Pčelarstvo, Vijest

Raduje spoznaja da su demonstracijama nazočili brojni mladi pčelari. Naime, Hrvatski pčelarski savez (HPS) bilježi već nekoliko godina porast broja pčelara u Republici Hrvatskoj. Trenutni broj registriranih pčelara u Evidenciji pčelara pri HPS-u i Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji (HAP) kreće se oko 12.000 koji su udruženi u 145 pčelarskih udruga te 12 Županijskih pčelarskih saveza. Procjene govore da je još 3.000 pčelara izvan Evidencije. No, u slijedećim godinama očekuje se da gotovo svi pčelari budu registrirani. Razumljivo da velik priljev novih pčelara ponekad može predstavaljati opasnost za razvoj odnosno opstojnost pčelarstva u RH. Posebice se to odnosi na pogreške pčelara-početnika u tehnologiji pčelarenja i/ili kontroli i suzbijanju bolesti pčela te u nepoznavanju smjernica o Dobroj pčelarskoj praksi. Svi ti čimbenici mogu dovesti do ugroženosti pčela na našim prostorima. Pri tome ne treba naglašavati važnost pčela u održavanju biocenoza kroz njihovu oprašivačku djelatnost. Tko to ne razumije, jednostavno ne razumije 60 milijuna godina evolucije. Naime, pčele se pojavljuju tijekom kasne krede u mezozoiku i njihov razvoj, ali i utjecaj na razvoj cvijeća i ostalih kritosjemenjača je ogroman. Logično je stoga očekivati da se pčele nazivaju „anđelima agrokulture“, „majstoricama prilagodbe“ ili „veleposlanicima bioraznolikosti“. To sve dobro znaju predsjednici lokalnih pčelarskih udruga u RH. Isto tako oni znaju da njihovim članovima, posebice novim, nedostaje znanja i praktičnih vještina u primijenjenoj biologiji pčela, fiziologiji, mehanizaciji i transportu u pčelinjaku, tehnologiji te bolestima pčela. Stoga su me zamolili da zajednički provedemo edukaciju pčelara kroz niz radionica i demonstracija na pčelinjacima.

Razumljivo da je pčelare najviše zanimalo kako suzbiti rojenje i razviti zajednice do prvih produktivnih paša bagrema i/ili kadulje. Poseban naglasak stavljen je na proljetni razvoj pčelinjih zajednica te kako pravilno zaštiti pčelinje zajednice od nozemoze, varooze, američke gnjiloće te što treba činiti ako se u RH pojavi opasna nametnička bolest etinioza koja je tijekom 2014. godine utvrđena u Italiji.

„Dogovor o rasporedu poslova tijekom procesa uzgoja pčelinjih matica u Vrbniku na Krku“

Pčelare početnike je zanimalo kako pravilno pristupiti pčelinjaku; kako napraviti dimilicu te konačno otvoriti košnicu i učiniti prvi samostalni pregled. Napredniji pčelari su bili više usredotočeni na selekciju i proizvodnju pčelinjih matica za vlastite potrebe te na proizvodnju matične mliječi i pčelinjeg otrova.

„ Radionica/demonstracija o kontroli i/ili suzbijanju bolesti pčela na Čiovu“

Neizostavno, nisu nedostajale niti teme iz zakonske regulative, medonosnog bilja te marketinga pčelinjih proizvoda. Treba naglasiti da je zadovoljstvo i osmjeh na licu okupljenih pčelara početnika i iskusnih pčelara bila naša najveća nagrada. U konačnici nekome pomoći i ne ostaviti ga na cjedilu, u trenucima kada mu ponestane znanja i ideja iz novih tehnologija i/ili metoda, a pri tome je uložio novac i opravdano se boji da će mu njegova investicija propasti, predstavlja temelje savjetodavnog rada. I ta spoznaja nas čini neizmjerno sretnim.

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik za pčelarstvo