Savjet, Voćarstvo

Danas je raširena po čitavom Mediteranu te ostalim krajevima svijeta sa sličnom klimom (Australija, Južna Amerika i dijelovi Sjeverne Amerike).

Smatra se da je jedna od prvih kultiviranih biljaka za ljudsku ishranu.

Smokve se najčešće konzumiraju kao svježe ili sušeno voće te prerađeno u pekmez ili džem.

Od antičkih vremena se suha smokva koristila i za proizvodnju tzv. pogača ili smokvenjaka, a jedan od takvih proizvoda još i danas se tradicionalno spravlja na otoku Visu pod nazivom Viški hib.
Naziv hib potječe od riječi „hlib“, odnosno hljeb ili voćni kruh. Koristio se kao težačka hrana, a za vrijeme svetkovina i kao slastica, uz koju se posluživala domaća rakija ili travarica.

Sorte smokava, koje se koriste za proizvodnu Viškog hiba, su sorte kasnijeg stadija dozrijevanja, kao što su Bjelica, Zamorčica i druge sorte pogodne za sušenje.

Berba smokava za sušenje vrši se u stadiju pune zrelosti, odnosno kada plod ima najveći sadržaj šećera (plodovi lagano smežuraju i omekšaju, a pokožica uzdužno puca). Beru se samo zdravi i neoštećeni plodovi zajedno s peteljkom. Zbog neravnomjernog dozrijevanja berba se vrši u više navrata, a može, ovisno o sorti, trajati od kraja srpnja do listopada.

Sušenje

Smokva se suši tradicionalnim načinom na suncu ili suvremeno u različitim vrstama sušara.

Prije sušenja  smokve se prvo sumpore u zatvorenim komorama ili posudama, čime se vrši dezinfekcija ploda te sprječava pojava kvarenja i napada različitih nametnika.

Kod tradicionalnog sušenja smokve se poslažu u jednom sloju na lijese tj okvire od letvica, koje omogućavaju nesmetano strujanje zraka.

Tijekom sušenja plodovi se, uz svakodnevno okretanje i odstranjivanje zaraženih i oštećenih plodova, moraju noću sklanjati u zaštićene prostore tj. štite se od rose i kiše. Sušenje smokava na suncu, ovisno o vremenskim prilikama, obično traje 7-15 dana, kroz koje vrijeme smokve izgube do 2/3 od svoje prvotne težine. Tako osušeni plodovi se dodatno zaštićuju (konzerviraju) „morenjem“, na način da ih se uranja u kipuću morsku ili zaslanjenu vodu (3-4 %) u trajanju od nekoliko sekundi. Nakon dodatnog kratkog sušenja smokve su spremne za upotrebu ili skladištenje.

Suvremeni način sušenja smokava podrazumijeva korištenje posebnih sušara (često na električni pogon) pomoću kojih se postupak sušenja znatno skraćuje. Na taj način znatno je smanjena opasnost od pojave pljesni i napada raznih nametnika, što je dodatna prednost u odnosu na tradicionalni načina sušenja.

Postupak proizvodnje Viškog hiba

Doza:        

• 2 kg suhih smokava
• 1 šaka sjemenki koromača
• 1,5 dcl domaće rakije (lozovača ili travarica)

Postupak:

• samljeti suhe smokve zajedno sa sjemenkama koromača;
• dobivenu smjesu mijesiti uz dodavanje rakije, dok smjesa ne postane kompaktna:
• smjesu podijeliti na komade željene veličine;
• ručno ili uz pomoć kalupa formirati pogače okruglog oblika.

Tako oblikovani hib se zatim suši na suncu (7-14 dana) ili u sušari (3-4 dana), uz svakodnevno okretanje.