Savjet, Stočarstvo

Koza je sezonski poliestrična životinja, što znači da se tjera u određenom dijelu godine, a to za našu umjereno kontinentalnu klimu opet znači u jesen (od kolovoza do prosinca), u periodu skraćivanja trajanja dnevne svjetlosti. Stoga je, vezano uz tu činjenicu, ali i tempiranjem vremena jarenja u periodu početka vegetacije, uobičajeni pripust koza u kontinentalnom dijelu Hrvatske od listopada do prosinca, a u primorskom dijelu od kolovoza do listopada.

Slušajući priče uzgajivača koza, koji su najčešće nezadovoljni brojem i porođajnom težinom, te zdravstvenim stanjem jarića (zbog kasnijih oboljenja), potrebito je upozoriti i naglasiti kako je kao i svaku životinju koja će biti gravidna, tako i kozu potrebno pripremiti za graviditet, kako bi na vrijeme koncipirala, iznijela graviditet do kraja, te na koncu ojarila više zdrave jaradi.

Također smo vrlo često svjedoci narodnih priča kako je koza „zahvalna životinja“, što znači da joj ne treba puno hrane. Istina, možda joj i ne treba puno hrane, ali svakako kvalitetne, što ovisi i o proizvodnom statusu pojedine životinje.

Koze će, kao i ostale životinje, ostvariti svoj nasljedni potencijal za proizvodnju mlijeka, mesa ili jaradi samo ako su dobile sve potrebne hranjive tvari u potrebnim količinama i omjerima.

To su životinje karakteristične po živahnosti i pokretljivosti (hodanju, penjanju, skakanju) u traženju i odabiru hrane što im omogućuje preživljavanje i u oskudnim hranidbenim uvjetima, pa se ova potreba mora zadovoljiti i u štalskom načinu držanja koza. Kada im je na raspolaganju vrlo raznovrsna hrana koze odabiru kvalitetniji (hranjiviji) i ujednačeniji obrok u ponuđenoj vegetaciji, te zbog visoke selektivnosti mogu ostaviti i 50 % ponuđene hrane. Koze jedu skoro sve tipove raslinja, ali najviše vole grmlje i šiblje.  

Uspješna reprodukcija koza, osobito u uvjetima oskudne hranidbe, zahtjeva dodatnu količinu energije tijekom parenja ali i zadnja dva mjeseca graviditeta. Energetske potrebe ploda tijekom prva tri mjeseca trudnoće su zanemarive tj. koza se hrani na razini uzdržnih potreba, no, u prvoj polovini četvrtog mjeseca one su čak i za 15 % veće. 

Paša i brst su najjeftinija i najprirodnija hrana za koze. Prirodni pašnjaci i pustopoljine prekriveni sa svim vrstama biljaka dobar su izvor hranjivih tvari za koze koje jedine među domaćim životinjama mogu znatan dio hranidbenih potreba zadovoljiti brstom grmlja, šiblja, te lišća niskog drveća.

Na dobrom pašnjaku koze podmire i do 60 % od potreba tijekom ljeta i 35 % tijekom zime. Zato im se tijekom sušnog ljetnog razdoblja i tijekom zime mora davati dodatna hrana, prvenstveno koncentrirana.

Zrnjevlje žitarica je najbolji izvor energije za koze. Koze vole jesti cijelo ili lomljeno zrno žitarice. Sitnozrne žitarice i kukuruz su odličan izvor energije za koze koje se hrane zelenom krmom, pašom ili silažama. No, prevelika količina može izazvati probavne poremećaje, prvenstveno acidozu buraga i enterotoksemiju. Zato se koze moraju navikavati na lako probavljive ugljikohidrate iz žitarica kroz nekoliko dana, a njihova količina u obroku ne smije prelaziti 35 % u suhoj tvari obroka.

U vrijeme suhostaja, koji se događa kako je uvodno i rečeno, u zimskom dijelu godine, hranidba koza se zasniva prvenstveno na sijenu i to 2,5 do 3 kg/dan i koncentratu do 300 g/dan, te eventualno sjenaži do 4 kg/dan (uz smanjenje količine sijena). Tijekom cijele godine koze bi trebale imati na raspolaganju mineralnu sol za lizanje (sol u cigli ili kolutu). 

Odmah po jarenju, kako je u našem narodu uvriježeno, kozama se daje topli napoj od mekinja (posija), što je svakako izuzetno dobro zbog laksativnog učinka, no ne smije se zaboraviti kako od toga trenutka imamo životinju koja će uskoro uči u punu laktaciju, koja uz uzdržne potrebe ima potrebe i za oporavkom organizma od graviditeta i poroda. Stoga joj svakako treba kvalitetno sastaviti obrok, koji će se sastojati od voluminoze (sijeno i/ili sjenaža) i koncentrirane (smjesa izrađena od kukuruza, ječma, zobi i mekinja) komponente. 

Mogućnost kontrole i upravljanja reprodukcijom koza najveća je tijekom sezone pripusta, odnosno tijekom pripreme koza i jarčeva za pripust. Dobro provedena priprema za pripust rezultira izraženijim znakovima tjeranja, većim brojem ovuliranih jajnih stanica, olakšanom koncepcijom i malim postotkom preganjanja, dobrom plodnošću, većim brojem ojarene vitalne jaradi i na kraju većom proizvodnjom mlijeka, što je preduvjet ekonomičnosti i uspješnosti svake kozarske proizvodnje.