Ratarstvo, Vijest, Zaštita bilja

Naime, u prosječnim godinama, vlažno vrijeme  tijekom proljeća smanjuje dužinu života odraslih oblika, ženke odlažu manji broj jaja. U uvjetima čestih oborina većina ličinki ne uspijeva se dovoljno ishraniti do žetve i one propadaju prije prelaska u imago.

Slika 1. i 2.: Izgled polja pšenice s oštećenim klasovima

Stjenice prezimljuju pod raznim biljnim ostacima. Hrane se sišući sokove i tako se uočavaju svijetložute ili tamnije mrlje, na mjestu ishrane. Odrasli oblici stjenica mrke su boje, sa karakterističnim čeonim štitićem, dužine 8,5-10 mm. Hrane se sokovima žitarica i nekim korovskim vrstama iz porodice Poaceae. Ubodi u središnji list prije vlatanja izazivaju sušenje mlade biljčice i izostanak vlatanja, a ubod u zelenu stabljiku izaziva kržljavost ili sušenje klasa. Prije ili poslije klasanja ubodi stjenica u klas ili klasiće izazivaju sušenje iznad oštećenog dijela. Ova oštećenja izražena su kao bijeli prazni klasovi. Mlađe ličinke hrane se na donjim dijelovima biljaka, a starije na zrnima. Ishrana ličinki i imaga na zrnima izaziva njihovu šturost i deformiranost. (Slika 3. i 4. oštećeni klasovi pšenice i pšenoraži) Žitne stjenice postale su važni štetnici strnih žitarica zbog promjene u tehnologiji proizvodnje, nakon uvođenja kombajna, šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prije uvođenja kombajna, pšenica se dvofazno žela i kosila se 10-14 dana ranije nego danas, pri žetvi kombajnom. Dvofazna žetva (košnja, pa vršidba) onemogućavala je završetak razvoja odraslih oblika stjenica u većem broju.

Slika 3. i 4.: Oštećeni klasovi pšenice i pšenoraži

U normalnim klimatskim uvjetima, u našem kraju, ličinke žitnih stjenica završavaju svoj razvoj u srpnju. Tada prelaze u odrasle oblike koji prezimljuju. Nakon žetve žitarica odrasli oblici sele na mjesta prezimljavanja, a to su povišeni tereni i sunčani položaji na rubovima šuma i živica, na kojima ne dolazi do stagnacije vode. Na ovim mjestima u zemlji i pod otpalim lišćem stjenice formiraju veće grupe i tu provode drugu polovicu ljeta, jesen i zimu. U proljeće, na položajima izloženim suncu, stjenice postaju aktivne katkad već početkom travnja. Njihova jača aktivnost nastupa tek kada je srednja temperatura viša od 10-11ºC nekoliko dana. Tada počinje let na polja pšenice. Tu se tijekom 10-30 dana hrane lišćem, stabljikama i klasovima žitarica. Odrasli se oblici (imaga) hrane sisanjem na lišću, ne čineći značajne štete. Nakon razdoblja dopunske ishrane dolazi do kopulacije. Ženke ubrzo počinju odlagati jaja koja su isprva zelene boje, a sazrijevanjem tamne, te se u njima naziru crvenkaste šare. Jaja odlažu na naličje listova, a odlaganje jaja traje oko 2 mjeseca ovisno o vremenskim uvjetima. Ženka prosječno odloži do 200 jaja u dva paralelna reda po 6-7 jaja.  Ličinke se javljaju sredinom svibnja i prolaze kroz 5 razvojnih stadija. Izgledaju kao odrasli oblici, ali su manje i nemaju krila. Ličinke prvog i drugog razvojnog stadija hrane sa na zelenim biljnim dijelovima zadržavajući se obično na listovima. Treći stadij ličinki penje se na klas gdje ličinke sišu zrna u mliječnoj i voštanoj zriobi pa zrno gubi kakvoću. Sisanjem u vrijeme mliječne zriobe izazivaju deformaciju klasa, a zrna imaju smežuran oblik. Sisanje u voštanoj zriobi ima za posljedicu vidljivu crnu točkicu od uboda na zrnu. Najveće štete nastaju radi smanjenja kvalitete brašna jer prilikom sisanja stjenice izlučuju u zrno proteolitičke enzime, razgrađuju bjelančevine i loše utječu na pecivost brašna.

Agrotehničke mjere usmjerene smanjenju brojnosti stjenica su: umjerena gnojidba usjeva pšenice i izbjegavanje sjetve u blizini šuma i na toplim lakšim tlima. Pri odluci o potrebi kemijskog suzbijanja uglavnom nije potrebno suzbijati odrasle oblike, već utvrditi brojnost ličinki i suzbijati ličinke. Stjenice suzbijamo u jednakom razdoblju kao i uši, za vrijeme cvatnje žitarica ili u mliječnoj zriobi, zbog toga dodatno tretiranje nije potrebno. U literaturi se navodi prag odluke 4 do 5 ličinki na m².

mr. sc. Tatjana Međimurec,
viša stručna savjetnica