Gnojidba, njega i prihrana uljane repice

Kod određivanja količine i odnosa mineralnih gnojiva u ishrani uljane repice neophodno je napraviti kemijsku analizu tla. Razliku između količine hranjiva koju biljci osigurava tlo i potrebe biljke za određeni prinos potrebno je nadoknaditi gnojidbom.

Uljana repica se sije uglavnom krajem kolovoza, s osnovnim ciljem da usjev u jesen razvije što više zelene nadzemne mase i korijenovog sustava. Česta je pojava da se članci epikotila izduže već u jesen na 10 i više cm, uslijed čega pup stoji visoko iznad zemlje i izložen je hladnim vjetrovima. Ovo se događa zbog grešaka u tehnologiji proizvodnje: prerane sjetve, prevelike gustoće sklopa, prekomjerne količine dušika u jesenskoj gnojidbi. Uz “prebujnost” opasno je da mlade i preslabe biljke, uslijed prekasne sjetve uđu u zimu i da izmrznu. Kod niskih temperatura redovito dolazi do oštećenja lisne mase, ali ako je ona dobro razvijena, štiti vegetacijski pup koji je presudan za ostvarenje poželjnog sklopa. U slučaju ugibanja čitavih biljaka prorjeđuje se sklop, preostale biljke se intenzivno granaju, komuške nejednolično dozrijevaju, što umanjuje prinos, povećava vlagu i primjese.

Gnojidba uljane repice može se podijeliti na osnovnu, predsjetvenu (neposredno prije sjetve) gnojidbu i gnojidbu prihranjivanjem granuliranim ili tekućim mineralnim gnojivima s mikrohranjivima (npr. Fertina R) koja se primjenjuje u vegetaciji pred stadij cvatnje. Gnojidba u osnovnoj obradi tla se obavlja krajem ljeta i tada se mineralno gnojivo zaorava na punu dubinu oranja. Oranjem se gnojivo unosi u dublje slojeve tla, tako da su biljke kroz vegetaciju osigurane potrebnim biljnim hranjivima. Time se biljke potiče na razvoj korijena u dublji sloj tla gdje ima dosta vlage i same su biljke otpornije na sušu.

Uljanoj repici su u proljeće neophodne veće količine dušika za ubrzani rast i razvoj. U osnovnoj obradi tla potrebno je unijeti kompleksna mineralna gnojiva NPK 7–20–30, NPK 5–15–30 ili PK 20-30 i zaorati u količini 500 – 600 kg/ha. Od ukupne količine dušika u jesen treba primijeniti 1/3 dušika predsjetveno (do 60 kg N/ha), tako da se zatanjura 80-100kg/ha UREE, a preostale 2/3 dušika primijeniti u prihrani uljane repice od ukupno predviđenih dušičnih gnojiva. Prihrana se može obaviti jedanput ili u dva puta. Ako se prihranjuje dva puta veći obrok dušika treba primijeniti u prvoj prihrani. Najbolji oblik dušika za prihranu je amonijsko-nitratni, odnosno KAN u količini 150-250 kg/ha. Prvu prihranu potrebno je obaviti odmah u početku kretanja vegetacije u proljeće. Time se pospješuje regeneracija usjeva nakon zime. Druga se prihrana obavlja neposredno prije faze pupanja, obično 2-3 tjedna nakon prve prihrane. Na taj način se postiže veća fotosintetska aktivnosti u fazi intenzivnog porasta. Dobra ishranjenost usjeva u ovoj fazi osigurat će da se što veći broj zametnutih pupova oplodi i razvije plod – komušku.

Dvokratna prihrana nema velikih prednosti u odnosu na jednokratnu prihranu, osim u slučaju da nakon prve prihrane padnu obilne ili dugotrajne oborine koje na lakšim i pjeskoviti tlima isperu dušična hranjiva. U proizvodnji uljane repice prihrana je važna agrotehnička mjera jer se njome značajno može pomoći usjevu repice da se oporavi nakon zimskih stresova.

Danijela Glavica-Tominić, dipl. ing. agr.

image_printPripremi za ispis