MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE

Svinjogojstvo

Dopunske djelatnosti, Prerada, Savjet, Stočarstvo, Svinjogojstvo

Tradicionalno kolinje na gospodarstvima – propisi i obveze posjednika

U razdoblju koje je pred nama, podsjećamo vas na propise i obveze vezane uz svinjokolju. Klanje životinja na vlastitom gospodarstvu u Republici Hrvatskoj odnosno tzv. tradicionalno kolinje, dozvoljeno je na vlastitom domaćinstvu za osobnu potrošnju te u odobrenim objektima – klaonicama. Ukoliko se svinje kolju na vlastitom domaćinstvu za osobnu potrošnju, lokacija mora biti registrirana sukladno Uredbi o zdravlju životinja (2016/429) prema kojoj sve lokacije odnosno gospodarstva (farme) na kojima se drže svinje bez obzira na njihov broj moraju biti registrirana. Svinje se mogu premještati isključivo s registriranih gospodarstva i to na druga registrirana gospodarstva, odobrene objekte ili klaonice te svaku pošiljku svinja mora pratiti propisana dokumentacija – svjedodžba o zdravstvenom stanju životinje koju izdaje ovlašteni veterinar i putni list koji izdaje posjednik (prodavatelj). Svako premještanje svinja mora se evidentirati u bazi podataka. Nije dozvoljeno premještanje svinja na lokacije koje nisu registrirane. Za sve informacije posjednici se mogu obratiti u ovlaštenu veterinarsku organizaciju.

Sukladno Naredbi o mjerama sprječavanja pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 28/21) gospodarstva na kojima se drže svinje moraju biti kategorizirana u odnosu na biosigurnost. Klanje svinja na vlastitom domaćinstvu za osobnu potrošnju dozvoljeno je bez ograničenja na svim gospodarstvima na kojima je razina biosigurnosti procijenjena kao zadovoljavajuća – gospodarstva  kategorije 2, 3 i 4.

Sukladno članku 3. stavku 3. Naredbe o mjerama sprječavanja pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 28/21), na gospodarstvima procijenjenim kao nezadovoljavajuća – gospodarstva  kategorije 1, klanje na vlastitom domaćinstvu moguće je tek po odobrenju ovlaštenog veterinara nakon provedenog kliničkog pregleda svinja. Klanje svinja za osobnu potrošnju posjednici su dužni najaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji najmanje 3 (tri) dana prije klanja. Klinički pregled vrijedi 7 (sedam) dana. Predmetna mjera dio je paketa preventivnih mjera protiv afričke svinjske kuge te je usmjerena podizanju svijesti o ovoj bolesti i unaprjeđenju razine biosigurnosti na gospodarstvima na kojima se drže svinje. Svaki posjednik svinja koji je unaprijedio razinu biosigurnosti može zatražiti nadležnu ovlaštenu veterinarsku organizaciju provedbu ponovne kategorizacije svojeg gospodarstva kako bi gospodarstvo prešlo u višu kategoriju (članak 2. stavak 3. Naredbe) te time za njega prestaje obveza provedbe kliničkih pregleda svinja prije klanja za osobnu potrošnju. Troškovi provedbe mjera biosigurnosti te troškove kliničkih pregleda i ponovne kategorizacije snose posjednici svinja.

Odlukom ministrice (KLASA: 322-02119-01145, URBROJ: 525-10/0541-19-2) određene su cijene kliničkih pregleda i kategorizacije. Cijena kliničkog pregleda ovisi o broju svinja na gospodarstvu:

  • 180,00 kuna gospodarstva s 1-10 svinja
  • 750,00 kuna gospodarstva s 11-100 svinja
  • 500,00 kuna gospodarstva sa 101 i više svinja.

Visoke cijene kliničkih pregleda trebale bi posjednike potaknuti na podizanje razine biosigurnosti. Ponovna kategorizacija po zahtjevu posjednika plaća se 285,00 kn. U navedene cijene uključen je PDV.

Iznimno, za posjednike koji su prošli edukaciju o biosigurnosti i koji prilože potvrdu o istome, ponovna kategorizacija financira se iz Državnog proračuna.

Posjednike podsjećamo i na obavezu pregleda svinja zaklanih za osobnu potrošnju na trihinelu sukladno Naredbi o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju za tekuću godinu i to na uzorku ošita uzetom s trupa svake zaklane svinje. Uzorak uzima posjednik, a pretragu na trihinelu provode ovlaštene veterinarske organizacije.

 

Savjet, Stočarstvo, Svinjogojstvo

Uzgoj crne slavonske svinje

Crna slavonska svinja ili fajferica, kombinirana je pasmina svinja i umnogome se razlikuje od mesnih pasmina, a razlika se ne temelji nužno na sadržaju masti već u kvaliteti mesa, a naročito suhomesnatih proizvoda. I ako vam je to polazište za uzgoj ove svinje tada ste na pravome putu i uspjeh će doći sam po sebi, pa makar on bio i osoban u obliku zdrave hrane koju ste proizveli za potrebe svojeg domaćinstva.

Fajferica je nastala u 19. stoljeću na pustari Orlovnjak na imanju grofa Karla Pfeiffera koji je slovio za vrlo uspješnog selekcionara u stočarstvu. Cilj mu je bio poboljšati svojstva dotadašnjih pasmina svinja dobivanjem svinje koja će biti: ranozrela, brojnijeg legla i mesnatija. To je postigao križanjem lasaste mangulice s nerastovima berkšir pasmine uz periodično osvježavanje krvi sa svinjom pasmine poland kina. Crna slavonska svinja priznata je na Svjetskoj izložbi u Beču 1873. godine gdje je osvojila zlatnu medalju za kvalitetu. Tu razvoj crne slavonske svinje nije stao već se nastavio početkom 20. stoljeća pod utjecajem Cornwall, velike engleske svinje. Do kraja osamdesetih godina 20. stoljeća gotovo smo ostali bez ovog vrijednog genetskog materijala kojega je 90.-ih godina spasio program revitalizacije ugroženih pasmina.

Meso crne slavonske svinje dobiveno od prasadi starosti minimalno 4 mjeseca te tovljenika starih 5 do 18 mjeseci koristi se uglavnom u svježem obliku. Za tradicijske suhomesnate proizvode  potrebno nam je meso dobiveno od tovljenika starih od 18 do 24 mjeseca što je za oko 50 % duži period uzgoja u odnosu na mesne pasmine. Međutim, vrijedi jer senzorna i tehnološka svojstva mesa crne slavonske svinje neusporedivo su bolja od mesa mesnih i hibridnih mesnih pasmina svinja.

Meso crne slavonske svinje Meso mesnih i hibridnih mesnih svinja
  • tamnija boja,
  • veća čvrstoća mišićnih vlakana,
  • znatno manji postotak otpuštanja mesnog soka
  • značajno viši udjel unutarmišićne masnoće.
  • pogodno za preradu u tradicijske mesne proizvode
  • kandidat za funkcionalnu hranu

 

  • svijetla boja
  • nježna i tanka mišićna vlakna
  • veliki postotak otpuštanja mesnog soka
  • nedostatak unutarmišićne masnoće
  • nije pogodno za preradu u tradicijske mesne proizvode
  • uzgojem svinja na velikim farmama u uvjetima stresa, može znatno izgubiti na pozitivnim svojstvima

Sva pozitivna svojstva mesa crne slavonske svinje, uvjetovana su slobodnim načinom držanja na ispustima i pašnjacima, te specifičnim načinom hranidbe temeljenim na obaveznom udjelu zelenog obroka uz dodatak zrna žitarica.

Crna slavonska svinja nije namijenjena za „hotelski uzgoj na punom pansionu“ poput mesnih pasmina svinja, mnogo je skromnija, no to ne isključuje nužna ulaganja i postupke kojima ipak možemo postići profitabilno držanje: kompletno ograđeni prostor, čvrstu nastambu za pojedine kategorije, prasilište, kaljužište, hranilište.

Nastambe za svinje: Potrebno je osigurati minimalno 1m2 /komadu zatvorenog prostora, najbolje izvedenog od drveta. Hranilice se preporuča staviti ispod nadstrešnice na betonsku podlogu radi izbjegavanja većih gubitaka u rasipanju hrane. Prasilište sa svim inventarom kao izdvojena jedinica neophodno je i u uzgoju crne slavonske svinje kako bi se što bolje sačuvalo malobrojnije leglo te prasadi omogućio kvalitetan start za dalji uzgoj.

Ograđeni prostor, ispust: Za držanje crne slavonske svinje potrebno je osigurati što veći ograđeni prostor kako bi ona imala priliku boraviti krećući se na suncu i svježem zraku, baveći se svojom potrebom i hobijem, a to je rovanje. Ispust mora biti ograđen dvostrukom ogradom, razmaka 50-80 cm, od kojih barem jedna mora biti ukopana u zemlju min. 50 cm kako bi se spriječio bilo kakav kontakt sa divljim životinjama koje su potencijalan izvor zaraze bolestima svinja. U ispustu mora biti osiguran neometan pristup čistoj i pitkoj vodi te hrani. Kaljužište je obavezni sastavni dio ispusta, a služi za rashlađivanje svinja i stvaranje zaštitnog sloja blata na koži svinja koje ih štiti od insekata i služi kao izolator od visokih temperatura.

Optimalno je po jednom tovljeniku osigurati 0,10 ha prostora što znači da nam je 1 ha ograđenog ispusta dovoljan za 10 tovljenika.

Hranidba crne slavonske svinje

Prasad se dohranjuje gotovom krmnom smjesom kao i krmača u fazi dojenja, ako u leglu ima više od 7 prasadi, kako krmača ne bi bila previše iscrpljena nakon čega bi uslijedio dugačak period oporavka uz odgođen pripust. Druge kategorije svinja nema potrebe hraniti krmnim smjesama već cjelovitim žitaricama i voluminoznom hranom koja se proizvede na poljoprivrednom gospodarstvu.

Voluminozna krmiva u hranidbi crne slavonske svinje: u prosjeku je potrebno osigurati oko 10 kg voluminozne hrane po komadu, a najbolji rezultati ostvaruju se sa voluminoznom hranom koja ima veliki udio proteina, obzirom da u obroku koristimo koncentriranu hranu u obliku žitarica koje su bogate energijom. Pored sadržaja proteina, drugi uvjet za korištenje voluminoznog krmiva je njegova dostupnost i niska cijena. U tu svrhu treba osigurati neka od krmiva u svježem ili suhom obliku: stočni grašak, lucerku ili druge djeteline,  soju, sačme, bundeve, stočnu repu ili mrkvu, stočni kelj, kuhani krumpir, žir i slična krmiva. Kopriva je  jednakovrijedno krmivo kao i djeteline sa napomenom kako je zbog mravlje kiseline preporučljiva u čišćenju svinja od crijevnih nametnika. Trop i sirutka su također mogući izbor jeftine voluminozne hrane ali samo u blizini industrije kojoj je to otpadni materijal. Pristup svježoj i pitkoj vodi mora biti osiguran stalno i to svakoj kategoriji svinja pa tako i sisajućoj prasadi.

Tov crne slavonske svinje optimalno završava u kilaži od 130- 150 kg  što će se postići u starosti od 18 mjeseci uz prosječan prirast od 260 g/dan. Takva svinja je zrela i pogodna  za potrošnju mesa u svježem stanju ali i za preradu u tradicijske mesne proizvode. Moguće je crnu slavonsku svinju hraniti većim količinama koncentrata što će skratiti vrijeme tova ali u tom slučaju dobiti ćemo trup sa slabijom kvalitetom mesa za preradu i većim udjelom masti koji će više koštati obzirom da je u ishrani korišteno manje jeftinih krmiva i činjenicu kako je potrebno ukupno više hrane za proizvodnju masti.

Ljubica Kravarščan, dipl. ing. agr.

Korištena literatura:

  1. Knjiga „Svinjogojstvo”, Uremović Marija, Zvonimir Uremović, 1997.
  2. Priručnik „Razvoj proizvodnih sustava i standardizacija kvalitete mesa crne slavonske svinje” 2018.
  3. Udžbenik „Ekološko stočarstvo”, Senčić Đuro, Zvonko Antunović, 2003.
  4. Časopis Meso, pregledni rad „Strategija proizvodnje funkcionalne hrane animalnog porijekla”, Marenjak, T.S.,I. Delaš, I. Štoković, N. Poljičak-Milas, 2008.