Preporuka, Voćarstvo i maslinarstvo

Općenito je rašireno vjerovanje da orah (Juglans regia) spada u skupinu voćaka koja ne zahtijeva posebnu pozornost i brigu radi suzbijanja štetnih organizama. Stoga nasade oraha često podižu vlasnici koji svoje poljoprivredno zemljište žele iskoristiti na što jednostavniji način bez većih agrotehničkih aktivnosti. Ipak, ako se stručnim voćarskim pristupom želi u nasadima oraha nešto zaraditi tada treba što prije formirati rodni volumen i umanjiti pojavu neželjenih organizama u mladim nasadima.

Među štetnim organizmima životinjskog podrijetla zadnjih osam godina dominantan problem postaje orahova muha (Rhagoletis completa) (razvija jednu generaciju godišnje u drugom dijelu ljeta!), a povremeno se dojavljuju štete od drugih uzročnika “crvljivosti” (npr. jabučni savijač – Cydia pomonella). Vrlo rijetko na orasima pronalazimo lisne uši i grinje. Od uzročnika biljnih bolesti u Međimurju je vrlo česta, a pojavljuje se gotovo svake sezone siva pjegavost oraha (Gnomonia leptostyla). Povremeno smo pronalazili bakterijsku tamnu pjegavost i palež – uglavnom u mladim nasadima (Xanthomonas campestris pv. juglandis).

VAŽNO: Prema novijim podatcima Centra za zaštitu bilja iz Zagreba (HAPIH) tijekom razdoblja 2015.-2018. u više od 200 sakupljenih uzorka drva oraha sa simptomima gljivičnog raka na više od 90 % slučajeva izolirana patogena gljiva Botryosphaeria dothidea! Naime, zadnjih desetak godina gljive iz porodice Botryosphaeriaceae su predmet sve većeg interesa mikologa diljem svijeta. Vrste iz spomenute familije se opisuju kao uzročnici raka i odumiranja voćaka (i vinove loze), ali sve češće ih se povezuje sa pojavama kao što su sušenje pupova, palež cvjetova ili propadanje plodova!

Iznadprosječno vlažni i kišoviti svibanj i lipanj, a naknadno sparni srpanj sve više pogoduju razvoju bolesti voćaka iz skupine pjegavosti i paleži lišća, a često su napadnuti i plodovi. Na orasima je ovakva pojava već bila zabilježena u prijašnjim razdobljima (npr. 2002., 2006., 2008., 2010., 2014., 2018., 2019.)! Uzročnik sive pjegavosti oraha (Gnomonia leptostyla) prezimi na otpalom zaraženom lišću, oboljelim plodovima koji ostaju pod stablima ili na mladicama zaraženim u prethodnoj vegetaciji. Na lišću je prepoznajemo po okruglastim i ovalnim ili poligonalnim pjegama s tamnijim rubom, a zaraženi središnji dio je sive boje. Pjege su u početku male, promjera do 2 mm, ali tijekom razvoja bolesti “dostignu” veličinu 2 cm ili više. Jače zaraze pogoduju međusobnom spajanju susjednih pjega, pa time nastaje smeđe uvijanje i sušenje lišća, uz prijevremeno otpadanje tijekom kolovoza i rujna! Na plodovima se pjegavost razvija u obliku okruglastih, udubljenih, nekrotičnih (mrtvih) pjega u zelenoj lupini. Ako se zaraze mladi plodovi dolazi do njihova propadanja i otpadanja. U slučaju kasnijih zaraza ostaju na stablima ali su sitniji od zdravih, imaju slabije razvijene jezgre i manje su ukusni. Mogu mumificirati (potpuno pocrne i smežuraju), pa ostaju visjeti na stablima do kasno ujesen ili tijekom zime. Takvi plodovi predstavljaju izvor bolesti u narednoj sezoni. Gljivica Gnomonia leptostyla formira u prezimljujućim oboljelih orahovim organima (lišću, plodovima, izbojcima) posebna zatvorena plodišta (periteciji), otporna na niske temperature. Iz njih se tijekom proljetnih mjeseci oslobađaju infektivne spore za prve ili primarne zaraze. Oslobađanje tzv. “zimskih spora” traje za toplijih proljetnih kišnih dana tijekom travnja, svibnja i moguće još početkom lipnja.

U kontinentalnom su dijelu naše zemlje zimska plodišta uzročnika bolesti formirana krajem ožujka ili početkom travnja. Jedan sat nakon jednosatnog vlaženja starih i oboljelih listova, a kada su temperature veće od 10°C, oslobađaju se zimske askospore. Zračne ih struje nanose na vlažno lišće, a najpovoljnija temperatura za infekciju jest 21°C, pri relativnoj vlažnosti 96-100 %! Kritično razdoblje za  usmjerene zaštite oraha protiv ove bolesti traje od sredine travnja do sredine lipnja! Krajem svibnja obično primjećujemo prve simptome na lišću. Za vlažnih i toplih ljetnih mjeseci ostvaruju se tzv. sekundarne ili ljetne (naknadne) zaraze, tek nakon kojih nastupa epifitocija bolesti. Kiša širi tzv. “ljetne spore” bolesti iz “otvorenih plodišta” koja nastaju na mjestima primarnih zaraza. Siva pjegavost prvenstveno napada lišće i plodove oraha. Ova se bolest u orasima može suzbijati registriranim površinskim fungicidima u našoj zemlji na osnovi mankozeba* i/ili bakra (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/) (*rješenje o registraciji istječe 4.7. 2021., krajnji rok za prodaju zaliha je 4.10. 2021., a krajnji rok za primjenu zaliha je 4.1. 2022.)! Mjere tretiranja treba započeti od druge polovice ili krajem travnja, te naročito tijekom svibnja i lipnja! Ovisno o količini i rasporedu oborina, mjere zaštite bi u kritičnom razdoblju trebalo ponoviti nakon 50-60 mm oborina. U cvatnji oraha ne koristiti bakarne fungicide!

Na lišću i plodovima oraha u našoj su zemlji opisane i neke druge gljivične bolesti: npr. bijela pjegavost orahova lista (Microstoma juglandis), antraknoza (Gleosporium epicarpi) i sušenje grančica oraha (Phomopsis juglandina). Primjena površinskih fungicida na osnovi bakra i mankozeba umanjuje i pojavu ovih uzročnika bolesti!

Tretiranje spomenutim pripravcima važno je provoditi u plantažnim nasadima oraha manjeg starosti i manjeg volumena gdje škropivom možemo zahvatiti veći dio krošnje! Pri većim i pojedinačnim stablima uz okućnice (vikendice) važno je skupiti i uništiti sve zaraženo lišće iz prethodne sezone, te maknuti bolesne („mumificirane“) plodove! Sve osušene grane odstraniti rezidbom!

Tretiranje bakarnim pripravcima (ili kombinacijom bakarno-mineralnih sredstva za zaštitu bilja namijenjenih kasnom zimskom tretiranju u voćarstvu) važno je provoditi u plantažnim nasadima gdje se na deblima primjećuju znakovi raka, te u nasadima koji su proteklih sezona bili oštećeni različitim elementarnim nepogodama (npr. niske temperature, tuča, naplavna voda i sl.)!

Obavijest vlasnicima nasada lijeske o mogućim mjerama usmjerene zaštite od bolesti i štetnika!

U našim uvjetima lijeska cvjeta najranije od svih voćaka, a tijekom cvatnje lijeske ne preporučujemo provoditi usmjerene mjere zaštite nasada (naročito ne primjenu povišenih količina ili koncentracija bakarnih pripravaka, kao što krajem zime istu mjeru provodimo u jabučastim, koštičavim i bobičastim voćnim vrstama). Ipak, iznadprosječno toplo razdoblje zabilježeno u drugoj polovici mjeseca veljača o.g. (u danima 22.-26.2. najviše su temperature bile u rasponu 18,9-22,8°C) pogoduje brzom razvoju generativnog stadija u nasadima lijeske! Prve mjere usmjerene zaštite nasada lijeske od uzročnika bolesti i štetnika preporučujemo planirati nakon završetka cvatnje!

Prilikom uzgoja nekoliko grmova lijeske uz okućnice za vlastite potrebe domaćinstva obično ne poduzimamo mjere zaštite od štetnika i bolesti. Ali, sadnjom nasada lijeske u plantažama na većim površinama već nakon nekoliko sezona vlasnici primjećuju različite neželjene promjene koje potječu od prekomjerne pojave štetnih organizama.

Među štetnim organizmima životinjskog podrijetla najveće gubitke u suvremenim nasadima čine ljeskova grinja (Phytophus avellanae) i ljeskotoč (Curculio nucum), dok pri bolestima najveću pozornost posvećujemo zaštiti od različitih uzročnika truleži plodova (Monilinia fructigena, Monilinia coryli, Monilinia laxa, Nematospora coryli)! Istraživanja u Hrvatskoj tijekom 2018. su dokazala da sušenje plodova lijeske, za koje se ranije smatralo da potječu od gljiva Monilinia ili Cytospora ili Phomopsis, također potječu od patogene gljive Botryosphaeria dothidea) (izvor: Centar za zaštitu bilja Zagreb, HAPIH-u)!

Premda se pepelnica (Phyllactinia coryli) pojavljuje gotovo svake godine u drugom dijelu vegetacije, najčešće je nije potrebno suzbijati. Trenutno u našoj zemlji još nemamo informacija o značajnijoj pojavi bakterijske paleži (Xanthomonas campestris pv. coryli) i bakterijskog raka lijeske (Pseudomonas syringae pv. avellane).

Potencijalno je u vrijeme bubrenja pupova i početka vegetacije za lijesku opasan napad ljeskove grinje (Phytophus avellanae)! Ljeskova grinja u mnogim nasadima napadnuta gotovo trećinu ukupnih pupova, te proizvođači gotovo uvijek moraju poduzeti mjere suzbijanja. Ovu grinju ubrajamo u skupinu šiškarica (fam. Eriophydae), imaju duguljasto tijelo i samo dva para nogu, bijele je ili skoro prozirne boje, veličine su svega 0,2 mm i za razliku od grinja iz skupine crvenih pauka ne vide se okom već jedino uz pomoć povećana 20tak puta! Imaju više pokoljenja tijekom sezone, a prezime odrasli oblici u pupovima. Krajem zime i početkom proljeća počinju se intenzivno hraniti sisanjem biljnih sokova. Time uzrokuju nabreknuće zaraženih pupova, koji se naknadno ne otvaraju ili se razvija deformirano lišće koje se postupno suši.

U našoj zemlji nema registriranih akaricida za suzbijanje ljeskove grinje, pa koristimo posredan učinak koji na grinje šiškarice (Eriophydae), pa i ljeskovu grinju (Phytophus avellanae), pokazuju sumporni fungicidi (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)! Stoga tek kada u vrijeme bubrenja pupova i pojave prvog lisnog tkiva zabilježimo toplije dane s dnevnim vrijednostima temperature zraka 15-20°C, preporučujemo planirati primjenu registriranih sumpornih fungicida u plantažnim nasadima lijeske.

U narednom razdoblju (naročito tijekom mjeseca ožujka i travnja) preporučujemo redovito pratiti zdravstveno stanje nasada lijeske na moguću pojavu štetnih gusjenica, dok većinu usmjerenih zaštita protiv ekonomski najvažnijih štetnika i uzročnika bolesti na plodovima lijeske preporučujemo planirati tijekom svibnja, lipnja i srpnja (protiv ljeskotoča, fitofagnih stjenica, te uzročnika truleži i sušenja plodova)!

VAŽNO: Poljoprivredne proizvođače upućujemo redovito praćenje Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS) pri Ministarstvu poljoprivrede (mps.hr), svakako prije primjene bilo kojeg sredstva za zaštitu bilja dopuštenog za profesionalnu primjenu radi moguće promjene u registraciji (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/).

mr.sc. Milorad Šubić, dipl.inž.agr.

milorad.subic@mps.hr