Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Hladno vrijeme idealno je za uzgoj povrtnih vrsta kratke vegetacije. Ukoliko one nisu zahtjevne prema visokim temperaturama, a obogaćuju ponudu hranidbeno vrijednih sastojaka sadržanih u povrću – izbor je odličan.

„Obična“ salata

U pravu salatu spada vrsta Lactuca sativa (lat.), glavočika (por.Cichoriaceae) zajedno sa drugim vrstama salata – endivijom (Cichorium endivia) i radičem (Cichorium intybus).

Nekoliko je varijeteta zelene salate vrste Lactuca sativa:

• var. capitata – glavičasta

Kod nas najpoznatije zelene salate. Glavičasta salata stvara glavicu tako da rastu najprije vanjski listovi i preklapaju se,a nakon toga nastavljaju rasti novi unutar glavice. Dijele se na „puterice ili maslenke“ i „kristalke ili ledenke“. Puterica  (slika lijevo)je glavatica vrlo nježnih i sočnih listova,ovalnog oblika sa glavicama težine do 500 g Kristalka (slika desno) ima veću rozetu robusnih naboranih listova sa izraženijim žilama, hrskava je,ali i krhka salata. Glavice su zbijene i neki kultivari teže i do 1 kg.

• var. romana subvar. longifolia – rimska ili cos salata

Ima velike hrskave kovrčave listove i oštrog okusa. Tvrđih je, izduženih listova koji su zeleni uglavnom, ali postoje i crveni kultivari.

• var. acephala – lisnataza rezanje, nevezanih je listova poput čuperka. Vrlo je nježna, slatka i blagog okusa. Na slici je jedan omiljeni tip za potrošače salate tzv. crveni hrastov list.

• var.crispa – tip između kristalki i lisnate salate, neki je zovu i polukristalka

Dobro poznat batavija tip salate. Uglavnom za ljetnu proizvodnju. Velikih je rozeta i najotpornija na procvjetavanje. Kod nas je zadnjih desetak godina vrlo omiljena među proizvođačima i radi ujednačenih rozeta pa se „prodaje na komade“. Lijevo na slici je batavija otvorenog tipa rasta tzv. gentile, a desno poluotvorenog rasta.

• var.angustana – šparogasta salata koja je najsličnija divljoj „laktuki“

Kod nas se ne uzgaja, a naziva se i kineska salata jer se i najviše troši u Kini. Ima izduženo (lancetasto) lišće, a jedu se stabljike dužine 20 cm

 

Endivija i radič

Endivija i radič su srodne vrste zelenoj salati. U kontinentalnom dijelu raširen je uzgoj za jesensku proizvodnju sa sjetvom sredinom srpnja do početka kolovoza i dolaze od rujna do studenog. Ostala proizvodnja je rizična jer uslijed temperatura > 20⁰C brzo procvjetavaju. Za razliku od vrste Lactucae sativa sadrže intibin koja im daje gorkast okus.

Cichorium endivia – endivija dolazi na tržište u 2 varijeteta:

• var.latifolium – eskariol endivija ima široku rozetu glatkih listova sa izraženom središnjom žilom (slika lijevo)
• var.crispum – frizijska, kovrčava endivija sa gustom rozetom naboranih, nazubljenih duboko urezanih listova (slika desno)

Cichorium intybus-radič

Jedna od podjela radiča je na tipove za pospješivanje – witloof tip  i one koji se ne pospješuju – glavati i lisnati radič.

Pospješivanje korijena radiča za razvoj mladih vegetativnih izboja koji se jedu je rašireno u Belgiji, Francuskoj i Njemačkoj i odvija se u mračnim i toplim prostorima nakon vađenja korijena od studenog. Za takav radič čiji korijen je promjera 3-5 cm se koriste poznate nam sorte Red Verona i Treviso (slika lijevo).

Ne pospješuju se glavati talijanski kultivari Palla rossa, Castelfranco, Cesare i sl. (slika desno).

 

„Baby leaf“ salate

Polako se na tržište širi i nekoliko vrsta salata iz domaće proizvodnje  u zaštićenom prostoru, a nisu iz porodice glavočika. U „baby leaf“ se ubrajaju i brzorastuće sitnolisne sorte salate koje su oplemenjivači stvorili od endivije,rimske salate,batavije i dr. vrsta salate. Bere se mlado lišće ili odjednom ili se sukcesivno reže (slika dolje: www.babakert.hu).

Matovilac lat.Valleriana locusta (slika lijevo) i rikula ili riga lat.Eruca sativa (slika desno) i špinat (Spinaceae oleracea) redovito se siju na gredice kod nekih povrćara kad „skinu plodovito povrće“.

U trgovine se pakira jedna ili nekoliko vrsta svježih listova salata u mješavine tzv. „fresh cut“ proizvod.

Od ostalih kultiviranih vrsta lisnatog povrća zanimljive su sitnolisna kres salata ili grbica – lat. Lepidium sativum (slika lijevo) ,potočarka – lat. Nasturtium officinale (slika u sredini) i mizuna – lat . Brassica rapa var. nipposinica (slika desno).

Uz mlado lišće špinata za salatu se može koristiti svježe mlado lišće cikle, blitve i vrtne lobode (sve te vrste su iz porodice lobodnjača – lat.Polygonaceae).

O divljim vrstama koje se kod nas koriste za svježu salatu ovdje neće biti puno napisano. Ljudi koji ih skupljaju u prirodi znaju za njihove blagodati,a u svijetu se neke vrste kultiviraju. Tu spadaju vrste koje ubrajamo u korovske: maslačak, kiselica, loboda, šćir, mišjakinja, trputac.