Problemi sa štetnim organizmima u uzgoju borovnica

Prema podacima Upravnog odjela za poljoprivredu Varaždinske županije o zatraženim potporama za sadnju, 2015. godine zasađeno je 4.750 sadnica, 2016. godine 2.212 sadnice, 2017. 6.860 sadnica te 2018. godine 2.980 sadnica. Zbog općeg stanja na tržištu te cijena tradicionalnih voćarskih kultura, mnogi poljoprivrednici se odlučuju na uzgoj novih netradicionalnih kultura, prvenstveno zbog visoke cijene ploda. Osim toga, borovnica dobro podnosi visoke i niske temperature.

Pri uzgoju, borovnicu napadaju brojni štetni organizmi, od kojih su najznačajnije bolesti i štetnici. Od bolesti na borovnici se javljaju razna gljivična oboljenja, koja se mogu podijeliti u dvije skupine:

  • ona, koja napadaju korijen i izdanke, kao što su trulež korijena (Phytophthora cinnamomi), rak izboja (Neofusicoccum sp.), pjegavost lišća (Septoria albopunctata) i
  • bolesti, koje napadaju cvjetne, generativne organe te plodove: palež cvijeta i trulež bobica (Monilinia vaccinii-coymbosi), siva plijesan (Botrytis cinerea) i antraknoza (Colletotrichum gleosporioides).

Od navedenih bolesti najveći problem na području Varaždinske županije predstavljaju: vlažna trulež korijena, pjegavost lista i siva plijesan. U vrijeme cvatnje borovnica je najosjetljivija na napad štetnih organizama. Pojavi vlažne truleži korijena pogoduju optimalne temperature od 20-32 °C. Radi se o gljivičnoj bolesti, čije se zoospore brže šire u tlima koja  zadržavaju vodu. Simptomi se vide u obliku venuća i sušenja grmova. U ranom stadiju zaraženi grmovi izgledaju iscrpljeni, a izboji prestaju rasti (slika 1). Bolest uzrokuje polako propadanje grmova, ako je zahvaćen samo korijen ili naglo sušenje biljke, ako je zahvaćen i koriienov vrat (slika 2.). Zbog oštećenja korijena zaraženi grmovi lagano se čupaju iz tla.

Slika 1. Simptomi vlažne truleži korijena

Slika 2. Sušenje cijele biljke borovnice

Pjegavost lišća također je jedna od bolesti, koja se pojavljuje na području Varaždinske županije. Dvije su najznačajnije vrste pjegavosti, koje se pojavljuju: gleosporijska i septorijska pjegavost lišća.  Bolest se pojavljuje obično krajem lipnja u vidu crvenkastih pjega na licu lista (slika 3.).  Svake godine pojavljuje se u manjem intenzitetu, a u slučaju jače zaraze (što je kod nas rijetkost) može doći i do defolijacije ili opadanja lišća.

Slika 3. Simptomi lisne pjegavosti

Osim prethodno navedenih česta je i pojava sive plijesni. Siva plijesan najbolje se uočava u vrijeme cvatnje u vidu paleži cvjetova, ali i truleži plodova. Cvjetovi izgledaju kao da su spaljeni i suše se. Palež nekada može zahvatiti  lišće i izboje biljaka. Razvoju bolesti pogoduje kišovito vrijeme, jutarnje rose, visoka vlažnost zraka te izmjena hladnih noći i toplih dana. Razvoj sive plijesni i mumifikacija cvjetova i plodova je manja u slabo bujnim nasadima, gdje je  osigurano strujanje zraka i gdje je provedena pravilna gnojidba dušikom.

Osim bolesti, štetnici također pričinjavaju problem u uzgoju borovnica. Na području Varaždinske županije najznačajniji štetnici su gusjenice mrazovca (Operophtera sp.) i dlakavi ružičar (Tropinota hirta). Gusjenice mrazovca početkom cvatnje zapredaju i uništavaju generativne organe (slika 4). Ima jednu generaciju godišnje, a povećanju broja tog štetnika pogoduju vlažna ljeta te blage i vlažne jeseni.

Slika 4. Gusjenice mrazovca

Dlakavi ružičar nije tipični štetnik, koji se nalazi u borovnicama, no skoro da ne postoji biljna vrsta koja cvijeta, a da je ne napada taj štetnik (slika 5.). Do masovnih pojava dolazi u godinama s visokim temperaturama i nedostatkom padalina. Minimalna temperatura za njegov let je 15 °C, a najaktivniji je između 10 i 16 sati. Štete čini odrasli kukac hraneći se cvjetovima i mladim listovima raznih biljnih vrsta, a zbog oštećenja prašnika i tučka biljka neće donijeti plod.

Slika 5. Dlakavi ružičar na borovnici

U borbi protiv dlakovog ružičara najviše se koriste plave posude, koje se napune vodom i doda se manja količina deterdženta (slika 6.). Ta metoda pokazala se najdjelotvornijom.

Slika 6. Plava posuda za hvatanje dlakovog ružičara (foto: Ševar M.)

Borovnica zahtjeva laka i rastresita zemljišta, koja su idealna staništa za glodavce, koji kopanjem hodnika pregrizaju korijenje i rade dodatne štete na biljkama. Voluharice su jedan od najvećih problema u proizvodnji borovnica (slika 7.). Također rade značajnu štetu na mladom nasadu, jer se nastanjuju u najrahlijem zemljištu oko korijena, nagrizaju korijen i direktno uništavaju oko 20 % nasada te su indirektne šteta još veće, jer su preživjeli grmovi oštećeni i razvijaju se otežano.

Slika 7. Štete od voluharica

Značajne štete na zrelim plodovima borovnica rade ptice te treba voditi račina o njihovom odbijanju iz nasada. Ptice u svega nekoliko dana mogu uništiti urod.  Za zaštitu od ptica koristi se nekoliko vrsta mreža: plastične, pamučne ili polietilenske (slika 8.). Na tržištu su dostupne i lagane akrilne mreže, kojima se grmovi izravno prekrivaju.

Slika 8. Mreže u mladom nasadu borovnica

Borovnica je relativno nova kultura u uzgoju na području Varaždinske županije te se smatra  nezahtjevnom za uzgoj. Iziskuje puno truda, rada i znanja, jer promjena klime omogućava štetnim organizmima da se prilagode nastalim uvjetima te se javljaju bolesti i štetnici, koji nisu tipični za njezin uzgoj. Ako se borovnici osiguraju svi potrebni uvjeti za rast te se pravovremeno zaštiti od navedenih štetnih organizama ta kultura može biti dohodovna i dugovječna.

Andreja Vukalović Pofuk, dipl. ing. agr.

image_printPripremi za ispis