Hortikultura, Vijest, Voćarstvo

Zbog uvođenja potpora za podizanje višegodišnjih nasada, prije desetak – dvanaest godina struktura proizvodnje se polako počela mijenjati i oranice su postepeno postajale višegodišnji nasadi. Srednje godišnje temperature od prosječnih 10 ⁰C i povoljna prosječna količina oborina (800 – 900 mm) te osunčani bilogorski obronci su svakako neupitan potencijal za ozbiljniju voćarsku proizvodnju. U to vrijeme su veće površine zasađene sadnicama jabuka, šljiva, oraha, lijeske….. Postojala je obveza: analize tla, pravovremene, kvalitetne i pravilne pripreme površina za sadnju, sadnje deklariranog sadnog materijala u optimalnim rokovima i sve ostalo što struka preporučuje. Postojao je i obvezatan pregled nasada od strane stručne osobe, djelatnika tadašnjeg Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu. Uz potpisani i ovjereni „Obrazac 3“ prilagala se kopija računa i deklaracija sadnog materijala. Na taj način su i savjetodavci imali bolji uvid u površine novih nasada.

Rezultat je, između ostalog, podignutih oko 700 ha nasada lijeske i oraha. Nažalost, danas svi ti voćnjaci nisu u punoj rodnosti i ne daju očekivani i planirani urod. Razloga ima više. Neki su neograđeni, podignuti u blizini šuma pa su evidentne štete od divljači. Neki nisu održavani primjenom pravilnih agrotehničkih zahvata, neki su zapušteni, a nekih jednostavno više nema.

U svakom poslu treba biti uporan, dosljedan i strpljiv. U voćarskoj proizvodnji pogotovo!

Ako se radnje ne obave na vrijeme i kako treba, ako se ne poštuju rokovi obrade, rezidbe i zaštite, ako nam vremenske (ne)prilike ne idu na ruku, onda su i naši rezultati u skladu s tim.

U srpnju 2009. ukinuti su državni poticaji za podizanje višegodišnjih nasada. Posljedica toga je i smanjen interes za sadnju novih nasada.

Nasad lijeske u punom rodu

Prije dvije-tri godine dogodila se ekspanzija površina zasađenih aronijom (Aronia melanocarpa), koja je zbog svojih svojstava i nešto manjih zahtjeva za uzgoj postala hit kod „novih“ voćara.

Prošlih par sezona zbog klimatskih (ne)prilika došlo je do oscilacija u opskrbi tržišta lupinastim plodovima. Zbog te činjenice, kao  i zbog uvođenja proizvodno vezanih plaćanja za voće i plaćanja za IAKS mjere Ruralnog razvoja – Mjere 11, koja se odnosi na ekološki uzgoj, ponovno je porastao interes za sadnju oraha i lijeske.

Na terenu, u zadnje vrijeme, svjedočimo podizanju novih višegodišnjih nasada vrstama, koje do sada nisu bile uobičajene na našim prostorima. Uz već spomenutu aroniju nađe se i poneki nasad borovnice ( Vccinium spp.), haskapa (Lonicera caerulea) i goji bobica (Lycinum barbarum). Od proljeća 2015. podignuti su i nasadi divljeg šipka (Rosa canina) te poneki nasad bazge (Sambucus nigra). Bobičasto voće sada zauzima površinu oko 80 ha.

U našoj zemlji po zasađenim površinama prednjači jabuka, iza nje šljiva i orah te lijeska na četvrtom mjestu. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji površine pod lijeskom prednjače, ima ih čak oko 660 ha te nešto manje pod orahom – oko 450 ha, a jabuka i šljiva slijede. No, u nekim slučajevima, novi nasadi lijeske i oraha se podižu bez uvažavanja struke.

Biraju se nepovoljni položaji, odnosno, ne biraju se jer se o njima gotovo ni ne razmišlja. Ima pojava da se livade pretvaraju u voćnjake. Ne radi se priprema terena kako nalaže struka i zdrav razum.

Ne provodi se analiza tla i na taj način ne raspolaže s podacima o pH vrijednosti, o sadržaju humusa, o količinama hraniva. Znači, nema osnovnih parametara na kojima se treba temeljiti pravilna priprema za sadnju. Ne radi se duboko oranje, ili makar podrivanje, ne provodi se meliorativna gnojidba; ne unosi se organska tvar; ne provodi kalcizacija. Naša su tla nepovoljne kiselosti, često slabo kisela do kisela. Sadržaj humusa je nerijetko na najnižoj granici, jedva 1 – 2 %, a hraniva su, ako ih i ima u dovoljnim količinama, biljci nepristupačna. Svi propusti kod postupaka prije same sadnje teško se ili gotovo nikako ne mogu nadoknaditi ili popraviti. Sadni materijal je u većini slučajeva nedeklariran i neadekvatan za kvalitetnu sadnju. Sadnja se obavlja uglavnom u nepovoljnijim, proljetnim, rokovima da bi se „uhvatio“ poticaj.

Posljedice su: veći postotak sušenja i neprimitak mladih sadnica, samim time je i veći trošak podsadnje. Takvi nasadi slabije napreduju, neujednačeni su, u lošoj kondiciji, podložniji bolestima i napadu štetnika. Iziskuju puno više znanja, vremena i sredstava za održavanje.

Trebaju li samo potpore biti motiv za bavljenje voćarstvom? Da li ćemo imati površine pod kulturama bez dovoljnih količina voća? Kakva je budućnost i održivost novopodignutih nasada?

Ima savjesnih, vrlo vrijednih i stručnih voćara, koji poštuju prirodne zakone i uvažavaju preporuke struke. To se vidi i u njihovim urednim i dobro održavanim voćnjacima. Zbog takvih je zadovoljstvo raditi struku. Za ove druge treba iznaći dovoljno strpljenja.

U svakom je poslu važna ustrajnost, dosljednost i strpljivost. U voćarstvu pogotovo!

Grozdana Grubišić-Popović, dipl. ing. agr.,
viša stručna savjetnica