Cvjećarstvo

Calibrachoa je vrsta jednogodišnjeg cvijeća koja u 21.stoljeću u vrtlarstvu postaje „bum“ kao novi „cvjetni prekrivač“ za viseće košare, ukrasne posude na prozorima,balkonima i terasama. Kao pripadnik  porodice Solanaceae  srodnik je rajčice, krumpira i patlidžana, ali i petunije. Po zvonaston cvijetu je nalik petuniji i zovu je mini petunija. Međutim, Calibrachoa je drugi rod, ima sitnije cvjetove (do 2,5 cm) i više cvjetova od bilo koje petunije, a i otpornija je na vrućine.

Japanski oplemenjivači su 1997. godine predstavili prvu hibridnu kalibrahoju – seriju Milion Bells vrtlarskoj branši. Ostali oplemenjivači nakon toga selekcioniraju 15-tak različitih serija. Nakon impatiensa ,pojava kalibrahoje pruža najveće genetske mogućnosti u „industriji cvijeća“. Križanje unutar vrste Calibrachoa x hybrida i sa petunijom (kultivar Petchoa) daje bezbrojne kombinacije boje i veličine cvijeta i različit izgled biljke.

Kalibrahoju ćete najčešće izabrati zabljesne li Vas neka boja. Međutim prekrasne cvjetnice se razlikuju i po drugim osobinama kao što su oblik, veličina i bujnost  biljke. Po rastu kultivari kalibrahoje su pokrivač tla -okruglostog oblika dužine 20-30 cm i kompaktnog grmolikog izgleda dužine 15-25 cm i 30-40 cm široka) i viseća sa padajućim granama koje nisu duže od 10 cm. Viseće imaju manje boja – plavu, nebesko plavu, ružičastu i bijelu. Važno je znati kojem tipu rasta izabrani kultivar pripada naročito kad se kombiniraju različite boje.

Savjeti za proizvodnju

Razmnožavanje: Calibrachoa proizvodi malo sjemena koje je većinom sterilno. Razmnožava se reznicama koje dobavljači isporučuju većinom neožiljene. Za ožiljavanje treba 20-25 dana. Fitohormon za ožiljavanje se može koristiti, ali ne prevelike koncentracije – 0,1% IBA. Treba i duže zamagljivanje kod ožiljavanja od ostalih cvjetnica –petunije,bacope i verbene.

Presađivanje, potreban prostor i vrijeme do plasmana na tržnice:

1. u lončić promjera 10 cm sa 1 biljkom ukorijenjena kalibrahoja dolazi za 5 tjedana – 30-50 lončića/m²
2. u lončić promjera 15 cm sa 1 biljkom ukorijenjena kalibrahoja dolazi za 8 tjedana
3. u viseću košaru promjera 25 cm sa 3 biljke kalibrahoja dolazi za 8-9 tjedana – objesiti na gornjoj etaži na žicu da se iskoristi prostor

Supstrat: pH=5-5,5 treset za presađivanje za petunije. Ukoliko je voda za zalijevanje bogata kalcijem ili pH viši od 5.8, može doći do žutila biljaka uslijed neusvajanja i manjka željeza.

Gnojidba:  Calibrachoa zahtijeva dosta hranjiva. Sa prihranom se počinje 2 tjedna nakon presađivanja. Biljci treba osigurati dovoljno željeza.

• primjer formulacije kiselog gnojiva sa željezom: NPK 18:10:18+2 MgO
• fertirigacijom 1-2 puta tjedno 0,1%;folijarno gnojidba željezom po potrebi

Temperature: 1. mjesec uzgoja grijanje na 20⁰C i danju i noću; dalje grijanje na 17⁰C;

Kada biljka počne popunjavati rubove posude početi snižavati jutarnju temperaturu od 5-10 sati na 10-12⁰C. Kada se koristi ova metoda ne treba ni jedan retardant rasta.

Voda: Osjetljiva je na previše vlage. Višak vode uzrokuje probleme sa gljivičnim bolestima u tlu Pythium i Rhizoctonia koje uništavaju korijen. Zalijeva se kad se primijeti isušivanje na površini. Treba održavati stalnu,ali umjerenu vlažnost tla odnosno supstrata.

Svjetlo: Treba mnogo svjetla. Sjena odgađa cvatnju i zaustavlja rast što znači da je svjetlo najbolji regulator rasta. Zasjenjuje se samo kod primjene retardanta rasta ili primjene kemijskih zaštitnih sredstava.Većina novostvorenih Calibrachoa su biljke neutralne na dužinu dana i za uzgoj ne trebaju dopunsko svjetlo.

Pinciranje: Radi se kod razmnožavanja i tjedan dana nakon sadnje kada grane dosegnu oko 3 cm. Ukoliko Calibrachoa raste u visećim posudama i ne grana se lijepo,pinciranje treba ponoviti još jednom otprilike mjesec dana prije prodaje

Regulatori rasta: Mogu se koristiti za oblikovanje biljke – pospješivanje grananja, ali većina varijeteta ima prirodno grmolik,kompaktan rast. U svijetu se kao retardanti rasta koji sprečavaju izduživanje koriste daminozide (B-nine) ili paclobutrazol (Bonzi) i ethephon (Ethrel). Retardant rasta smanjuje izduživanje kod prevelike temperaturne razlike dan-noć.

Dovoljno svjetla, metoda „hladnog jutra“, uz više „sušno“ zalijevanje i više koncentracije gnojiva garancija su proizvodnje kvalitetne dobro razgranate Calibrachoa lončanice.

Zaštita od bolesti i štetnika: Previše zalijevanja šteti kalibrahoji  jer uzrokuje propadanje osjetljivog korijena od uzročnika bolesti u tlu, biljka žuti. Problem može biti i napad lisnih uši i tripsa.

Glavni komercijalne serije kultivara Calibrachoa:

Million Bells, Superbells, Aloha, Callie,Colorburst,Calipetite,Celebration,Can-Can,Cabaret MiniFamous, MiniFamous Double.

Fotografije: izvor www.google.com

Ljubitelje maćuhica svake jeseni razveseli ponuda neke nove boje ili uzorka cvijeta. Većinu mami „divovska“ veličina cvijeta hibridnih maćuhica. Promjer cvijeta extra velikih maćuhica je 10 cm. Proizvođači kažu da se najviše prodaju takve sa „okom“, u žutoj i plavoj boji iako pojedine serije nude čak 20 nijansi i kombinacija boja.

Uz dominantne krupnocvjetne maćuhice (bot. Viola x wittrokiana) za uređenje vrtova,terasa i balkona se polagano šire i simpatične, male maćuhice (bot. Viola cornuta) ili ljubičice. Uzgajivači su prepoznali njihovu ukrasnu vrijednost:

• obilno i dugo cvatu od ranog proljeća do jeseni
• mogu se koristiti i kao trajnice
• otporne su na stresne uvjete hladnoće,vrućine i podnose  sušu
• paletu boja i „dezena“ oplemenjivači neprestano usavršavaju tako da je uređenje krajobraznih površina njihovom uporabom postalo trend

Ove godine u čast Olimpijskih igara ispred paviljona u botaničkom vrtu Kew gardens u Londonu, cvjetni olimpijski krugovi ukrašeni su kultivarima minijaturnih maćuhica.

Sitnocvjetne maćuhice savršen su izbor za pokrivače tla. Odlične su za cvjetne gredice i u kombinaciji sa drugim ukrasnim biljem npr. hostama ili mini zimzelenim drvećem. Na prozorima pristaju uz tulipane, narcise, zumbule i drugo lukovičasto cvijeće. Efektne su i kombinacije krupnih i sitnih maćuhica u istim ili kontrastnim bojama. Neke nove violice prikazane su dolje. Nadam se da će Vam uz poznate i viđene boje dati ideju za ukrašavanje vlastitog doma.

Briga oko uzgoja sitnocvjetnih maćuhica nije velika. Nabavite li ih kao mlade biljke i posadite na 25 cm razmaka u dobro propusno tlo. Ne podnosi suviše vlažno tlo pa ne pretjerujte sa zalijevanjem. Nakon proljetne cvatnje uredite biljku – odstranite ocvale i sasušene dijelove – time pospješujete ponovnu cvatnju ljeti. Kad se počinju nazirati cvjetni pupovi biljka se prihranjuje tekućim NPK gnojivom sa više fosfora. Ujesen ili nakon cvatnje violice se dijeljenjem mogu razmnožiti.

Na području Sisačko-moslavačke i Bjelovarsko-bilogorske županije zabilježene su značajne štete od tripsa na ukrasnim živicama, ponajviše na vrsti Ligustrum sp. koja je najzastupljenija u živicama kontinentalne Hrvatske.

Odrasli oblik tripsa maleni je kukac (0,9 do 2 mm), mekana i izduženog tijela s dva para resastih krila. Boja tijela varira, ovisno o vrsti, od svijetle žuto-smeđe do crne. Na ukrasnom bilju i povrću najzastupljenije vrste tripsa su: Frankliniella occidentalis, Thrips tabaci, Thrips fuscipennis, Heliothrips haemorrhoidalis i dr.

Posljednjih godina bilježimo sve veću štetnost tripsa, ne samo u proizvodnji povrća i cvijeća u zatvorenim prostorima, već i na brojnim biljnim vrstama u proizvodnji na otvorenom.

Slika 1: Posljedica napada tripsa na ukrasnoj živici (snimila S.Slovic) 

Razlog tome su povoljne klimatske prilike koje pogoduju porastu populacije ovih štetnika. Tripsi su izraziti polifagi kojima za razvoj pogoduju visoke temperature zraka. U povoljnim klimatskim uvjetima godišnje mogu imati do 15 generacija. Tijekom 2012. godine prvu masovniju pojavu tripsa bilježimo početkom svibnja, kada su u razdoblju od 28. travnja do 2. svibnja zabilježene maksime temperature zraka u vrijednostima do 30°C, a izrazito visoke temperature zraka u drugoj polovici lipnja pogoduju daljnjem porastu populacije tripsa na raznom bilju pa tako i na ukrasnim živicama.  

Štete na živici izazivaju ličinke i odrasli oblici sisanjem biljnih sokova na listovima, što se vidi kao brojne sitne bjeličasto-srebrnaste točkice koje se spajaju i dok zahvate cijelu površinu lista on otpada, tako da su dijelovi pojedinih živica gotovo bez lišća.

Slika 2: štete od tripsa na listu ukrasne živice (snimila S.Slovic)

Slika 3: Thrips spp. listu živice (snimila J.Berić)

Za suzbijanje tripsa na ukrasnom bilju dopuštenje imaju pripravci na bazi abamectina: Vertimec 018 EC i Kraft.  

Kod nas se uzgaja za rezani cvijet. Cvate u proljeće (svibanj, lipanj) a cvatnja traje 2-5 tjedana. U Europi se uzgajaju križanci Paeoniae lactiflora s punim velikim cvjetovima bijele, tamnoružičaste, trešnjevocrvene boje, visoki do 80 cm, zatim križanci s jednostavnim cvjetovima bijele, ružičaste, ljubičastoružičaste boje niskog rasta.

Tlo: Traži hranjivo, duboko tlo. Dobro uspijeva u hranjivoj ilovastoj zemlji slabo kisele reakcije i umjerene vlage.

Klima: Božuri su otporni na niske temperature i u našim kontinentalnim klimatskim uvjetima vrlo dobro prezimljavaju. Postoji opasnost pozebe kod jesenske sadnje pa se preporuča zaštititi mlade posađene biljke.

Sadnja: Božuri se razmnožavaju dijeljenjem korijena, presađivanjem mladih biljaka u dobro pripremljenu zemlju. Sadnja se obavlja u jesen prije stvaranja novog, mladog korijenja na dubinu na kojoj će mladi pupovi biti pokriveni tankim slojem zemlje. Razmak sadnje 70×70 cm ili 50×70 cm

Sortiment:

Tipovi

·         Paeonia officinalis Alba plena (bijele)

·         Crimson Globe Rubra plena (crvene)

 Paeonia lactiflora (hibridi):

–         dr Alexander Fleming (tamno ružičasta)

–          Festiva Maxima (bijela)

–          Karl Rosenfeld (tamno crvena)

–          Sarah Bernhardt (nježno ružičasta)

Božur jednostrukih cvjetova: – Angelus (bijela)

–          Rembrandt (crvena)

Berba i prinosi: Cvjetovi se beru kada se počinje otvarati ovojna, zelena košuljica cvijeta i pojavljuje boja. Berba traje ovisno o sorti 2-5 tjedana. Cvjetovi se mogu čuvati u hladnjači 10-14 dana na temperaturi 2-5⁰ C.

Bolesti i štetočinci: Korjenove nematode predstavljaju veliki problem ako se posadi zaraženi sadni materijal. Lisne uši mogu biti prenosioci virusa, osim toga luče mednu rosu što privlači mrave pa se protiv njih treba provoditi redovita mjera zaštite. Dlakavi ružičar može napraviti velike štete na cvijetu, ali se na sreću pojavljuje periodično.

Botrytis paeoniae i Botrytis cinerae, Verticilium uz viruse su glavne bolesti na koje treba obratiti pozornost u proizvodnji.

Kod nas se sve više koristi grmoliki, drvenasti božur (Paeonia arborea), također porijeklom iz Kine. Razmnožava se cijepljenjem podloge Paeoniae officinalis ili chinensis. Koristi se kao ukrasni grm za sadnju na cvjetnim gredicama zajedno s ostalim cvijećem. Razmak sadnje mora biti veći ( 1×1,5 m) jer razvija bujniji korijen. Kod ovog božura nadzemna biljka nakon opadanja lišća ostaje drvena. Na proljeće će se ona okititi cvjetnim i lisnim pupovima. Njegovi cvjetovi se ne režu jer su kratkog vijeka, ali vrlo dekorativni stoga se koristi za sadnju na gredice uz kompozicije sa ostalim ukrasnim grmljem i drvećem.

Za proizvođače lončanica Božićne zvijezde ovo je pravovremena tema jer je u tijeku narudžba reznica za prodaju cvatućih biljaka zimi. Proizvođači ove najpoznatije mlječike (botaničkog naziva Euphorbia pulcherrima) stvorili su mnogo varijeteta i serija, te je danas njezin uzgoj moguć cijele godine. Ali najpoželjnije je cvatnju i pojavu obojenih pricvjetnih listova postići za božićne blagdane.

Reznice

Za profesionalnu proizvodnju u zaštićenom prostoru nabavite svake godine nove ožiljene reznice od proizvođača Poinsetija. Takav biljni materijal nije zaražen bolestima i neoštećen je od insekata. Reznice se kod nas isporučuju za kasnu proizvodnju od sredine svibnja. Nakon preuzimanja, reznice se odmah sade, zaliju, a mogu se i tretirati botricidom.

Uvjeti za uspješnu proizvodnju

·        prozračivanje –  održavanje temperature  između 16⁰ i 22⁰C (najviše 30⁰C) uz nižu vlagu zraka,

·        grijanje – uvesti ga kad postane hladnije (i za manje dnevno-noćne temperaturne razlike)

·        zasjenjivanje  –  uz jako sunčevo svjetlo ljeti  biljke mogu dobiti opekotine

·        zamračivanje –  treba kod nekih serija s dužim vremenom reakcije za cvatnju  ili ukoliko prodaja neće ići u prosincu. Poinsetija je biljka kratkog dana i ukoliko se cvatnja planira u uvjetima dugog dana tada ona treba pomoć u skraćivanju dana.

·        režim zalijevanja – u ranim fazama razvoja biljke obilno zalijevati, kasnije umjereno i ravnomjerno, a sa pojavom brakteja smanjiti zalijevanje

·        prozračan i vodopropustan supstrat – sa 10-15% gline i 10-15% perlita,uzpH tla 5,8-6,2 – najsigurniji uzgoj se postiže uz korištenje specijalnih supstrata

·        gnojidba – prihranjuje se lako topivim gnojivima formulacije NPK 18-12-18 (20:10:20); sredinom listopada dušik se dodaje samo u nitratnom obliku kao Ca(NO₃)₂; treba veće količine molibdena za lijepu i zdravu biljku

·        sklop – biljkama treba osigurati dovoljno prostora  pa se lončanice nekoliko puta premještaju na veće razmake za pravilan oblik (nakon zadnjeg pinciranja za jednu biljku treba 40×40 cm).

Primjena specifičnih tehnoloških postupaka

Za postizanje kvalitetne čvrste lončanice sa krupnim cvjetovima, uz dobar izbor sorte i pravilno planiranje vremena uzgoja biljku valja:

·        pincirati  – zakidati vrh stabljike čime za dobro grananje i grmoliki izgled biljke

Pinciranje se radi nekoliko puta ovisno o trajanju uzgoja i želji za boljom lončanicom:

1. pinciranje: 2-3 tjedna nakon sadnje ostaviti biljku sa 5-6 lisnih pupova

2. pinciranje: 4-5 tjedana nakon prvog ostaviti 2-3 lisna pupa

3. pinciranje: 4 tjedna nakon drugog ostaviti 2-3 lisna pupa za bočne grane

·        koristiti regulator – retardant rasta

 – najčešći preparat je Cycocel u uobičajenoj koncentraciji 0,15%

– primjena naročito u kratkim danima kada se razviju bočne grane 2-4 cm ili tjedan dana prije i poslije pinciranja uz obavezno zasjenjivanje

– kontrolira se visina stabljike – dobiju su krupne brakteje i  čvrsti izboji koji ne pucaju

Forme Poinsetija

Kod nas je najpopularniji uzgoj Božićne zvijezde do 15 cm. Uzgoj ožiljenih reznica počinje od sredine do kraja srpnja kada se sadi u lonce promjera 10 cm. Duži uzgoj našim proizvođačima nije interesantan jer u plastenicima u proljeće proizvode ljetno jednogodišnje cvijeće. Forme midi  i mini  Poinsetija na našem tržištu nisu još otkrivene mada je njihov uzgoj kraći.

U tablici su ukratko prikazane vrsta uzgoja s okvirnim rokovima sadnje za ciljanu prodaju u vrijeme Adventa.

Problemi uslijed lošeg uzgoja

·        sitne brakteje i pucanje izboja – uzgoj bez regulatora rasta ili je on korišten u loše vrijeme s obzirom na vrijeme pinciranja

·        odumiranje izboja – neprestano visoka vlaga zraka, visoka temperatura ljeti, velika razlika u dnevno-noćnim temperaturama ujesen (ne koristi se dopunsko grijanje)

·        nekroze – palež  pricvjetnih listova – uz primjenu regulatora rasta ili fungicida bez zasjenjivanja

·        Botrytis sp. – u uzgoju Poinsetije kao kratke i hladne kulture u kolovozu i rujnu uz neodgovarajuću temperaturu i kondenzaciju vlage

·        neusvajanje hranjiva kada supstrat ima niski pH; žućenje listova uslijed nedostatka molibdena; palež lišća uz korištenje amonijskog oblika dušika kod početka cvatnje

Boje brakteja

Za prekrasno obojene dijelove Poinsetije mnogi misle da je cvijet. Cvijet je neugledan i smješten je u središtu pricvjetnih listova ili brakteja zbog kojih je Poinsetija cijenjena. Tradicionalna boja  Poinsetije je crvena od svijetlo cinober do karmin crvene, slijede ružičasta i bijela u raznim tonovima. Tu su i nove boje cimeta, boja limuna, narančasta,koraljna, boja lososa. Neke brakteje su prošarane, neke sa prevlakom, a ima i Poinsetija kuglastog oblika brakteja.

 Istražujući varijetete božićne zvijezde u svijetu došla sam do zgodnog opisa za brakteju “ boje brusnice sa ledeno bijelom prevlakom“ . To govori s kojim marom selekcioneri Poinsetije rade na novim detaljima da bi ovu ukrasnu lončanicu učinili još atraktivnijom.

Zahvaljujemo gospodinu Josipu Tobijašu za stručnu pomoć kod pisanja članka. 

Lukovičasto i gomoljasto cvijeće, ukras proljetnih dana

Navodnjavanje je u osnovi uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji kojom se tlu dodaju one količine vode potrebne za optimalni rast i razvoj biljke.

Osnovna svrha navodnjavanja je da biljci kompenzira tekućinu koju biljka upija kroz korijen i lišće, a gubi isparavanjem tla i cijeđenjem tla. Ova kompenzacija je neophodna ako se želi sačuvati ravnoteža vlažnosti i hranjivosti zemlje koja je jako bitna za život biljaka.

Najefikasnije umjetno navodnjavanje je ono koje oponaša, u granicama mogućeg, učinkovitu i neophodnu prirodnu pojavu: kišu. Ovo jednako vrijedi za sve tipove zelenih površina, od javnih parkova i sportskih terena pa do privatnih vrtova. Sofisticirana tehnologija sistema za navodnjavanje koja se profesionalno koristi ne sportskim terenima prilagođena je i za male površine kao što su parkovi i privatni vrtovi.

Samo sa profesionalnim sistemom za navodnjavanje može se postići da park ili vrt dobije idealne uvjete koji će omogućiti dug život biljkama i ukrasnom grmlju i drveću.

Ručnim zalijevanjem vrta, bez obzira koliko bilo stručno izvršeno, ne može se postići jednaka raspoređenost vode,kao što se to postiže automatskim zalijevanjem, iza kojeg nikad ne ostaju previše natopljena ili nedovoljno zalivena područja.

Da bi bilo efikasno, navodnjavanje mora garantirati:
–         jednoličnu distribuciju vode za svaku vrstu biljaka
–         mogućnost noćnog navodnjavanja kako bi se spriječio ili smanjio termički šok biljaka
–         optimalno korištenje struje i vode, zahvaljujući automatskoj regulaciji i isključivanju
          sistema u slučaju kiše
–         uštedu vremena i radne snage, pružajući biljkama konstantnu i idealnu njegu
–         maksimalnu izdržljivost sistema u svakoj situaciji , pa i kod izuzetno vrućih i sušnih ljeta

Sustavi navodnjavanja:

Brojni načini navodnjavanja koji su se razvili tokom vremena mogu se razvrstati u četiri metode.
–         površinsko navodnjavanje
–         podzemno navodnjavanje
–         navodnjavanje kišenjem
–         navodnjavanje kapanjem

Površinsko navodnjavanje, gdje voda u tankom sloju stagnira ili teće po površini tla infiltrirajući se u tlo do dubine razvoja korjenovog sistema nije uobičajeno za navodnjavanje vrtova i parkova.

Podzemno navodnjavanje, gdje se voda dovodi otvorenim kanalima ili podzemnim cijevima, infiltrirajući se u tlo i dižući se uslijed kapilarnih sila do zone korijena-također nije uobičajeno za navodnjavanje vrtova i parkova.

Navodnjavanje kišenjem je metoda koja se počela uvoditi s razvojem učinkovitih strojeva i crpki, te rasprskivača. Naprednija tehnička oprema omogućuje dovođenje vode na navodnjavanu površinu simulirajući prirodnu kišu.Voda je u sustavu kišenja pod tlakom te izlazeći kroz mlaznicu prska tlo i/ili biljke-najviše se koristi kod navodnjavanja vrtova i parkova

Lokalizirano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim tlakom dovodi na parcelu gdje vlaži samo jedan dio ukupne površine. Vlaži se samo mjesto gdje se razvija glavna masa korijena. Najviše se koristi u područjima gdje su zalihe vode za navodnjavanje ograničene-također se koristi za navodnjavanje vrtova i parkova.

Navodnjavanje kišenjem

Suvremeno navodnjavanje kišenjem radi na principu automatizacije, uključujući kompjutersko praćenje i kontrolu cijelog sustava.

Osnovni dijelovi sustava za navodnjavanje kišenjem su: crpka koja crpi vodu iz izvora, kao što je akumulacija, bušotina , kanal ili vodotok, te je pod potrebnim tlakom uvodi u sustav za navodnjavanje. Pokreće je motor sa unutrašnjim sagorijevanjem ili elektromotor. Crpka nije potrebna ukoliko je voda u izvorištu pod tlakom.

Usisni cjevovod kojim se voda dovodi od izvora do crpke

Glavni cjevovod kroz koji se voda potiskuje od crpke do razvodne cijevi. Kod stabilnih sustava glavni cjevovod se najčešće ugrađuje pod površinu tla, a prijenosni sustavi omogućavaju premještanje cjevovoda s jedne površine na drugu. Ukopani cjevovodi obično su izgrađeni od čeličnih, azbestno-cementnih ili plastičnih materijala. Na velikim površinama glavni cjevovod se grana u jedan ili više cjevovoda koji imaju istu zadaću dovoda vode do razvodnih cijevi.

Razvodne cijevi ili laterali dovode vodu iz glavnog cjevovoda do rasprskivača. Mogu biti prijenosni ili stabilni, a izrađeni su od materijalasličnim onima za glavni cjevovod, samo su manjeg promjera.

Rasprskivači raspršuju vodu po površini tla, uz osnovni uvjet ujednačenog prekrivanja.

Rasprskivač je najvažniji dio sustava jer o njemu ovisi i ućinkovitost cijelog sustava. Glavni dijelovi rasprskivača su glava i mlaznica. Rasprskivač izbacuje vodu pod tlakom kroz mali otvor ili mlaznicu. Promjer mlaznice i tlak vode određuju intenzitet navodnjavanja. Većina rasprkivača vlaži tlo u obliku kruga, iako ima i drugih tipova vlaženja.

Svakog rasprskivača karakterizira slijedeće:
–       Radni tlak (kPa) potreban za dobru raspodjelu vode
–       Protok ili količina vode koju izbacuje(m3h-1)
–       Domet(m)

Danas na tržištu imamo velik broj rasprskivača koji se mogu klasificirati s obzirom na:
–       tip
–       tlak pod kojim rade
–       domet
–       oblik vlaženja:cijeli ili dio kruga
–       intenzitet kišenja
–       broj mlaznica:jedna ili više

Prilikom odabira rasprskivača potrebno je postići takvu kombinaciju razmaka među njima, radnog tlaka i veličine mlaznice kojom će se postići željeni intenzitet navodnjavanja i najujednačenija raspodjela vode. Rasprskivači su najučinkovitiji ako rade unutar raspona tlaka koji specificira proizvođač. Ako je tlak prenizak, mlaz vode neće se dovoljno razbijati i većina će vode u krupnim kapima padati po vanjskom rubu ovlaženog promjera. Ukoliko je tlak previsok, razbijanje mlaza je prejako izazivajući zamagljivanje, a većina vode past će u blizini rasprskivača.

Danas na tržištu za navodnjavanje vrtova i parkova nalazimo velik izbor rasprskivača i mlaznica. Rasprskivači mogu biti statični i dinamični. Statični rasprskivači koji se koriste za navodnjavanje vrtova i parkova obično imaju domet do 5 m, a za parkove srednjih površina koriste se rasprskivači dometa od 6 do 10, pa i 16 m.

Dinamični rasprskivači dosta se koriste za vrtove i parkove jer se lako upotrebljavaju i dosta su prilagodljivi, mogu se različito regulirati –regulira se nagib dometa, kut rada i usmjeravanje mlaza. Mogu biti nadzemni ili pod zemljom (obično oko 10 do 15 mm). Sva reguliranja se izvode na mlaznici rasprskivača.

Kontrola navodnjavanja u suvremenijim sustavima za navodnjavanje vrši se pomoću programatora. Programatori mogu biti jednostanični i električni.

Jednostanični programator namijenjen je područjima bez električne struje i gdje je jednostavno navodnjavanje dovoljno (pr. privatni vrtovi). Jednostavan je za programiranje-ima samo jednu tipku. To je baterijski programator, povezan sa hidrauličnim spojem. Programiranje je olakšano zbog mogućnosti odvajanja elektroničkog dijela od hidrauličkog.

Električni programator –ima ih dosta vrsta, mogu se programirati, sadrže u sebi kalendar od 365 dana. Neki tipovi mogu se programirati i daljinskim upravljačem. Većina ih sarži u sebi senzore za kišu.

Lokalizirano navodnjavanje

Navodnjavanje minirasprskivačima

Ovim načinom navodnjavanja voda na tlo pada u obliku malog mlaza ili maglice. Od navodnjavanja kišenjem razlikuje se po tome što sustav radi pod manjim tlakom (od 1.0-2.5 bara) i što se navodnjava samo dio površine gdje se razvija glavna masa korijena. Tržište danas nudi više tipova minirasprskivača različitih konstrukcija, kao što su kontinuirani i pulsirajući, s navodnjavanjem cijelog ili samo dijela kruga, različitog dometa i intenziteta navodnjavanja. Zbog veličine mlaznice minirasprskivača manja je potreba filtriranja vode u odnosu na navodnjavanje kapanjem.

Navodnjavanje kap po kap

Ovaj tip navodnjavanja koristi se više u povrćarskoj i cvjećarskoj proizvodnji u zaštićenom prostoru, ili na plantažnoj voćarskoj proizvodnji na otvorenom. No, što se tiće vrtova i parkova, ovaj tip navodnjavanja je prilagođen za cvjetne instalacije koje vise. Također su prikladni za nagnuta mjesta u vrtovima i parkovima gdje imamo konstantno mijenjanje pritiska vode.

Sastavni dijelovi metode navodnjavanja kap po kap su: usisni vod, predfilter, pumpa, ventil, injektor za kemijska sradstva, filer, glavni cjevovod, razvodna mreža, lateralni cjevovod, a sustav završava emiterima –kapaljkama.

Osnovni tipovi kapaljki su:
–       kapaljke na principu laminarnog toka vode (mikrocijevi)
–       kapaljke na principu turbulentnog toka (labirinta)
–       kompenzirajuće kapaljke ili kapaljke na principu izjednačenja tlaka
–       samoispirajuće kapaljke

S obzirom na mjesto instaliranja kapaljki na lateralnim cijevima razlikujemo kapaljke ugrađene u cijevi,na njih dodane ili postavljene na cijev.

Jedan od najznačajnijih problema navodnjavanja kapanjem je začepljenje kapaljki, bilo mehaničko ili kemijsko. Začepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoćom vode za navodnjavanje, te s njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiološkim čimbenicima. Filterima se može spriječiti mehaničko začepljenje kapaljki. Jedna od prednosti ovog navodnjavanja jesu injektori preko kojih se vrši mogućnost primjene tekućih gnojiva, koja dolaze do biljke otopljena u vodi za navodnjavanje tzv. feriirigacija.

Kakvoća vode za navodnjavanje

Od fizičkih značajki najvažniji su temperatura vode i količina suspendiranih čestica.

Navodnjavanje pretoplom ili prehladnom vodom može izazvati temperaturne šokove biljke. Općenito se smatra da je najpovoljnija temperatura vode za navodnjavanje 25 stupnjeva celzijusa. Vrlo je važan i odnos topline biljke i topline vode. Smatra se da razlika ne bi smjela biti veća od 10 stupnjeva celzijusa.

Od kemijskih značajki vode za navodnjavanje – trebalo bi napraviti kemijsku analizu vode za navodnjavanje, da bi se predvidjeli mogući problemi. To su: zaslanjivanje-djelovanje soli na razvoj biljke putem osmotskog tlaka što se povezuje sa ukupnom koncentracijom soli, zatim alkalitet-djelovanje suvišne koncentracije iona natrija u tlu na strukturu a vezano na to i infiltracijsku sposobnost i propusnost i na kraju toksičnosti. Djelovanje pojedinih iona iz tla ili vode koji se akumuliraju u biljci do koncentracije koja uzrokuje oštećenje biljke.

Plutavost na lišću Pelargonia ne uzrokuju patogeni organizmi, radi se o promjenama uzrokovanim fiziološkim poremećajima. Smatra se da je glavni uzrok vodeni disbalans u supstratu za vrijeme hladnijeg oblačnog vremena ili kada je zemlja pretjerano vlažna i topla a zrak s visokom vlažnošću i hladniji.

SIMPTOMI – prvo se pojavljuju klorotične zelenkaste mrlje na licu lista. One se dalje razvijaju u vodenkaste mjehuriće na naličju lista koji postaju plutasti i smeđkasti. U najgorem slučaju list može požutjeti , odumrijeti i otpasti. Ponekad plutavost u pojedinoj fazi može „oponašati“ odnosno sličiti bakterijskoj paleži (Xanthomonas campestris pv. Pelargonii) ali je od te bolesti upravo razlikuju plutasti mjehurići.

UZROCI – osim već navedenog nejednoličnog režima odnosno neujednačenog zalijevanja supstrata mogući uzroci su i visoka relativna vlažnost zraka bez dovoljno svjetla, pretjerana gnojidba dušikom te štetan utjecaj direktnog sunčevog svjetla. Najčešće u praksi imamo situaciju prisutnosti većine ovih mogućih uzroka.

Stoga treba voditi računa o izboru povoljnog položaja za držanje Pelargonia a to je sunčano stanište ali zaštićeno od izravnog podnevnog sunca. Nadalje radovito i ujednačeno zalijevanje u jutarnjim satima odstajalom vodom (izbjegavati večernje zalijevanje jer se ulazi u noć kada se povećava zračna vlaga bez svjetla), Redovito odstranjivati ocvale cvjetove i prihranjivati. Dobro bi bilo svakih 15 dana primijeniti prihranu HASCON M 10 AD u količini 30 ml/10 l vode (ili neko drugo gnojivo za folijarnu prihranu sa većim sadržajem fosfora i kalija) uz dodatak DRIN-a u količini 5-10 ml/10 l vode.

Anthurium je tropska biljka. Taj rod broji negdje oko 1000 sorti i spada u porodicu Araceae.

Anthurium se već desetljećima uzgaja za proizvod – rezani cvijet, a od osamdesetih godina prošlog stoljeća je postao popularan kao proizvod – lončanica. Uzgoj Anthuriuma je relativno lagan, to je biljka koja ima atraktivan list i dugovječan cvijet. U toplim mjesecima cvatnja je jednom mjesečno, a u zimskim jednom u dva mjeseca.

Anthurium se uzgaja diljem svijeta, a najviše u SAD – Florida i u Nizozemskoj.

Anthurium možemo podijeliti u četiri osnovne grupe:

• Ant. Adreanum  kultivari
• Hibridi nastali križanjem Ant. Adreanum kultivarima s patuljastim kultivarima – «Andrecola» – tip
• Ant. Scherezeranum  hibridi
• Lisni Anthuriumi

Ad.1: Ant. Andreanum se uglavnom koristi za proizvodnju rezanog cvijeća. Novi andreanum kultivari selektirani za proizvodnju u lončanicama su mnogo kompaktniji. Osnovne boje cvjetova kod ove grupe su : bijela, roza, crvena, crveno-narančasta i zelena.

Ad.2: «Andrecola» kultivari su mali do srednje visine, te su mnogo kompaktniji i imaju veći broj manjih cvjetova od ant. Andreanum kultivara. Listovi su im gušći tamno zeleni i otporniji na bolesti. Osnovne boje cvjetova su: bijela, roza, crvena i boja lavande.

Ad.3: Ant. Scherezeranum je svakako kultivar koji se najviše koristi za proizvodnju anthuriuma u loncima. To je mala kompaktna biljka, a osnovne boje su: bijela, roza i crvena.

Ad.4: Lisni Anthuriumi se pojavljuju u različitim oblicima i veličinama i predstavljaju mali udio u cjelokupnoj proizvodnji anthuriuma u loncima. Uglavnom se proizvode kao proizvod – rezani list.

Kao najbolji medij za uzgoj anthuriuma pokazao se: kanadski treset, pomiješan sa kompostom i perlitom u omjeru 1:1:1.

PH medija trebala bi biti između 5,5 – 6,5.

Anthurium kao lončanica se prodaju uglavnom u loncima promjera 15 – 20 cm, a manji kultivari u loncima već od 10 cm.

Vrijeme uzgoja uglavnom ovisi od kultivara (8 – 10 mjeseci), a za kultivar «Scherezeranum» ( 4 – 7 mjeseci).

Za uzgoj anthuriuma veoma je važan omjer magnezija i kalcija u mediju.

Na 1m³ tla (medija)potrebno je unijeti 4,5 kg gašenog vapna i 1,6 kg magnezij nitrata.

Anthurij najbolje raste na dnevnoj temperaturi od 25 – 32*C i noćnoj od 21 – 24 *C. Temperature iznad 32*C mogu izazvati opekline na listovima i promijeniti boju cvjetova, te smanjiti vijek trajanja cvjetova.

Noćna temperatura od 4-6*C može rezultirat sporiji rast biljaka i žućenje listova. Kultivar «Scherezeranum» treba nešto nižu temperaturu – dnevnu (20 – 27^o C) i noćnu od (15 -21^oC).

Intenzitet svjetlosti za većinu kultivara anthuriuma je od 16 – 27 klux.

Intenzitet svjetlosti veći od 27 klux rezultirati će izostankom boje cvjetova i uvenućem. Kultivar «Scherezeranum» raste pri intenzitetu svijetlosti od 11 – 16 klux.

Mnogi kultivari anthuriuma su osjetljivi na ( Phytophora, Rhizochtonia, Phytium, Pseudomonas). Da bi smanjili napad ovih bolesti potrebno je vršiti preventivnu zaštitu, provoditi dobru ventilaciju, navodnjavanje vršiti u kasno poslijepodne ili navečer. Od štetnika su najčešće crna uš i bijela mušica, koje se lako suzbijaju.

Anthurium kao lončanica postaje sve popularniji proizvod, pogotovo u zimskom periodu kada je izbor cvjetnih lončanica mali.

Kod nas anthurium uzgaja MBM u Kaštelanskim staklenicima, zadovoljni su uzgojem ove biljke bilo kao rezanog cvijeta ili kao lončanica.

Ove proizvode plasiraju na domaćem tržištu, u zemlje bivše Jugoslavije, te u zemlje srednje Europe. Eksploatacija nasada anthuriuma traje 7 godina.

Nasad anthuriuma u Kaštelanskim staklenicima star 4,5 godina

Anthuruj kao lončanica u Kaštelanskim staklenicima