Cvjećarstvo, Hortikultura, Savjet, Zaštita bilja

Šimširov moljac je strana invazivna vrsta koja napada šimšir (Buxus sempervirens) i druge vrste iz ovoga roda te je raširen u svim susjednim zemljama, a pretpostavlja se da je u Hrvatsku ušao zaraženim sadnim materijalom.

Izgled štetnika

Štetnik ima dvije do tri generacije godišnje, a prva generacija se javlja u proljeće. Prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šimšira i nastavlja svoj razvoj u proljeće. Odrasli leptiri imaju raspon krila oko 4 cm, krila su bijele boje i imaju smeđi rub (slika 1.). Tijelo je bijelo, a glava tamno smeđa. Mlade gusjenice su zelenkaste boje i skrivene su u unutrašnjosti biljke gdje se hrane unutrašnjošću lista ostavljajući samo epidermu. Starije gusjenice su zelene boje s karakterističnom debelom crnom crtom i tankim bijelim prugama te crnim točkama na leđnoj strani (slika 2.). One pojedu čitave listove te od biljke ostaju samo grane obavijene paučinom. Gusjenice počinju sa ishranom već u ožujku što traje sve do listopada (ovisno o vremenskim prilikama). Jedna gusjenica tijekom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti.

Slika 1. Odrasli leptir šimširovog moljca (foto: Bogović M.)

Slika 2. Gusjenica šimširovog moljca (foto: Bogović M.)

Simptomi i štete

Šimširov moljac uzrokuje značajne štete na biljkama. Mlade gusjenice hrane se samo gornjom stranom lista (slika 3.), a starije gusjenice lišćem, zelenim izbojcima i korom što narušava estetski izgled biljke, uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka. Štetnik se može lako prepoznati po svilenkastim zaprecima i svilenim nitima (paučini) na šimširu. Kod jakog napada njima je prekrivena cijela biljka koja je ostala bez lista. Savjetuje se kontrolirati biljke razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjosti jer su tu vidljive prve štete i mlade gusjenice.

Slika 3. Gusjenica šimširovog moljca na listu šimšira (foto: Bogović M.)

Golobrst je uz svilene niti paučine prvi znak da se radi o šimširovom moljcu. Mlade gusjenice zadržavaju se u unutrašnjosti biljaka šimšira jer su tamo dobro zaštićene. Kako se povlače prema vanjskim dijelovima biljaka, štete postaju sve veće i vidljive, a tada je već prekasno za bilo kakvu intervenciju jer je došlo do gubitaka skoro svih listova (Slika 4).

Slika 4. Štete na šimširu (foto: Bogović  M.)

Mjere suzbijanja                                                                    

Jedna od prvih mjera je redovito pregledavanje biljaka u okućnicama i vrtovima, pri čemu treba razmaknuti grane i pregledavati unutrašnjost biljaka. Štetnik se može suzbiti mehaničkim (ekološki najprihvatljiviji način) i kemijskim metodama. Mehanički se mogu uklanjati zapreci u kojima gusjenica prezimljava preko zime (savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete). Ukoliko se na šimširu zamijeti napad i biljka se orezuje, taj biljni materijal treba se spaliti, a ne kompostirati kako bi se spriječilo daljnje širenje. Tijekom proljeća i ljeta, kada se zamijete gusjenice, grmovi (posebno manji) se mogu dobro protresti i gusjenice će pasti na zemlju gdje se onda mogu mehanički uništiti. Posebno dobro treba pregledati unutrašnjost biljke gdje su gusjenice dobro zaštićene. Gusjenice i kukuljice se mogu ručno sakupljati, a kao učinkovita metoda pokazalo se „pranje“ grmova visokotlačnim čistačima („miniwasch, Kärcher“). Kemijski se može suzbijati insekticidima (najprihvatljiviji su oni neškodljivi za pčele), ali dok su gusjenice što mlađe i nisu zaštićene u zapretku jer tada insekticid vrlo slabo dopire do njih. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica. Rana (posebno u proljeće) i redovita kontrola biljaka šimšira je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tijekom godine. Za suzbijanje štetnika na ukrasnom bilju mogu se  koristiti insekticidi na bazi aktivnih tvari: alfacipermetrin, deltametrin, dimetoat, imidakloprid, klofentezin, lufenuron, pimetrozin, piretrin, tiametoksam, tiakloprid, za tretiranje štetnika na stablu i trajnicama mogu se koristiti insekticidi na bazi aktivne tvari: abamektin, metoksifenzoid. Za suzbijanje mladih gusjenica registrirani su pripravci: Calypso 480 SC, Direkt, Decis 2.5 EC i Runner SC.

Starije gusjenice otpornije su na insekticide i samim tim suzbijanje je otežano, a na jednoj biljci ih može biti oko stotinu. Rana (posebno u proljeće) i redovita kontrola biljaka šimšira je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tijekom godine.

Petra Pozder, mag. ing. fitomedicine
Mara Bogović, mag. ing. agr