Cilj 1: Održiva proizvodnja hrane
– doprinijeti ostvarivanju prihoda poljoprivrednog gospodarstva te ograničiti varijabilnost istog, imajući na umu da su nepostojanost prihoda i prirodni rizici u ovom području naglašeniji nego u većini ostalih sektora te da su razine prihoda i profitabilnosti koje ostvaruju poljoprivrednici u prosjeku niže od onih u ostalim granama gospodarstva.
– poboljšati konkurentnost poljoprivrednog sektora i povećati vrijednost njegovog udjela u prehrambenom lancu, oboje iz razloga što je poljoprivredni sektor visoko fragmentiran u usporedbi sa ostalim sektorima prehrambenog lanca, koji su bolje organizirani te posljedično posjeduju i jaču pregovaračku moć. Nadalje, dok su poljoprivrednici u Europi suočeni s konkurencijom svjetskog tržišta, građani Europe od njih istovremeno zahtijevaju da poštuju visoke standarde iz područja zaštite okoliša, sigurnosti i kvalitete hrane te dobrobiti životinja.
– kompenzirati za poteškoće u proizvodnji na područjima s posebnim prirodnim ograničenjima (otežanim uvjetima gospodarenja), iz razloga što na istima postoji povećani rizik od napuštanja poljoprivrednih zemljišta (djelatnosti).
Cilj 2: Održivo upravljanje prirodnim resursima i klimatskim uvjetima
– jamčiti održive prakse proizvodnje i osigurati uvjete za pojačanu zaštitu okoliša kao javnog dobra, stoga što velik dio zajedničke koristi koje proizlaze iz poljoprivrede, se ne naplaćuju kroz tržište poljoprivrednih proizvoda.
– poticati "zeleni rast" kroz inovacije koje zahtijevaju usvajanje novih tehnologija, razvijanje novih proizvoda, mijenjanje postupaka proizvodnje te podržavanje novih obrazaca potražnje, posebice u kontekstu novonastale bio-ekonomije.
– nastaviti ublažavanje klimatskih promjena i prilagoditi aktivnosti u svrhu omogućavanja prilagodbe poljoprivrede na spomenute promjene. Budući da je poljoprivreda posebno ranjiva na utjecaj klimatskih promjena, bolja prilagodba ovog sektora na učinke ekstremnih vremenskih fluktuacija, također može smanjiti negativne učinke spomenutih promjena.
Cilj 3: Uravnotežen teritorijalni razvoj
– poticati zapošljavanje na ruralnim područjima i održavati društveno tkivo spomenutih područja.
– u svrhu poboljšanja ruralnog gospodarstva i promicanja raznolikosti, omogućiti lokalnim čimbenicima potpuno iskorištavanje svojih potencijala te optimizirati uporabu dodatnih lokalnih resursa.
– razmotriti mogućnosti strukturalne raznolikosti u poljoprivrednim sustavima, poboljšati uvjete za mala poljoprivredna gospodarstva i razviti lokalna tržišta iz razloga što u Europi heterogene strukture poljoprivrednog gospodarstva i sustava proizvodnje, doprinose atraktivnosti i identitetu ruralnih područja.
Postizanje svih navedenih ciljeva, zahtijevat će dodjelu javne potpore poljoprivrednom sektoru i ruralnim područjima. Politike definirane na europskoj razini su stoga potrebne u svrhu osiguravanja pravičnih uvjeta s zajedničkim ciljevima, načelima i pravilima. Poljoprivredna politika oblikovana na EU razini, također omogućuje učinkovitije korištenje proračunskih sredstava nego postojanje različitih državnih politika. Povrh interesa jedinstvenog tržišta, na transnacionalnoj razini se učinkovitije rješavaju i neki drugi ciljevi, npr. povezanost između zemalja članica EU i regija, prekogranični ekološki problemi te globalni izazovi, poput klimatskih promjena, upravljanje vodama i biološka raznolikost, zdravlje i dobrobit životinja, sigurnost hrane i hrane za životinje, biljno zdravstvo, javno zdravstvo, kao i interesi potrošača.
REFORMA ORIJENTACIJE
Budući instrumenti
Sve potencijalne varijante budućeg CAP-a, podrazumijevaju promjene instrumenata postojećeg CAP-a. Ovo poglavlje istražuje načine kojima bi se instrumenti mogli definirati, a da pritom doprinesu što učinkovitijoj realizaciji gore navedenih ciljeva.
Izravna plaćanja
Kako bi se dodala vrijednost i kvaliteta u potrošnji, neophodne su prilagodbe sustava izravnog plaćanja i to vezano uz preraspodjele, redizajn i bolje usmjeravanje potpora. Na globalnoj razini je postignut sporazum o tome da se raspodjela izravnih plaćanja treba prekontrolirati te napraviti razumljivijom za poreznog obveznika. Kriteriji trebaju biti ekonomski (kako bi se realizirala osnovna funkcija dohotka izravnih plaćanja) i ekološki (u svrhu potpore za pružanje javnih dobara).
Jedan od iznijetih prijedloga na javnoj raspravi, bilo je korištenje jednog, paušalnog iznosa izravnih plaćanja. Međutim, činjenica da su poljoprivredni proizvođači širom EU suočeni s vrlo različitim ekonomskim i prirodnim uvjetima, zagovara pravičnu raspodjelu izravnih plaćanja.
Iz iznijetog proizlazi pitanje kako uspostaviti pravednu raspodjelu koja na pragmatičan, ekonomski i politički izvediv način odražava navedene ciljeve ove potpore, a da se istovremeno izbjegne stvaranje velikih remetećih promjena, koje bi mogle ostaviti velike ekonomske i socijalne posljedice u nekim regijama i/ili sustavima proizvodnje. Jedno od mogućih rješenja, bio bi sustav koji ograničava dobitke i gubitke država članica, tako da jamči poljoprivrednicima u svim državama članicama EU dodjelu u prosjeku minimalnog djela EU prosječne razine izravnih plaćanja.
U budućnosti bi se izravna plaćanja, namijenjena za dodjelu aktivnim poljoprivrednicima, mogla temeljiti na slijedećim načelima (vodeći se načelom koji je predložio Europski parlament):
– osnovne dohodovne potpore kroz odobravanje nevezanih izravnih plaćanja, osiguravajući jedinstvenu razinu obvezatne podrške svim poljoprivrednicima u zemljama članicama EU (ili u regiji), temeljenu na prenosivim pravima koje je potrebno uskladiti s prikladnim poljoprivrednim zemljištem, kao i udovoljiti zahtjevima višestruke sukladnosti. Uvođenje gornje granice financijskih sredstava predviđenih za izravna plaćanja velikim privatnim gospodarstvima ("capping"), svakako treba uzeti u obzir u kontekstu poboljšanja raspodjele sredstava među poljoprivrednicima. Nesrazmjerni rezultati na velikim gospodarstvima s velikim brojem uposlenika, mogli bi se ublažiti plaćanjem uposlenih po kriteriju učinka njihovog rada.
– pojačanje učinkovitosti CAP-a na polju okoliša kroz obaveznu komponentu izravnih plaćanja "ozelenjavanje" i to putem podupiranja okolišnih mjera koje su primjenjive na području cijele EU. Prioritet bi trebale imati aktivnosti koje doprinose realizaciji klimatskih i političkih ciljeva. Ovdje govorimo o jednostavnim, općenitim, izvan-ugovornim i godišnjim aktivnostima iz područja okoliša, koje nadilaze višestruku sukladnost, a povezane su s poljoprivredom (npr. trajni pašnjak, zeleni pokrov, plodored i ekološko zemljište na ugaru). Dodatno napominjemo kako bi se trebala razmotriti mogućnost uključivanja zahtjeva postojećeg područja Natura 2000 te poboljšanje određenih čimbenika GAEC normi.
– promoviranje održivog razvoja poljoprivrede na područjima s posebnim prirodnim ograničenjima, na način da se za poljoprivrednike na spomenutim područjima osiguraju dodatne dohodovne potpore u obliku "područnih" isplata, kao dopuna potpori koja se dodjeljuje iz 2. stupa.
– u svrhu razmatranja specifičnih problema u određenim regijama gdje se za određene vrste poljoprivrede smatra da su od posebnog ekonomskog i društvenog značaja, i nadalje se može odobravati "kombinirana potpora" sa jasno definiranim ograničenjima (uz potporu koja se dodjeljuje na osnovi "fiksnih područja", po kriteriju prinosa ili broja grla).
– u svrhu jačanja konkurentnosti, oživljavanja ruralnih područja te smanjivanja birokracije, sadašnji režim je potrebno zamijeniti jednostavnim i specifičnim programima potpore za mala poljoprivredna gospodarstva.
– pojednostaviti propise višestruke sukladnosti na način da se za poljoprivrednike i administraciju donesu jednostavniji i opsežniji propisi, a da se pri tome ne naruši koncept višestruke sukladnosti. Uključivanje Okvirne direktive o vodama u kontekst višestruke sukladnosti, razmatrat će se tek pošto se ista provede te se posljedično identificiraju operativna zaduženja poljoprivrednika.
Sve navedene promjene modela izravnih plaćanja, trebale bi ići ukorak s boljim određivanjem i usmjeravanjem potpore isključivo za aktivne poljoprivrednike te na taj način odgovoriti na kritiku Europskog revizorskog suda.
Tržišne mjere
Javna rasprava je postigla široki konsenzus o održavanju sveukupne tržišne orijentacije CAP-a, uz istovremenu potrebu za zadržavanjem opće arhitekture alata za upravljanje tržištem. Kriza mliječne industrije u 2009. godini, jasno je naglasila važnost postojećih mehanizama za potporu tržišta u vrijeme krize. Međutim, provedba određenih specifičnih prilagodba je neophodna, posebice u kontekstu protočnosti i pojednostavljenja postojećih instrumenata, kao i u uvođenju novih političkih elemenata u pogledu funkcioniranja prehrambenog lanca.
Potencijalna prilagodba može uključivati produljeno intervencijsko razdoblje, uporabu klauzule o poremećaju (na tržištu) i privatno skladištenje ostalih proizvoda, kao i neke druge izmjene u svrhu jačanja učinkovitosti i poboljšanja kontrola. Navedene tržišne mjere, što se posebice odnosi na sredstvo za intervenciju, trebaju se isključivo koristiti kao sigurnosna mreža u slučaju kriza cijena i potencijalnog poremećaja tržišta. Prijedlog revidirane politike kvalitete će biti predstavljen do kraja 2010. godine, s ciljem stvaranja boljih mogućnosti za poljoprivrednike da svoje proizvode specifičnih svojstava i kvalitete predstave potrošačima.
Ukidanje mliječnih kvota će stupiti na snagu 2015. godine. U svrhu omogućavanja dugoročnog planiranja i stabilnosti sektora mliječnih proizvoda koja iz istog proizlazi, pravni se prijedlozi trebaju ukratko raspraviti na temelju preporuka Visoke razine stručne skupine za mlijeko. U sektoru za šećer i izoglukozu, sadašnji režim istječe u vremenskom razdoblju 2014./2015. godina. Nekoliko prijedloga za budućnost, što uključuje ne-remeteće ukidanje sustava kvota s datumom koji treba odrediti, treba testirati u kontekstu njihove mogućnosti doprinosa povećanoj učinkovitosti i većoj konkurentnosti ovog sektora.
Zaključno, neophodno je poboljšati funkcioniranje opskrbnog lanca hrane. Dugoročni izgledi poljoprivrede, neće se poboljšati ako se poljoprivrednicima ne omogući zaustavljanje stalnog trenda smanjenja njihovog udjela u dodatnoj vrijednosti koju ostvaruje opskrbni lanac hrane. Činjenično govoreći, udio poljoprivrede u opskrbnom lancu hrane se smanjio sa 29% u 2000. godini na 24% u 2005. godini, dok se u istom vremenskom razdoblju udio prehrambene industrije, veleprodaje i sektora za distribuciju povećao.
Bez uspostavljenog kvalitetnog sustava za prenošenje tržišnih signala, ugroženi su dugoročni izgledi poljoprivrednog sektora i njegovog udjela u dodatnoj vrijednosti koju ostvaruje opskrbni lanac hrane. Ključna interesna pitanja čine postojeća neravnoteža u pregovaračkoj moći unutar lanca, razina konkurentnosti u svakoj fazi u lancu, ugovorni odnosi, potreba za restrukturiranjem i konsolidacijom poljoprivrednog sektora, transparentnost i funkcioniranje poljoprivrednih proizvoda na tržištu prerađevina.
Ruralni razvoj
Kao sastavni dio CAP-a, politika ruralnog razvoja dokazuje svoju vrijednost kroz jačanje održivosti EU poljoprivrednog sektora i ruralnih područja – ekonomski, ekološki i društveno.
Postoji izrazita potreba da se u spomenutu politiku nastave u potpunosti integrirati ograničenja i mogućnosti iz područja okoliša i klimatskih promjena, kako bi ista mogla proizvesti širok raspon pogodnosti za poljoprivredu, krajolik i šire društvo te doprinijeti:
– konkurentnosti poljoprivrede: promicanjem inovacija i preustroja te omogućavanjem poljoprivrednom sektoru da postane učinkovitiji u korištenju sredstava;
– održivom upravljanju prirodnim bogatstvima: brinući o okolišu i prilagodljivosti poljoprivrede na klimatske promjene i krajolik te održavajući kapacitet proizvodnje tla (zemlje);
– uravnoteženom teritorijalnom razvoju ruralnih područja u cijeloj EU; stvaranjem boljih mogućnosti za poljoprivrednike na lokalnim područjima, jačanjem kapaciteta te poboljšanjem lokalnih uvjeta i povezanosti između ruralnih i urbanih područja.
U spomenutom okviru, okoliš, klimatske promjene i inovacije trebaju postati niti vodilje te upravljati politikom više nego su to činile ikada prije. Primjerice, ulaganja trebaju ojačati i ekonomsku i ekološku učinkovitost; mjere za zaštitu okoliša treba pobliže prilagoditi specifičnim potrebama regija, pa čak i lokalnim područjima (kao npr. Natura 2000 i HNV područjima); mjere za pomoć pri otkrivanju neiskorištenih potencijala ruralnih područja treba uskladiti s inovativnim zamislima za poslovanje i lokalnom samoupravom. Trebaju se iskoristiti nove mogućnosti lokalnog razvoja, kao što su alternativni distribucijski kanali koji povećavaju vrijednost lokalnih izvora potpore. Nadalje, podrška za razvoj izravne prodaje i lokalna tržišta su također od velikog značaja. Prioritet će biti rješavanje specifičnih potreba mladih i novih poljoprivrednika.
Mehanizmi učinkovite isporuke su od presudne važnosti za provedbu političkih ciljeva u praksi. Trenutni strateški pristup, ojačao bi se postavljanjem kvantificiranih ciljeva prvo na razini EU, a zatim i na programskoj razini, po mogućnosti u kombinaciji s mogućim poticajima koje još treba razmotriti, kao npr. nagrađivanja najboljih programa. Takvim pristupom, orijentiranim na rezultate, politika bi se usmjerila na prioritete EU, čime bi se zapravo prezentirala njezina učinkovitost. Kako bi se spomenuto i realiziralo, potrebno je zajedničke instrumente praćenja i procjene poboljšati i pojednostaviti.
U kontekstu postizanja učinkovitosti, od presudne je važnosti jačanje koherentnosti između politike ruralnog razvitka i ostalih EU politika, kao i istovremeno pojednostavljivanje procedura i rezanje birokracije. U tom smislu, može se predvidjeti zajednički strateški okvir za EU fondove.
Što se tiče instrumenata, bilo bi korisno primijeniti širu lepezu istih, od investicija i infrastrukture do plaćanja usluga ekosustava, podrške za LFA, mjera iz područja zaštite okoliša i klimatskih promjena, podrške za inovacije, transfer znanja i izgradnju kapaciteta, osnivanje novih tvrtki, društveni i institucionalni razvoj uporabom metoda proizvodnje koje uvažavaju lokalne specifičnosti i posebne potrebe država članica po pitanju poboljšanja ekonomske učinkovitosti. Poboljšanja se mogu postići boljim povezivanjem različitih mjera, posebice kroz praksu, iznalaženjem modela za zadovoljavanje potreba pojedinih skupina ili područja (npr. potreba malih poljoprivrednika, planinskih područja), podržavanjem nastojanja poljoprivrednika da povežu značajke krajolika s biološkom raznolikošću i prilagodbom na klimatske promijene ("zelena infrastruktura"), ili ponudom poticaja, poput povlaštenih stopa na iznos potpore.
Osim toga, potrebno je uvesti i alate za upravljanje rizikom, prvenstveno u svrhu rješavanja problematike neizvjesnosti naplate prihoda i volatilosti na tržištu, koji poljoprivrednom sektoru otežavaju mogućnost održavanja svoje konkurentnosti. Spomenuti bi alati bili dostupni zemljama članicama za rješavanje pitanja proizvodnje i rizika prihoda i to u rasponu od novog alata "zelene kutije" WTO-a za stabilizaciju dohotka, do ojačane podrške instrumentima osiguranja i uzajamnih fondova. Također će se osigurati povezanost ovih, novo uvedenih instrumenata, s ostalim instrumentima CAP-a, posebice s tržišnim instrumentima.
Što se tiče raspodjele potpore za ruralni razvoj između zemalja članica EU, u obzir treba uzeti primjenu objektivnih kriterija te istovremeno smanjivati značajan poremećaj koji je proizišao iz postojećeg sustava.
U svrhu poboljšanja konkurentnosti poljoprivrednog sektora, od presudne je važnosti daljnje jačanje i pojednostavljivanje kvalitete (uključujući organski uzgoj) te promicanje politike. Zaključno, inovacijska inicijativa EU treba također omogućiti nove pristupe za realizaciju ciljeva Europa 2020 Strategije za pametno, održivo i uključivo gospodarstvo.
Sveukupna struktura
Instrumenti budućeg CAP-a trebaju i nadalje biti strukturirani oko dva stupa: spomenuto je čvrsti stav izražen u javnoj raspravi, jasno preferiran od strane Vijeća, Europskog parlamenta i Odbora regija. Prvi stup bi činile godišnje isplate potpora svim poljoprivrednicima, a drugi stup bi i nadalje predstavljao alat podrške za ostvarivanje ciljeva Zajednice, pružajući zemljama članicama dovoljnu fleksibilnost za iznalaženje rješenja za svoje posebnosti i to kroz višegodišnje programe, po ugovornoj osnovi. Razdvajanje ova dva stupa bi u svakom slučaju trebalo doprinijeti jasnoći, s time da se stupovi međusobno dopunjavaju, ali pritom ne preklapaju već usmjeravaju na učinkovitost.
Višestruke opcije/mogućnosti CAP-a
Tri opcije CAP-a odražavaju glavne smjernice javne rasprave, nisu međusobno isključive te se o istima treba daljnje raspraviti. Ovdje su predstavljene kao indikacija potencijalnih putova, čiji utjecaj će se analizirati prije donošenja konačnih odluka. Sve tri opcije se temelje na strukturi dva stupa (s različitom ravnotežom između istih).
Opcija br. 1
Ovom opcijom, uvele bi se daljnje, postupne promijene postojećeg političkog okvira. Temeljila bi se na aspektima CAP-a koji dobro funkcioniraju te usmjerila na prilagodbe i poboljšanja u područjima u kojima su uočeni najznačajniji nedostaci, tj. na planu pravične raspodijele izravnih plaćanja između zemalja članica. Na taj bi se način osigurao kontinuitet i stabilnost sadašnjeg CAP-a te pojednostavilo dugogodišnje planiranje operatora iz prehrambenog lanca.
Opcija br. 2
Druga opcija bi predstavljala provođenje reforme te opsežno revidiranje CAP-a u svrhu postizanja njegove održivosti i bolje ravnoteže između različitih ciljeva politike, tj. poljoprivrednika i zemalja članica. Spomenuto bi se realiziralo uvođenjem ciljanih mjera koje bi bile također razumljivije i građanima EU. Ovom opcijom, postigla bi se veća učinkovitost potrošnje i privukla pozornost na dodanu vrijednost EU. Takva orijentacija bi omogućila rješavanje ekonomskih, ekoloških i društvenih izazova te ojačala doprinos poljoprivrede i ruralnih područja pri realizaciji ciljeva strategije Europa 2020 za pametan, održiv i uključiv rast.
Opcija br. 3
Treća opcija bi podrazumijevala dalekosežniju reformu CAP-a, u smislu usmjeravanja istog na okoliš i klimatske promjene te istovremeno, postupno udaljavanje od dohodovnih potpora i većine mjera na tržištu. Osiguravanje jasnog usmjerenja financija na pitanja iz područja okoliša i klimatskih promjena, kroz domenu politike ruralnog razvoja, potaklo bi izradu regionalnih strategija kojima bi se osigurala provedba ciljeva EU.
Sve tri iznad predstavljene opcije imaju različite prednosti i nedostatke pri realizaciji ciljeva novog CAP-a. Iz spomenutog razloga, iste će biti potrebno ocijeniti temeljem njihovog ekonomskog, okolišnog i društvenog utjecaja.
ZAKLJUČCI
Ovo priopćenje predstavlja odgovor Komisije na raspravu o temi budućnosti CAP-a, prezentira mogućnosti i pokreće raspravu s ostalim nadležnim tijelima i dionicima.
Opcije reforme se temelje na uvođenju većih promjena koje treba pomno isplanirati, kao i na poboljšanju čimbenika koji su se pokazali korisnima u okviru postojećeg sustava. Na ovim temeljima, budući CAP bi trebao biti još više održiv, uravnotežen, bolje usmjeren, pojednostavljen, politički učinkovitiji te djelotvorniji u smislu iznalaženja rješenja za zadovoljavanje potreba i očekivanja građana EU.