Suša u vinogradima
Premda vinova loza kao višegodišnja kultura, zahvaljujući svom dubljem korjenovom sustavu, lakše podnosi sušu, ipak u uvjetima kad je nedostatak vlage ekstremnije izražen (poput ljeta 2000. i 2003. godine), moguće su znatnije štete ne samo u pogledu pada količine uroda grožđa, nego i kvalitativnog sastava mošta, a u nekim slučajima može doći čak i do sušenja čitave biljke (trsa). To posljednje može se dogoditi kada se ukupno „posloži“ više nepovoljnih parametara za trs vinove loze: preobilno ostavljen urod + tlo siromašno na organskoj tvari + tlo s manje gline + izostavljanje plitke obrade tla + tlo bez nastiranja + učestaliji topli vjetrovi itd. Tako npr. tijekom suše, unatoč nepovoljnom klimatskom okruženju za razvoj patogena (biljnih bolesti na vinovoj lozi), gubici grožđa mogu biti i veći no u godinama kada je potreba za zaštitom veća. Zapravo, nedostatak vlage u tlu jedan je od presudnih čimbenika pri smanjenju prinosa, a ovisno o trajanju suše, taj gubitak se može prenijeti i na sljedeću godinu, kroz reducirano formiranje cvati unutar pupova, koji se otvaraju tek sljedećeg proljeća.
Već pri izboru kultivara indirektno se utječe na otpornost biljke na sušu. Naime, različita je adaptibilnost pojedine sorte na sušu, a to svojstvo je još uže povezano s izborom lozne podloge na koju je nacijepljen odabrani kultivar. Opće je poznato da vinogradi južne RH trebaju podloge adaptibilnije na sušu, poput podloge Paulsen 1103. Pomalo začuđuje da vinogradi jugoistočne Francuske, s rasponom ukupnih godišnjih oborina od 300 do 500 mm – znači u semi-aridnoj klimi, a posebice na crnim (crvenim) kultivarima, zadnjih godina favoriziraju podlogu 3309 Couderc, koja se vrlo uspješno „nosi“ s oskudicom vlage (koja po literaturnim podacima i nije baš neka za preporučiti za sušne areale – op.a.). No, u posljednjih 20-ak godina, hirovitost klime, a posebno u pogledu sve češćih sušnih razdoblja tijekom ljetnih mjeseci, nije strana ni u vinogradima kontinentalne RH, tim više što se ide od zapada k istoku. Stoga je preporuka prije podizanja nasada svakako se savjetovati sa stručnjacima.
Unatoč dobro razvijenom korijenu u vinove loze, nakon stasanja u fertilnoj dobi te njezine veće otpornosti na sušu u odnosu na jednogodišnje kulture, ipak i kod vinove loze postoji znatna ranjivost u prvim godinama nakon sadnje (dok se korjenov sustav još ne razvije). U godinama, koje nam slijede, bilo bi pogubno izostavljati neke prijeko potrebne poslove, a koji bi se obvezatno trebali izvršavati na tek posađenom vinogradu tijekom prve ili najkasnije druge godine po sadnji. To se prvenstveno odnosi na „operaciju“ uklanjanja površinskog korijenja ili tzv. brandusa. Izostavljanjem uklanjanja brandusa usporava se rast glavnog korijena, jer prva kiša, prvo površinsko gnojivo ili prvo plitko kopanje (ili plitka strojna „obrada unutar reda“) te prvi biljci dostupan kisik, favoriziraju razvoj površinskog korijenja, uz istovremeno polagano „gašenje“ glavnog korijena.
U proteklih 35 godina vršeni su različiti eksperimenti u pogledu obrade tla: od klasičnog jesenskog naoravanja i proljetnog odoravanja, tanjuranja, frezanja, kopanja (sporom) strojnom rotacionom kopačicom, podrivanja sa i bez deponiranja gnojiva, do zatravljivanja s malčiranjem čitave površine (ili samo malčiranja međurednog prostora + tretiranja herbicidne trake po redovimna). Svaka od navedenih operacija izaziva drugačiju bilancu opskrbe u tlu vodom. Važno svojstvo primarne obrade tla je njegov povećani kapacitet za vodu, ali i za zrak. Stoga u prosudbi i donošenju odluke koji i kakav tip obrade tla ćemo primijeniti, indirektno odlučujemo i kakva će biti opskrba trsova s vodom.
Imajući u vidu rastuću cijenu vode, ali i činjenicu da vinogradi (u najvećem broju slučaja) nisu baš najpogodnija mjesta za navodnjavanje, a osobito ondje gdje su smješteni na jako visoku nadmorsku visinu te imajući u vidu i cijenu sustava za navodnjavanje, uz istovremeni trend pada (ili barem stagnacije) otkupne cijene grožđa, prije odluke o mogućem uvođenju navodnjavanja u vinograde, obvezatno treba napraviti studiju isplativosti.
Umjesto zaključka, navodimo neke od mjera kojima se mogu ublažiti posljedice suše u vinogradima:
- izbor sorte (kultivara) i podloge adaptibilne na sušu;
- obvezatno uklanjanje brandusa na mladim trsovima;
- dublja primarna obrada tla, a u vegetaciji češća površinska obrada tla, radi presijecanja kapilariteta;
- uništavanje korova;
- podrivanje;
- malčiranje s nastiranjem;
- pojačana gnojidba stajnjakom;
- gnojidba kompostom te glistincem;
- unos pepela (ali samo za kisela tla);
- upotaeba kondicionera i/ili poboljšivača tla (PRP- sol, zeolit, perlit itd…);
- sideracija;
- uvođenje mikoriznih gljiva na korijen trsova;
- razumno opterećenje trsa rodnim pupovima (čitajte: izbjegavanje preopterećenja;
- unos stiromul kuglica (poput stiropora u okruglicama) u tlo prije sadnje nasada;
- u ekstremnoj suši (ali i pri dobivanju vrhunske sirovine za vino) skidanje dijela uroda (ostavlja se samo prvi, niži po položaju grozd na mladici, a svi grozdovi po položaju iznad prvoga se odstranjuju);
- pri najekstremnijoj suši odrezati čak i dio lucnja;
- terasiranje jače nagnutih terena, radi sprečavanja površinskog otjecanja vode niz strminu, premda je to prilično skupa operacija.
Slike 1. i 2. Suša u vinogradima (Foto: M.Tomić)
Slike 3. i 4. Suša u vinogradima (Foto: Z.Vlatković)
Korištena literatura: prof. dr. V. Vukadinović „Suša i njene posljedice“ (Internet).
Autor teksta: Tomislav Božičević, dipl. ing. agr., viši stručni savjetnik za hortikulturu
0 komentara
Napišite komentar