Povrćarstvo

Oštećenja nastaju u vidu blijedožutih pjega na pokožici ploda rajčice pred početak berbe. Uz odrasle stjenice na naličju listova pronalaze se i jajna legla. Na plodovima se uočavaju crne ličinke sa bijelim i žutim točkama.

Vrlo visoke temperature zraka ovog ljeta pogodovale su jačoj pojavi navedenog kukca. U uredu Savjetodavne službe Koprivničko–križevačke županije zaprimili smo brojne upite o ovom štetniku te su traženi savjeti za njegovo suzbijanje. Prisutnost ovog štetnika zabilježena je u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju. Najčešće štete primijećene su na zreloj rajčici, paprici i na grahu mahunaru. Proizvođačima je još uvijek ovaj štetnik nepoznat te mu ne poklanjaju dovoljno pažnje, iako je populacija spomenutih stjenica („zelenih kukaca“) ove godine bila velika.

Na intenzivnije širenje zelene stjenice utjecale su klimatske promjene odnosno globalno zatopljenje. Zelena stjenica je inače insekt tropskih i suptropskih područja. Godišnje može razviti i 4 generacije štetnika, a jedna ženka može položiti leglo sa više od 100 jaja. Iz njih se razviju ličinke, koje imaju nekoliko stadija razvoja. Štetu radi odrasla stjenica, koja bode te siše plodove. Suzbija se teško jer napada plodove pred berbu pa je primjena insekticida gotovo nemoguća, te u Hrvatskoj nema registriranih insekticida za povrće.

U svijetu se primjenjuje biološka zaštita protiv Nezare viridula primjenom prirodnih neprijatelja – muhe Trichopoda pennipes, koja parazitira na ličinkama i odraslom insektu. Primjenjuju se i osice Trissolcus basalis koje parazitiraju jaja zelene stjenice.

Slika 1. Ličinke zelene stjenice na već oštećenom plodu rajčice (fotografija: proizvođača rajčice, upit poslan u kolovozu 2017.)

Slika 2. Zelena stjenica na grahu mahunaru (fotografija S. Dombaj) – na mahunama su vidljive okruglaste svjetlije lezije, mahune su uvinute i sitne

Slika 3. Štete od zelene stjenice na plodu paprike (foto S. Dombaj) –neravnomjerno sazrijevanje na zelenoj strani vidljiva oštećenja od sisanja stjenice

Slika 4. Štete od zelene stjenice na čaški paprike (foto S. Dombaj) – čaška je blijede, žučkaste boje

Slika 5. Prirodni neprijatelj zelene stjenice Trichopoda pennipes

Izvor:

https://en.wikipedia.org/wiki/Trichopoda_pennipes
http://edis.ifas.ufl.edu/pdffiles/IN/IN14200.pdf

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.
Stručna savjetnica za hortikulturu

Paprika Capsicum annuum L. je jednogodišnja biljka iz porodice Solanaceae.

Sa sadnjom paprike počinje se kad srednja dnevna temperatura zraka pređe 15 C˚, ali pri tome treba paziti na kasne proljetne mrazove. Priprema tla za sadnju počinje u jesen dubokim oranjem, na 30-35 cm dubine. Mjesec dana prije presađivanja tlo se priprema kultiviranjem u finu strukturu spremnu za sadnju. Međuredni razmak sadnje treba biti 50-60 cm, unutar reda 40 cm za bujnije kultivare, a za manje bujne 15-25 cm. Paprika se može saditi na ravnu površinu ili na gredice. Najbolja predkultura za sadnju paprike su kulture iz porodice mahunarki, kao npr. grah i grašak. Osnovna gnojidba obavlja se u jesensko-zimskoj brazdi. Pošto paprika iznosi velike količine dušika, fosfora i kalija iz tla potrebna je pojačana gnojidba tla prije same sadnje.

Paprika traži dosta vode. Kod uzgoja paprike na otvorenom treba osigurati dovoljno vode za redovno navodnjavanje.

Paprika je značajan izvor vitamina C. Berba se obavlja ručno tijekom sunčanog dana, nakon rose. Nikad se ne bere nakon kiše, jer su tada plodovi vlažni pa tako brzo pljesnive i trunu. Pri berbi treba biti oprezan, grane su dosta krhke i lomljive te je stoga najbolje brati škarama. Glavna, odnosno finalna berba paprike rog za ajvar, je krajem kolovoza, kad se paprika bere svaka 2-3 dana.

Kao što je već istaknuto, paprika iznosi veliku količinu kalcija iz tla, stoga treba voditi računa o tome da uslijed nedostatka kalcija dolazi do vršne truleži.

Slika 2. Početak vršne truleži

Danas se ljudi susreću s propadanjem plodova paprike i svi se pitaju što se događa. Uslijed velike insolacije sunca na plodu su vidljive mrlje u obliku ožegotina. Takvi plodovi podložni su mjestu napada, plod počinje propadati i postaje voden, drugim riječima plod jednostavno gnjili.

Prilikom berbe plodove s većim oštećenjima treba mehanički odstraniti.

Propadanje plodova uslijed velike insolacije Sunca

Josipa Miličić, dipl. ing. agr., stručna suradnica za horikulturu, Podružnica
Savjetodavne službe Sisačko-moslavačke županije, Sunja

Prisutnost puževa uočava se po sluzavu srebrnasto sjajnom tragu na biljkama ili tlu. U tlo odlažu od 40 do 500 jaja. Hrane se jedući i oštećujući lišće, stabljike i plodove svih vrsta povrća: kupusnjače, salatu, papriku, mahune i jagode, a izbjegavaju češnjak i crveni luk. Izbjegavaju češnjak i crveni luk. Iza sebe ostavljaju tragove sluzi tj. srebrnkaste pruge i ostatke izmeta. Oštećenja ali i onečišćenja jako smanjuju vrijednost proizvoda i često ga čine tržišno neupotrebljivim.

U klimatskim uvjetima koji vladaju nanijeti će ogromne štete u vrtovima i stoga treba odmah započeti s njihovim suzbijanjem, u vrijeme najintenzivnijeg napada mladih puževa kada je većina ispod 1 cm duljine i to rasipanjem mamaca  ispod i između biljaka!

Limacidi koji služe u suzbijanju štetnih puževa:

• PUŽOCID – granulirani mamac-   300 – 400 g na 100 m2 za preventivno tretiranje i kod jakih  napada

• 60 g na 100 m2 kod slabijih napada
• Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 2

Karenca: 21 dan za lisnato, mahunasto i korjenasto povrće, 14 dana za plodovito

• PUŽOMOR– granulirani mamac- 300 – 400 g na 100 m2 za preventivno tretiranje i kod jakih  napada

• 60 g na 100 m2 kod slabijih napada
• Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 2

Karenca: 21 dan za lisnato, mahunasto i korjenasto povrće, 14 dana za plodovito

• GARDENE –  granulirani mamac –   300-500 g na 100 m2 kod jakih  napada

• 60 g na 100 m2, kod slabijih napada. 
• Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 2

Karenca: 21 dan za lisnato, mahunasto i korjenasto povrće, 14 dana za plodovito

• FERRAMOL – granule – Sredstvo primjeniti odmah u početku napada puževa, dok su manji, ravnomjernim rasipanjem po površini između redova ili oko biljaka. Preporučuje se sredstvo primjeniti predvečer.
  Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 4

Karence nema!

Tretirana površina se ne smije obrađivati 21 dan, da bi se spriječilo unošenje mamaca u tlo. Ne smiju se tretirati površine dostupne patkama.

U borbi protiv puževa treba voditi računa i o zalijevanju. Preporuka je da se vrt zalijeva u jutarnjim satima, jer tada su štete od puževa manje.

Marijana Lemić, mag.ing.fitomedicine 
e-mail: Marijana.Lemic@savjetodavna.hr

Puno je upita s terena vezano uz savjetovanje za rješavanje problema na rajčici i krastavcima u zaštićenom prostoru. Proizvođači su najprije posegnuli za sredstvima za zaštitu bilja, „jer je to sigurno neka bolest“. Međutim, uzročnik trenutnog stanja biljaka nije živi organizam – gljiva, bakterija ili virus.

Simptomi bolesti koje „dođu i prođu“

Ekstremni i promjenjivi vremenski uvjeti ovog proljeća – kolebanje temperature, jačina sunčevog osvjetljenja, jak vjetar i kiša, uzrokovali su žuto, bijelo, prošarano, smeđe-broncavo i krhko lišće. Ovakvi znakovi se javljaju najprije na starijem lišću. Stoga se mogu zamijeniti s nedostatkom (N, P, K, Mg, Mo) ili suviškom nekog hranjiva.

Da su posljedica djelovanja lošeg vremena može se zaključiti iz sljedećeg:

• nakon nekog vremena i bez primjene sredstava za zaštitu bilja se više ne pojavljuju i ne šire se kao kod napada uzročnika bolesti ili štetnika,
• uz uobičajenu gnojidbu i bez korektivne prihrane simptomi slični nedostatku nekog hranjiva nestaju i biljka normalno raste i razvija se.

Onečišćeni zrak također može prouzročiti stres kod uzgajane kulture, naročito kod više osjetljivih kultura. Oštećenja se najčešće javljaju nakon vjetra i visokih temperatura kod uzgoja na otvorenom polju, najprije na starom lišću, koje postaje bijelo i srebrnasto, a novoizraslo lišće normalno izgleda i raste. Slike prikazuju oštećenja od toksičnog nakupljanja ozona i sumpornog dioksida u zraku na različitim lokacijama.

Slika 1. Šteta na lišću lubenice od ozona

Slika 2. Šteta od sumpornog dioksida na lišću graha u vidu paleža brončane boje

Štete od hladnoće u zaštićenom prostoru bez grijanja također su česte u proljeće na plodovitom povrću. Prošle godine velike štete dogodile su se uslijed kasnog proljetnog mraza sredinom svibnja, u uzgoju u zaštićenom prostoru, na krastavcima te na otvorenom najviše u proizvodnji graha zrnaša.

Slika 3. Štete na lišću i plodu krastavca iz uzgoja u zaštićenom prostoru nakon mraza

Slika 4. Smrznuti plodovi krastavca skupljeni na hrpu

Fitotoksičnost

Neke povrtne kulture pokazuju „alergije“ na primjenu kemijskih sredstava i to se zove fitotoksičnost. Ona je sve češći problem, a manifestira se kao kloroza i nekroza na listu i izbjeljivanje lista. Oštećenja lista su rubna ili po cijeloj lisnoj plojki.

Fitotoksičnost biljke je najčešće uzrokovana:

• folijarnom prihranom uz višu koncentraciju otopine hranjivih soli od propisane,
• neodgovarajućim uvjetima kod prskanja, npr. problem može biti primjena bakra na mokrom listu, prskanje pri visokim temperaturama, po vjetru i dr.,
• miješanjem kemijskih preparata bez prethodne provjere kompatibilnosti,
• miješanjem folijarnih gnojiva s pesticidima.

Slika 5. Fitotoksičnost na krastavcu salataru uslijed miješanja folijarnog gnojiva s bakrenim fungicidom – vidljivi znak od mnoštvo paleži uzrokovano različitim „koktelima prskanja“

Moguća rješenja

Na vremenske uvjete ne možemo znatno utjecati, osim odgovornijeg ponašanja prema prirodi. Prevencija pojave određenog poremećaja u rastu i razvoju kulture ne svodi se samo na primjenu sredstava za zaštitu bilja.

Znakovi poremećaja u biljci mogu se krivo dijagnosticirati i lako zamijeniti s uzročnikom, koji nije biotski. Stoga treba poznavati kulturu, koju uzgajate i njezine potrebe za ishranom, vodom i dr. Treba pratiti vremenske uvjete, koji uzrokuju pojavu nametnika, kojima je kultura domaćin. Moguće greške u procjeni problema su npr.: mehaničko oštećenje lista od vjetra ili nepažljivo prskanje ne mora značiti da je biljka „bolesna od gljive“; mrlje na plodu rajčice uzrokovane virusom vrlo su slične simptomu nedostatka kalija na plodu – dvojbe se mogu ukloniti uzimanjem uzoraka za laboratorijsku analizu (često samo mikroskopiranjem).

Preventivne uzgojne mjere pojave bolesti uzrokovanih mikroorganizmima na koje poljoprivredni proizvođači najprije posumnjaju, najbolje su za sprečavanje šteta.

Sprečavanje pojave bolesti provodi se sljedećim mjerama:

1. korak u prevenciji je uporaba otpornih kultivara/hibrida na pojavu bolesti.

Otpornost može biti potpuna ili djelomična i navedena je u opisu karakteristika odabranih kultivara.

2. korak je osigurati plodored.

Izmjena domaćina bolesti i štetnika nije moguća kod svih bolesti, ali djelomično sprečava njihovu pojavu.

3. Uporaba kvalitetnog biljnog materijala:

– deklariranog sjemena, zdravih presadnica, sterilnih posuda i supstrata.

4. Odabir mjesta i načina uzgoja:

– dovoljno mjesta za kulturu, uzdignute gredice, primjena navodnjavanja ili odvodnje, prozračivanje u plasteniku, vertikalni uzgoj kultura uz odgovarajuće formiranje stabljike.

5. Sprečavanje širenja uzročnika bolesti:

– uklanjanje zaraženog biljnog materijala, zaoravanje ostataka, uklanjanje korova kao prenosnika bolesti i štetnika, praćenje brojnosti štetnika.

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.,
stručna savjetnica za hortikulturu

U posljednje vrijeme, događa se da sjeme niče loše ili neujednačeno. Razlozi takvog nicanja mogu biti sljedeći:

1. Starost sjemena.  Sjeme gubi na kvaliteti i klijavosti čuvanjem u nepovoljnim uvjetima ili starenjem. To ne bi trebao biti problem ako se sjeme čuva u za to odgovarajućim uvjetima;
2. Vrijeme prikupljanja sjemena. Prikupljanjem sjemena prije tehnološke zrelosti plodova sjeme gubi na kvaliteti i klijavosti. Sjeme treba vaditi iz prvih, kvalitetnih, zdravih i tehnološki zrelih plodova, a potom ga pravilno osušiti i čuvati u za to odgovarajućim uvjetima;
3. Temperatura tla u vrijeme sjetve. Sjeme se sije kada je temperatura tla veća od 15 °C, u protivnom vrijeme klijanja sjemena je veoma dugo što uzrokuje pojavu bolesti te mali postotak nicanja sjemena;
4. Dubina sjetve. Ako je sjeme posijano preduboko, dolazi do propadanja klice jer sjeme nema dovoljnu energiju klijanja.

Svako sjeme je mlada biljka u privremenom stanju mirovanja. Sijanjem sjemena u zaštićenom prostoru, u supstrat ili direktno u tlo, uz optimalnu vlažnost i temperaturu tla, prekida se faza mirovanja i pokreće se proces klijanja.

Proizvodnja povrća zahtjeva puno znanja i velika ulaganja te je prije sjetve poželjno provjeriti klijavost sjemena. Taj podatak pomaže u određivanju sjetvene norme.

Postupak ispitivanja klijavosti sjemena direktnom metodom:

• potapanje sjemena (100 sjemenki) u toplu vodu u trajanju od 2-4 sata,
• nakon toga sjeme postaviti na vlažnu papirnatu podlogu, papirnati ubrus ili filtar papir koji dobro upija i drži vlagu). Navlaženu papirnatu podlogu s sjemenom treba postaviti u tanjur, a isti prekriti prozirnom folijom. Folija ima ulogu u očuvanju vlažnosti neophodne za klijanje sjemena. Vlažnost podloge potrebno je redovito provjeravati, a po potrebi istu navlažiti toplom vodom (slika 1.) i čuvati na temperaturi od 25-30 °C.

Slika 1. Ispitivanje klijavosti

Nakon 24 sata kontrolira se sjeme (paprike, rajčice, krastavca). Pri tome možemo vidjeti bubrenje sjemena (slike 2. i 3.). Na slici 4. vidljivo je sjeme koje neće proklijati.

Slika 4. Nepravilno sjeme

Sjeme paprike probija klicu četvrtog dana nakon postupka potapanja (slika 5.), a sjeme rajčice nakon trećeg dana (slika 6.). Sjeme krastavca dva dana nakon postupka potapanja napuklo je, a pri tome je vidljivo probijanje klice kroz sjemenu ljusku(slika 7.).

Slika 7. Sjeme krastavca

Ispitivanjem klijavosti može se izračunati postotak klijavosti sjemena. Primjerice, ako od ukupno 100 sjemenki nije proklijalo 7, postotak klijavosti sjemena je 93 %. Pri sjetvi takvog sjemena količinu sjemena za sjetvu treba povećati za 7 %.

Nakon probijanja klice sjeme ne smijemo još dugo držati na vlažnoj podlozi. Rast klice na vlažnoj papirnatoj podlozi, do određene razvojne faze, uz optimalne uvjete temperature i vlažnosti, jest brži. Samo nekoliko dana nakon pojave klice iste otpadaju pri blagom dodiru ruke. To znači da nedostatak supstrata i hraniva utječe na propadanje klicinog korijenka.

Slike 8., 9. 10.  Proklijala sjemena povrća

Sjetva sjemena povrća direktno u supstrat:

Sjeme povrća posijano u supstrat niče: kod paprike za 10 do 15 dana, za 8 do10 dana kod rajčice, a kod krastavca za 5 do 8 dana.

Sjeme paprike i rajčice može zadržati klijavosti od 3 do 5 godina, a sjeme krastavca i do 8 godina. Važno je znati da je starijem sjemenu potrebno dulje vrijeme za klijanje i nicanje. Problem pri sjetvi starijeg sjemena je taj što sjeme pri nepovoljnim uvjetima (temperatura, vlažnost tla, dubina sjetve itd.) izgubi svoju energiju klijanja, te može doći do neujednačenog nicanja ili pak njegova izostanka.

Za sjetvu na manjim površinama može se sijati i naklijalo sjeme povrća. Postupak sjetve takvog sjemena treba provoditi pažljivo da ne bi došlo do oštećenja klice. Biljke u tom slučaju brže niknu.

Judita Gerber, mag. ing. agr.
viša stručna savjetnica

Na slikama 1 i 2 prikazano je neujednačeno nicanje sjemena paprike, uslijed slabe energije klijanja. Većina deformiranih biljaka – klijanaca slabije raste ili propada.

Na deklaraciji hibridnog sjemena godina certifikacije je 2013., minimalna klijavost sjemena paprike je 65 %, kako je propisano Pravilnikom o stavljanju na tržište sjemena povrća. Podatak o energiji klijanja uzetog uzorka ne postoji, jer ju isti Pravilnik ne propisuje.

Uvjeti za povoljno nicanje paprike su bili osigurani temperaturom zraka od 18 ⁰C, uzgojem na grijanim stolovima i uporabom sterilnog supstrata za sjetvu (tzv. tray supstrat). Supstrat je optimalno vlažen. Radi sumnje u klijavost sjemena paprike, posijane su 2-3 sjemenke na jedno sjetveno mjesto, radi štednje grijanog prostora.

Slika 1. i 2. Neujednačeno nicanje paprike
(Foto: Sunčica Dombaj)

Slika 3. Normalan klijanac paprike sa zdravim korijenom i kotiledonima uz deformirane biljčice, koje bi kasnije propale ili bi kržljavo rasle
(Foto: Sunčica Dombaj)

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.,
stručna savjetnica za hortikulturu