Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Približavanjem Božićnih blagdana sve je veća sezonska potražnja za orašastim plodovima pa tako i lješnjakom. Vegetacijska sezona 2021. ponovno je pokazala kako tehnologija proizvodnje lješnjaka u RH imajući u vidu klimatološke faktore i pojavu novih štetočinja, postaje sve zahtjevnija te zahtjeva sinergiju djelovanja poljoprivrednih proizvođača, znanstvenih i savjetodavnih institucija i države kao donositelja zakonskih rješenja. Prema informacijama prikupljenih od proizvođača, urod lješnjaka u Osječko-baranjskoj županiji varirao je od visokog do ispod prosječnog, što je ovisilo o mikrolokalitetu ali i o primijenjenoj agrotehnici i zaštiti.  Tijekom ljeta 2021. godine, Područna služba za stručnu podršku Osijek, Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, zaprimila je od strane proizvođača lješnjaka, više upita vezano za značajno povećanje populacije fitofagnih stjenica u nasadima lijeske te su zatraženi savjeti vezano za zaštitu. Međutim, štete od stjenica nisu bile toliko vidljive tijekom ljetnih mjeseci, pa čak i nakon berbe i sušenja plodova. Štete od fitofagnih stjenica postale su vidljive nakon procesa čišćenja (krckanja) i pripreme očišćene jezgre za stavljanje na tržište. Oštećenja na jezgri su se manifestirala u obliku smežuranih plodova ili plodova s tamnim pjegama ispod kojih se nalazi plutasto tkivo u početku bijele boje koje kasnije prelazi u tamno-žutu do smeđu (Slika 1.).

Slika 1. Oštećenja od fitofagnih stjenica na očišćenoj jezgri lješnjaka (snimio T.Validžić)

Ovako oštećeni plodovi su jestivi (Slika 2.) ali im je poradi smežuranosti i tamnih pjega značajno smanjena tržišna vrijednost. Pojedini proizvođači navode kako su nakon čišćenja jezgre u ukupnom prinosu imali oko 30% oštećenih plodova. Još je zanimljivija činjenica kako se na ljusci dostavljenih plodova neočišćenih lješnjaka, nisu mogla pronaći nikakva vidljiva oštećenja od uboda ili tragovi bolesti iako je jezgra bila oštećena (Slika 3.). Ova pojava bi se mogla objasniti činjenicom ranog napada stjenica na plodove lješnjaka kada su još zeleni (lipanj) a ubodna mjesta na zelenoj ljusci u kasnijim fenofazama razvoja ploda zarastaju i nisu više vidljiva.

Slika 2. Očišćeni plodovi lješnjaka: a. zdravi plodovi; b. oštećeni plodovi sa simptomima napada fitofagnih stjenica (snimio T.Validžić)

Slika 3. Primjeri oštećenja na jezgri lješnjaka koja su nastala kako posljedica ishrane fitofagnih stjenica na plodovima lješnjaka. Na vrhu je plod lješnjaka u ljusci na kojemu nisu vidljiva vanjska oštećenja ali je jezgra nakon vađenja pokazivala iste simptome kao u donjim primjerima (snimio T.Validžić)

Stjenice kao štetnici kulturnog bilja

Stjenice ili raznokrilci (podred: Heteroptera) su vrlo velika skupina kukaca s više od 40.000 do sada opisanih vrsta. U Europi je za sada poznato oko 3.000 vrsta. Prema načinu ishrane stjenice su većinom fitofagne (hrane se isključivo određenom biljnom vrstom ili skupini biljaka iz pojedinih rodova), dok su druge polifagne tj. napadaju i hrane se na velikom broju različitih biljaka domaćina koje pripadaju većem broju rodova. Pojedine vrste stjenica su zoofagne tj. predatori i spadaju u važne prirodne neprijatelje raznih štetnika. Stjenice, kao i svi kukci reda Hemiptera, imaju specifično građene usne organe (rilo) koji su prilagođeni za bodenje i sisanje.

Slika 4. Usni organ (rilo) stjenice (snimio T.Validžić)

Rilo (Slika 4.) člankovite je građe i smješteno je s ventralne (donje) strane prsišta. Rilo je sastavljeno od četiri tzv. hitinska bodeža koji oblikuju dvije cjevčice. Kroz jednu cjevčicu stjenica u biljni organ luči slinu s probavnim enzimima a kroz drugu usisava djelomično razgrađeni sadržaj. Probavni enzimi vrše kemijsku i fizikalnu razgradnju biljnog tkiva nakon čega stjenica usisava poluprobavljenu masu te ju konačno razgrađuje u probavnom sustavu. Za ovakav način ishrane stjenicama je potrebna velika količina vode koju uzimaju iz biljnog tkiva. Poradi ovakvog načina ishrane jezgra ploda lješnjaka je smežurana a u unutrašnjosti nastaju specifične plutaste tvorevine mliječno-žute boje kao posljedica djelovanja hidrolitičkih enzima (Slika 1.).

Fitofagne stjenice u Europi su štetnici voća (ponajviše lješnjaka, jabuke, breskve i dr.), povrća (rajčica, paprika i dr.), ratarskih kultura (soja, kukuruz i dr.), šumskih vrsta kao i ukrasnih grmova.

U 2021. godini zabilježene su velike štete od stjenica na lješnjaku u Turskoj, dok su u 2020. godini u Italiji uništile više od 40% uroda lješnjaka a procijenjena šteta u Italiji na svim kulturama bila je veća od 500 milijuna eura te je Europska komisija donijela Uredbu o hitnim mjerama pomoći talijanskim poljoprivrednicima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP-a). Najveće štete u talijanskim nasadima lijeske nanijela je vrsta Smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys), ili eng. Brown marmorated stink bug – BMSB (Slika 8.).

Od ostalih fitofagnih vrsta stjenica na Europskom tlu koje prave štete na lješnjaku su Smrdljiva greta (Dolicoris baccarum L.), smrdljivi martin (Raphigaster nebulosa Poda) i zelena štitasta stjenica (Nezara viridula – Slika 6.) i druge.

Napad fitofagnih stjenica na plodove lješnjaka najopasniji je u fenofazi nalijevanja jezgre ploda (Slika 5.), (svibanj/srpanj) jer dovodi do remećenja razvoja jezgre što dovodi do smežuranosti plodova (Slika 3.).

Slika 5. Ubodna mjesta na plodu lješnjaka snimljena početkom mjeseca lipnja 2021. kada je u tijeku intenzivno nalijevanje jezgre ploda. U ovom periodu je napad stjenica najopasniji jer se zaustavlja nalijevanje jezgre (snimio T.Validžić)

Ovaj vrlo rani napad stjenica (svibanj/početak lipnja), može dovesti i do potpunog zaustavljanja razvoja jezgre što rezultira otpadanjem plodova ili plodovima bez jezgre. Ovdje je potrebno naglasiti kako do pojave praznih plodova mogu dovesti i razna gljivična oboljenja. Kasniji napad stjenica na plodove lješnjaka (srpanj/kolovoz) ima za posljedicu razvoj tamnih pjega na jezgri ispod kojih se nalazi plutasto tkivo u početku mliječno-bijele boje koje kasnije prelazi u tamno-žutu do smeđu (Slika 1.).

Slika 6. Imago (a) i ličinka (b) zelene štitaste stjenice (Nezara viridula) na plodu lješnjaka (snimio T.Validžić)

Smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys)

Literaturni podaci navode kako najveće štete u nasadima lijeske na europskom i sjevernoameričkom kontinentu čini smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys Stål, 1855 – Pentatomidae). Stjenica je strana invazivna vrsta podrijetlom iz istočne Azije (Kina, Koreja  i Japan) a introducirana je u SAD krajem 90-tih godina prošlog stoljeća. Na europskom tlu, pronađena je 2004. godine u Švicarskoj te se u 10-ak godina proširila po srednjoj i jugoistočnoj Europi. U RH prvi puta je pronađena u Rijeci 2017. godine.

Slika 7. a. Ličinke smeđe mramorirane stjenice u trenutku piljenja iz jaja; b. karakteristični položaj ličinki nekolika dana nakon piljenja. Ličinke je potrebno dodatno morfometrijski identificirati (snimio T.Validžić)

Video zapis 1. Ličinke smeđe mramorirane stjenice nekoliko dana nakon piljenja iz jaja, snimljene početkom mjeseca lipnja 2021. godine (snimio T.Validžić)

Smeđa mramorirana stjenica ima 1 ‐ 2 generacije godišnje. Ličinke (Slika 7. i video zapis 1.), prolaze kroz pet razvojnih stadija. Polifagni je štetnik koji napada više od 170 biljaka domaćina, uključujući veliki broj vrsta voća i povrća, ratarske kulture, šumsko i ukrasno drveće. Štete koje uzrokuje mogu biti izravne i neizravne. Izravne štete čini odrasli oblik (imago) i ličinke bodenjem i sisanjem na biljnim organima u koje ubrizgavaju probavne enzime tijekom hranjenja što dovodi do različitih deformacija biljnoga tkiva. Neizravne štete nastaju kada se tijekom ishrane (ubadanjem rila), prenose uzročnici biljnih bolesti bakterije ili gljivice, koji mogu uzrokovati trulež plodova (Slika 8.).

Slika 8. Stjenica na plodu lješnjaka. Vidljiva su mjesta uboda kao i naknadni razvoj gljivičnih oboljenja na plodovima (snimio T.Validžić)

Metode zaštite

Metode zaštite lijeske od fitofagnih stjenica su složene i svaka primijenjena metoda daje djelomične rezultate. U nasadima lješnjaka potrebno je provoditi redovite preglede stabala ili monitoring s piramidalnim crnim lovkama koje su komercijalno dostupne i u RH. Pregled stabala i utvrđivanje brojnosti stjenica može se obavljati i postavljanjem pokrivke (PVC ili drugi materijal) ispod stabla i otresanje grana te prebrojavanje uhvaćenih jedinki.

U Republici hrvatskoj nemamo registriranog insekticidnog pripravka za suzbijanje stjenica u lijesci. Pripravak Poleci plus (deltametrin) registriran u RH za suzbijanje stjenica (Heteroptera) na jagodi, pšenici, kukuruzu i pamuku dok je pripravak na bazi acetamiprida (Mospilan 20 SG) registriran za suzbijanje stjenica na ukrasnom bilju na otvorenom a Mospilan 20 SP za suzbijanje stjenica na suncokretu.

Literaturni navodi iz SAD preporučuju korištenje pripravaka na bazi acetamiprida (Mospilan) koji imaju vrlo dobar učinak na stjenice posebno smeđu mramoriranu stjenicu dok autori u RH navode dosta dobar učinak pripravaka na bazi sulfoksaflora (Closer). Ovdje je potrebno napomenuti kako pripravci Closer i Mospilan 20 SG ili 20 SP u RH nisu registrirani za korištenje u nasadima lijeske.

Insekticidni pripravci registrirani za korištenje u lijesci u RH na bazi deltametrina su : Decis 100 EC, Demetrina 25 EC, Scatto, Rotor Super i spirotetramata (Movento),  dok su u ekološkoj proizvodnji lijeske dozvoljeni pripravci na bazi spinosada (Laser) i biološki insekticid na bazi bakterije Bacillus thuringiensis subsp. Kurstaki (Dipel DF). Na žalost, nije bilo moguće pronaći literaturne navode vezano za učinkovitost navedenih pripravaka na fitofagne stjenice.

Talijanski autori navode kako su dosta dobro djelovanje na smeđu mramorastu stjenicu pokazali pripravci na bazi aktivne tvari klorpirifos i klorpirifos-metil (Nurelle D, Chromorel-D, Pyrinex 48 EC i dr.), međutim Europska komisija (EK) je provedbenim uredbama (EU) 2020/2017 i (EU) 2020/2018, koje su stupile na snagu 16. siječnja 2020. godine, naložila državama članicama ukidanje registracije pripravcima na bazi navedenih aktivnih tvari.

Zanimljivo je spomenuti kako je talijanska vlada poradi vrlo velikih šteta procijenjenih u 2020. godini na 500 milijuna eura, zatražila o EK ponovno obnavljanje registracije aktivnoj tvari klorpirifos što je EK odbila ali je talijansku vladu uputila na korištenje instituta iz članka 53. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, kojim je propisano kako u posebnim okolnostima pojedina država članica može odobriti za razdoblje od najviše 120 dana stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja za ograničenu i kontroliranu uporabu, ako se takve mjere pokažu nužnima zbog opasnosti koja se ne može obuzdati na neki drugi zadovoljavajući način.

Ova mogućnost može biti korisna i za domaće proizvođače lješnjaka u slučaju pojave velikih šteta od fitofagnih stjenica u nadolazećim godinama. O izdavanju dozvola (rješenja) za primjenu sredstava za zaštitu bilja u hitnim situacijama, odluku donosi Uprava kvalitete hrane i fitosanitarne politike Ministarstva poljoprivrede.

Prirodni neprijatelji u borbi protiv fitofagnih stjenica

Posljednjih nekoliko godina provode se intenzivna istraživanja vezana za korištenje prirodnih neprijatelja u suzbijanju smeđe mramorirane stjenice.

Već duže vrijeme je poznato kako je azijska samurajska osica (Trissolcus japonicus) prirodni neprijatelj smeđe mramorirane stjenice. Samurajska osica parazitira jaja stjenice na način da ih koristi kao medij za polaganje vlastitih jaja (Slika 7.).

Terenska istraživanja su pokazala kako je 2017. godine samurajska osica pronađena u Švicarskoj, na tri lokaliteta u kantonu Ticino, u nasadima jabuka. Nadalje, populacija samurajske osice pronađena je 2014. godine na sjeveroistoku SAD-a (savezna država Ohio) u koju je slučajno unesena (uvoz poljoprivrednih proizvoda) te se vrlo brzo širi zemljom. U saveznoj državi Utah također se nekoliko godina provodi plansko širenje samurajske osice u ekosustav i monitoring uspješnosti suzbijanja smeđe mramorirane stjenice ovom biološkom metodom.

Slika 9. a. Samurajska osica polaže svoja jaja u jaja smeđe mramorirane stjenice; b. parazitirana jaja stjenice (crna boja) u kojima se razvijaju samurajske osice (Izvor: Chris Hedstrom, Oregon State University).

Isto tako, talijansko Ministarstvo zaštite okoliša i talijanska istraživačka agencija ISPRA odobrili su postupak 2020. godine, koji je potreban za puštanje azijske samurajske osice u talijanski ekosustav. Prvo puštanje bilo je predviđeno u drugoj polovici lipnja, a drugo sredinom srpnja. Rezultati ovoga probnog puštanja i širenja azijske samurajske osice u Italiji nisu do sada objavljeni ali rezultati istraživanja u SAD su ohrabrujući.

dr. sc. Tihomir Validžić

e-mail: tihomir.validzic@mps.hr

Izvori podataka:

• Albajes, R., Alomar, O. (2004): Facultative predators. In: Capinera, J. (ed.) Encyclopeda of Pest Managment. Marcel Dekker Inc, New York
• Ivana Pajač Živković, Božena Barić, Dinka Matošević (2013): STRANE FITOFAGNE VRSTE STJENICA (HETEROPTERA) U HRVATSKOJ, Croat. 2013, Vol. 17. Num 1–4: 79–88
• Kristijan FRANIN i Božena BARIĆ (2012): KORISNE STJENICE (HETEROPTERA) U POLJOPRIVREDI, Croat. 2012, Vol. 16. Num. 1-4: 61-80
• Maja PINTAR, Mladen ŠIMALA, Tatjana MASTEN MILEK (2019): SMRDLJIVA ZELENA STJENICA Nezara viridula (Linnaeus, 1758) ‒ MANJE VAŽAN ŠTETNIK TIKVENJAČA, Glasilo biljne zaštite 3/2019
• Mark Inzano, Thomas Molnar (2021): The Brown Marmorated Stink Bug: A New Pest of Hazelnuts?, Plant Biology and Pathology Department. Rutgers University.
• PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/17 оd 10. siječnja 2020. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari klorpirifos-metil u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011
• PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/18 оd 10. siječnja 2020. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari klorpirifos u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011
• TRACY C. LESKEY, DOO-HYUNG LEE, BRENT D. SHORT, AND STARKER E. WRIGHT (2012): Impact of Insecticides on the Invasive Halyomorpha halys (Hemiptera: Pentatomidae): Analysis of Insecticide Lethality, U.S. Department of AgricultureÐAgriculture Research Services, Appalachian Fruit Research Station, 2217 Wiltshire Road, Kearneysville.
• UREDBA (EZ) br. 1107/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ
• Virna GRES, Ivana PAJAČ ŽIVKOVIĆ (2018): STRANA VRSTA STJENICE Halyomorpha halys (Stål, 1855), NOVIŠTETNIK U PROIZVODNJI BILJA, PHYTOM., Vol. 32, No 2.
• Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja („Narodne novine“ br. 80/13, 32/19, 32/20)
• https://gospodarski.hr/rubrike/povrcarstvo-rubrike/novi-stetnici-povrca/
• https://catalog.extension.oregonstate.edu/em9102
• https://www.awri.com.au/industry_support/viticulture/pests-and-diseases/brown-marmorated-stink-bug/management-of-bmsb/
• https://www.euractiv.com/section/agriculture-food/news/italy-to-deploy-a-samurai-army-against-diehard-stink-bug/
• https://fis.mps.hr/trazilicaszb/
• https://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/azijska-samurajska-osa-rjesenje-u-borbi-protiv-smrdljivog-martina/54961/
• https://www.agroklub.com/vocarstvo/italija-krece-u-biolosku-kontrolu-smrdljivih-martina/60642/
• https://extension.usu.edu/pests/research/brown-marmorated-stink-bug-management
• https://catalog.extension.oregonstate.edu/em9164