Hortikultura, Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum) pripada u ekonomski značajne štetnike. Zadnjih godina postaje sve veći problem u nasadima jabuka pogotovo u intenzivnim, plantažnim voćnjacima, a manje u manjim i zapuštenim voćnjacima. Na porast njene populacije utječu intenzivna gnojidba, klimatski uvjeti nastali klimatskim promjenama, osjetljivost podloge i sorte kao i negativan utjecaj insekticida na prirodnog neprijatelja osicu najeznicu Aphelinus mali.

Povećanju populacije doprinosi  načini aplikacije sa manjim utroškom škropiva po jedinici površine što može rezultirati slabijem učinku primijenjenih insekticida.

Kolonija jabučne krvave uši u podnožju stabla

Kolonije jabučne krvave uši na stablu

Imaga jabučne krvave uši su crveno smeđe do ljubičaste  boje. Pokrivena su gustom voštanom prevlakom ispod koje se  tijelo gotovo niti ne vidi. Kada se prstom zgnječi prevlaka vidi se crvena ljepljiva tekućina po kojoj su dobile ime. Prevlaka nastaje iz specijaliziranih žlijezda koje se nalaze na trbuhu.

Može se reći da je monofagna i monoecijska vrsta jer se nalazi uglavnom na jabuci. Rijetko se može naći na dunji (Cydonia oblonga), a ponekad na glogu (Crataegus) i mušmulici (Cotoneaster).  Ova vrsta je anholociklička – prezime ličinke na stablu u pukotinama i rak ranama (nema prezimljujućih jaja). Ličinke krvave uši  prolaze kroz 4 razvojna stadija. Podnose vrlo niske temperature do čak  – 27 °C. Nimfe su ružičaste boje s tamnim očima.

Razmnožavaju se partenogenetski i legu žive mlade. Beskrilna uš veličine je 1,2 – 2,6 mm, a krilata uš 1,8 – 2,3 mm. Može imati 10 – 15 generacija godišnje.

Jabučna krvava uš krajem zime i početkom proljeća postaje aktivna. Hrani se biljnim sokovima na korijenju, korienovim izdancima, granama i mladicama. Često naseljava mjesta jačeg reza i pukotina na kori. Na mjestu napada nastaju rak rane  takozvane „guke“ te dolazi do pucanja kore. Napad uši uzrokuje usporavanje rasta, deformiranje grana te stvaranja dobrih  uvjeta za razvoj sekundarnih bolesti i štetočina npr. staklokrilka (Synanthedon myopeaformis).

Jabučna krvava uš na stablu

Jabučna krvava uš na mjestu reza

Izlučuje mednu rosu  koja ponekad može prekriti lišće, grane čak i plodove ukoliko se prisutnost štetnika ne otkrije na vrijeme.

U proljeće i ljeto u voćnjacima se uglavnom nalaze beskrilne ženke koje stvaraju kolonije u pukotinama i na ranama grana. U jesen nalazimo više krilatih ženki koje prelijeću na druga stabla i tako šire zarazu.

Prirodni neprijatelj krvave jabučne uši je osica najeznica (Aphelinus mali) koja parazitira  ličinke krvave uši. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike i u Evropu je namjerno unesena dvadesetih godina prošloga stoljeća kako bi se koristila za biološko suzbijanje jabučne krvave uši. Osica je endoparazit.

Ženka osice leglicom odloži jaje u tijelo jabučne krvave uši, a nakon tri dana se iz njega razvije ličinka koja se hrani i živi na račun domaćina – krvave uši.

Parazitirane ličinke krvave uši se uočavaju po tamnoj boji tijela te rupici na tijelu kroz koju izlazi potpuno razvijena odrasla osica. Životni ciklus osice traje 20 – 25 dana i tijekom vegetacije mogu imati 6 – 7 generacija.

U očuvanju ovog korisnog kukca važno je primijeniti selektivne insekticide, užeg spektra djelovanja. Također prilikom rezidbe grančice sa parazitiranim krvavim ušima treba ostavljati u voćnjaku kako bi se povećala populacija ovog korisnog kukca.

Aphelinus mali, foto: . Željkica Oštrkapa Međurečan

Osim navedene osice, prirodni neprijatelji uši su božje ovčice, ličinke zlatooke, osolike muhe, trčci, bogomoljke te grabežljive stjenice.

Prije odluke o provođenju kemijskih mjera suzbijanja potrebno je obaviti vizualni pregled voćnjaka  kako bi se utvrdio stupanj zaraze krvavom uši ali i prisutnost parazitiranih ličinki krvave uši. Kemijskom suzbijanju se pristupa kada je napadnuto 5 – 8 % izdanaka, a u mladim voćnjacima prag može biti i niži. U voćnjacima u koji je prisutna jabučna krvava uš  preporuča se zimsko prskanje voćnjaka primjenom mineralnih ulja. U vegetaciji prvo tretiranje se provodi neposredno prije cvatnje, a drugo nakon cvjetanja kada još nema mnogo lisne mase.  Općenito treba koristi insekticide koji ne štete prirodnim neprijateljima.

Sanja Mastelić-Ivić, dipl. ing. agr.