Kontrola onečišćenja u poljoprivredi

Prisutni su bili i suradnici za nitrate svih triju županija na kojima se provodi Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi: Varaždinske, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske, predsjednik udruge svinjogaca Vukovarsko-srijemske županije, te članovi udruga proizvođača svinja i goveda Vukovarsko-srijemske i Brodsko-posavske županije. 

Uvodnim riječima skup je pozdravila predstavnica konzorcija „Brod“ Zdenka Agostini, predstavivši ukratko tematsko područje, predavače i djelatnost tvrtke, te mogućnosti uključivanja u Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi. Nakon toga nazočne je pozdravila i domaćica, načelnica općine Vrpolje, Ankica Zmaić, naglasivši kako sve više mladih na području općine ostaje na obiteljskim gospodarstvima i nastoji unaprijediti dosadašnju proizvodnju. Općina je to prepoznala i provela izmjene prostornog plana, te je sada povećan broj uvjetnih grla koja se mogu uzgajati na gospodarstvu, a time i mogućnost povećanja ekonomičnosti proizvodnje.

Potom se voditelj tvrtke „Eko-proizvodnja“, Vladimir Starčević, osvrnuo na aktualne propise vezane uz Nitratnu uredbu, te ukazao na široke mogućnosti primjene prirodnih preparata na bazi smeđih morskih algi, koji se već više desetljeća uspješno primjenjuju u ratarstvu, vinogradarstvu, vinarstvu, voćarstvu, povrtlarstvu, hranidbi životinja, obradi stajskog gnoja, pročišćavanju otpadnih voda i zaštiti okoliša.

Slijedilo je izlaganje poljoprivrednog savjetnika Davorina Pamića o praktičnoj primjeni preparata na bazi morskih algi u ratarstvu i vinogradarstvu, u kojem je naglasio učinak algi kao stimulatora rasta cijele biljke i povećanja kapaciteta zadržavanja vode, kao i otpornosti biljaka na nepovoljne uvjete okoliša. Potom je Nikica Modrić iznio neke primjere iz svog bogatog veterinarskog iskustva u primjeni proizvoda od algi u svinjogojskoj i govedarskoj proizvodnji – od poboljšanja uvjeta u biozoni životinja uslijed smanjenja koncentracije amonijaka i sumporovodika, bolje konverzije i prirasta u tovu, do osobito zanimljive primjene u lagunama i ostalim spremnicima stajskog gnoja. Naime, poznato je da se pri nakupljanju gnojovke u spremnicima često stvara kora na površini, koju je potrebno dobro promiješati prije pražnjenja laguna.

Pritom dolazi do jače emisije štetnih plinova i nastanka neugodnih mirisa. Djelovanjem proizvoda na bazi algi gnojovka se homogenizira, a neugodni mirisi u velikoj mjeri reduciraju. Prema riječima gospodina Modrića, upravo zbog te činjenice znalo je doći do naglog poboljšanja međususjedskih odnosa.

Prisutnima se zatim obratila i direktorica tvrtke „Ecoland“ Iva Ćurić, koja je predstavila rezultate znanstvenih istraživanja vezanih uz primjenu proizvoda od algi, te široku primjenu proizvoda i na drugim područjima koja nisu direktno vezana uz ratarstvo i stočarstvo. Na primjer, bila je zanimljiva činjenica da ih i NATO primjenjuje za održavanje svog voznog parka, koristeći alge za biološku razgradnju masnoća, mazuta, nafte i benzina. Osim toga, alge se primjenjuju i u stabiliziranju nasipa, protiv erozije tla, pročišćavanju otpadnih voda i kompostiranju.

Uslijedila su mnoga pitanja prisutnih stočara vezanih uz mogućnost prijave i ostvarenja sredstava iz Fonda APCP Projekta, postupaka potrebnih za legalizaciju postojećih stočarskih objekata, te praktičnu primjenu proizvoda od algi u tretiranju staja i odlagališta za stajski gnoj – od doze, koncentracije, razdoblja primjene, isplativosti i dostupnosti, te referenci, odnosno konkretnih podataka o ostvarenim poboljšanjima u proizvodnji. Razmjena iskustava bila je vrlo zanimljiva, stoga su organizatori najavili i skori nastavak predavanja.        

Poljoprivreda je značajan proizvođač stakleničkih plinova koji utječu na klimatske promjene. Tu se ubraja ugljični dioksid koji nastaje potrošnjom energije, metan iz stočarske proizvodnje i dušikov oksid iz kultiviranog poljoprivrednog tla i organskog gnojiva. Prema izvješću „Livestock’s Long Shadow“ (FAO, 2006), ukupna stočarska proizvodnja svijeta uzrokuje 18% emisije stakleničkih plinova. Od toga je 13% podrijetlom iz ekstenzivnih stočarskih sustava (napasivanje goveda, ovaca i koza) te 5% iz intenzivnih sustava (svinjogojstvo, peradarstvo i mliječno govedarstvo). Različiti su i doprinosi pojedinih dijelova proizvodnog lanca: 56% čine usjevi, 0.05% transport, 0.5-2.4% industrijska proizvodnja, a udio stočarske proizvodnje iznosi 42%. Iz toga je vidljivo da transport i industrijska proizvodnja imaju puno manji značaj od ratarske i stočarske proizvodnje. Ipak, industrija hrane također može doprinijeti smanjenju emisije iz stočarske proizvodnje putem poboljšanja konverzije hrane i smanjenja emisije metana.

Emisije iz industrije hrane za životinje

Emisije stakleničkih plinova iz krmnog bilja gotovo se isključivo odnose na konzumaciju energije. Ne postoji standardizirana metoda, izračun niti aktualni standard za evaluaciju ugljičnog otiska hrane za životinje. Stoga različite nacionalne udruge proizvođača hrane provode zajedničke studije radi utvrđivanja zajedničkih osnovnih parametara (FEFAC, 2009).

Rješenje je u razvoju tehnologija koje omogućuju održivu proizvodnju. Dobra i brza implementacija ostvariva je ako su tehnologije povezane s učinkovitim korištenjem energije, odnosno smanjenim proizvodnim troškovima. Proizvodnja hrane za životinje zahtijeva najviše energije za mljevenje i peletiranje. Uštede energije bitni su pokretači povećanja konkurentnosti, te je godinama to bio cilj. Ipak, neki postupci zahtijevaju visoki utrošak energije (ekstrudiranje, toplinska obrada), a pomoću njih se ostvaruju fiziološke prednosti, bolja konverzija hrane, povećana sigurnost hrane i povoljan utjecaj na okoliš na razini farme. Stoga je u procesu proizvodnje hrane ograničeno daljnje smanjenje potrošnje energije.

Potencijalno područje razvoja predstavlja specijalizacija bilja prema vrsti životinja, povećan udio željezničkog transporta sirovina, te primjena lokalno proizvedenih sirovina.

Emisije podrijetlom od životinja                                    

Stočarska proizvodnja generira i velike količine plinova koji odlaze u zrak (metan, amonijak i dušikov oksid) i tlo (nitrati, fosfati i teški metali). To je ključni problem u područjima velike gustoće naseljenosti i populacije životinja, a utječe na zakonodavstvo i održivost stočarske proizvodnje.

Sastav hrane značajno utječe na sastav emisije plinova. Postoje različite hranidbene strategije za smanjenje emisije onečišćivača. Neke od njih već su i ugrađene u industriju zbog smanjenja troškova.

 Najvažnije su sljedeće:

• Primjena obroka i smjesa nižeg sadržaja proteina dopunjena kristaličnim aminokiselinama
• Implementacija neto energije i probavljivih aminokiselina u formulaciju hrane za životinje
• Primjena idealnog proteina
• Programi hranidbe prilagođeni proizvodnji, pasmini i spolu
• Višefazna hranidba
• Primjena niske razine probavljivog fosfora (P)
• Primjena anorganskih izvora fosfora P visoke probavljivosti
• Dodatak fitaze
• Primjena specifičnih dodataka hrani

Primjena obroka i smjesa s manjim sadržajem proteina vjerojatno je najdjelotvornija hranidbena strategija za današnju okolišnu situaciju u kojoj se znatna pažnja poklanja dušiku (N). Višefazna hranidba također je vrlo korisna s ekonomskog i ekološkog gledišta. Primjena smjesa s manje proteina u kombinaciji s višefaznom hranidbom prilagođenom proizvodnji, pasmini, spolu i težini životinja prihvaćena je kao vrlo učinkovita mjera za smanjenje N i P u stajskom gnoju. Preporuke za navedene strategije detaljnije su razložene u BREF dokumentu (2003) kao najbolje raspoložive tehnike (BAT – best available techniques) za integriranu prevenciju i kontrolu onečišćenja u intenzivnom uzgoju peradi i svinja.

Strategije hranidbe također su djelotvorne u smanjenju emisije amonijaka u zrak. Kako je već spomenuto, smjese i obroci s manjim sadržajem proteina učinkovito smanjuju emisiju dušika, no, ujedno smanjuju i aromatske komponente bogate sumporom (merkaptani / SH2). Acidifikacija mokraće također doprinosi smanjenju emisije amonijaka u zrak. Svaka desetina jedinice pH vrijednosti smanjuje emisiju amonijaka za 5 do 20%. Urin se može zakiseliti izmjenama bilance elektrolita primjenom kiselih soli u hrani. Primjena vlaknine i dodataka hrani kao što su prebiotici i frukto-oligosaharidi (FOS) također su djelotvorni u smanjenju emisije amonijaka i onečišćenja zraka lošim mirisima.

Za razliku od ovih specifičnih hranidbenih strategija, jedan od najdjelotvornijih načina za smanjenje ukupnih emisija jest povećanje iskorištenja hrane. Bolje iskorištenje hrane smanjuje potrebe za resursima hrane, smanjuje proizvodne troškove i količinu stajskog gnoja (emisija dušika i fosfora) po životinji, a može se postići različitim proizvodnim postupcima:

• Peletiranje hrane: izlučivanje hranjivih tvari kod peletirane hrane manje je za 5% u usporedbi s mljevenom hranom
• Smanjenje gubitaka hrane tijekom proizvodnje, transporta, skladištenja i distribucije na farmi. Količina hrane koja se gubi na farmi može znatno varirati, a u najboljem slučaju iznosi 5%. Najvažnije kritične točke su: smanjenje prašine proizvedene na farmi, što može predstavljati direktni gubitak od 1%; kontrola ulaznih točaka vode iz napuklina ili nastalih kondenzacijom, što može imati razoran učinak uslijed rasta gljivica, bakterija i stvaranja mikotoksina; pravilno održavanje sustava distribucije i regulacije, te kontrole glodavaca i ptica.
• Učinkovito korištenje vode na farmi radi smanjenja volumena gnojnice.

Ukratko, većina praktičnih detalja stočarske proizvodnje iznimno je važna za realnu kalkulaciju i daljnje poboljšanje ugljičnog otiska u proizvodnji mesa i mesnih proizvoda.

Izvor:   http://www.pig333.com/nutrition/,
Dr. sc. Jaume Coma, direktor “Nutrition Vall Companys Group”

Radionicu su vodili konzultanti Projekta kontrole onečišćenja u poljoprivredi, dr. Darko Znaor i dr. Sonja Karoglan, te koordinator i voditelj Projekta, Hrvoje Horvat, a svoje znanje su prenosili djelatnicima HZPSS, stručnim savjetnicima PO Vukovarsko-srijemske županije, predstavnicima Agencije za plaćanja koji rade na  Projektu, te tehničkim suradnicima za nitrate triju projektnih županija. Svojim prisustvom radionicu je obogatio i terenski veterinar, Zoran Dominković.

Nakon dolaska svih sudionika uslijedilo upoznavanje s gospodarstvom obitelji Mrkonjić: stočarskom i ratarskom proizvodnjom, načinom držanja krava i junadi, hranidbe, plasmana, kao i gospodarenja stajskim gnojem. Ratarska proizvodnja na 100 ha zemlje velikim je dijelom usmjerena na proizvodnju hrane za životinje, pa stoga uz obvezno poštivanje plodoreda prevladavaju žitarice i lucerna, a šećerna repa i soja su namijenjene prodaji. Svjesni činjenice da je analiza tla polazna točka dobrog upravljanja organskim i mineralnim gnojivom, Marko i supruga Ljubica vode računa i o tome. No, ponekad nije jednostavno u zadanu financijsku konstrukciju uklopiti baš sve što bi trebalo.

Stoga je voditelj Projekta, Hrvoje Horvat detaljnije upoznao domaćine s mogućnostima ostvarenja bespovratnih sredstva ne samo za izgradnju ili rekonstrukciju odlagališta za stajnjak i odgovarajuću opremu, nego i za korisnike pokaznih, odnosno demo-ploha. Naime, na tim plohama provodit će se neke od mjera dobre poljoprivredne prakse, uz osiguranu besplatnu analizu tla i plan gnojidbe načinjen od strane vrhunskih stručnjaka Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Također je osiguran i povrat od 70% troškova sjetve i goriva, što se pokazalo vrlo zanimljivim za poljoprivredne proizvođače. 

Obitelj Mrkonjić također je zainteresirana za uključivanje u demo-plohe, pa je uslijedio i dio radionice određen za okvirne kalkulacije bilance hranjivih tvari iz različitih gnojiva i potreba ratarskih kultura ovisno o sastavu tla i prosječnom prinosu. Sudionici radionice utvrđivali su broj uvjetnih grla po ha, ukupnu količinu i cijenu potrebnih hraniva za određenu kulturu iz stajskog i mineralnog gnojiva, koeficijent iskorištenja hraniva prema tipu tla, te potreban kapacitet odlagališta za stajnjak prema Pravilniku dobre poljoprivredne prakse u upravljanju gnojivom.  

Iz svih izračuna još jednom se pokazalo koliko je bitno sve konkretno staviti na papir, postići optimalan omjer ulaznih izdvajanja i prinosa, kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi, koji negativno utječu na ekonomičnost, ma kako se činili zanemarivi. Umjesto zaključka, voditelj radionice, dr. Znaor najavio je da će na temelju detaljnjih podataka o analizi tla, prinosa pojedinih kultura u proteklom razdoblju, količini raspoloživog organskog gnojiva, kao i ostalih parametara načiniti plan gnojidbe koji će za čak 20% smanjiti sadašnje troškove. To će obiteljkom gospodarstvu Mrkonjić donijeti znatnu uštedu financijskih sredstava, što osobito u ovim vremenima ima značajnu težinu.

Zadovoljni domaćini srdačno su ispratili sudionike radionice uz želju za skorim ponovnim viđenjem i novim korisnim informacijama.

Ministri su ocijenili napredak u ostvarenju zaštite i održivog korištenja vode i drugih ekoloških resursa, te potvrdili i osnažili svoju opredijeljenost prekograničnoj suradnji zemalja Dunavskog bazena.

Također je usvojen i Plan upravljanja Dunavskim bazenom uz konkretne mjere koje je potrebno implementirati do godine 2015., kako bi se poboljšali okolišni uvjeti Dunava i njegovih pritoka. Te mjere uključuju smanjenje organskog onečišćenja, otklanjanje negativnih učinaka antropogenih strukturalnih izmjena na rijeci, poboljšanja sustava za uklanjanje urbanih otpadnih voda, uvođenje detergenata bez fosfata na sva tržišta, te učinkovito upravljanje rizikom od akcidentalnih onečišćenja. Nadalje, promiču se i mjere ponovne uspostave kontinuiteta rijeke za migraciju riba, kao i ponovno povezivanje močvarnih područja. Plan se bazira na pristupu „od izvora do mora“ i usmjeren je na ključne zahtjeve Okvirne Direktive o vodama EU.

Usvojen je i akcijski plan za zaštitu od poplava za 17 potpodručja u Dunavskom bazenu, koji sadrži stotine konkretnih mjera koje će podunavske zemlje poduzimati za zaštitu svog stanovništva od poplava i ublažavanje šteta i gubitaka uzrokovanih poplavama, kao na primjer tijekom razornih poplava koje su se dogodile 2002., 2005. i 2006. godine.

Vrhunac ministarskog sastanka svakako je bilo usvajanje „Deklaracije o Dunavu“, koja izražava opredijeljenost prema daljnjem jačanju prekogranične suradnje na području održivog upravljanja vodnim resursima Dunavskog bazena.

Radi se brošuri od osamdesetak stranica koja predstavlja svojevrsni sažetak svih važnih postupaka u poljoprivredi kojima se smanjuje ili izbjegava onečišćenje tla, vode i zraka.

Ti postupci, popularno nazvani "dobra poljoprivredna praksa" nisu samo mjere zaštite okoliša od posljedica sve intenzivnije proizvodnje, već i siguran put ka ekonomičnijoj i naprednijoj proizvodnji. Naime, dodatni trud i eventualna dodatna ulaganja koja prate prelazak na "dobru praksu" dugoročno se vraćaju financijski – kroz veću organizaciju, precizniju primjenu sredstava, bolje iskorištenje resursa ali i, ne manje važno, kroz doprinos općem dobru kroz očuvanje prirodne baštine za ovu i buduće generacije.

"Načela" su rezultat rada tima stručnjaka MPRRR, HZPSS-a i drugih relevantnih institucija koji su u njih ugradili iskustva iz proizvodnje i trenutnu regulativu EU na tom području. Pri tome je potrebno spomenuti i činjenicu da je njihovo donošenje dio obveza koje je Hrvatska preuzela u procesu pristupanja EU kao minimum mjera zaštite koje su propisale sve zemlje članice.

Sadržaj brošure pisan je na informativan način praćen brojnim fotografijama, a obuhvaća 4 poglavlja: zaštitu tla, zaštitu vode, zaštitu zraka te dobrobit životinja. Tekstovi su pisani u formi preporuke, međutim treba napomenuti da su neki od njih već sada dio zakonskih akata, a mnogi će to postati kroz uskoro obvezujuće mjere međusobne usklađenosti, odnosno tzv "Cross-compliance" regulativu. S obzirom da iz spomenutog proizlazi i budući sustav potpore koji će se temeljiti na poštivanju i provedbi mjera "dobre poljoprivredne prakse" ova brošura dolazi u pravom trenutku kao dragocjeni i korisni priručnik kojeg će proizvođači u idućim godinama vjerojatno često prelistavati.

Brošuru možete pogledati i pročitati na stranicama Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja www.mps.hr i na stranicama Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu www.hzpss.hr.

Tisak brošure financiran je darovnicom Svjetske Banke – Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi, a distribucija iz operativnih sredstava zajma Svjetske Banke – Projekt pravnog i institucionalnog usklađivanja u području poljoprivrede s pravnom stečevinom EU.

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA
I RURALNOG RAZVOJA
Uprava za poljoprivrednu politiku i međunarodnu suradnju
Odsjek za koordinaciju projekata Svjetske Banke
Hrvoje Horvat dr. vet. med.
Voditelj Projekta kontrole onečišćenja u poljoprivredi
www.apcp.hr

Odaziv poljoprivrednika bio je izuzetan, puna dvorana Varaždinske županije u kojoj se tražilo i mjesto više. Voditelj područnog odjela Varaždinske županije mr. sc. Zvonimir Jantol otvorio je predavanje uz nekoliko uvodnih riječi, nakon čega je prof. dr. sc. Bruno Novak s Agronomskog fakulteta započeo s vrlo detaljnim predavanjem o uzgoju stevije. Nakon predavanja poljoprivrednici su postavljali brojna pitanja i iskazali veliki interes gdje nabaviti sadnice, koliko sadnica je potrebno za jedno domaćinstvo, načini sušenja, skladištenja i konzumacije te ekonomske i zdravstvene koristi te vrijedne biljke. Na žalost zbog ograničenog vremena prof. dr. sc. Brune Novaka ostavljeni su brojevi telefona gdje svi zainteresirani mogu dobiti informaciju više.

Nakon toga uslijedila su kratka informativna predavanja stručnih savjetnika HZPSS-a o aktualnim temama: ARKOD, IPARD, FADN, novi zakoni o poljoprivredi i izravnim plaćanjima te Nitratnoj uredbi.

U suradnji s Gradom Ivancem isti dan poslijepodne održano je i predavanje u Ivancu. Teme su bile kao i u Varaždinu: ARKOD, IPARD, FADN, novi zakoni o poljoprivredi i izravnim plaćanjima te Nitratnoj uredbi, a predavanja su održali stručni savjetnici HZPSS-a. Predavanje s istim temama održano je i u Novom Marofu 22. siječnja.

Skup je pozdravio pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo i razvitak seoskog prostora Andrija Matić, zahvalivši na odličnom odazivu sudionika. U kratkom uvodu osvrnuo se na nedavno objavljen natječaj za sredstva iz IPARD programa, kao i iz drugih EU i međunarodnih projekata. Unatoč mogućnostima ostvarenja visokih iznosa bespovratnih sredstava iz pretpristupnih fondova, za mnoge stočare veliku zapreku predstavlja nedostatak valjane dokumentacije za postojeće farme, odnosno potrebnih dozvola. Činjenica je da od gotovo tri tisuće gospodarstava na Vukovarsko-srijemskoj županiji koja se bave uzgojem i držanjem životinja zanemarivo mali broj gospodarstava posjeduje građevinsku dozvolu.

Istina je da do nje nije baš lako i jednostavno doći – treba se uklopiti u postojeći prostorni plan općine ili grada, imati optimalan broj uvjetnih grla, dobiti vodopravnu, veterinarsko-zdravstvenu suglasnost, zadovoljiti ostale uvjete postojećih zakonskih propisa vezanih uz izgradnju farme, tu su i geodetske podloge, arhitektonske snimke, usluge projektnog ureda…sve to predstavlja veliku investiciju u vremenu i novcu, i to upravo u razdoblju smanjenih prihoda u poljoprivredi. No, činjenica je i da bez tog uvjeta nije moguće doći do bespovratnih sredstava, koja bi u velikoj mjeri unaprijedila poslovanje farme i povećala njenu konkurentnost.     

Svjesni važnosti poboljšanja postojećeg stanja na tom području, svi sudionici su svojim aktivnim pristupom pridonijeli uspješnosti ovog skupa. Raspravljalo se o rezultatima koncentriranih, ciljanih obilazaka proizvođača mlijeka i mesa provedenih u proteklom razdoblju od strane predstavnika nadležnih institucija. Ti obilasci bili su usmjereni na što učinkovitije ishođenje rješenja o izvedenom stanju, i donijeli su konkretne rezultate. Ipak, na taj način može biti obuhvaćen samo manji broj stočara. Stoga je iz konstruktivne rasprave proizišao i zaključak o nužnosti upoznavanja širokog kruga poljoprivrednika o važnosti i mogućnostima provedbe naknadne legalizacije, čemu ovo zimsko razdoblje upravo i pogoduje.

1.    Poljoprivrednici su osobito pogođeni negativnim posljedicama klimatskih promjena, jer oni proizvode u prirodi i s prirodom. Dezertifikacija, oskudica vode, gubitak genetskih resursa i učestale ekstremne vremenske nepogode poput suša, oluja i poplava dovode do visokih gubitaka u prinosima, ugrožavaju egzistenciju milijuna ljudi – osobito malih poljoprivrednika u zemljama u razvoju, i dovode u pitanje realizaciju milenijskog cilja – do 2015. prepoloviti udio svjetskog stanovništva koje gladuje.

2.    Održiva proizvodnja namirnica za osiguranje prehrane stanovništva ostaje središnjom zadaćom poljoprivrede. Već danas svaki sedmi čovjek na svijetu pati od gladi i siromaštva – čak milijardu ljudi nema dovoljno hrane. Prema procjenama UN-a svjetsko stanovništvo do 2050. godine porast će na više od 9 milijardi. Prehrana ljudi prvi je cilj poljoprivredne proizvodnje. Stoga se raspoloživa ponuda namirnica do 2050. godine mora povećati za najmanje 70 posto. Porast proizvodnje obuhvatit će sva područja, ne samo osnovne namirnice poput krušne pšenice, riže, kukuruza i krumpira. Porastom blagostanja rast će i potražnja za mliječnim i mesnim proizvodima.

3.    Radi oskudice i poskupljenja fosilnih energetskih resursa, kao i zbog očuvanja klime, zadatak poljoprivrede je daljnje povećanje ponude obnovljivih sirovina.

4.    Naši prirodni resursi poput tla i vode su ograničeni. Uslijed urbanizacije i izgradnje infrastrukture, i u budućnosti će se smanjivati poljoprviredne površine. Uz to, strahuje se da će se uslijed globalnog zatopljenja u suhim područjima dezertifikacijom izgubiti više proizvodnih poljoprivrednih površina, nego što se u hladnim područjima mogu zadobiti.

5.    Poljoprivredna proizvodnja neminovno dovodi do emisije stakleničkih plinova. Dakle, povećanje poljoprivredne proizvodnje dovest će i do porasta emisije stakleničkih plinova, što se prvenstveno odnosi na stočarsku proizvodnju.

Zaključci

Ministrice i ministri poljoprivrede svjesni su svoje odgovornosti u osiguranju dovoljnih količina hrane za sve brojnije stanovništvo svijeta, te žele doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova i prilagodbi poljoprivrede klimatskim promjenama:

1. Postići održivost klimatskim učinkovitijom poljoprivredom!

Samo u okviru održivog razvoja moguće je suočavanje s klimatskim promjenama i postizanje nužnog rasta proizvodnje. Poljoprivreda je pred velikim izazovom: znatno povećati proizvodnju visoke kvalitete na postojećim površinama, a istodobno doprinositi ograničenju emisije stakleničkih plinova. Proizvodnju stoga treba optimirati tako da se po jedinici proizvoda (npr. po toni žitarica, kilogramu mesa, litri mlijeka) emitira manje stakleničkih plinova i troši manje vode. Poljoprivrednici putem odgovarajuće edukacije i savjetovanja, suvremene tehnike i proizvodne postupke trebaju postići sposobnost primjene uzornog upravljanja gospodarstvom na cjelokupnu poljoprivrednu površinu.
Tehnički napredak u uzgoju i tehnici, osobito u potrošnji energije, gnojidbi i upravljanju vodom, kao i pristup sjetvenom i sadnom materijalu prilagođenom podneblju mora biti raspoloživ na globalnoj razini. Potrebno je također na najmanju mjeru svesti gubitke uzrokovane bolestima bilja i životinja, kao i gubitke nakon žetve i propadanje namirnica. Treba poticati kaskadnu uporabu biomase, npr. putem korištenja u obliku materijala, a potom energetskim korištenjem. Osim toga, diljem svijeta treba očuvati genetske resurse. "Low-input" poljoprivreda s relativno niskim utroškom sredstava iz lokalnih resursa doprinosi prehrani svjetskog stanovništva i smanjenju emisije stakleničkih plinova.

2. Poticati obnovljivu energiju i akumulaciju ugljika u tlu!

Putem obnovljivih sirovina i akumulacijom organski vezanog ugljika u tlima poljoprivreda može učinkovito doprinijeti zaštiti klime i održivoj opskrbi energijom. Za to je nužna staništu prilagođena primjena dobre poljoprivredne prakse u okviru održivog korištenja tla. Treba ciljano poticati inovativne projekte obogaćivanja i akumulacije ugljika u tlima. Na taj način stvara se mogućnost razvoja i primjene klimatski učinkovitih tehnologija u korištenju tla.

3. Potaknuti istraživanje, savjetovanje i transfer tehnologije!

Potrebni su još veliki napori za postizanje potrebne prilagodbe klimatskim promjenama u smislu pripreme postupaka za ograničavanje emisija stakleničkih plinova iz poljoprivrede. Osobito je tu potrebno poticanje i međunarodno umrežavanje znanosti i istraživanja u poljoprivredi. Relevantne rezultate treba brzo provesti u praksi i omogućiti pristup cjelokupnoj javnosti. Obrazovanje i savjetovanje poljoprivrednika treba intenzivirati, kao i internacionalnu i nacionalnu razmjenu iskustava, transfer tehnologije, širenje know-how-a i sustava ranog uzbunjivanja o ekstremnim vremenskim nepogodama.

4. Poticati poljoprivredu – prehraniti svijet!

Osiguravanje prehrane svjetskog stanovništva, ograničenje emisije stakleničkih plinova putem klimatski učinkovite, sveobuhvatne i održive poljoprivredne proizvodnje i prilagodbe poljoprivrede klimatskim promjenama temeljni su ciljevi u interesu cjelokupnog čovječanstva. Sredstva potrebna za ostvarenje tih ciljeva treba primjenjivati ciljano i koordinirano, kako bi svjetsko stanovništvo uistinu moglo ostvariti pravo svih ljudi na hranu, potvrđeno na Svjetskom summitu o hrani 2009. U okviru globalnog partnerstva za poljoprivredu i sigurnost hrane, FAO Odbor za sigurnost hrane u svijetu treba žurno utvrditi na koji način poljoprivreda može istodobno pridonijeti sigurnosti hrane i suzbijanju klimatskih promjena. Ekspertni panel Odbora za sigurnost hrane još ove godine treba izraditi studiju na tu temu.

Konferenciji zemalja potpisnica ugovora prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime preporuča se izrada radnog programa o poljoprivredi, kako bi u tom sektoru došlo do poboljšanja klimatske učinkovitosti proizvodnje i prilagodbe klimatskim promjenama, a da pritom ne bude ugroženo osiguravanje hrane za ukupno svjetsko stanovništvo.

Izazov leži u pronalaženju načina na koji poljoprivreda i milijuni malih korisnika poljoprivrednih površina (koji čine čak 75% siromašnog stanovništva zemalja u razvoju) mogu unaprijediti održivost proizvodnih sustava prilagodbom klimatskim promjenama i prihvaćanjem postupaka učinkovite sekvestracije stakleničkih plinova, osobito u tropskom i krhkom okolišu.

Postoji široka lepeza postupaka najbolje poljoprivredne prakse koji tome doprinose putem smanjenja emisije CO2, NH4, N2O, a njihova raznolikost ovisi o različitim tipovima tla, usjeva i klimatskim uvjetima.

Kako bi se prilagodili klimatskim promjenama, poljoprivrednici trebaju proširiti genetsku osnovu usjeva, te primjenjivati nove kultivare i varijacije usjeva – različitih temperaturnih potreba, veće učinkovitosti korištenja vode i poboljšane otpornosti na štetnike i bolesti. Bit će potrebno usvojiti održive postupke u poljoprivredi, kao što su izmjena termina sjetve i sadnje, primjena pokrovnih usjeva, zelene gnojidbe i učinkovitog navodnjavanja, kao i umanjiti ranjivost sustava poljoprivredne proizvodnje pravilnim managementom plodnosti tla, reduciranom obradom tla, te učinkovitijim managamentom kruženja ugljika iz tla na oranicama i travnjacima. Također, bit će potreban i monitoring uzročnika bolesti, štetnika i vektora, kao i utvrđivanje učinkovitosti prirodne kontrole njihove populacije.

AGP, Odjel FAO-a za proizvodnju i zaštitu bilja pomaže zemljama članicama u kreiranju mogućnosti prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena od kojih poljoprivrednik ostvaruje korist, i to primjenom transfera tehnologije koja omogućuje donošenje odluka o boljim postupcima za očuvanje poljoprivrednih okolišnih sustava, izgradnjom kapaciteta i savjetima.

AGP kontinuirano razvija specifične projekte, doprinosi razvoju i prikupljanju jedinstvenih setova podataka, promičući postupke prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena, te pruža forum za tehničke rasprave i savjete vezane uz navedene postupke na oranicama i travnjacima.

Izvor: http://www.fao.org/agriculture/crops/core-themes/theme/climatechange