Ribarstvo, Savjet

Ribe su u prirodnom okolišu stalno pod utjecajem bakterija, virusa, gljivica i parazita. Biološka ravnoteža postoji sve dok u riba ne prevladaju stresna stanja uzrokovana negativnim čimbenicima okoliša. Gubitci zbog nastale bolesti traju toliko dugo dok opterećenje ne oslabi ili smanjena riblja populacija ne prekine infekcijski lanac.

Čišćenje zemljanih bazena ribnjaka ponajprije se odnosi na mulj na dnu ribnjaka. Preporučuje se svakih 3 – 5 godina ljetno ili zimsko isušivanje ribnjaka uz prozračivanje i izmrzavanje dna. Pritom mulj gubi vodu i na površini ispuca pukotinama u obliku mozaika. Ako se tada obavi vapnjenje sljedeće sezone na dnu ribnjaka oblikuje se sloj biološki djelatnog mulja od nekoliko centimetara. Ako ovu agrikulturnu mjeru zanemarimo kroz 15 – 20 godina, nužno je vađenje mulja jer se dno ne može više isušiti. Doza za dezinfekciju dna šaranskih ribnjaka je 0,1 kg/m² (1 t/ha ), a kod pojave zaraznih bolesti za završnu dezinfekciju doza je i do 1 kg/m². Nakon vapnjenja ribnjak se puni vodom i u roku 2 – 3 tjedna dolazi do prirodne neutralizacije. Ribnjak se može poribiti kada se pH vrijednost vode stabilizira ispod 8,5.
„Ljetno vapnjenje“ ribnjaka u borbi sa algama obalja se u razmaku 2 – 3 tjedna sa dozom 50 – 200 kg/ha rasipanjem vapna po površini vode.
Posebna pažnja treba se obratiti na površinu dna gdje se nalaze hranilišta. Višak nepojedene hrane može vrenjem razviti otrovne količine amonijaka, nitrita i sumporovodika uz posljedični manjak kisika u vodi.

Osim dezinfekcije ribnjaka posebnu pažnju u prevenciji bolesti treba obratiti na redovitu dezinfekciju ribolovnog pribora i mreža te transportnih sredstava i bazena.