Međimurska, Preporuka, Ratarstvo i ostalo

Nakon što je u prvih 25 dana mjeseca travnja zabilježeno prohladno, vjetrovito i povremeno kišovito razdoblje u zadnjim danima proteklog mjeseca i prvim danima mjeseca svibnja, a naročito u razdoblju od 29.4.-2.5. o.g., zabilježeno je iznadprosječno toplo, kada je najviša dnevne temperatura bila iznad 29°C, a noćne su vrijednosti pritom bile veće od 15°C. Ali, nakon dužeg suhog razdoblja u danima 3./4. svibnja je palo od 10 do 60 mm, te ponovno 7. svibnja 2012. godine novih 15-tak mm kiše! U narednom razdoblju zbog sparine i topline očekujemo jači razvoj većine gljivičnih biljnih bolesti, a česti su upiti građana i mještana Međimurja o zaštiti ruža od štetnih organizama.

Ruža (Rosa spp.) je kao malo koja vrsta ukrasnog bilja napadnuta tako velikim brojem štetnih organizama da mnogi vlasnici koji ih posade ako ne planiraju mjere zaštite često budu razočarani njihovim izgledom. Od početka mjeseca svibnja potrebno je barem dvaput mjesečno provoditi mjere zaštite protiv različitih uzročnika bolesti (crna pjegavost, pepelnica, hrđa, plamenjača, siva plijesan), grinja (crveni pauk) i štetnih kukaca (lisne i štitaste uši, ružine osice i drugi). Ovisno o načinu i regiji uzgoja ruža (na otvorenom ili zaštićenom prostoru, kontinentalno ili mediteransko područje) pojava štetnih organizama ruža njihova je vrlo različita. Biljne su bolesti ruža značajno štetnije od štetnih organizama životinjskog podrijetla, a godišnji meteorološki uvjeti najviše utječu na njihovu pojavu.

Tijekom vlažnijih godina najvažnije štete na ružama uzrokuje zvjezdasta plijesan lišća (Marsonina rosae). Jednom kad se pojavi teško se suzbija a još teže iskorjenjuje. Kod uzgoja ruža na otvorenom ova je bolest često prisutna, dok u zaštićenim prostorima predstavlja mali problem. Zvjezdasta pjegavost se lako prepoznaje jer na gornjoj strani lišća nastaju crne ili tamnosmeđe okruglaste pjege promjera 2-12 mm. Neravnog su ruba što im daje zvjezdasti izgled, a najprije je napadnuto donje lišće ruža. Ako su pjege manje, najčešće ih je puno na zaraženom lišću, dok su velike pjege promjera barem 1 cm malobrojne. Uzročnik bolesti luči plinoviti biljni hormon starenja (etilen), pa zato napadnuto lišće žuti i otpada. Gljivica prezimi na zaraženim biljnim organima, a za sam su početak i širenje neophodne oborine koje uvjetuju vlaženje lišća najmanje 7-12 sati, uz optimalne temperature 19-20°C (uvjeti za zarazu). Ukoliko se ne provode nikakve mjere kemijske zaštite, prijevremena defolijacija i regeneracija lišća može oslabiti ruže do te mjere da su bitno osjetljivije na zimska smrzavanja, uz manju cvatnju naredne godine. Samo jedno tretiranje ne rješava problem zvjezdaste pjegavosti ruža. Broj i razmak između pojedinih aplikacija navedenim pripravcima određuju količina i raspored oborina, odnosno osjetljivost ruža i potencijal (pojava) bolesti. U vrlo povoljnim uvjetima za razvoj bolesti zaštita je potrebna svakih 10-14 dana.

Tablica 1. Fungicidi dopušteni u ukrasnom bilju, cvijeću i ružama u našoj zemlji:

Pepelnica ruže (Sphaerotheca pannosa var. rosae) je najčešća bolest ruža, dominantna u mediteranskom uzgojnom području, odnosno u suhim i toplim razdobljima s povišenom vlagom zraka. Jednako se javlja pri uzgoju ruža u zaštićenom i otvorenom prostoru. Raspoznaje se po razvoju sivo-bijele prevlake na gornjoj strani lišća. Bolest se vrlo brzo proširi za dana s temperaturama višim od 25°C, uz relativnu vlažnost 40-70 %. U tom slučaju dolazi do uvijanja i sušenja lišća, a pepelnica može napasti peteljku lista, izboj (vidi sliku) ili cvijet ruže (lapove i latice). Kod sorata s crvenim laticama lakše se uočava rahla pepeljaste prevlaka eliptična oblika nego na hibridima s bijelim cvjetovima. Pri suzbijanju koristiti pripravke navedene u Tablici 1.

Hrđa (Phragmidium mucronatum) kod nekih sorata ruža može uzrokovati defolijaciju ili potpuni gubitak lišća. Simptomi su uglavnom vidljivi na lišće (vidi sliku), makar mogu biti napadnuti i drugi zeleni dijelovi ruža. Obično u rano proljeće s donje strane lišće nastaju malo uzdignuta mjesta narančaste boje (sorusi), dok se na licu zaraženog tkiva pojavljuju žućkaste ili smeđe pjege. Prema kraju vegetacije narančasti sorusi postaju gotovo crni, odnosno nastaje zimska forma bolesti priprema na prezimljenje (teliospore). Uz dovoljno vlage (vlaženje osjetljivog tkiva barem 4 sata) optimalna temperatura za razvoj hrđe je 18-21ºC. Neki pripravci djelotvorni na pepelnicu i zvjezdastu plijesan uspješno suzbijaju i hrđe. Pri suzbijanju koristiti pripravke navedene u Tablici 1.

Siva plijesan (Botrytis cinerea) je opće raširena bolest koja se jačim intenzitetom javlja u vlažnijim i hladnijim godinama i zaštićenim sustavima uzgoja u kojima se duže zadržava vlaga. Simptomi se uglavnom javljaju na cvjetovima u obliku plijesni (vidi sliku) s tipičnom prevlakom sive boje. Usmjereno se suzbija samo u tržnoj proizvodnji ruža. Suzbija se primjenom specifičnih botriticida.

Plamenjača ruže (Peronospora sparsa) nije česta bolest, ali se ponekad pojavljuje u jačem intenzitetu. Promjene nastaju najčešće na lišću gdje dijelovi lista između glavnih žila zadržavaju zelenu boju, dok ostali dio tkiva poprima različite nijanse žute boje. Nakon nekog vremena lišće otpada. Do razvoja plamenjače ne dolazi kada je relativna vlažnost zraka niža od 85 %, niti kada su temperature ispod 5ºC ili više od 26ºC. Pripravci iz skupine ditiokarbamata (npr. propineb, mankozeb) i strobilurini (azoksistrobin) su također djelotvorni na plamenjaču hrđa. 

Tablica 2. Insekticidi i akaricidi dopušteni za primjenu u ukrasnom bilju i ružama u Republici Hrvatskoj:

Ružina uš (Macrosiphum rosae) se ubraja među veće vrste lisnih uši. Proširena je svuda, a uzgajivači ruža obično početkom svibnja primjećuju brojne nježne kukce na mladim i nježnim izbojima (vidi sliku). Velike su svega 1,6-3,3 mm, svjetlozelene boje s tek naznačenim tamnijim pigmentima na kraju proširenog dijela tijela. Oblici koji se razvijaju iz zimskih jaja nemaju krila i neuobičajeno brzo se množe. Sišu biljne sokove, a višak biljnih šećera izlučuju u obliku slatkaste tekućine koju posjećuju mravi. Time uzrokuju dvojaku štetu: "krađom" biljnih sokova bitno zaustavljaju porast cvjetnih izboja ruža, a lučenjem viška slatkaste tekućine pogoduju razvoju gljivica čađavica, čime umanjuju estetski izgled ruža. Vrsta prezimi kao zimsko jaje na Rosa vrstama, a tijekom lipnja se obično pojavljuju krilati oblici koji se "sele" na različite trave (žitarice, kukuruz). Razvoju i umnažanju ružine uši pogoduju povišene temperature i relativna vlažnost zraka. Ruže valja redovito štititi protiv lisnih uši jer mogu spriječiti ili nagrditi razvoj cvjetnih pupova.

Lipanjsko sušenje cvjetnih izboja mogu uzrokovati ružine osice. Ta razliku od brojnih vrsta štetnih osica u voćarstvu (npr. kruškine, šljivine, jabučne) koje se pojavljuju već u travnju, ružine osice počinju letjeti tek mjesec dana kasnije. Ženke odlažu jaja ispod cvjetnog pupa. Leglicom urežu tkivo izboja i odlože 16-20 jaja. Nakon desetak dana razviju se ličinke, koje narastu do 2 cm, odlaze na lišće i izgrizaju ga. Većina insekticida navedenih kod suzbijanja ružine uši daju zaštitu protiv osice.

Napad crvenog pauka (Panonychus ulmi) se prepoznaje po žućkastom lišću i brojnim sitnim, pokretnim, narančasto-crvenim grinjama. Suzbija se uglavnom u tržnoj proizvodnji ruža primjenom istim pripravcima koji istovremeno smanjuju populaciju kalifornijskog tripsa.

Iz opisanog je vidljivo da ruže napada veći broj bolesti i štetnika, važno je prepoznati njihov napad i odabrati dovoljno djelotvorne pripravke. Pridržavati se priloženih uputa o primjeni i zaštiti u radu.

mr.sc. Milorad Šubić, dipl.ing.agr.
e-mail:milorad.subic@komora.hr