EU

Lokalni razvoj baziran na lokalnoj zajednici – Community-Led Local Development (CLLD)

Sadržaj

Tema

U proteklih 20 godina pristup lokalnom razvoju LEADER baziran na lokalnoj zajednici (CLLD) – razvijan na iskustvima inicijativa financiranih iz Strukturnih fondova EU, koje su sudionicima u ruralnom prostoru pomogle da iskoriste dugoročne potencijale svojih regija – pokazao se efikasnim alatom primjene razvojnih politika. Europska komisija promicala je takav pristup kroz druge inicijative zajednice, kao što su URBAN i EQUAL. U slučaju LEADER-a, koji ima stalnu podršku EU još od 1991, koncept se pokazao važnim elementom politike ruralnog razvoja, općeprihvaćenim diljem Europe. Od 2007. koncept lokalnog razvoja uvršten je i u politiku razvoja europskog ribarskog sektora.

Nacrt Regulative (Članci 28-31) za budući CLLD baziran je na pristupu LEADER i u obzir uzima sve fondove koje pokriva Zajednički strateški okvir (Common Strategic Framework), Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF), Europski poljoprivredni fond za regionalni razvoj (EAFRD), Europski fond za ribarstvo (EMFF) i Kohezijski fond (CF), za Programski period od 2014. do 2020. (CSF Fondovi).

Lokalni razvoj baziran na lokalnoj zajednici (CLLD) specifičan je alat za primjenu na subregionalnoj razini i komplementaran je ostalim razvojnim potporama na lokalnoj razini. CLLD može mobilizirati i uključiti lokalne zajednice i organizacije u postizanju Europskih strateških ciljeva 2020, koji podrazumijevaju pametan, održiv i uključiv rast, koji će podupirati teritorijalnu povezanost i pridonositi specifičnim ciljevima politike razvoja. 

Što se predlaže?

Komisija predlaže metodologiju koja se tiče CLLD-a za fondove CSF:

–          koja se fokusira na subregionalna područja;

–          koju vode zajednice, lokalne akcijske grupe sastavljene od predstavnika javnog i privatnog sektora u sferi socioekonomskog interesa;

–          koja se provodi kroz integrirane i multisektorske lokalne razvojne strategije kreirane tako da uzimaju u obzir lokalne potrebe i potencijale;

–          koja obuhvaća inovacije u lokalnom kontekstu, umrežavanje i, gdje je moguće, udruživanje.

Ta jedinstvena metodologija omogućit će povezano i integrirano korištenje fondova kako bi se ostvarili ciljevi lokalnih razvojnih strategija. 

Glavni ciljevi CLLD-a

Glavni su ciljevi Komisijinih prijedloga pojednostavljenje i šira upotreba metodologije CLLD kao razvojnog alata. Prijedlozi CLLD će:

–          Potaknuti lokalne zajednice da razviju integrirani pristup odozdo u situacijama gdje postoji potreba da se odgovori na teritorijalne i lokalne izazove koji zahtijevaju strukturalne promjene;

–          Razvijati kapacitete lokalne zajednice i stimulirati inovacije (uključujući društvene inovacije), poduzetništvo i poticanje promjena, ohrabrujući razvoj i otkrivanje neiskorištenih potencijala unutar zajednica i područja;

–          Poticati vlasništvo zajednice povećavajući sudjelovanje unutar svojih zajednica te izgrađivanje osjećaja sudjelovanja i pripadanja, koji mogu pridonijeti djelotvornosti EU politika; i

–          Pomoći upravljanju na više razina osiguravajući kanal za lokalne zajednice kroz koji će se one moći u potpunosti uključiti u ostvarenje ciljeva EU u svim područjima. 

Glavne sastavnice CLLD-a

–          Lokalne akcijske grupe trebale bi biti sastavljene od predstavnika lokalnih javnih i privatnih socioekonomskih interesnih skupina, kao što su poduzetnici i njihova udruženja, lokalne javne vlasti, ruralna udruženja, grupe građana (manjine, stariji, žene, mladi), volonterske organizacije i drugi. Civilni i privatni sektor trebali bi imati barem 50 % udjela u odlučivanju, a ni jedna interesna skupina ne bi smjela imati više od 49 % glasova.

–          Lokalne razvojne strategije trebaju biti usklađene s programima određenih fondova CSF putem kojih će ostvarivati potporu. Trebaju definirati područje i populaciju koju pokrivaju; uključivati analizu razvojnih potreba i potencijala područja, uključujući SWOT analizu; sadržavati ciljeve, kao i integrirani i inovativni karakter strategije, uključujući mjerljive pokazatelje ostvarenih rezultata. Strategije bi trebale sadržavati i akcijski plan kojim se prikazuje način pretvorbe ciljeva u konkretne projekte, metode upravljanja i monitoringa, te financijski plan.

–          Područje pokrivenosti i stanovništvo određene lokalne razvojne strategije treba biti povezano, usklađeno i treba obuhvaćati kritičnu masu koja će omogućiti njezinu efikasnu provedbu. Na lokalnim je akcijskim grupama da definiraju područje i stanovništvo koje će njihova strategija pokrivati, ali oni moraju udovoljavati kriterijima koje će Komisija propisati posebnim dokumentom. Kao primjer, Smjernice za razdoblje 2007-2013, koje navedeno područje i stanovništvo definiraju kao područje LEADER, propisuju minimum od 10.000 i maksimum od 150.000 stanovnika. Prosječan broj stanovnika pod programom URBAN II, koji se financirao iz ERDF-a u razdoblju od 2000. do 2006. iznosio je oko 30.000. 

Što je novo?

U programskom razdoblju od 2014. do 2020. naglašenija podrška, u obliku zajedničkog zakonodavnog okvira i usklađenih pravila za pet fondova CSF, potaknut će izradu multifondovskih lokalnih razvojnih strategija. Nekoliko značajki u zajedničkim smjernicama za fondove CSF cilja na pojednostavljenje i implementaciju lokalnih strategija baziranih na lokalnim potrebama korisnika:

–          Jedinstvena metodologija za CLLD koja će biti primjenjiva na različite fondove i regije – omogućujući svim područjima korištenje pomoći EU za podizanje kapaciteta, lokalna javno-privatna partnerstva i njihove strategije, umrežavanje i razmjenu iskustava;

–          Potpora putem sredstava CSF bit će dosljedna i koordinirana. To će korisnicima olakšati stvaranje multifondovskih strategija bolje prilagođenih njihovim potrebama i područjima, primjerice u područjima na kojima su i ruralne i urbane zajednice. Navedeno će se postići koordiniranim pristupom tehničke pomoći, selekcije, odobravanja i financiranja lokalnih razvojnih strategija i lokalnih akcijskih grupa;

–          Glavni fond: U slučaju multifondovskih strategija, bit će omogućeno financiranje početnih troškova i organizacija lokalne razvojne strategije kroz jedan fond (tj. glavni fond);

–          Poticaji: U uvjetima kohezijske politike, za one operativne programe gdje se cijeli prioritetni stup ostvaruje kroz CLLD, maksimalni iznos sufinanciranja iz fonda ERDF i/ili ESF na razini stupa bit će povećan za 10 postotnih poena. U slučaju fonda EAFRD, ovisno o okolnostima, maksimalni iznos sufinanciranja varirat će između 80 % i 90 %, a za fond EMFF maksimalni je iznos sufinanciranja 75 %. 

Kako se različita sredstva mogu koristiti u CLLD-u?

ERDF/ESF: Lisabonski ugovor i Europska strategija 2020 dodatno obrazlažu potrebu za integriranim i uključivim pristupom rješavanju lokalnih problema. Poseban naglasak na kvaliteti rasta i potrebi da se osigura njegova uključivost i održivost znači da bi pored ekonomskih, društvenih i teritorijalnih ciljeva, kohezijska politika trebala podupirati projekte koji se bave nezaposlenima, marginaliziranima i siromašnima.

Pristup baziran na lokalnoj zajednici nije novost. Pilot-projekti URBAN u 90-ima i Inicijativa zajednice URBAN (1994-1999 i 2000-2006) financirani iz fonda ERDF i inicijativa EQAL (2000-2006) financirana iz ESF-a, svoju osnovu imaju u lokalnom partnerstvu te stoga pružaju koristan izvor iskustava za pristup CLLD u budućnosti.

EAFRD: Važnost uključivanja zajednice vidljiva je iz uspjeha CLLD-a uz potporu pristupa LEADER. Uspjeh pristupa očituje se u činjenici da na području Europske unije danas djeluju 2304 lokalne akcijske grupe s 5,5 milijardi eura na raspolaganju (6 % fonda EAFRD).

Taj pristup služi kao baza za novi Komisijin prijedlog na temu CLLD-a jer je: baziran na lokalnom prostoru; sadrži pristup odozdo prema gore; u njegovoj je srži javno-privatno partnerstvo; integriran je; inovativan; udružuje i služi kao mreža za razmjenu iskustava. U budućnosti će se obavezno sudjelovanje u financiranju fonda EAFRD, od strane zemalja članica u 5 %-tnom iznosu, nastaviti i u razdoblju od 2014. do 2020., dok će se novim prijedlozima uvelike nastojati ojačati integrirani aspekt pristupa.

EMFF: Od 2007. Prioritetna os 4, Europskog fonda za ribarstvo osigurava potporu za održivi razvitak ribarskih područja, vodeći računa o tome da akcije koje poduzimaju ribarske lokalne akcijske grupe budu u skladu sa snagama i mogućnostima svakog pojedinog ribarskog područja; istraživanje novih tržišta i proizvoda; primjena znanja, energije i resursa svih lokalnih dionika iz svih sektora.

Gotovo 213 ribarskih LAG-ova sada djeluje u 17 zemalja članica. U budućnosti će novi prijedlozi ojačati sposobnost tih LAG-ova da obavljaju posao i pruže dodatne mogućnosti suradnje s drugim sektorima i susjednim područjima. 

Koje su implikacije predložene zajedničke metodologije?

–          Kako je CLLD usmjeren na određeno područje i može se financirati iz različitih fondova CSF, on je idealna metodologija za povezivanje ruralnih, urbanih i ribarskih područja.

–          Zemlje članice morat će u svojim partnerskim ugovorima specificirati kako namjeravaju podupirati CLLD i u kojim se programima i područjima CLLD može koristiti. Dok za ERDF, ESF i EMFF primjena CLLD-a nije obavezna, za EAFRD jest.

–          Kako će strategije CLLD, kao tvorevine lokalnih akcijskih grupa, moći pokrivati projekte za jedan ili više fondova, javlja se potreba za dosljednošću i koordinacijom među fondovima. Zemlje članice i Upravljačka tijela morat će odrediti kriterije za odabir lokalnih razvojnih strategija i uskladiti javne pozive i procedure između različitih fondova. Odabir i odobravanje strategija vršit će zajednički odbor, koji će u tu svrhu postaviti Upravljačko tijelo, što će multifondovskim strategijama omogućiti dobivanje koordiniranih sredstava za kompletnu strategiju.

–          Krajnji je rok za odabir i odobrenje lokalnih strategija kraj 2015. Kako nema automatskog „prijenosa“ iz jednog programskog perioda u drugi, lokalne akcijske grupe iz područja EAFRD i EMFF, morat će izraditi nove strategije. Novi prijedlozi omogućuju postojećim Lokalnim akcijskim grupama i proširenje strategija tako da obuhvate i sredstva drugih fondova CSF.

–          U područjima za koji zemlje članice navedu da je moguće korištenje pristupa CLLD, one će zajedno s upravljačkim tijelima morati provesti akcije jačanja kapaciteta, kako bi omogućili da lokalne zajednice, pogotovo one u ranjivim područjima, mogu u potpunosti sudjelovati u programima. To se može postići osnivanjem lokalnih akcijskih grupa i izradom njihovih strategija.

–          Potencijalne lokalne akcijske grupe moraju u ranoj fazi ući u dijalog s Upravljačkim tijelom kako bi njihove potrebe i sugestije bile uzete u obzir pri kreiranju programa.

Glavni elementi regulacije uključuju:

·      jačanje pregovaračke moći proizvođača mlijeka time što im se omogućuje da oforme proizvodne organizacije koje u njihovo ime dogovaraju kolektivne ugovore za otkup mlijeka.

·      mogućnost da zemlja članica na svoj teritorij uvede sljedeće:

1.                       obavezu formalno pisanih ugovora za opskrbu mlijekom i /ili

2.                       obavezu da prvi kupac mlijeka prikaže pisani ugovor proizvođaču, koji će tu ponudu moći prihvatiti ili odbaciti.

Svi elementi ugovora trebaju biti slobodno dogovoreni između uključenih strana, no zemlje članice mogu utvrditi minimalno trajanje ugovora između prvih kupaca i proizvođača na svojem području (najmanje šest mjeseci). I u tom slučaju proizvođač može svejedno odbaciti takvo minimalno trajanje i slobodno dogovarati sve elemente ugovora.

·      mogućnost da zemlje članice priznaju organizacije koje posreduju među ograncima (inter-branch organisations, IBO) na tržištu mlijeka i povezuju predstavnike proizvođača, prerađivača i trgovaca

·      veću transparentnost na tržištu proizvodnje mlijeka u EU uvođenjem obaveze za prve kupce da šalju mjesečne odredbe o količinama mlijeka koje su otkupili. Svrha je toga zahtjeva nadgledanje mase prikupljenog mlijeka i razvoja tržišta nakon isteka režima mliječnih kvota.

·      Mogućnost da zemlja članica pod određenim uvjetima postavi obvezujuća pravila o upravljanju opskrbe sirevima Zaštićenim znakom podrijetla / Zaštićenom geografskom naznakom (PDO / PGI) radi prilagodbe proizvodnje PDO/PGI sireva trenutnoj potražnji.

Regulacija će se primjenjivati do lipnja 2020.

Vijeće i Europski parlament postigli su dogovor o tom propisu u prosincu 2011., za predsjedavanja Poljske; na plenarnoj sjednici u veljači Parlament je izglasao regulaciju. Vijeće i Europski parlament usvojili su propis u prvom čitanju, pri čemu je luksemburško izaslanstvo glasalo protiv, a nizozemsko, dansko i irsko bili su suzdržani (6726/12  + ADD1 REV 2*). Nakon njegova potpisivanja na margini skorašnje plenarne sjednice EP-a, tekst će biti objavljen u službenom listu. 

Glavne financijske korekcije

Prema posljednjoj odluci novac će vratiti Belgija, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Litva, Mađarska, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Finska, Švedska i Velika Britanija. Najveće su pojedinačne korekcije:

–      29.8 milijuna € (financijski učinak*: 29.5 milijuna €) naplaćuje se Velikoj Britaniji zbog propusta u sustavu sankcija i zbog nepropisnog provođenja Obaveznih zahtjeva za upravljanjem (zaštita okoliša, zdravlja ljudi, životinja i bilja te dobrobit životinja) i Dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta (GAEC) u okvirima međusobne usklađenosti;

–      27,3 milijuna € (financijski učinak*: 0) naplaćuje se Italiji zbog kašnjenja isplate poljoprivrednicima;

–      21,5 milijuna € naplaćuje se Italiji zbog propusta u nadzoru mlinova i u usklađenosti prinosa od maslinova ulja;

–      14,6 milijuna € (financijski učinak*: 14.5 milijuna €) naplaćuje se Nizozemskoj zbog manjkavog sustava sankcija i nedostatka kontrole određenihObaveznih zahtjeva za upravljanjem i Dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta u okvirima međusobne usklađenosti.

Zemlje članice odgovorne su za upravljanje većinom isplata za CAP (Zajednička poljoprivredna politika), uglavnom preko svojih agencija za plaćanje. Zadužene su i za kontrolu, na primjer provjeru zahtjeva poljoprivrednika za izravna plaćanja. Komisija svake godine provede više od stotinu revizija kako bi potvrdila da su kontrola i reakcija zemlje članice na nedostatke primjereni te da dotična zemlja ima moć retrogradnog povlačenja sredstava pokaže li se revizijom da reakcija zemlje članice nije dovoljno jamstvo da su fondovi EU ispravno utrošeni.

Pojedinosti o pojedinačnim korekcijama, po zemljama članicama i po sektoru prikazane su u priloženim tabelama (dodaci I i II).

Dodatak I: Obračun EAGF i EAFRD

Odluka 37: Korekcije po zemlji članici (u milijunima €)

 * Financijski učinak korekcije uzima u obzir prethodno preklapanje korekcija i iznose koje je Europska komisija već povratila

Dodatak II: Konačni obračun troškova EAGF i EAFRD

Odluka 37: Korekcije po sektoru (u milijunima €)

* Financijski učinak korekcije uzima u obzir prethodne korekcije koje se preklapaju te iznose koje je Europska komisija već povratila

Izvor: Europska komisija

Službene su dokumente, sastavljene radi tog partnerstva, 15. veljače 2012. u Nürnbergu potpisali Dacian Cioloş, europski povjerenik za poljoprivredu i ruralni razvitak, Kathleen Merrigan, zamjenica američkog ministra poljoprivrede te veleposlanik Isi Siddiqui, američki trgovinski predstavnik i glavni pregovarač za poljoprivredu. Potpisivanje je obavljeno na svjetskom organskom sajmu Biofachu, najvećem svjetskom sajmu ekološke poljoprivrede i organskih proizvoda.

„Ovaj sporazum ima dvostruku dodatnu korist. S jedne strane organski će poljoprivrednici i proizvođači hrane imati lakši pristup američkom i europskom tržištu, uz manje birokracije i uz manje troškove, i tako jačati konkurentnost tog sektora. Sporazumom se, nadalje, povećava transparentnost organskih standarda te raste povjerenje potrošača i prihvaćanje naše organske hrane i proizvoda,“ rekao je povjerenik EU za poljoprivredu i ruralni razvoj, Dacian Cioloş. „Ovo je partnerstvo važan korak kojim se europsko-američki poljoprivredni trgovinski odnosi dižu na novu razinu suradnje.”

„Ovo partnerstvo povezuje organske poljoprivrednike i tvrtke s obiju strana Atlantika, sa širokim rasponom novih tržišnih prilika,“ rekla je zamjenica američkog ministra poljoprivrede Kathleen Merrigan. „To je pobjeda za američko gospodarstvo i za strategiju predsjednika Obame o radnim mjestima. Ovim će se partnerstvom otvoriti nova tržišta za američke poljoprivrednike i stočare, stvorit će se veće mogućnosti za male poduzetnike te otvoriti dobra radna mjesta za Amerikance koji pakiraju, isporučuju i oglašavaju organske proizvode“.

„Ovo je velik korak u jačanju naših bilateralnih trgovinskih odnosa,“ dodao je veleposlanik Isi Siddiqui. „Uvjeren sam da će ovaj dogovor olakšati i potaknuti poljoprivrednu trgovinu između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država i da će otvoriti više radnih mjesta u tom sektoru važnom i za Ameriku i za Europu.“

Prije su uzgajivači i tvrtke s obje strane Atlantika, koji su htjeli trgovati proizvodima, morali nabavljati posebne certifikate za oba standarda, što je značilo dvostruke naknade, inspekcije i formulare. Ovo partnerstvo znatno uklanja prepreke, posebno za male i srednje organske proizvođače. Svi proizvodi koji zadovoljavaju uvjete partnerstva mogu se pustiti na tržište i označiti kao certificirani organski proizvod, bilo meso, žitarice ili vino.
　
Uoči ove povijesne objave obje su strane provele temeljitu reviziju u svojim zemljama vodeći računa o tome da propisi njihovih programa, mjere kontrole kvalitete, zahtjevi za certificiranje te etiketiranja u praksi budu sukladni.

Unatoč malim razlikama između organskih standarda SAD-a i Europske unije, svaka je strana pojedinačno utvrdila da su njihovi programi istovjetni, osim zabrane o uporabi antibiotika. Organski propisi USDA zabranjuju uporabu antibiotika osim u slučaju kontrole invazivne bakterijske infekcije (bakterijska palež) u organskim voćnjacima jabuke i kruške. Organski propisi Europske unije dopuštaju antibiotike samo za liječenje zaraženih životinja. Za sve proizvode kojima se trguje u sklopu ovog partnerstva, agenti za certifikaciju moraju potvrditi da antibiotici nisu korišteni iz ijednog od ta dva razloga.

Svi proizvodi kojima se trguje u sklopu partnerstva moraju biti isporučeni s organskim izvoznim certifikatom. Taj će dokument pokazati mjesto proizvodnje, utvrditi organizaciju koja je certificirana organski proizvod, utvrditi da nisu korištene zabranjene tvari i metode, potvrditi da su uvjeti partnerstva ispunjeni i dopustiti da se proizvodi u prometu prate.

Obje se strane obavezuju da će osigurati da svi organski proizvodi u prometu zadovoljavaju uvjete partnerstva, zadržavajući svoj organski integritet od farme do tržišta. Opća uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske komisije i Nacionalni organski program američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA, U.S. Department of Agriculture) – kojim se nadziru svi američki organski proizvodi – imat će ključnu nadzornu ulogu.

Sjedinjene Države i Europska unija i dalje će održavati redovne razgovore i povremeno pregledavati programe jedni drugih vodeći računa o tome da se uvjeti partnerstva poštuju. EU i SAD počet će raditi i na nizu inicijativa o suradnji za promicanje organske proizvodnje i otvaranje važnih tema, kao što su dobrobit životinja i druga pitanja. Oba će programa trajno dijeliti tehničke podatke radi dodatnog poboljšanja integriteta organskih usjeva i sustava stočarske proizvodnje.

Trenutno ovaj sporazum pokriva samo proizvode koji se izvoze SAD-a i Europske unije te koji su u njima certificirani.

Izvor: Europska komisija

Nakon glasanja na SCOF-u, povjerenik EU za poljoprivredu i ruralni razvoj Dacian Ciolos izjavio je: “Drago mi je što smo napokon sklopili sporazum o tom pitanju, jer bilo je važno usuglasiti pravila koja će jamčiti transparentnu ponudu potrošačima koji se sve više zanimaju za organske proizvode. Zadovoljan sam što donosimo pravila koja povlače jasnu crtu između konvencionalnog i organskog vina – kao i u slučaju drugih organskih proizvoda. Kupci sad mogu biti sigurni da će se svako „organsko vino“ proizvoditi uz stroža pravila proizvodnje.“

Prednosti su novih pravila poboljšana transparentnost i prepoznatljivost. Ona će ne samo olakšati promet na unutarnjem tržištu, nego će i ojačati položaj organskih vina EU u međunarodnim okvirima budući da su mnoge druge vinorodne zemlje (SAD, Čile, Australija, Južna Afrika) već uspostavile standarde za organska vina. Zahvaljujući ovom zakonu, organski uzgoj u EU sada je potpun i obuhvaća sve poljoprivredne proizvode.

Novi propis predstavlja podskup enoloških djelatnosti i tvari za organska vina, određenih Uredbom 606/2009 Organizacije zajedničkog tržišta vina (Wine Common Market Organisation (CMO)). Na primjer, sorbinska kiselina i smanjenje koncentracije sulfita neće biti dopuštene, a razina sulfita u organskome vinu mora biti barem 30-50 mg po litri niža nego kod njihova konvencionalnog ekvivalenta ovisno o ostatku sadržaja neprevrela šećera. Osim tog podskupa specifikacija, bit će primijenjena i opća pravila proizvodnje vina određena vinskim odredbama CMO. „Organsko vino“, kao i kod spomenute prakse proizvodnje vina, mora se dakako proizvoditi iz organskoga grožđa – kao što je određeno Uredbom 834/2007.

Pozadina

Ne postoje EU pravila ni definicija „organskog vina“. Samo grožđe može biti certificirano kao organsko i trenutno se dopušta samo navođenje „vina načinjenog od organskoga grožđa“.

Godine 2004. Komisija se Organskim akcijskim planom obavezala da će sastaviti specifična organska pravila za cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju, uključujući proizvodnju vina. U sklopu toga financiran je istraživački projekt „OrWine“ pod okriljem 6. okvirnog programa. Na temelju svojih istraživanja, zakonski prijedlozi za definiranje organskoga vina prvi su put izneseni na Stalnom odboru za organski uzgoj (SCOF) u lipnju 2009., ali su ostali u mrtvoj točki te su u lipnju 2010. povučeni. Rad je nastavljen 2011. te je nacrt 8. veljače 2012. dobio odobrenje SCOF-a.

Ključni dijelovi prijedloga

Nova pravila o organskim pravilima proizvodnje vina donose tehničku definiciju organskoga vina, usklađenu s organskim ciljem i načelima izloženima u Uredbi Vijeća (EC 834/2007) Organska proizvodnja. Odredba ukazuje na enološke tehnike i tvari koje treba autorizirati za proizvodnju organskoga vina.

One uključuju ukupni sadržaj sumpornog dioksida određen na 100 mg po litri za crno vino (150 mg/l za konvencionalno) i 150mg/l za bijelo/rosé (200 mg/l za konvencionalno), s 30mg/l diferencijala gdje ostatak sadržaja neprevrela šećera iznosi više od 2g po litri.

Izvor: Europska komisija

Politička odluka za ukidanje neobogaćenih kaveza donesena je 1999. Zemlje članice imale su dvanaest godina za prelazak na novi sustav i provedbu direktive, no zasad, i unatoč opetovanim pozivima Komisije, navedene zemlje članice nisu adekvatno provele zakone EU. 

Od 1. siječnja 2012., prema direktivi 1999/74/EC, zahtijeva se da sve kokoši nesilice budu držane u obogaćenim kavezima s dodatnim prostorom za gniježđenje, kljucanje, čeprkanje i spavanje ili u alternativnim sustavima. Prema direktivi kavezi se mogu rabiti samo ako svakoj jedinki pružaju barem 750 cm² kaveznog prostora, prostor za gniježđenje, prostor za otpad, prečke i opremu za trošenje kandži, čime bi kokoši zadovoljavale svoje biološke  potrebe.

Ključno je da zemlje članice u potpunosti provode zahtjeve direktive. Razumije se da članice koje svoje zakonske obaveze ne ispune nanose posljedice ne samo po dobrobit životinja nego mogu stvoriti i tržišne poremećaje i nelojalnu konkurenciju. Zemlje članice koje i dalje dopuštaju uporabu neobogaćenih kaveza dovode u slabiji položaj ono poslovanje zbog kojeg se ulagalo u kaveze da bi se udovoljilo novim mjerama.

Nakon upozorenja Europske komisije povjerenstva dotične zemlje članice imaju dva mjeseca da se očituju na službeno pismo u skladu s prekršajnim postupkom EU. Ne odgovore li na adekvatan način, komisija će poslati „obrazloženo mišljenje“ u kojem će od dotičnih zemalja članica zahtijevati da poduzmu potrebne mjere da udovolje zahtjevima direktive unutar dva mjeseca. 

Komisija namjerava krenuti s rješavanjem tih problema kroz novu strategiju za držanje životinja. Uzgajivači će dobiti veće potpore za ispunjavanje standarda za njihov smještaj, kakvi se traže zakonima EU. Kupcima će biti od koristi i povećana transparentnost i bolje informacije o dobrobiti životinja.

Jednostavnija i razumljivija pravila

Komisija u sklopu strategije razmatra predlaganje razumljivijeg zakona o smještaju životinja da se popune preostale rupe u trenutnom zakonodavstvu. Njime se želi i:

·   pružiti više informacija potrošačima da lakše shvate što zapravo znače deklaracije o dobrobiti životinja na etiketama proizvoda

·   prilagoditi pravila tako da zaista budu životinjama od koristi

·   poboljšati obuku ljudi koji se neposredno bave životinjama

Poboljšanja kroz razdoblje od četiri godine

Dio je strategije pokretanje i niza mjera koje će se postupno uvoditi kroz iduće četiri godine.

Na primjer, trenutni će zakoni biti provedeni radi poboljšanja ispunjenja. Na raspolaganje će biti stavljeno više podataka o visokim standardima EU za dobrobit životinja.

Ove se godine očekuju planovi za regulaciju klanja životinja, uz zakone ili smjernice o prijevozu životinja. Ove će se godine poduzeti i koraci za poboljšanje uvjeta držanja krmača, sa smjernicama o svinjama općenito, što dolazi na red iduće godine. Prijedlog o općoj dobrobiti životinja razmotrit će se 2014.

Zadržavanje konkurentnosti

Kako bi europski uzgajivači ostali konkurentni u odnosu na uvoz iz inozemstva, EU vrijednosti glede smještaja životinja bit će promovirane u inozemstvu i više će se poraditi na razvoju međunarodnih standarda.

Bolje iskorištavanje istraživanja

Diljem EU bit će raširena mreža referalnih centara koji će omogućiti bolja istraživanja u vezi s dobrobiti životinja, a rezultati će biti na raspolaganju uzgajivačima.

CAP se kao politika od početka razvijao radi razmatranja nužnih promjena. Tako je postupkom reforme od 1992. načinjen korak ka znatno većim tržištima, odnosno korak dalje od potpora koje narušavaju trgovinu, pri čemu se vodilo računa o razmišljanjima potrošača o pitanjima kao što su postupanje prema životinjama i udvostručenost broja uzgajivača u EU (nakon proširenja s 15 na 27 zemalja članica).

U listopadu 2011. komisija je predstavila najnovije prijedloge za daljnje reforme u CAP-u, usmjerene na rješavanje pitanja današnjice i sutrašnjice, a to su sigurnost hrane, klimatske promjene, održivo korištenje prirodnih resursa, uravnoteženi regionalni razvoj, pomaganje uzgajivačkom sektoru kod posljedica ekonomske krize i povećane promjenjivosti poljoprivrednih cijena i pridonošenje pametnom održivom i uključivom rastu u sukladnosti sa strategijom Europe 2020.

Prekretnice u povijesti CAP-a 

Davne 1962. nekoliko je ključnih datuma obilježilo početke CAP-a:
·      14. siječnja 1962. nakon 140 sati pregovora (prvi europski poljoprivredni maraton), Savjet ministara šestorke donio je odluku da se nastavi s drugom razinom prijelaznog razdoblja, da se uspostave organizacije zajedničkog poljoprivrednog tržišta za svaki proizvod, da se primijene stroga pravila nadmetanja i da se utemelji Europska fond za poljoprivredno usmjeravanje i jamstva (EAGGF).
·       4. travnja 1962. nakon drugog poljoprivrednog maratona Savjet je usvojio tekstove pravilnika.
·       20. travnja 1962. tekstovi su objavljeni. Datum njihova stupanja na snagu ovisio je o početku tržišne sezone, primjerice za organizaciju zajedničkog tržišta za žitarice, jaja, perad, meso i svinjetinu datum stupanja na snagu bio je 1. srpnja 1962.

Za dodatne pojedinosti, uključujući informacije o događajima „CAP@50“ u raznim zemljama članicama u sklopu obilježavanja 50. godišnjice, potražite stranicu http://ec.europa.eu/agriculture/50-years-of-cap.

Revija ruralni razvoj Europske unije

Porast realnog dohotka u poljoprivredi EU27 u 2011. godini prvenstveno je rezultat porasta vrijednosti poljoprivredne djelatnosti mjereno proizvođačkim cijenama u realnom izrazu (+7,5%), dok su ulazni troškovi u realnom izrazu porasli (+9,7%). Pad realne vrijednosti subvencija bez poreza (-1.2%) i deprecijacije u realnom izrazu (-0,1%) imala je tek neznatan učinak.

Procjenjuje se kako je realni dohodak u poljoprivredi po radniku u 2011. godini porastao u 19 država članica, dok je pao u osam. Najveći porast očekuje se u Rumunjskoj (+43,7%), Mađarskoj (+41,8%), Irskoj (+30.1%), Slovačkoj (+25,3%), Luksemburgu (+25,2%), Češkoj (+23,5%), Bugarskoj (+23,2%) i Danskoj (+20,2%), a najveći pad u Belgiji (-22,5%), Malti (-21,2%), Portugalu (-10,7%) i Finskoj (-9,6%).