dovodi do njihovog ugibanja.

Štetnik se aktivno širi letom ženki, a pasivno transportom. Glavni način širenja je zaraženim sadnicama. Plodovima se ne širi niti ih napada.

Istraživanja učinkovitosti insekticida u suzbijanju kestenove ose šiškarice nisu dala pozitivne rezultate. Međutim, postoji mogućnost biološkog suzbijanja unošenjem parazitoida (Torymus sinensis), suzbijanje selekcijom otpornih varijeteta pitomog kestena, a na pojedinačnim stablima mehaničkim uklanjanjem šiški.

Hrastove ose šiškarice

Cynips quercusfolii (Diplolepis quercus-folii) – stvara loptaste šiške na donjoj strani lista hrasta. Šiške ostaju na listu do jeseni kad otpadaju zajedno s listom.

Slike 8.i 9. Šiške na listu hrasta (foto: M. Križanić Božurić) 

Slika 10. Unutrašnjost šiške na listu hrasta – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                       

Takve šiške sadrže mnogo tanina pa se koriste u industrijske svrhe. Danas prevladava mišljenje da ose šiškarice nisu nužno štetne za biljku, jer njihov napad podiže sadržaj tanina u svim biljnim tkivima napadnute biljke, što je čini manje privlačnom i manje „slasnom“ velikom broju defolijatora (gubar, mrazovac, …).

Andricus quercuscalicus – razvija se na hrastovom žiru i onemogućuje njegov normalan razvoj. Ženka tijekom svibnja i lipnja odlaže jaja u zametak žira. Ličinke se hrane sadržajem žira pri tomu nastaje šiška i vrlo često ugušenje žira. Mlada šiška je valjkastog ili kuglastog oblika, a kasnije deformira u nepravilne izrasline. U početku je žuta, a na kraju razvoja tamno smeđa.

Slika 11. Šiške na žiru hrasta (foto: M. Križanić Božurić) 

Slika 12. Unutrašnjost šiške na žiru – ličinka označena (foto: M. Križanić Božurić)                                                                           

Žir sa šiškama otpada prije vremena (u kolovozu), deformiran je, a klijavost je umanjena ili izgubljena. Brojnost šiški je povećana u godinama slabijeg uroda. Brojnost osice žira hrasta može se smanjiti sakupljanjem i uništavanjem deformiranih otpalih žirova.

Ljudi od šiški (ne znajući što su one) često rade razne ukrase i nakit. A potom se iznenade kad im se tijekom zime u kući pojave sitne osice.

Bio je ovo kratak prikaz čudesnih djela prirode. Bez obzira preferirate li više prirodne ili umjetne ukrase želim vam sretan i blagoslovljen Božić!

Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr.
Viša stručna savjetnica za zaštitu bilja