Agroekonomika

U posljednje se vrijeme Obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), koja prema važećim zakonskim propisima, nisu porezni obveznici poreza na dohodak odnosno PDV-a, susreću sa zahtjevima svojih kupaca za izdavanjem računa ili nekog drugog dokumenta o prodaji vlastitih proizvoda. Kupci na taj način žele imati važeći dokument, koji se evidentira u njihovim poslovnim knjigama.

Taj dio prodaje vlastitih proizvoda OPG-a vezan je uz mnoštvo propisa, koji uređuju plaćanje gotovim novcem. Najvažniji propisi, koji se tiču OPG-a, su Zakon o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13),Pravilnik o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12 i 79/13), Zakon o platnom prometu (NN 133/09, 136/12), Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma (NN 87/08, 25/12, itd.).

Iako ovo područje uređuje mnoštvo propisa, za OPG-e, koji nisu porezni obveznici poreza na dohodak odnosno PDV-a, stvar je vrlo jednostavna.

Dakle, ta gospodarstva nisu obvezna voditi poslovne knjige, jer prema zakonu nisu obveznici poreza na dohodak odnosno PDV-a.

Prvi uvjet, koji prilikom prodaje vlastitih proizvoda mora biti ispunjen, jest da je OPG upisan u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, sukladno članku 23. Zakona o poljoprivredi (NN 149/09, 127/10, 50/12, 120/12).

Nadalje, ovisno o vrsti proizvoda koji se proizvodi i prodaje, OPG mora biti upisan i u druge evidencije i upisnike, kao što su npr: Upisnik trgovaca voćem i povrćem, Jedinstveni registar domaćih životinja, Upisnik proizvođača grožđa i vina itd.

Proizvodi prerade mogu se također prodavati pod uvjetom da je registrirana djelatnost prerade, objekti i sve što je za to potrebno. Kod proizvoda prerade vlastitih poljoprivrednih proizvoda, važno je voditi računa o ispravnom označavanju i deklariranju tih proizvoda i ostalim propisima, koji uređuju područje prerade na OPG-ima.

Dokument, koji u praksi zadovoljava potrebe kupca poljoprivrednih proizvoda od OPG-a, je obrazac „Otkupni blok“.

Važno je pripaziti da, na otkupnom bloku, prodavatelj (OPG) navede da nije porezni obveznik prema čl. 18. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i da je upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava.

Primjer otkupnog bloka:

Otkupni blok se može ispuniti ručno ili elektronski. Kupac i prodavatelj zadržavaju za svoju evidenciju po jedan istovjetni primjerak otkupnog bloka.

Naravno, na taj se način mogu prodavati isključivo vlastiti proizvodi. U suprotnom, OPG ulazi u djelatnost i područje trgovine, a tada su uvjeti sasvim drugačiji.

Za bolje razumijevanje i praktičnu primjenu ovih modela kalkulacija, dat je kratki opis tehnologije uzgoja i normativa u proizvodnji, koji su u ovom prikazu korišteni kao podloga za izračun prihoda i troškova proizvodnje. No, i uz dobro poznavanje tehnologije, preporuča se savjetovanje sa stručnjacima, kako bi se ostvarile očekivane ekonomske i financijske koristi u obavljanju ove djelatnosti.

Prikazani modeli kalkulacija PVT-a u slatkovodnom ribarstvu odnose se na konvencionalni uzgoj ribe u zemljanim bazenima – ribnjacima, koji obuhvaćaju dva proizvodna sustava (ciklusa) i to:

1. proizvodnju dvogodišnje mlađi šarana,
2. proizvodnju konzumnog šarana.

Tim sustavima uzgoja prilagođena je i struktura svake kalkulacije koja daje osnovne normative u tehnologiji proizvodnje, strukturu prihoda, strukturu varijabilnih troškova i financijski rezultat iskazan kao PVT, koje je moguće ostvariti na gospodarstvu po jedinici prozvodnje ili proizvoda u jednom proizvodnom ciklusu odnosno jednoj godini.

Tako prikazani model kalkulacije PVT-a moguće je primjeniti i prilagoditi potrebama svakog gospodarstva, ovisno o strukturi njegove ukupne proizvodnje ili djelatnosti u poljoprivredi i/ili ribarstvu, u uvjetima kada se ista ostvaruje punim kapacitetom. Važno je istaknuti da troškovi investicijskog razdoblja (izgradnja i opremanje ribnjaka), kao ni fiksni troškovi (vodna naknada) ne ulaze u strukturu kalkulacija PVT-a.

Podaci prikazani u ovim kalkulacijama temeljeni su na stručnim i praktičnim iskustvima i informacijama prikupljenim od nekolicine proizvođača u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Pri tomu su cijene proizvoda iskazane bez PDV-a, dok su inputi obračunati po maloprodajnim cijenama (uključujući PDV i maržu) po kojima ih proizvođači nabavljaju na tržištu.

Kalkulacije PVT-a u slatkovodnom ribarstvu predstavlju dobru podlogu za analizu ukupnog poslovanja gospodarstva i donošenje odluke o vrsti i obujmu buduće proizvodnje i razvoju gospodarstva u cjelini (modeli kalkulacija u slatkovodnom ribarstvu otvaraju se klikom na gornji link).

Struktura kalkulacija PVT-a

U strukturi kalkulacija PVT-a u proizvodnji dvogodišnje mlađi šarana ukupni prihod čini tržišna vrijednost dvogodišnje riblje mlađi proizvedene u zemljanom bazenu, površine 1 ha u tijeku jednog proizvodnog ciklusa, odnosno jedne godine.

Varijabilni troškovi uključuju vrijednost nabave jednogodišnje riblje mlađi prosječne težine 50 g (30-70 g), troškove stočne hrane, veterinarskih usluga, organskog gnojiva i hidratiziranog vapna te ostalih troškova koji nisu specificirani, a mogu se pojaviti tijekom uzgoja. U posebnoj je tablici specificirana količina i vrijednost stočne hrane, koja je uz jednogodišnju riblju mlađ, najvažnija stavka varijabilnih troškova.

U strukturi kalkualcija PVT-a u proizvodnji konzumnog šarana ukupni prihod čini vrijednost uzgojenog i izlovljenog konzumnog šarana kao primarnog proizvoda i nasadnog šarana uzgojenog za novi ciklus proizvodnje. Važno je istaknuti da u strukturi prihoda nije obračunat poticaj koje gospodarstvo može ostvariti temeljem posebih propisa u ribarstvu. Osnovni uvjet za ostvarivanje poticaja u ribarstvu je posjedovanje povlastice za gospodarski ribolov ili uzgoj.

Varijabilne troškove prizvodnje konzumnog šarana čine troškovi nabave riblje mlađi (jednogodišnja i dvogodišnja) i troškovi stočne hrane, a specificirani su količinski i vrijednosno po vrstama, zajedno sa ostalim troškovima uzgoja.

Kratki opis tehnologije uzgoja dvogodišnje mlađi i konzumnog šarana

U obje kalkulacije prikazana je tehnologija uzgoja šarana u monokulturi, iako se nasadom u polikulturi bolje iskorištava prirodni potencijal ribnjaka. Zbog uzgoja ribe na malim obiteljskim ribnjacima nisu nasađene grabežljive vrste riba (som, štuka, smuđ), posebno u proizvodnji dvogodišnje mlađi, jer grabežljivci jedu mlađ pričinjavajući velike štete. Nasad «divlje» ribe (babuška, karas, patuljasti somić) u uzgoju ribe nije poželjan, jer se smatra korovom i prenositeljem bolesti u ribnjaku. Malog je prirasta, oduzima hranu i kisik šaranu, te ima zanemarivu ekonomsku vrijednost. Nakon izlova ribnjaka, u zaostalim depresijama i ribolovnoj jami divlju ribu treba uništiti rasipavanjem hidratiziranog vapna, kako bi uginula. Za uzgoj konzumne ribe voda se napušta preko rešetaka od perforiranog lima veličine rupica 1 do 2 cm, ako se ribnjak napaja vodom iz otvorenog vodotoka, kako bi se onemogućio ulazak «divlje» ribe.

Proizvodni sustav započinje kupnjom jednogodišnje mlađi za uzgoj dvogodišnje mlađi u prvoj godini uzgoja. Slijedeće se uzgojne sezone odvija uzgoj konzumnog šarana i mlađi. Ako gospodarstvo nema mogućnosti za uzgoj dvogodišnje mlađi, tada na tržištu kupuje jednogodišnju i dvogodišnju mlađ. Model kalkulacije proizvodnje konzumne ribe predstavlja uzgoj konzumne ribe u trogodišnjem sustavu, jer su od mrijesta do kraja uzgoja prošle tri kalendarske godine.

Uzgoj je baziran na konvencionalnoj ishrani sa zrnom žitarica, a u ovakvom načinu uzgoja proteinski dio se koristi iz prirodne hrane (plankton i fauna dna ribnjaka).

Budući da se toplovodne vrste riba prihranjuju kada temperatura vode prijeđe 12 do 15^oC, uzgoj traje svake sezone (godine) od početka travnja ili svibnja do početka ili konca listopada, što ovisi o temperaturi vode. Najintenzivnije uzimanje dodatne hrane je kod temperature vode 20 do 26^oC, što se u našim klimatskim uvjetima postiže početkom lipnja pa do konca rujna. Svakodnevno, prije hranidbe, treba na hranidbenom mjestu označenom kolcem ili plovkom, kontrolirati da li je riba pojela žitarice od prethodnoga dana. Nepojedena hrana trune na hranidbenim mjestima, zagađuje vodu i pogoršava joj kvalitetu. Ribu odbijaju takva mjesta i potrebno ih je promijeniti. Hranidbeno mjesto mora biti na dubini vode od 100 do 150 cm, kako ih grabežljive ptice ne bi mogle loviti i ometati u hranjenju.

Riba se hrani 7 dana u tjednu i to u dopodnevnim satima i ranim popodnevnim satima, kada je sadržaj kisika u vodi najveći. U praksi se najčešće organizira šestodnevno hranjenje ribe. U ishrani šarana moramo voditi brigu o krupnoći zrna žitarica u odnosu na veličinu ribe.

Šaran mase 80 do 120 grama konzumira zrno pšenice i ječma. Sa prihranom zrna kukuruza možemo početi kad šaran postigne masu 300 grama. Do tada je hranu poželjno samljeti.

Tijekom uzgoja mlađi i konzumne ribe potrebno je pratiti stanje u ribnjaku pokusnim izlovom nasađene ribe svakih 15 dana. Ribu lovimo pomoću mreže sačmarice na mjestima gdje se riba hrani. Prati se prirast nasađenih riba, kondicija, zdravstveno stanje i intenzitet uzimanja dodatne hrane. U slučaju pojave bolesti ili sumnje na bolest treba se savjetovati sa veterinarom, koji će utvrditi vrstu bolesti i odgovarajuću terapiju. Važno je također pratiti kemijske i fizikalne parametre vode i pratiti stanje prirodne hrane (plankton i fauna dna ribnjaka).

Radi poticanja razvoja planktona i faune dna preporuča se gnojidba sa organskim gnojivima (peradi), uz praćenje kvalitete vode. Vapnjenjem ribnjaka unosi se kalcij u ribnjak, regulira se pH vode kako bi on bio neutralan (oko 7). Kalcifikacijom se, uz dezinfekciju, u mulju vežu štetne kiseline i poboljšava se aktivnost mikroorganizama. Dio preporučene doze odnosi se na interventno vapnjenje po potrebi tijekom ljetnih mjeseci, u dozi od 50 do 100 kg/ha, za što je također potrebno pratiti pH vode.

Krajem listopada iz ribnjaka se ispušta voda i povlačenjem mreže u ribolovnom kanalu, pristupa se izlovu ribe. Riba se na sortirnom stolu odvaja prema veličini. Konzumna riba se prodaje na tržištu, a mlađ prebacuje u drugi ribnjak za uzgoj u slijedećoj kalendarskoj godini.

Izlov dvogodišnje mlađi obavlja se u rano proljeće naredne kalendarske godine kada se temperature zraka trajno podignu iznad 0^oC. Dvogodišnja mlađ nasađuje se u ribnjake za uzgoj konzumne ribe ili prodaje drugim uzgajivačima konzumne ribe. Prilikom izlova preporuča se pregledati zdravstveno stanje ribe i prema preporuci veterinara pripremiti ljekovite kupke za uklanjanje parazita.

Autori:

Metodologija izračuna kalkulacija pokrića varijabilnih troškova (PVT) (engl. GROSS MARGIN) predstavlja jednostavan način utvrđivanja proizvodnih i ekonomskih pokazatelja u poljoprivrednoj proizvodnji koja se odlikuje brojnim specifičnostima u odnosu na druge gospodarske djelatnosti. Te se spečifičnosti u cijelom svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, očituju u zemljopisnim, prirodnim i drugim različitostima proizvodnih područja, biološkom potencijalu biljaka i životinja te u strukturi proizvodnih jedinica odnosno nositelja ove djelatnosti.

Nositelji poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj su poljoprivredna gospodarstva (PG), u čijoj strukturi prevladavaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) u odnosu na druge poslovne subjekte.

Stoga su izračuni proizvodnih i ekonomskih pokazatelja poljoprivredne proizvodnje u kalkulacijama PVT-a predočeni kroz sustave proizvodnje i rezultate koji se primjenjuju i, što je posebno važno, ostvaruju na gospodarstvima tržišno usmjerenih poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj, što osigurava visok stupanj usporedivosti i primjene rezultata na gotovo svakom poljoprivrednom gospodarstvu.

Jednostavnost metodologije izračuna kalkulacija PVT-a sastoji se u utvrđivanju razlike između ukupnih prihoda i varijabilnih troškova svake vrste proizvodnje kojom se poljoprivredno gospodarstvo bavi. To je ekonomski pokazatelj ili razina na kojoj se gospodarstva mogu međusobno uspoređivati prema razultatima, neovisno o tome posjeduju li veće ili manje proizvodne kapacitete.

Kao podloga za izračun kalkulacija PVT-a uzima se razdoblje od jedne godine (proizvodne i kalendarske), osnovna proizvodna jedinica (obično je to 1 ha poljoprivredne površine u biljnoj proizvodnji odnosno 1 grlo stoke u stočarstvu) za koje se izračunavaju prihodi i troškovi proizvodnje. Izračunati PVT kao rezultat po jedinici određene vrste proizvodnje množi se s brojem proizvodnih jedinica na čitavom gospodarstvu da bi se utvrdilo ukupno PVT svih vrsta proizvodnje kojima se gospodarstvo bavi. Od ukupnog pokrića PVT-a oduzimaju se fiksni troškovi na razini PG-a i dobiva se financijski rezultat profit odnosno gubitak, kako je jednostavno prikazano u idućem primjeru.

 
Važna pretpostavka koju treba uzeti u obzir pri izračunu PVT-a jest da je metoda primjenjiva kada se proizvodnja na gospodarstvu ostvaruje punim kapacitetom. Tome prethodi investicijsko razdoblje koje u poljoprivredi može trajati od jedne do nekoliko godina da bi se postigao puni kapacitet proizvodnje (puna rodnost trajnih nasada, mliječnost stada i slično). Investicijski troškovi toga razdoblja ne ulaze u strkturu kalkulacija PVT-a.

Kalkulacije PVT-a dobra su osnova svakom poljoprivrednom proizvođaču za cjelovitu analizu poslovanja i vođenje gospodarstva te donošenje odluka o strukturi i obujmu sadašnje i buduće proizvodnje i promjenama, kao i o potrebnim ulaganjima u daljnji razvoj i napredak gospodarstva.

Modeli i struktura kalkulacija PVT-a

Radi jednostavnosti primjene, modeli kalkulacija razvrstani su u skupine i to: kalkulacije tržišnih kultura u biljnoj proizvodnji, kalkulacije stočarske proizvodnje i kalkulacije krmnih kultura (klikom na linkove otvaraju se pojedine kalkulacije).

Kalkulacije biljne proizvodnje uključuju:

1. Ratarske kulture (pšenica, ječam, raž, zob, kukuruz, uljana repica, suncokret, soja, šećerna repa, merkatilni krumpir, industrijski krumpir, duhan i kamilica)
2. Voćne vrste (jabuka, kruška, breskva, mandarina, orah, lješnjak, kupina, malina, marelica, trešnja, višnja maraska, šljiva, borovnica, aronija i jagoda)
3. Vinogradarstvo i vinarstvo (stolno grožđe, bijelo vinsko grožđe, crno vinsko grožđe, vino graševina i vino plavac)
4. Maslinarstvo (maslinovo ulje)
5. Povrćarstvo (rajčica, paprika, kupus, cvjetača, krastavac, grah, luk, salata, mrkva i celer na otvorenom, rajčica (hodriponi), rajčica, paprika i krastavac u zaštićenom prostoru)
6. Aromatično i ukrasno bilje (lavanda za ulje i cvijet)

Kalkulacije krmnih kultura uključuju:

1. Kukuruz za silažu
2. Lucernu
3. Talijanski ljulj
4. Kultuvirane travnjake
5. Prirodne livade

Kalkulacije stočarske proizvodnje uključuju:

1. Govedarstvo (kravlje mlijeko, tov junadi – vlastite i kupovne smjese)
2. Svinjogojstvo (prasad do 25 kg – vlastite i kupovne smjese i tov svinja do 100 kg – vlastite i kupovne smjese)
3. Ovčarstvo (ovčje meso i mlijeko, janjeće meso)
4. Kozarstvo (kozje mlijeko)
5. Peradarstvo (tov brojlera – vlastiti i kooperacija, kokošja jaja)
6. Pčelarstvo (mobilno, stacionarno)

Za razliku od modela kalkulacija biljne i stočarske proizvodnje koje se temelje na izračunu PVT-a, specifični su modeli kalkulacija krminih kultura zbog izračuna troška proizvodnje. Razlog tomu jest što se, praktično, ove kulture ne prodaju na tržištu već su ulazni trošak (input) za stočarsku proizvodnju. Neke kulture (travnjaci) koriste se više godina pa su i troškovi proizvodnje raspodjeljeni po godinama korištenja.

U strukturi kalkulacija po vrstama proizvodnje, specificirane su proizvodne (u pravilu 1 ha, 1 grlo) kao i mjerne jedinice, količine i cijene proizvoda i pripadajućih troškova. Važno je napomenuti da su sve cijene u kalkulacijama uključuju porez na dodanu vrijednost (PDV), jer je pretpostavljeno da se radi prvenstveno o proizvodnjama organiziranim na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Strukturu ukupnog prihoda u kalkulacijama čini prihod od prodaje osnovnog proizvoda te ostale vrste prihoda koje gospodarstvo može ostvariti prodajom (procjenjena vrijednost na osnovi podataka iz TISUP-a, DSZ-a te ekspertnih procjena). Pri tome, prihodi ostvareni s osnova prava na dodjelu potpore (pravo na regionalno plaćanje, dodatno pravo za plaćanje, posebno pravo na plaćanje, proizvodno vezana plaćanja i državna pomoć) kao oblika potpore dohotku poljoprivrednih proizvođača, sukladno Zakonu o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju, NN 92/10, 124/11), prikazani su u dodatnim tablicama s simulacijom dohotka ovisno o prodajnim cijenama (kod ratarskih kultura u simulaciju su uključeni i prihodi od prodaje žetvenih ostataka – slame).

U strukturi varijabilnih troškova obračunati su troškovi inputa (na bazi prosječnih cijena tijekom proizvodne 2011. godine): sjeme/sadnice/presadnice, organska i mineralna gnojiva, sredstva za zaštitu bilja, stočna hrana, veterinarski i drugi troškovi, ovisno o vrsti proizvodnje. Pojedini su troškovi, kao najvažniji input i osnova tehnologije proizvodnje, detaljnije razrađeni u pripadajućim tablicama (organska i mineralna gnojiva, stočna hrana).

Varijabilni i fiksni troškovi

Varijabilni troškovi specifični su i direktno povezani s određenom vrstom proizvodnje. Glavna su im obilježja da se javljaju samo ako postoji proizvodnja (nema ih ako se ništa ne proizvodi), variraju zajedno s povećanjem/smanjenjem proizvodnje, te se lako mogu pripisati pojedinoj proizvodnji i izraziti se količinski i vrijednosno.

 U varijabilne troškove biljne proizvodnje ubrajamo:

• Sjemenski i sadni materijal
• Organska i mineralna gnojiva
• Sredstva za zaštitu bilja
• Sezonsku radnu snagu
• Unajmljene mehanizirane usluge
• Operacije poslije berbe/žetve (sušenje, čišćenje, sortiranje)
• Ambalažu (vreće, sanduci, vezivo i dr.)

 U varijabilne troškove stočarske proizvodnje ubrajamo:

• Rasplodni podmladak
• Vlastitu i kupljenu stočnu hranu
• Lijekove
• Veterinarske usluge
• Troškove uzgojno-selekcijskog rada
• Sezonsku radnu snagu
• Unajmljene mehanizirane usluge

Fiksni troškovi, za razliku od varijabilnih, ne mogu se direktno pripisati niti jednoj vrsti proizvodnje. Njihova su glavna obilježja da ne ovise o vrsti i visini (obujmu) proizvodnje, da traju više od godinu dana, te se obračunavaju na razini cijeloga gospodarstva.

U fiksne troškove ubrajamo:

• Troškovi vlastite poljoprivredne mehanizacije i opreme (održavanje i amortizacija, gorivo i mazivo)
• Održavanje i amortizacija gospodarskih zgrada
• Plaće stalnih radnika
• Opće troškove gospodarstva: voda, električna energija, različite vrste osiguranja (uključujući zdravstveno i mirovinsko osiguranje)
• Troškove najma poljoprivrednog zemljišta
• Kamate na kredite

Pokriće varijabilnih troškova u kalkulacijama ratarskih kultura iskazano je na dvije razine: PVT1 – samo na razini ukupnih varijabilnih troškova te razina PVT2 koja uključuje troškove unajmljenih mehaniziranih operacija. Kod ostalih proizvodnji prikazana je samo jedna razina PVT-a. Dohodak ostvaren po ha pojedine proizvodnje dobiva se kad se od vrijednosti PVT-a (PVT2 kod ratarske proizvodnje) oduzmu troškovi vlastite poljoprivredne mehanizacije u agrotehnici pojedinih kultura.

Zaključno valja naglasiti da su stručnajci Poljoprivrede savjetodavne službe u posljednjih desetak godina publicirali dva izdanja stručnih priručnika „Katalog kalkulacija poljoprivredne proizvodnje“ 2001. i 2004. godine te „Katalog kalkulacija tradicijskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda“ 2007. godine, kao oblika „savjetničkih alata“ iznimno dobro prihvaćenih i od strane poljoprivrednika i od cjelokupne stručne javnosti. U srpnju 2010. godine na web-stranicama savjetodavne službe objavljen je „Katalog kalkulacija poljoprivredne proizvodnje“ za proizvodnu 2009. godinu, dostupnog u električnoj formi pdf-dokumenta.

Važno je imati na umu da modeli kalkulacija koje smo na ovaj način predočili, imaju svakodnevnu uporabnu vrijednost za svakog korisnika, koji ih jednostavno i brzo može primjeniti s obzirom na promjene uvjeta na tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i trajno koristiti za jednostavnije, a također i detaljnije ekonomske analize.

 Autori:
Marina Mikšić, Nada Murgić, Elinor Nikolić,
Jasna Kladarić, Ljiljana Kocen, Andrea Ćosić,
Katica Juzbašić, Siniša Hrgović, Kristijan Jelaković,
Ivan Danjek, Robert Črep, Hrvoje Klarić, Boris Perić,
Josip Komljenović, Krešimir Fumić, Zlatko Tomljanović,
Željko Kucjenić, Đuro Cerovčec, Nikola Gržan