Cvjećarstvo

Premda su na šimširu poznate i opisane pojedine biljne bolesti jer napadaju lišće iz skupina hrđa (Puccinia), pjegavosti (Phyllosticta) i gljivičnog raka (Pseudonectria) koji može uzrokovati sušenje pojedinih grana i/ili cijelih biljaka, držatelji ove ukrasne vrste su do prije nekoliko godina uglavnom pronalazili mušicu šiškaricu šimšira (Monarthropalpus buxi). Na talijanskoj formi šimšira je opisana i šimširova buha (Psylla buxi). No, 2012. godine je prvi puta je od znanstvenika Hrvatskog šumarskog instituta (dr.sc. Dinka Matošević) pronađen u našoj zemlji novi nametnik: šimširov moljac (Cydalima perspectalis) – najprije u Istri, a naknadno na području općine Vinica u Varaždinskoj županiji (arboretum Opeka). Vrlo brzo se širi na nova područja, a nakon zatopljenja od druge dekade mjeseca travnja o.g. ponovno zaprimamo dojave o razvoju prezimljujuće populacije ovog nametnika.

Šimširov moljac i mušica šiškarica šimšira

Šimširov moljac (Cydalima perspectalis) je strana invazivna vrsta podrijetlom iz Azije (Kina, Koreja, Japan), koja je u Europi prvi puta registrirana 2006. godine (Njemačka), a vrlo je štetna jer može uzrokovati potpunu defolijaciju ili gubitak lišća šimšira! To je vrsta leptira iz porodice Crambidae, vjerojatno unesena sadnicama šimšira iz Kine, a vrlo brzo se proširio diljem zemalja članica Europske Unije: Njemačka, Austrija, Nizozemska, Francuska, Italija, Velika Britanija, Belgija, Mađarska, Slovenija. Uz trgovinu "kontaminiranim" ukrasnim biljem, tako brzo širenje ovog štetnika objašnjavamo aktivnim letom leptira! Leptiri imaju raspon bjelkastih krila smeđeg ruba do 4 cm. Jaja odlažu na donju stranu šimširovog lišća. Mlade gusjenice su zeleno-žute boje sa crnom glavom, dok odrasle gusjenice postaju zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi sa crnim točkama na leđnoj strani.

Gusjenice šimširovog moljca

Narastu do 4 cm. Kukulje se skrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Gusjenice su vrlo proždrljive, samo jedna za svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na jednom grmu ih može biti i nekoliko stotina! Stoga je golobrst (gubitak lišća) uz svilene niti koje zapredaju napadnute grančice šimšira prvi znak temeljem kojeg "sumnjamo" da je prisutan moljac, a ne neki drugi nametnik!

Golobrst i defolijacija uzrokovana gusjenicama šimširovog moljca

Biologija ili način života šimširovog moljca u Europi još nije u detalje istražena, a smatra se da na području Austrije razvija dvije do tri generacije godišnje. Štetnik prezimljava u stadiju gusjenice, pa već vrlo rano u proljeće (ožujak) počinju sa žderanjem lišća, što ovisno o vremenskim prilikama traje sve do listopada. Osim što ovaj moljac napada šimšir (Buxus sempervirens) može uzrokovati štete i na japanskoj kuriki (Euonymus japonica) i nekim vrstama iz roda božikovina (Ilex). Mlade gusjenice se hrane samo gornjom stranom lišća, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru – što u potpunosti narušava zeleni estetski izgled biljke! U nekim europskim zemljama ovaj je štetnik već uzrokovao značajno ugibanje šimšira u vrtovima, parkovima i šumama. Početni napad se obično teže prepoznaje, jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira gdje su dobro zaštićene. Da bi se na vrijeme uočio početni napad savjetuje se biljke šimšira kontrolirati razmicanjem grana i praćenjem zdravstvenog stanja unutrašnjeg dijela.

Gusjenica šimširovog moljca u „paučini“

Mogućnosti suzbijanja šimširovog moljca! Ekološki najprihvatljiviji način je mehaničko uklanjanje zapredaka u kojima gusjenica prezimljava preko zime (preporučuje se njihovo odrezivanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj novog pokoljenja rano u proljeće)! Napadnute biljne organe se ne preporučuje odlagati u kompost! Kada se u proljeće i/ili ljeto zamijete mlade gusjenice manji se gromovi mogu dobro protresti, nakon čega gusjenice padaju na zemlju pa se mogu mehanički uništiti. Kao učinkovita "ne-kemijska" metoda pokazalo se "pranje" grmova visokotlačnim čistačima ("miniwash", "Kärcher"). Budući se radi o novoj invazivnoj vrsti u našim krajevima za sada još nema dovoljno "učinkovitih" prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje populacije šimširova moljca. Štetnik se može kemijski suzbijati primjenom insekticida, a budući za "novog" nametnika još nemamo službeno registrirane insekticide, u Tablici 1. navodimo one djelatne tvari koje su u našoj zemlji registrirani u ukrasnom bilju i/ili stablima (trajnicama) protiv nekih drugih neželjenih organizama. Pritom su najprihvatljivije one djelatne tvari koje su za pčele manje škodljive (npr. tiakloprid, alfacipermetrin, deltametrin) i/ili imaju manji negativni utjecaj na okoliš i korisne organizme (npr. metoksifenzoid). Učinkovitost insekticida je najbolja kada se suzbijaju mlade gusjenice, odnosno kada se ova mjera poduzme na vrijeme, prije značajnijih šteta na šimširu!

Tablica 1. Pregled djelatnih tvari zoocida (insekticidi, akaricidi) za folijarno tretiranje biljaka dozvoljenih u našoj zemlji za različite namjene u proizvodnji ukrasnog bilja, drveća i grmova:

*Preporučujemo protiv mladih gusjenica šimširovog moljca primjenu tiakloprida (Calypso 480 SC 0,02-0,03 %) + alfacipermetrin (Fastac EC 0,015 %) ili (deltametrin Decis 2.5 EC 0,03 %) ili metoksifenzoida (Runner SC 0,04-0,05 %).

Ranijih je godina na ovom ukrasnom bilju dominantan nametnik bila mušica šiškarica šimšira (Monarthropalpus buxi). Ova štetna vrsta je redoviti nametnik lišća šimšira u našoj zemlji. Odrasle mušice su mali kukci, narančasto-žute boje, veliki svega 2-3 mm. Imaju nježno tijelo i duge noge, a njihove ličinke nemaju noge niti potpuno razvijenu glavu. Ličinke su velike svega 2 mm, žive u unutrašnjosti ispod epiderme lišća šimšira a hrane se sisanjem sokova.

Mušica šiškarica šimšira i ličinka (crtež prema Hall-u)
Izvor: Internet

Uzrokuju bjeličaste ili žućkaste nabrekline na napadnutom lišću. Jača zaraza ovim nametnikom uzrokuje posredne štete, nagrđena je zelena boja lišća, a zaražene biljke su naknadno podložnije zimskom smrzavanju.

Žućkaste nabrekline na listovima šimšira (Izvor: Internet)

Mušica šiškarica šimšira ima samo jednu generaciju godišnje, a vrlo se uspješno kemijski suzbija u proljeće (travanja i/ili početak svibnja), sa najčešće dvije aplikacije učinkovitim insekticidom uz razmak tretiranja 10-16 dana. Stoga su proljetni mjeseci (travanj, početak svibnja) optimalni za suzbijanje mušice šiškarice šimšira! Ali, insekticidi koji su vrlo vjerojatno učinkoviti na šimširovog moljca nisu dovoljno djelotvorni na mušicu šiškaricu šimšira. U literaturi se navodi da su na mušicu šiškaricu dovoljno djelotvorni insekticidi dubinskog djelovanja, npr. imidakloprid (Confidor i dr.), dimetoat (Rogor EC i dr.) i slično, ali su navedene djelatne tvari vrlo otrovne i opasne za pčele (primijeniti ih isključivo u večernjim satima, kada pčele ne lete, a mogući cvatući podrast ispod biljaka šimšira prije tretiranja pokositi)!

mr. sc. Milorad Šubić
rukovoditelj Podružnice

U priručniku je na 96 strana prikazana tehnologija uzgoja divlje ruže. U izdanju Hrvatske sveučilišne naklade priručnik je ugledao svjetlo dana u travnju 2013.

Autori obrađuju važnu građu koju je potrebno poznavati, od botaničke klasifikacije biljne vrste do njene uporabne vrijednosti, gdje posebno treba istaknuti ljekovitost i uporabu u krajobraznoj arhitekturi. Osim toga priručnik pruža sva potrebna znanja za podizanje suvremenih plantaža divlje ruže čiji je gospodarstveni/ekonomski značaj odavno prepoznat u svijetu. Djelo je napisano sustavno, na stručan način te su nazivi i jedinice usklađene sa međunarodnim tehničkim normama i mjeriteljskim propisima.

Dosad nismo imali u Hrvatskoj stručnu literaturu o uzgoju i važnosti ove značajne biljne vrste. Stoga je priručnik od iznimne važnosti jer na znanstveno – popularan način pruža svim zainteresiranima neophodna saznanja o uzgoja divlje ruže u našim ekološkim uvjetima. Namijenjen je struci, studentima i znanstvenoj javnosti te svim zainteresiranima za uzgoj ove kulture. Knjiga je vrijedan doprinos hortikulturnoj struci i znanosti.

Za podrobnije informacije možete se obratiti izdavaču:

Hrvatska sveučilišna naklada, Ulica grada Vukovara 68, Zagreb

ili na e-adresi: hrvatska-sveucilisna-naklada@zg.t-com.hr dok podatke o knjizi možete pogledati na http://www.hsn.unizg.hr/default.asp?cms=GGJIIF

mr. sc. Marija Ševar
rukovoditeljica Odsjeka za
ekološku i integriranu poljoprivredu

U svrhu informiranja cvjećara Udruga cvjećara regije ludbreške je organizirala 11. prosinca 2013. u hotelu „Amalia“ u Ludbregu, predavanje na temu “Proizvodnja zaštićenog cvijeća Europske sortne liste cvjećara s područja ludbreške regije“. Predavanju je prisustvovalo oko dvjestotinjak posjetitelja, kojem su se osim ludbreških cvjećara, pridružili i cvjećari iz regije sjeverozapadne Hrvatske, djelatnici Poljoprivredno savjetodavne službe, profesori Srednje škole „Arboterum“ Vinica te ostali zainteresirani za tu temu.

Budući da je Hrvatska 01. srpnja 2013. pristupila EU, trenutno podliježe zakonskoj regulativi koja obuhvaća i područje cvjećarstva. Prije svega, to se odnosi na plaćanje licence za sve zaštićene biljne sorte, koja se nalaze na EU sortnoj listi. Licence su obavezni plaćati proizvođači svake godine, najprije na temelju kontrola, koje će izvršavati nadzorno tijelo iz zemalja EU, dok će kasnije proizvođač sam prijavljivati proizvodnju i plaćati licencu prema proizvedenoj količini.

Nadzorno tijelo iz nizozemske tvrtke RAI je ove godine obišlo šezdesetak OPG-a s područja sjeverozapadne Hrvatske, što je i potaknulo organiziranje ovog predavanja. Prvu temu pod nazivom „Zaštićene sorte na području EU – aktivnosti i područje kontrole RAI (Royality Administration International) u Europi“, iznio je predavač Maarten Leune, direktor RAI iz Nizozemske, kao predstavnik nadzornog tijela. Drugu temu pod nazivom „Zaštita novih biljnih sorti na razini EU i njeno proširenje na Hrvatsku“ održala je mr. sc. Ružica Ore Jurić iz Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo iz Osijeka.

Kroz navedena predavanja obrazložen je postupak zaštite novih biljnih sorti, definicije oplemenjivačkog prava, pravna osnova sustava zaštite, kriteriji za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava, opseg zaštite novih biljnih sorti, kao i zaštita biljnih sorti u Hrvatskoj. Izlaganja su održala i tri predstavnika distributera sadnog materijala: Vrtko iz Ljubljane, Eurobrod iz Slavonskog Broda i Juriflor iz Kutine.

Zaštita novih biljnih sorti je oblik intelektualnog vlasništva, ekskluzivno pravo za korištenje sorte, dodijeljeno oplemenjivaču nove biljne sorte. Oplemenjivačko pravo je pravo oplemenjivača određeno UPOV-om Konvencijom (Međunarodne Unije za zaštitu novih biljnih sorti koja je ustanovljena 1961. godine). EU sustav zaštite biljnih sorti je sustav intelektualnog vlasništva za biljne sorte osnovan Uredbom Europske Unije 1994. Intelektualno vlasništvo dodijeljeno temeljem tog sustava odnosi se na cijeli teritorij (svih 28 zemalja članica EU), koji obuhvaća više od 450 milijuna potrošača. Trajanje oplemenjivačkog prava je 25 godina (30 godina za vinovu lozu, drveće i krumpir). Pravo na zaštitu sorte ima oplemenjivač, tj. osoba koja je oplemenila ili otkrila i razvila sortu (ili njegov sljednik). Ured Zajednice za zaštitu biljnih sorti (CPVO) je službeno tijelo EU sa samostalnim pravnim statusom koje djeluje od 1995. godine sa sjedištem u Angersu (Francuska). CPVO objavljuje službeno glasilo svaka 2 mjeseca kao e-publikaciju. Glasilo sadrži sve informacije, koje se nalaze u CPVO registrima: zahtjevi za zaštitu, prijedlog imena sorte, dodjela oplemenjivačkog prava, objava i dr. Kriteriji za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava sorte su (DUS): nova, različita, ujednačena, postojana i označena imenom. Nakon pristupanja Republike Hrvatske u EU, sva dodijeljena oplemenjivačka prava pri Uredu CPVO se primjenjuju i na Republiku Hrvatsku. U slučaju povrede oplemenjivačkog prava, nacionalni sudovi imaju nadležnost rješavanja takvih predmeta. Carinske kontrole mogu provjeravati, a ponekad i uništiti robu, za koju postoji sumnja da proizvođač krši prava intelektualnog vlasništva.

Kao zaključak predavanja konstatirano je da treba najprije utvrditi da li je sorta koja se stavlja u proizvodnju zaštićena. U tom slučaju za razmnožavanje sorte je potrebno platiti licencu tj. naknadu za korištenje. Zakoni na području EU vezani na prava intelektualnog vlasništva se aktivno primjenjuju i provode, stoga sve države članice moraju poštivati zakonodavstvo Europske unije.

Valerija Pokos, mag. ing. agr.,
viša stručna savjetnica  

Mara Bogović, mag. ing. agr.,
rukovoditeljica podružnice

Slika 1. Gusjenice i svilenkasti zapredak u kojem prezimljava (izvor: Matteo Maspero ww.eppo.org)

Ovo je strana invazivna vrsta koja napada šimšir (Buxus sempervirens) i druge vrste iz ovoga roda, a može uzrokovati štete i na japanskoj kuriki (Euonymus japonica) i nekim vrstama iz roda božikovina (Ilex). Vrsta je vrlo štetna jer može uzrokovati potpunu defolijaciju (gubitak lista) šimšira, važne hortikulturne biljke pa se smatra ozbiljnom prijetnjom starim povijesnim vrtovima u kojima se šimšir već stoljećima sadi i oblikuje kao ukrasna biljka.

Šimširov moljac je porijeklom iz Azije (Kina, Korea i Japan), a u Europi je prvi puta registriran u Njemačkoj 2006. godine. Vjerojatno je unesen sadnicama šimšira iz Kine. Štetnik se vrlo brzo proširio po velikom dijelu Europe: u Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Belgiji, Mađarskoj i Sloveniji. U Hrvatskoj je štetnik prvi puta registriran 2012. godine u Istri. Leptir odlaže jaja s donje strane šimširovog lista, mlade gusjenice su zeleno-žute boje s crnom glavom, kako rastu na zelenom tijelu se pojavljuju smeđe pruge, a glava ostaje crna. Odrasle gusjenice su zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi s crnim točkama na leđnoj strani (Slika 2.) i dugačke su do 4 cm.

Slika 2. Gusjenica šimširovog moljca (izvor: www.en.wikipedia.org)

Kukuljice su oko 2 cm dugačke, smeđe boje i sakrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira (Slika 3.).

Slika 3. Kukuljica i svilenkasti zapredak šimširovog moljca (izvor: www.arboristik.de)

Leptiri imaju raspon krila oko 4 cm, krila imaju smeđi rub oko bjelkastih krila i dugačka ticala. Tijelo leptira je bijelo, glava tamno smeđa (Slika 4.).

Slika 4. Leptir šimširovog moljca (izvor: www.en.wikipedia.org)

Biologija šimširovog moljca u Europi nije još u potpunosti poznata, u jugoistočnoj Njemačkoj i Austriji ima dvije do tri generacije godišnje. Gusjenice počinju sa žderanjem već u ožujku što traje sve do listopada (ovisno o vremenskim prilikama). Štetnik prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šišmšira koja nastavlja svoj razvoj u proljeće (Slika 3). Jedna gusjenica tijekom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti.

Šimširov moljac se u nova područja širi aktivnim letom leptira, ali je najčešći način prijenosa transport ukrasnih sadnica, način na koji je štetnik i unesen u Europu iz Kine. Jaja, gusjenice i kukuljice se dosta teško otkrivaju među lišćem šimšira te se tako lagano prenose u nova, nezaražena područja.

Šimširov moljac uzrokuje značajne štete na biljkama. Mlade gusjenice hrane se samo gornjom stranom lista, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru što narušava estetski izgled biljke, uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka. U nekim europskim zemljama ovaj je štetnik uzrokovao značajno ugibanje šimšira u vrtovima, parkovima i šumama. Štetnik se može lako prepoznati po svilenkastim zaprecima i svilenim nitima (paučini) na šimširu, kod jakog napada njima je prekrivena cijela biljka koja je ostala bez lista. Štete se često dosta kasno primjećuju, jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira gdje su dobro zaštićene. Kada dođu do vanjskih dijelova biljke štete su vidljive no tada je najčešće već prekasno jer je došlo do gubitka skoro svih listova. Savjetuje se kontrolirati biljke razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjosti jer su tu vidljive prve štete i mlade gusjenice.

Štetnik se može suzbiti mehaničkim (ekološki najprihvatljiviji način) i kemijskim metodama. Mehanički se mogu uklanjati zapreci u kojima gusjenica prezimljava preko zime (savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete). Ukoliko se na šimširu zamijeti napad i biljka se orezuje, taj biljni materijal treba se spaliti, a ne kompostirati kako bi se spriječilo daljnje širenje. Tijekom proljeća i ljeta, kada se zamijete gusjenice, grmovi (posebno manji) se mogu dobro protresti i gusjenice će pasti na zemlju gdje se onda mogu mehanički uništiti. Posebno dobro treba pregledati unutrašnjost biljke gdje su gusjenice dobro zaštićene. Gusjenice i kukuljice se mogu ručno sakupljati, a kao učinkovita metoda pokazalo se „pranje“ grmova visokotlačnim čistačima („miniwasch, Kärcher“). Kemijski se može suzbijati insekticidima (najprihvatljiviji su oni neškodljivi za pčele), ali dok su gusjenice što mlađe i nisu zaštićene u zapretku jer tada insekticid vrlo slabo dopire do njih. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica. Rana (posebno u proljeće) i redovita kontrola biljaka šišmšira je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primjete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tijekom godine.

Šimširov moljac je nova invazivna vrsta u Hrvatskoj. Invazivna vrsta je strana vrsta koja se širi u novom staništu i ima negativan ekološki i ekonomski utjecaj na nove domaćine i ekosustave. Danas se invazivne vrste smatraju jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti. Budući da se radi o novoj vrsti ona za sada nema nikakvih prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje njezine gustoće te se može očekivati širenje na cijelo područje Hrvatske i daljnje značajne štete.

Izvor: dr. sc. Dinka Matošević, Hrvatski šumarski institut, Cvjetno naselje 41, Jastrebarsko

Mara Bogović, mag. ing. agr.
viša stručna savjetnica