Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Plamenjača soje (Peronospora manshurica)je bolest koja se javlja gotovo svake godine na područjima na kojima se uzgaja soja u većem ili majem intenzitetu. Simptome bolesti nalazimo najčešće na lišću, mahunama i sjemenu (slika 1.). Najčešće simptome nalazimo na licu lista u vidu žućkastih pjega koje su oivičene klorotičnim rubom (slika 2.). Pjege su vrlo sitne 1 – 4 mm velike i razbacane po cijeloj plojci. U povoljnim uvjetima za razvoj bolesti dolazi do spajanja pjega, nekroze tkiva koje puca, tako da se može javiti i šupljikavost (slika 3.). Sa donje strane lista na mjestu pjega javljaju se sivkaste nakupine konidiofora i konidija. Bolest se javlja početkom lipnja na prvim mladim listovima i širi se putem konidija na ostalo lišće. Osim na lišću simptome nalazimo i na mahunama i sjemenu. U unutrašnjosti mahuna i na zaraženom sjemenu formira se bjeličasta prevlaka. Zaraženo sjeme je sitnije i na njemu se vide veće ili manje raspukline. Ukoliko se posadi takovo zaraženo sjeme, odmah nakon klijanja i nicanja dobijemo sisteminčno zaražene biljke koje zaostaju u rastu, a na prvim listovima uočavaju se svjetlo zelenkaste zone.

Slika 1. Soja zaražena plamenjačom (snimila Jadranka Berić)

 
Slika 2. Znakovi zaraze na licu lista (snimila Jadranka Berić)

 
Slika 3. Šupljikav list (snimila Jadranka Berić)

Optimalni uvjeti za razvoj bolesti su temperature 20 – 22 °C i vlažno vrijeme. Bolest se prenosi putem zaraženog sjemena i biljnih ostataka. Tijekom vegetacije zaraza se širi konidijama putem vjetra.

Mjere zaštite kojima možemo suzbijati plamenjaču soje su agrotehničke i kemijske.

Agrotehničke mjere zaštite su (1) plodored u kojem soja dolazi svake 3. ili 4. godine, (2) sjetva zdravog sjemena, (3) duboko zaoravanje sjetvenih ostataka te (4) sjetva otpornijih sorata.

Kemijske mjere suzbijanja provode se najčešće na sjemenskim usjevima. Procjena za određivanje vremena suzbijanja obavlja se na osnovi pregleda parcele i to osobito za vlažnog proljeća i ljeta (2 – 3 puta u početku vegetacije, u cvatnji i pred karaj vegetacije). Pregled se obavlja vizualno, a osoba koja obavlja pregled kreće se dijagonalno kroz parcelu. Prema skalama također određujemo potrebu za suzbijanje plamenjače. Faktori rizika koje uzimamo pri tome u obzir su: (1) klijavost sjemena, (2) vremenske prilike, (3) vidljivi simptomi, (4) plodosmjena, (5) procjena prinosa, (6) zakorovljenost i dr. Svaki od tih faktora nosi određeni broj bodova. Ukupan zbroj bodova određuje potrebu za suzbijanjem. Od fungicida kod nas se mogu koristiti oni na osnovi metalaksila (Ridomil gold MZ, Metalaxyl MZ i dr), a u svijetu se koriste i fungicidi na osnovi azoksistrobina (Ouadris, Quo Vadis).

Grinje kao štetnike soje obično u većoj mjeri nalazimo u ljetnom periodu kada imamo vrlo visoke temperature (25 – 30 ºC) i suho vrijeme koje pogoduje razvoju ovog štetnika. U takovim uvjetima grinje razviju i više od 10 generacija.

U literaturi se navodi da na soji dolazi obična koprivina grinja (Tetranycus urticae) ili atlanska grinja (Tetranycus atlanticus). Radi se o vrlo sitnim grinjama žućkaste boje jedva vidljive prostim okom. Štete čine sišući biljne sokove najčešće na naličju lista (slika 1.)

Slika 1. Štete na naličju lista (snimila Jadranka Berić)

Na licu lista štete se vide u obliku sitnih sivkastih pjegica (slika 2.). Kod jakog napada uništava se klorofil, list dobiva žutu pa crvenkastu boju, suši se i otpada. Sa donje strane lista kod jakog napada nalazimo paučinaste prevlake u kojima se mogu povećalom primijetiti grinje. Ukoliko se ne prati pojava ovog štetnika u povoljnim uvjetima za njihov razvoj može doći do znatnog smanjenja prinosa.

Slika 2. Štete na licu lista (snimila Jadranka Berić)

 Sa pregledom na prisutnost ovog štetnika treba krenuti čim porastu temperature. Kod pregleda parcele potrebno je obratiti pozornost na rubove parcela gdje se štetnik obično prvo javlja (slika 3.) i odatle se širi u unutrašnjost parcele no može se javiti i u unutrašnjosti parcele u oazama. Prilikom pregleda treba pogledati stupanj štete na listu kao i brojnost štetnika. Pravovremenim uočavanjem štetnika možete provesti suzbijanje samo na mjestima njegove prve pojave i na taj način spriječiti širenje u parcelu, a pri tom smanjite uporabu sredstava za zaštitu bilja.

Slika 3. Širenje štetnika sa ruba parcele (snimila Jadranka Berić)

Dozvolu za suzbijanje ovih štetnika kod nas imaju akaricidi (Mitac -20, Bye Bye, Tronic -20), dok se u svijetu koriste i neki drugi akaricidi (Demitan SC , Ortus 5 SC i sl)