Hortikultura, Savjet, Voćarstvo

Velika većina sorata jabuke su samo-neoplodne, što znači da ih mora oploditi polen neke druge sorte. Da bi polen druge sorte došao na njušku tučka jabuke potreban je određeni vektor – kukac. Također, polen oprašivač mora biti kompatibilan sa sortom. Naime, sorte jabuka se razlikuju s obzirom na broj kromosoma. Postoje  sorte koje su diploidne (imaju dva para kromosoma ) i triploidne (imaju tri seta kromosoma umjesto dva: npr. Jonagold, Jonaprinc, Mutsu, Sirius, Gravenstein…). Triploidne sorte imaju većinom sterilan polen i ne mogu biti oprašivači, a mogu ih oploditi istovremeno cvatuće diploidne sorte. Između dvije različite sorte koje su nastale križanjima od jednog istog roditelja, također može biti problema kod oplodnje što se često zanemaruje.(Gala, Elstar, Jonagold, Cripps Pink… jedan od roditelja im je Golden delicious).

Nadalje, za uspješnu oplodnju važno je da se razdoblje cvjetanja glavne sorte i sorte oprašivača preklapa. Zbog optimalnog oprašivanja, nužno je zasaditi ranije  cvatuće i kasnije cvatuće sorte oprašivače u odnosu na da glavne proizvodne sorte (one cvjetaju u sredini). Na taj način, može se ublažiti klimatske neprilike za vrijeme cvatnje. Postoji praksa da se na nekim oprašivačima (svako 20. ili 30. drvo u redu) svake godine neposredno po cvatnji prorjedom (kemijskom ili mehaničkom) maknu svi plodovi kao bi svake godine ti oprašivači samo – obilno cvali. (slika 1. Granny spur)

Slika 1. Granny spur obiluje svake godine cvjetovima uz normalni urod

Istraživanja su utvrdila da se određeni broj plodova jabuke može dobiti i samooplodnjom. Međutim, polen vlastite sorte na njuški tučka znatno polaganije klije, najčešće abortira prije nego što se ostvari oplodnja, te plodovi imaju vrlo mali broj oplođenih sjemenih zametaka, pa je i hormonalna (giberelini) informacija o načinu i veličini razvoja ploda vrlo slaba.

Za uspješnu oplodnju i ekonomski isplativ urod potrebno je oprašivanje peludom druge sorte pri čemu je potreban posrednik – kukci. Glavni oprašivači jabuke su pčele i bumbari pri čemu razlikujemo medonosne i solitarne (divlje) pčele. Poznato je da medonosne pčele lete do 3 km od svoje košnice, a solitarne (divlje) pčele rijetko kada dalje od 300 m. Medonosne pčele lete uglavnom na temperaturama višim od 15°C, po sunčanom danu, dok solitarne pčele lete već na 10°C, čak i po oblačnom danu. Kako solitarne pčele lete veći i duži dio dana obave i mnogo veći posjet cvjetovima u nasadu, ali su malobrojnije u samom voćnjaku. Istraživanja učinkovitosti oprašivanja su pokazala da je oprašivanje bilo najbolje kada je postojala velika raznolikost kukaca oprašivača o čemu treba voditi računa u tehnologiji uzgoja voćnih vrsta. Solitarne pčele žive van košnica, a za osnivanje gnijezda vrlo su im korisne nastambe koje im  te  žive i u nastambama koje im postavi čovjek (slika 2).  Cvjetni podrast u voćnjaku može odvući većinu pčela sa cvjetova voćaka pa je poželjno izmulčirati ga pred cvatnju, posebice što time smanjujemo i moguće štete od trovanja pčela naletom na cvatući podrast.

Slika 2. Snopovi slame i izbušena drvena greda s naseljenim rupama solitarnih pčela

Osim samih oprašivača, na cvatnju i uspješnost oplodnje značajno utječu klimatske prilike. Jabuka je voćna vrsta koje potječe iz sjevernijih klimata. Svaka sorta jabuke, (kao i većine voća) zahtijeva određeni broj sati tijekom zimskog mirovanja, provedenih na temperatura ispod 0°C, odnosno nižim od 8°C. Broj potrebnih sati hlađenja (suma inaktivnih temperatura) kreće se od 400 -1200 sati, ovisno o metodi računanja i sorti. U tom razdoblju svi hormoni rasta moraju se razgraditi. Bez dovoljno hladnih sati/dana, stablo jabuke ne može stvoriti funkcionalne cvjetne pupove. U tom slučaju, nakon cvatnje dolazi do abortiranja sjemenki te takovi plodovi pojačano opadaju u „lipanjskom opadanju“. Srednja vrijednost sume od oko 500 sati inaktivnih temperatura može se predočiti kao potreba za četrdesetak dana tijekom zime na temperaturi oko 0°C, ili desetak dana sa temperaturom oko -5°C. Za sada globalno zagrijavanje još uvijek omogućava uzgoj jabuke u našem klimatu, ali svi polako primjećujemo kako više nema jakih zima. Također, određena ispitivanja pokazuju da temperature iznad 12°C tijekom zime rezultiraju gubitkom nekih akumuliranih rashladnih jedinica, što se sve češće dešava uslijed klimatskih promjena.

U tablici 1 nalaze se podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda o prosječnom broju dana u mjesecu s obzirom na srednju dnevnu temperaturu u periodu 1950. – 2015..

Tablica 1. Prosječan broj dana u mjesecu prema srednjoj dnevnoj temperaturi u periodu 1950. – 2015.g. (izvor Državni hidrometeorološki zavod)

Nakon što skupi sumu inaktivnih temperatura, počinje skupljanje sume aktivnih  temperatura. Suma aktivnih temperatura počinje skupljanjem sume sati provedenih na temperaturama višim od 8°C. Nakon što voćka skupi sumu aktivnih temperatura karakterističnih za sortu započinje vegetacija. Rano skupljanje sume pozitivnih temperatura znači ranije kretanje vegetacije i raniju cvatnju. Voćka je u fenofazi cvatnje vrlo osjetljiva na niske temperature i postoji velika opasnost od šteta uzrokovanih proljetnim mrazevima. Sortiment jabuka se razlikuje po vremenu cvatnje,  od „otpornih“ sorata jabuke Topaz cvate najranije, dok Rewena cvate najkasnije. Odabirom kasno cvatućih sorata možemo djelomično utjecati i na produktivnost.(Gala, Evolution, Pinova, Honeycrisp, Queen Cox, Rewena…) Najveći broj komercijalnih sorata nalazi se u 3. i 4. grupi redoslijeda cvatnje, dok postoje i kasne sorte (5. i 6. grupa) čije sorte cvatu još kasnije, no u RH su za sad još nepoznate. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća cvatnja jabuke se ponekad znala zavući i mjeseca svibnja. Dugogodišnji podaci od 1960. godine prema danas pokazuju da jabuka cvate sve ranije. Cvatnja se pomiče po desetljeću ranije čak i do 5 dana. Ukoliko se ovaj trend nastavi možemo očekivati da će uskoro (2030tih) jabuka početak cvatnje već oko 20.03.?

Ukoliko za vrijeme cvatnje i nakon cvatnje dođe do niskih temperatura osim direktnih šteta od smrzavanja biljnih tkiva, dolazi do slabljenja (usporavanja) diobe stanica, što uzrokuje smanjenje broja stanica u budućem plodu i njegove manje veličine(slika 3 stadiji B i C. U tom slučaju pomoći možemo prskanjem aminokiselinama par dana pred cvatnju za jačanje otpornosti, te nakon cvatnje kako bi mogli pomoći aktivaciji i bržem umnažanju i diobi stanica. Isto tako potrebno je voditi računa o optimalnoj ishranjenosti mladih plodova svim makro i mikro elementima. Osim aminokiselinskih postoje i pripravci ojačivači obogaćeni bakterijama. Neki od njih su obogaćeni bakterijama Thiobacillus thioxidans i Thiobacillus ferroxidans. Ove korisne bakterije aktiviraju u biljci mehanizme samoobrane protiv parazita, insekata, bolesti, ali i ekstremno hladnih uvjeta.

Efektivni period oprašivanja (polenizacije) EPP je period koji traje od trenutka otvaranja cvijeta, pa do trenutka kad je u njemu oplođen sjemeni zametak. Što je  EPP cvjeta veći, to je veća vjerojatnost da će donijeti i kvalitetniji plod. Cvjetni pupovi na dvo i trogodišnjem drvetu imaju najveći EPP.

Plodovi moraju zadovoljavati određene tržišne standarde veličine i oblika za što je preduvjet da se u njima nalazi dovoljan broj oplođenih sjemenih zametaka – sjemenki. Kako se u plodnici nalazi 5 -7 sjemenih zametaka, potrebno je da se polenom oplodi svih 5-7 sjemenih zametaka. Tada će plod biti normalne veličine i pravilnog oblika sorte. Stoga je od velike važnosti prisutnost pčela i što veći broj oplođenih sjemenih zametaka u plodnici.

Ukoliko dođe do loših vremenskih uvjeta za vrijeme cvatnje (hladno, bez pčela) možemo posegnuti za hormonalnim giberelinskim preparatima (npr. Novagib, Florgib, Perlan, Promalin) kao bi se formirao određeni broj partenokarpnih plodova te osigurao barem neki urod.

Slika 3. Stadiji razvoja ploda jabuke: A – Puna cvatnja; B – 14 dana nakon cvatnje, C – 25 dana nakon cvatnje; D – 35 dana nakon cvatnje, E- 60 dana nakon cvatnje, F -87 dana nakon cvatnje; G – 132 dana nakon cvatnje

(Izvor: Janssen i sur. (2008): Global gene expression analysis of apple fruit development from the floral bud to ripe fruit. BMC Plant Biology 8:16)

Adrian Horvat, dipl. ing. agr.