Pčelarstvo

Cilj tog uzvratnog posjeta je razmjena iskustava te prezentacija pčelara i pčelarenja uz promociju našeg zavičaja.

Pčelari su prvo dočekani uz prigodnu riječ dobrodošlice domaćina (načelnika općine i predsjednika Udruge „Nektar“), zatim su grofice Udruge „Grofovija Konjski“ izvele nekoliko renesanskih plesova pod zidinama pri Starom gradu, obnovljene utvrde Grofova Konjskih u Konjščini. Nakon toga otišli su u hrvatsko Marijansko svetište Marija Bistrica gdje su uz vodiča gosti bili upoznati sa poviješću svetišta te im je organiziran turistički obilazak Marije Bistrice.

Nakon turističkog dijela pčelari su došli na lijepo uređen pčelinjak višestruko nagrađivanog Nenada Martinjaka iz Konjščine, gdje su se upoznali s radom našeg vrsnog i marljivog pčelara i njegove obitelji. Potom su se svi zajedno uputili pješice oko 1 km do pčelinjaka Ivana Kožića te su na licu mjesta vidjeli, uz prekrasan pogled na Hrvatsko Zagorje, gdje se dobio najbolji med na svijetu 2010. godine (U sklopu Foruma Apimedica & Apiquality u Republici Sloveniji pod krovnom pčelarskom svjetskom organizacijom Apimondia organizirano je svjetsko prvenstvo u kvaliteti meda.)

Na ta dva pčelinjaka stekli su uvid u raznovrsnu pašu naših pčela, a ujedno su se upoznali s pčelarenjem i opremom naših pčelara. Pčele, usprkos bezpašnom periodu kad su u pravilu razdražljivije i olako napadaju, nisu ubole ni jednog gosta koji su se sprešetavali ispred samih leta košnica (mada vjerujemo da im ni koji ubod ne bi predstavljao neki problem).

Nakon toga je u novouređenom društvenom domu u Sušobregu uz zagorske specijalitete nastavljeno druženje. Iako uz veliku jezičnu barijeru (Hrvatski i Mađarski nisu baš srodni jezici) domaćini i gosti raspravljali su uz pomoć nekoliko gostiju koji su razumjeli Hrvatski te su prevodili i ugodno se družili.

Na kraju su oduševljeni gosti otpjevali nekoliko mađarskih, a domaćini uzvratili sa lijepim hrvatskim pjesmama, te su u kasnim popodnevnim satima krenuli ka svojim domovima.

Darko Antonina, dipl. ing. agr.
viši stručni savjetnik

Raduje spoznaja da su demonstracijama nazočili brojni mladi pčelari. Naime, Hrvatski pčelarski savez (HPS) bilježi već nekoliko godina porast broja pčelara u Republici Hrvatskoj. Trenutni broj registriranih pčelara u Evidenciji pčelara pri HPS-u i Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji (HAP) kreće se oko 12.000 koji su udruženi u 145 pčelarskih udruga te 12 Županijskih pčelarskih saveza. Procjene govore da je još 3.000 pčelara izvan Evidencije. No, u slijedećim godinama očekuje se da gotovo svi pčelari budu registrirani. Razumljivo da velik priljev novih pčelara ponekad može predstavaljati opasnost za razvoj odnosno opstojnost pčelarstva u RH. Posebice se to odnosi na pogreške pčelara-početnika u tehnologiji pčelarenja i/ili kontroli i suzbijanju bolesti pčela te u nepoznavanju smjernica o Dobroj pčelarskoj praksi. Svi ti čimbenici mogu dovesti do ugroženosti pčela na našim prostorima. Pri tome ne treba naglašavati važnost pčela u održavanju biocenoza kroz njihovu oprašivačku djelatnost. Tko to ne razumije, jednostavno ne razumije 60 milijuna godina evolucije. Naime, pčele se pojavljuju tijekom kasne krede u mezozoiku i njihov razvoj, ali i utjecaj na razvoj cvijeća i ostalih kritosjemenjača je ogroman. Logično je stoga očekivati da se pčele nazivaju „anđelima agrokulture“, „majstoricama prilagodbe“ ili „veleposlanicima bioraznolikosti“. To sve dobro znaju predsjednici lokalnih pčelarskih udruga u RH. Isto tako oni znaju da njihovim članovima, posebice novim, nedostaje znanja i praktičnih vještina u primijenjenoj biologiji pčela, fiziologiji, mehanizaciji i transportu u pčelinjaku, tehnologiji te bolestima pčela. Stoga su me zamolili da zajednički provedemo edukaciju pčelara kroz niz radionica i demonstracija na pčelinjacima.

Razumljivo da je pčelare najviše zanimalo kako suzbiti rojenje i razviti zajednice do prvih produktivnih paša bagrema i/ili kadulje. Poseban naglasak stavljen je na proljetni razvoj pčelinjih zajednica te kako pravilno zaštiti pčelinje zajednice od nozemoze, varooze, američke gnjiloće te što treba činiti ako se u RH pojavi opasna nametnička bolest etinioza koja je tijekom 2014. godine utvrđena u Italiji.

„Dogovor o rasporedu poslova tijekom procesa uzgoja pčelinjih matica u Vrbniku na Krku“

Pčelare početnike je zanimalo kako pravilno pristupiti pčelinjaku; kako napraviti dimilicu te konačno otvoriti košnicu i učiniti prvi samostalni pregled. Napredniji pčelari su bili više usredotočeni na selekciju i proizvodnju pčelinjih matica za vlastite potrebe te na proizvodnju matične mliječi i pčelinjeg otrova.

„ Radionica/demonstracija o kontroli i/ili suzbijanju bolesti pčela na Čiovu“

Neizostavno, nisu nedostajale niti teme iz zakonske regulative, medonosnog bilja te marketinga pčelinjih proizvoda. Treba naglasiti da je zadovoljstvo i osmjeh na licu okupljenih pčelara početnika i iskusnih pčelara bila naša najveća nagrada. U konačnici nekome pomoći i ne ostaviti ga na cjedilu, u trenucima kada mu ponestane znanja i ideja iz novih tehnologija i/ili metoda, a pri tome je uložio novac i opravdano se boji da će mu njegova investicija propasti, predstavlja temelje savjetodavnog rada. I ta spoznaja nas čini neizmjerno sretnim.

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik za pčelarstvo

Potpore za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda, odnosno unutar operacije 4.2.1. Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima. Korisnici te mjere su fizičke i pravne osobe koje se bave ili se namjeravaju baviti preradom proizvoda iz Dodatka 1 Ugovora o EU ili pamuka, osim proizvoda ribarstva. Valja naglasiti da intenzitet potpora iznosi 50 % od iznosa prihvatljivog ulaganja. Također postoji mogućnost uvećanja za 20 % ako se ostvaruju ulaganja unutar Europskog inovacijskog partnerstva odnosno za ulaganja koje provode proizvođačke organizacije. Visina potpore kreće se od minimalnih 10.000 eura do najviše 3 milijuna eura na temelju odobrenih projekata. Prihvatljivi materijalni troškovi za sufinaciranje u sektoru pčelarstva odnose se na ulaganje u građenje i/ili opremanje objekata za obradu, punjenje i skladištenje pčelinjih proizvoda s pripadajućom unutarnjom i vanjskom infrastrukturom. Logično da korisnik mjere mora ispuniti određene uvjete prihvatljivosti poput spoznaje da:

• objekt za preradu mora biti registriran/odobren za obavljanje prerađivačke djelatnosti na kraju ulaganja
• korisnik je dužan izraditi poslovni plan ukoliko vrijednost ukupno prihvatljivih troškova iznosi više od 200.000,00 kuna
• korisnik mora imati podmirene odnosno regulirane financijske obveze prema državnom proračunu u trenutku podnošenja Zahtjeva za potporu
• korisnici u teškoćama u smislu smjernica Unije o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama nisu prihvatljivi kao korisnici.
• ako projekt zahtijeva provedbu postupka ocjene o potrebi procjene i/ili procjene utjecaja zahvata na okoliš u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje procjena utjecaja zahvata na okoliš, ista se mora provesti prije ulaganja

Razumljivo da unutar spomenute mjere postoje različiti kriteriji i bodovanje prilikom odabira mogućih korisnika. To su slijedeći kriteriji:

• Veličina poduzeća
  • mikro i mala
  • srednja
  • velika
• Proizvođačka grupa/organizacija/zadruga/zajednički projekt
• Ulaganje u prioritetne sektore (prerada mesa i mlijeka, prerada voća i povrća)
• Tip ulaganja
  • ulaganje u izgradnju i opremanje
  • ulaganje u rekonstrukciju, modernizaciju ili opremanje postojećih objekata
  • ulaganje u proizvodne procese iz sheme kvalitete
• Inovativnost
  • ulaganjem se uvodi novi inovativni tehnološki proces
  • uvođenje novog proizvoda, novog i unaprijeđenog tehnološkog procesa ili marketinškog  alata

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
Igor Petrović, dipl. ing. agr.

Razumljivo da bi organizacija tako velikog skupa bila nemoguća bez visokog pokroviteljstva župana Sisačko-moslavačke županije (SMŽ) gospodina Ive Žinića. Velika posjeta pčelara, mogućnost kupnje pčelarske opreme, pribora i pčelinjih proizvoda te dobro organiziran stručno-edukativni dio kao i svečana večera na kojoj su dodijeljene odličja za najbolje ocijenjene vrste meda jamac su da će spomenuta manifestacija uvijek biti u srcu pčelara u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Tako smo na ovogodišnjem ocjenjivanju imali pet vrsta meda (cvjetni med, med od amorfe, kestenov med, bagremov med i med od metvice). U kategoriji cvjetnog meda zlatnu pčelu osvojio je Ivan Dodigović iz pčelarske udruge Metvica Novska. Za najbolji med od amorfe zlatnu pčelu osvojio je Ivan Dodigović iz pčelarske udruge Metvice Novska, a za med od kestena zlatnu pčelu osvojio Mato Dadić iz Udruge pčelara Petrinja. Zlatnu pčelu za najbolji bagremov med osvojio je Dražen Kocet iz pčelarske udruge Lipa Popovača, a u kategoriji meda od metvice zlatnu pčelu osvojio je Ivan Pavlović iz pčelarskog društva Sisak. U kategoriji organoleptičkog ocjenjivanja meda zlatnu pčelu osvojio je Mato Dadić iz Udruge pčelara Petrinja koji je ujedno proglašen i apsolutnim šampionom ovogodišnjeg ocjenjivanja meda.

U stručno-edukativnom dijelu pčelari su slušali nekoliko zanimljivih predavanja. Prvo je zamjenica župana SMŽ, Anita Sinjeri-Ibrišević, dr.med.vet. izvijestila prisutne pčelare o pčelarstvu u SMŽ s naglaskom na poticaje u pčelarstvu. Zatim se nazočnima obratio predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza (HPS) i saborski zastupnik Vladimir Bilek koji je pojasnio problematiku poticaja u 2015.godini te obavijestio pčelare o aktualnostima u radu HPS-a. O mogućnostima korištenja sredstava za pčelarstvo iz EU fondova izvijestio nas je direktor Razvojne agencije SMŽ SIMORA d.o.o. gosp. Mario Čelan. Dr. sc. Goran Mirjanić iz Bosne i Hercegovine obradio je zanimljivu temu o utjecaju pčelara na produktivnost pčelinjih zajednica u lošim klimatskim uvjetima, a dr. sc. Nebojša Nedić iz Srbije o uzgoju i selekciji matica s naglaskom na pčelarska iskustva. Nažalost, profesor Dario Frangen nije mogao zbog bolesti održati predavanje o diverzifikaciji pčelarske proizvodnje. No, umjesto prof. Frangena, dobrotom Krešimira Terzića, dr.med.vet. iz tvrtke „Genera“ odslušali smo prezentaciju o Thymovaru kao novo registriranom veterinarsko-medicinskom proizvodu za kontrolu i suzbijanje varooze pčela. Tijekom nedjelje svoju prezentaciju o dobrovoljnom označavanju meda znakom „Med iz Lijepe naše“ održala je dr. sc. Maja Dražić iz Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA). Ona je objasnila da se radi o zajedničkom projektu HPA i HPS kao jednom od načina borbe protiv patvorina na domaćem tržištu te prepoznatljivosti hrvatskog meda. O trenutnoj situaciji s etiniozom u Italiji i naporima koje poduzimaju europske znanstveno-stručne institucije u pogledu njezinog suzbijanja i razvoju strategije protiv iste objasnio je Zlatko Tomljanović, dr.med.vet iz Savjetodavne službe. Na kraju je Goran Kladarin, dipl.ing. u svojoj prezentaciji Inovacije u pčelarstvu objasnio svoje viđenje hranilica u pčelarstvu te objasnio važnost pčelarskih digitalnih vaga. Poslije Gorana, skupu se obratio Predsjednik Zajednice pčelarskih udruga SMŽ gosp. Zdenko Jakubek koji je svima prisutnima zahvalio na dolasku i izrazio nadu za skorim viđenjem već slijedeće godine te je službeno zatvorio 15 Zlatnu pčelu.

Također treba istaknuti da su za svoj doprinos u osmišljavanju i pokretanju Dana meda u Topuskom priznanja dobili Slavica i Željko Gregurić, Nikola Vujnovac, Martin Petričec, Krešo Repić, Tomo Vrban i Zlatko Marković. Oni su bili začetnici ideje koju su kasnije Zdenko Jakubek, Dragoljub Arbutina i Tomislav Krapljan kao sadašnji glavni organizatori prihvatili i učinili od Zlatne pčele nezaobilazan pčelarski događaj tijekom veljače na prostoru Republike Hrvatske. Razumljivo da su priznanja za doprinos u organizaciji Dana meda i Županijskog ocjenjivanja meda dobili i gospoda Jakubek, Arbutina i Krapljan.

U konačnici treba naglasiti da je dvodnevno pčelarsko duženje u Topuskom ispunilo sva očekivanja te da će pčelari i slijedeće godine zasigurno doći i na 16. Dane meda Zlatna pčela u Topusko.

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
Zdenko Jakubek

Na spomenutoj radionici bili su prisutni vodeći stručnjaci na području bolesti pčelinjih zajednica, posebice etinioze, iz EU (EURL – Referentnog laboratorija za bolesti pčela EU), SAD-a, Južnoafričke Republike te Meksika. Tijekom trodnevne rasprave pokušali smo zajednički prepoznati primjenjive alate i metode rane dijagnostike kako bi pomogli veterinarskoj službi i pčelarima u EU u mjerama sprečavanja širenja i suzbijanja etinioze, odnosno utvrđivanja zajedničke strategije u borbi protiv opasnog nametnika koji je tijekom rujna 2014. godine po prvi puta u prirodnoj invaziji utvrđen u Italiji.

Pri tome su doneseni načelni zajednički zaključci:

• o provođenju nužno potrebne diobe informacija i edukacije o etiniozi za pčelare, veterinarske organizacije i donositelje zakonskih propisa („policy makers“);

• o podizanju svijesti pčelara o redovitom pregledu pčelinjih zajednica, te promptnoj službenoj prijavi sumnje;

• o uspostavljanju primjerene komunikacije i međusobnom povjerenju između pčelara i predstavnika veterinarskih organizacija;

• o donošenju kriterija za strategiju zamjene mjera suzbijanja s mjerama kontrole etinioze na pojedinom području;

• o ujedinjavanju zajedničkih nastojanja svih država za smanjenje šteta od etinioze na području Europe primjenom standardiziranog i holističkog pristupa suzbijanju.

Ovih dana u Republici Hrvatskoj (RH) vode se rasprave kako bi Hrvatski pčelarski savez (HPS) ili pojedine pčelarske udruge trebale organizirati grupni odlazak pčelara u zaštićene zone u južnoj Italiji (Calabria ili/i Sicilija) radi sagledavanja situacije sa zanatske strane. Ovdje moramo jasno naznačiti i strogo preporučiti da HPS niti ostale pčelarske udruge ne organiziraju grupne odlaske u invadirana područja. Također, ne preporučujemo niti pojedinačne odlaske hrvatskih pčelara u spomenuta područja. Važećom zakonskom regulativom jasno je određeno da mjere sprečavanja širenja, kao i moguće kasnije mjere kontrole i suzbijanja etinioze provode ovlaštene veterinarske organizacije određene zemlje. Svaki odlazak osoba koji nemaju potrebne ovlasti, znanja i vještine iz epidemiologije te suzbijanja etinioze predstavljaju opasnost od unošenja spomenutog nametnika na prostor RH. Treba podsjetiti da svako namjerno ili slučajno iznošenje spomenutog uzročnika iz invadiranih područja južne Italije te unošenje istih na ostale prostore Italije, RH i drugih zemalja EU predstavlja ozbiljan prekršaj. Razumljivo da ćemo u slijedećih nekoliko dana održati radne sastanke u Hrvatskom pčelarskom savezu i Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede RH kako bi dogovorili zajedničku strategiju u svezi organiziranja edukativnih radionica za pčelare i doktore veterinarske medicine u RH te dogovorili potrebne mjere monitoringa.

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
doc. dr. sc. Ivana Tlak Gajger, dr. med. vet.

Razlog tako povećanog broja novih pčelara pronalazi se u njihovim željama o dopunskoj zaradi ili profesionalnom bavljenju te brizi za okoliš u smislu važnosti oprašivanja za održivost biocenoza. Raduje spoznaja da je informiranost pčelara u RH na visokoj je razini te da u pčelarstvo ulaze mladi ljudi. Dobro su povezani, pretražuju internetske stranice i često „bistre“ pčelarske teme na forumima; redovito prate pčelarsku literaturu te su pretplaćeni na razne domaće ili inozemne pčelarske časopise. Također, većina ih posjećuje pčelarska događanja (sajmove, izložbe, znanstveno-stručne skupove) u RH, regiji, EU i svijetu.
Tijekom jeseni i zime u svojim udrugama organiziraju predavanja, tribine, radionice, okrugle stolove ili panele o aktualnim temama iz pčelarstva. Predavači na takvim događanjima su poznatiji pčelarski stručnjaci i znanstvenici iz RH, regije i EU. Međutim, valja naglasiti da me unatrag nekoliko mjeseci mnoge kolege iz područnih odjela Savjetodavne službe (posebice sjev. zap. Hrvatska) zovu i obavještavaju o spoznaji da određeni dio poljoprivrednika napušta držanje krava na farmama te kupuje košnice i ulaze u pčelarstvo.
Iz dosada navedenog proizlazi osnovno pitanje, a to je da li smo spremni za tako nagli porast broja pčelara u RH u kratkom vremenu.
Posebice pri tome mislim na obrazovanost pčelara početnika, „vječiti“ problemi sa smještajem i držanjem košnica na ispaši kao i odnosi između pčelara i pašnih povjerenika te ponajviše na problematiku suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti. Unatoč mnogim prilikama za pčelarsko obrazovanje koje nude lokalne pčelarske udruge, HPS, Savjetodavna služba ili različite pčelarske škole u okviru suradnje s Pučkim otvorenim učilištima ponekad se u psihološkom svijetu novih pčelara događaju čudnovate preobrazbe. Svi ozbiljni predavači se slažu da početnici trebaju krenuti s nekoliko pčelinjih zajednica (najviše do pet). Veoma brzo takvi pčelari mogu putem pčelarskih edukacija, čitanjem pčelarske literature i posjetom različitim pčelarskim radionicama te učlanjenjem u pčelarske udruge kroz nekoliko godina steći potrebno iskustvo i vještine za veći broj košnica. Takav pčelarski put je možda duži, ali znatno sigurniji i donosi više veselja u mednom smislu. Međutim, u posljednje vrijeme susrećemo se s pojavama koje zabrinjavaju. Naime, dio novih pčelara ulazi u pčelarstvo bez osnovnih znanja, nerazborito kupuju pčelarsku opremu i pribor te počinju s nevjerojatnih 150 ili 200 pčelinjih zajednica. Odmah maštaju o 15 tona meda, izvozu i skoku na 500 zajednica slijedeće godine. Razumljivo da takvi pčelari predstavljaju opasnost ne samo za sebe već za sve pčelare koji se nađu u njihovoj blizini. Takvi pčelari nisu upoznati sa smjernicama Dobre pčelarske prakse. Ne znaju što je grabež; nikada nisu čuli za američku gnjiloću, a problem varooze i hranidbe pčela im je nejasan. Stoga je održavanje pčelarskih radionica na Hvaru, Zadru, Starigrad Paklenici, Lovranu te Varaždinu i Vinkovcima tijekom ožujka i travnja veoma bitno sa stanovišta usvajanja novih saznanja iz tehnologije pčelarenja, kontrole i suzbijanja bolesti pčela te sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda. Naime, novi pčelari širom RH su željni osim teoretskih predavanja u zatvorenim prostorima vidjeti neke praktične prikaze ili demonstracije određenih apitehnoloških zahvata. Posebice se to odnosi na pravilan pristup pčelinjaku, pripremu dimilice, otvaranje košnice ili procjeni jačine pčelinje zajednice s obzirom na geografski položaj pčelinjaka, produktivnost te period sezone.
Ožujak, travanj i svibanj su najbolji mjeseci za praktične prikaze jer se u tom periodu odvija intenzivan razvoj pčelinjih zajednica. Kako shvatiti aktivnost pčela na letu odnosno kako procijeniti zvuk ili agresivnost pčelinje zajednice te što učiniti u slučaju uginuća pčelinjih zajednica važna su pitanja za svakog budućeg pčelara. Krajnji rezultat je da pčelari budu iznimno zadovoljni dobivenom know-how tehnologijom te da pčelarstvo unutar Odjela za stočarstvo te cijela Savjetodavna služba budu prepoznati kao institucija koja skrbi za pčelare, spremna uhvatiti se u koštac s mnogobrojnim izazovima suvremenog i održivog pčelarenja. Pridružene fotografije su dobivene dobrotom gospode Kosa, Fistonića i Šimićeva.

Radionica na Hvaru. Pravilan pristup pčelinjaku i otvaranje košnice

Procjena jačine pčelinje zajednice sa zadarskim pčelarima

Radionica u Lovranu. Proljetni radovi na pčelinjaku

Pčelarska radionica sa zadarskim pčelarima

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik

Voditelj radionice prof. Ivo Jelečević j vrlo je iscrpno i detaljno sudionicima objašnjavao važnost svakog koraka proizvodnje.
Prvi korak u proizvodnji mednog vina i octa je priprema medne otopine uz dodavanje kvasca i mineralnih soli (hrane za kvasce) pri odgovarajućoj temperaturi. Potom počinje alkoholna fermentacija koja se odvija u anaerobnim uvjetima.  

Po završetku fermentacije vrši se pretakanje mednog vina u čiste tankove. Medno vino je osnova za proizvodnju mednog octa. Alkohol iz mednog vina fermentira u aerobnim uvjetima u octenu kiselinu. Proces fermentacije se može potaknuti i usmjerit dodavanjem matičnog mednog octa (nefiltriran). Fermentacija  traje nekoliko tjedana, nakon čega slijedi odležavanje (taloženje) i dozrijevanje sirovog octa bez prisutnosti zraka. Proces završava bistrenjem odnosno filtracijom, pasterizacijom i punjenjem u boce.

Igor Petrović, dipl. ing. agr.
stručni savjetnik

Pojednostavljeno, visoke temperature su izazvale prirodu te je procvala lijeska, jaglac i druge biljke s kojih pčele marljivo skupljaju pelud. Posljedično, matica unutar pčelinjih zajednica počinje nesti jaja i razvija se leglo. Pri tome pčelinja zajednica troši velike količine rezervne hrane. To samo po sebi ne bi bilo loše da je sada konac veljače ili početak ožujka. No, očekujemo da će se temperature zraka spustiti ispod ništice krajem siječnja ili u veljači što bi u konačnici moglo biti pogubno za određene pčelinje zajednice. Svakako da su najugroženiji oni pčelari koji iz određenih razloga nisu tijekom kolovoza i/ili rujna 2013. godine osigurali svojim pčelinjim zajednicama dovoljne količine rezervne hrane. U brojkama, to iznosi oko 12 do 15 kg meda za košnice s jednim LR nastavkom ili plodište AŽ košnice, odnosno 20-ak kg meda u pčelinjim zajednicama na dva nastavka. Prosječna potrošnja tijekom normalnih zima iznosi oko 1 kg meda mjesečno po pčelinjoj zajednici. Naprotiv, u ovakvim „čudnim“ godinama potrošnja tijekom siječnja se može povećati na 4 do 5 kg pa i više kilograma po pčelinjoj zajednici. Pčelari čije pčelinje zajednice nisu ušle u zimu s dovoljnom količinom rezervne hrane (vijenci meda svega 2 do 3 cm ispod satonoša u siječnju) su prisiljeni stavljati šećerne pogače na satonoše okvira. Takve radnje nazivamo „prihranjivanje iz nužde“ i, nažalost,, one ne predstavljaju garanciju da će se takve gladne pčelinje zajednice održati na životu u slučaju dužeg zadržavanja temperature zraka ispod ništice. Može pomoći i brzinsko preslagivanje krajnjih okvira s medom do okvira s leglom unutar iste zajednice. Izbjegavati stavljanje okvira s medom iz uginulih zajednica u zajednice koje su još na životu.  Pčelari koji su tijekom kolovoza i/ili rujna osigurali dovoljne količine rezervne hrane svojim pčelinjim zajednicama, za sada, nisu ugroženi i trenutno ne trebaju poduzimati nikakve radnje u svezi prihrane pčela. Međutim, ako visoke temperature tijekom siječnja i dalje potraju, prihrani iz nužde će vjerojatno morati pribjeći i pčelari koji trenutno nisu ugroženi. Stoga bi bilo poželjno da i takvi pčelari procijene stanje zimskih zaliha hrane u svojim zajednicama tijekom narednih dana i odluče po vlastitoj savjesti o potrebi stavljanja šećerne pogače. Posebice se to odnosi na pčelare koji drže pčelinje zajednice u priobalnom dijelu Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije.

Temperaturne fluktuacije i uginuća pčelinjih zajednica događaju se redovito tijekom zimskih mjeseci od kada postoji pčelarstvo. Prosječni gubici pčelinjih zajednica unatrag nekoliko godina u RH iznose od 10 do 15 % i gotovo su identični gubicima koje prijavljuju njemačke, austrijske, nizozemske ili švicarske kolege. Usporedno, američki pčelari koji imaju vrlo razvijeno pčelarstvo već pet godina uzastopno prijavljuju gubitke veće od 30 %. Valja naglasiti da su spomenuti gubici od 10 do 15 % među europskim pčelarima još uvijek tehnološki prihvatljivi, iako razum govori da bi postotak tih gubitaka trebao biti niži. Svakako treba upozoriti pčelare da izbjegavaju bez potrebno otvaranje košnica kako bi se uvjerili u količinu legla unutar pčelinje zajednice. Gotovo je nevjerojatno da se pojedini pčelari natječu u spoznaji koliko legla imaju u zajednicama tijekom siječnja. To predstavlja nepotrebnu radnju; uznemirava pčelinju zajednicu, rashlađuje leglo, uzrokuje veću potrošnju hrane i predstavlja temelj za prehladu legla i pojavnost vapnenastog legla ili drugih uvjetovanih bolesti. Molimo da se bez potrebno otvaranje košnice ne izjednačava s „prihranjivanjem iz nužde“ kad moramo otvoriti košnicu i poduzeti očajnički potez stavljanjem šećerne pogače kako bi pokušali spasiti gladne pčelinje zajednice ili pak na brzinu utvrditi veličinu mednog vijenca na okvirima.

Također, mnogi pčelari i pčelarske udruge su unatrag nekoliko dana zamoljene da pod hitno ispune upitnik o uginućima pčela i dostave ga u Hrvatsku poljoprivrednu agenciju. Treba podsjetiti da je Hrvatski pčelarski savez (HPS) u suradnji s Veterinarskim  fakultetom započeo s organiziranim praćenjem zimskih gubitaka pčela 2006.godine te da je podjednako uspješno taj posao kasnije i sve do danas nastavila Hrvatska poljoprivredna agencija. Uostalom svaka država koja drži do pčelarstva prikuplja podatke o zimskim gubicima pčelinjih zajednica. Primjerice, Švedska ima podatke unatrag 90 godina (od 1924.) o uginućima pčelinjih zajednica. Ispunjavanje upitnika ili anketnog listića je sjajna ideja i treba ju nastaviti. Međutim, ono što izaziva nejasnoće je period i bez potrebna žurnost prikupljanja traženih podataka. U pravilu se takvi podaci traže od pčelara krajem ožujka ili početkom travnja kako bi se dobili točni pokazatelji stvarnog broja uginuća pčelinjih zajednica u hrvatskim pčelinjacima tijekom zime 2013./2014. To je uostalom i stalna preporuka radne grupe „Dijagnostika i monitoring“ unutar radne skupine „COLOSS“ koja je djelovala u okviru europskog COST projekta FA0803 „Prevencija pčelinjih gubitaka“ 2008. do 2012. Skupljanjem i obradom podataka o pčelinjim gubicima u siječnju nećemo dobiti stvaran razmjer uginuća već ćemo ostati na razini neozbiljnih špekulacija koje ne predstavljaju dobar temelj za znanstveno-stručne analize ili traženje moguće pomoći od strane države. Pravovremenim uzimanjem podataka krajem ožujka sigurno ćemo biti pametniji o postotku uginulih zajednica kao i mogućim uzrocima uginuća. Takvi podaci će stručnjacima i znanstvenicima pomoći da tijekom proljeća i ljeta ove godine upozore i usmjere pčelare na važnost pravilnog uzimljavanja pčelinjih zajednica u kolovozu odnosno rujnu 2014. Treba podsjetiti da uzroci uginuća mogu biti mnogostruki. Pronalazimo ih u sinergijskom djelovanju Varooza + „X“. S time da pod čimbenikom X podrazumijevamo istodobni utjecaj:

• uporabe nove generacije pesticida
• uporabe konvencionalnih pesticida
• međudjelovanja različitih pesticida
• kumulacije „anti-varroa lijekova“ (akaricida) u vosku
• virusnih i drugih uvjetovanih bolesti
• „novih“ bolesti
• novih načina hranidbe pčela
• višestrukog stresa i selidbe pčelinjih zajednica
• globalnog zagrijavanja
• nepravilnog liječenja pčelinjih zajednica/primjene neučinkovitih preparata
• loše pčelarske prakse.

U konačnici treba pohvaliti inicijativu UP „Pčelinjak“ o ispunjavanju upitnika i zabrinutosti o stanju u hrvatskim pčelinjacima. Međutim, datum anketiranja kao i žurnost postupka nisu najsretnije izabrani, te mogu izazvati nejasnoće i nesporazume kod hrvatskih pčelara. Šira suradnja između pčelara, pčelarskih udruga i znanstveno-stručnih institucija je dobrodošla.

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik za pčelarstvo
zlatko.tomljanovic@savjetodavna.hr 

Doc. dr. sc. Ivana Tlak Gajger, dr. med. vet.
Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet
ivana.tlak@vef.hr