Obnovljivi izvori energije

Ulaskom Republike Hrvatske u EU znatno se povećala proizvodnja i korištenje svih obnovljivih izvora energije, kao i energije iz bioplina zbog sve veće potražnje za obnovljivom energijom, kao zamjenom za fosilna goriva. Većina bioplinskih postrojenja koriste bioplin za proizvodnju električne energije u kogeneracijskim postrojenjima, dok se značajno manje koristi toplinska energija. Korištenjem energije iz bioplinskih postrojenja doprinosi se boljoj nacionalnoj energetskoj sigurnosti i ublažavanju štetnih posljedica stakleničkih plinova. U bioplinskim postrojenjima bioplin se proizvodi anaerobnom digestijom, kao biokemijskim procesom u kojem anaerobni mikroorganizmi bez prisutnosti kisika, razgrađuju složene organske tvari u jednostavnije organske spojeve. Radi stabilizacije procesa i optimizacije proizvodnje bioplina u postupku kodigestije, u bioplinskim postrojenjima se može koristiti mješavina različitih sirovina (stajski gnoj, poljoprivredni energetski usjevi, nusproizvodi i ostaci u poljoprivrednoj proizvodnji, organski otpad iz prehrambene industrije i industrije materijala biljnog porijekla, selekcionirani kruti organski komunalni otpad i otpad iz ugostiteljstva). Neka bioplinska postrojenja koriste i kanalizacijski mulj iz postrojenja za obradu otpadnih voda, pri čemu postoji opasnost od ostataka teških metala, zbog čega su  neke države zabranile korištenje takvog digestata na poljoprivrednom zemljištu. Planiranjem i izgradnjom bioplinskog postrojenja, na samom početku se definira količina i vrsta sirovine koja će se koristiti, što će u konačnici utjecati na sastav proizvedenog bioplina.

Bioplin se najvećim dijelom sastoji od metana (40-80%) i ugljičnog dioksida (15-45%), te manjeg udjela sumporovodika, amonijaka, dušika, vodene pare i drugih spojeva. Najvažniji sastojak u bioplinskom postrojenju je energetski bogati metan, koji se putem kogeneracijske jedinice pretvara u električnu i toplinsku energiju. Dobiveni bioplin i njegov sastav značajno utječu na izgaranje bioplina u kogeneracijskoj jedinici, kao i na sastav i temperaturu ispušnih plinova, te količinu i kakvoću toplinske energije. Ovisno o izvedbi bioplinskog postrojenja, sirovini koja se koristi, vremenu retencije i brzini razgradnje određuje se optimalna temperatura, pri čemu je stabilnost anaerobne digestije važan faktor pri određivanju temperaturne razine (psihrofilne, mezofilne ili termofilne).

Cjelokupan koncept bioplinskog postrojenja i korištenja bioplina utječe na ukupnu proizvodnju energije kao i na proizvodnju topline. Pri tome glavni cilj može biti proizvodnja energije (električne i toplinske) uz obradu otpada, ubrizgavanje biometana u mrežu prirodnog plina, ili za korištenje bioplina kao goriva (za transport, rasvjetu, grijanje, sušenje i hlađenje). Na OPG-u Vrček ali i u većini bioplinskih postrojenja najčešće je glavni proizvod električna energija koja se dijelom koristi za vlastite potrebe, dok se preostalim dijelom napaja elektroenergetska mreža. Osim toga u bioplinskom postrojenju važan dio predstavlja održivo korištenje toplinske energije, koja se može koristiti za grijanje i hlađenje vlastitih proizvodnih pogona, za dodatnu proizvodnju električne energije ili za sušenje digestata i drugih poljoprivrednih proizvoda. OPG Vrček uz postojeće postrojenje i svinjogojsku farmu, planira izgradnjom plastenika za uzgoj rajčice povećati korištenje toplinske energije iz bioplinskog postrojenja, a time ujedno povećati proizvodnju i bolju profitabilnost OPG-a.

Mara Bogović mag. ing. agr.
pročelnica Podružnice Varaždinske županije