Osvrt, Vijest

Svake godine se održavaju 2 utrke, jedna za pasminu gidran, službenog jurišnog vojnog konja Austro-Ugarske i druga za sve ostale pasmine. Obje utrke su se odigrale na stazi duljine 13,5 km i vrlo su zahtjevne zbog konfiguracije terena.

Na utrci gidran sudjelovalo je 11 natjecatelja. Prosječna brzina ove utrke bila je 40,2 km.
Pobjednici su:

1. Domagoj Stančec na Alki, vlasnika Vladimira Vlajijnića, prosječna brzina – 48km/h
2. Klara Buntić na Gavalleru, vlasnika Siniše Jurića, prosječna brzina – 47km/h
3. Vlado Vohralik na Keši, prosječna brzina – 45,8 km/h

Na utrci ostalih pasmina sudjelovalo je 9 natjecatelja, od kojih je bio i pobjednik sa gidranske utrke. Najbolji u drugoj utrci su:

1. Vlado Vohralik na Sokolu, prosječne brzine 38,2 km/h
2. Mirela Vohralik na Gari , prosječne brzine 38,2 km/h
3. Domagoj Stančec na Alki, vlasnika Vladimira Vlajnića 26,5 km/h

Foto: Savjetodavna služba BBŽ

Rezultati pokazuju da je gidranska pasmina zaista neprikosnovena na daljinskim utrkama. Trčati prosječno 50 km/h po ovakvom terenu i uz sve moguće prepreke i zahtjeve, pa još dvije utrke, tj., ne 13,5 nego 27 km, zaista mogu samo vrhunski konji. Stvarana je na ergeli Mezohegyes u Mađarskoj od 1816. Vrlo temperamentna, izdržljiva, posebno elegantna i uvijek riđe boje. Dozvoljene su samo bijele „čarape“ i lisa na glavi. Na sjevero-zapadu Hrvatske bio je u seoskom uzgoju. Danas je to izrazito ugrožena pasmina u Europi. Bjelovarski husari su je uzeli za svog službenog konja i pokušali spasiti od nestajanja. Danas u Hrvatskoj ima preko 60 konja.

Darija Marković, dipl. ing. agr. 
viši stručni savjetnica