Savjet, Stočarstvo

Peradarstvo je ukorijenjeno u tradiciji našeg naroda više nego bavljenje bilo kojim drugim oblikom stočarske proizvodnje. Među vrstama peradi kokoš je najuobičajenija vrsta koja se tijekom povijesti nalazi u svakom seoskom dvorištu, a drugo mjesto pripada purama. Posljednjih četrdesetak godina proizvodnja jaja i mesa ovih vrsta kod nas, od sporedne, prerasla je u veoma značajnu djelatnost koja ima najkraći generacijski interval, odnosno u relativno kratkom vremenskom intervalu daje visoke količine visokovrijednih animalnih proizvoda: mesa i jaja. Zbog svog sastava, osobito u pogledu bjelančevina, meso peradi ima važnu ulogu u prehrani stanovništva, a mesu pura pripada najbolja kvaliteta jer sadrži 30 – 34 % bjelančevina dok meso brojlera 25 – 31 %. Međutim, nije toliko bitan postotak bjelančevina, nego njihova kvaliteta, koja se mjeri po količini esencijalnih aminokiselina, a meso tuka sadrži sve esencijalne aminokiseline potrebne ljudskom organizmu. Osim toga, sadrži veći postotak vitamina B- komplexa, a manji postotak kolesterola. Jaja, osim hranidbene vrijednosti imaju dobar ukus, laku probavljivost i pogodna su za preradu. Po hranidbenoj vrijednosti dva jajeta (60 gr.) su ekvivalent za 320 gr. mlijeka ili 165 gr. govedine srednje kvalitete.

Prosječna težina kokošjih jaja za nasad je 55 – 65 gr., domaćih tuka 80 – 85 gr. a crnog noja 1,70 kg. Jaje za nasad mora imati pravilan oblik i sadržavati svih 16 dijelova: ljuska, pore na ljusci, mamilarni sloj ljuske, unutrašnja opna bjelanjka, opna žumanjka, zračna komora, unutrašnji rijetki bjelanjak – halazni sloj, gusti bjelanjak, vanjski rijetki bjelanjak, halaze – vezice koje drže žumanjak u sredini, svijetli i tamni sloj žumanjka, zametni disk – blastoderm, kutikula,vrat latebre.

Trend potrošnje purećeg mesa je visok i raste i u zemljama u kojima je njegova potrošnja manja. Iako je izražena industrijalizacija proizvodnje purećeg mesa, posljednjih se desetak godina, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, sve više pažnje posvećuje očuvanju autohtonih, prilagođenih, često niskoproizvodnih vrsta i pasmina životinja, te gastronomskoj ponudi tradicionalnih proizvoda. Od autohtonih pasmina peradi za sada su u Popis izvornih i zaštićenih pasmina i sojeva domaćih životinja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske upisani zagorski puran i kokoš hrvatica (NN 127798, 72/03, 39706, 126/07). Proces identifikacije i karakterizacije pojedinih tradicionalnih formi životinja koje se uzgajaju na nekom području još traje. Među takve tradicionalne oblike spada i dalmatinska tuka, koja je na području Bukovice i dalmatinskog zaleđa povijesno uključena u tradiciju kraja i uspjela se održati tradicionalnom zahvaljujući sklonosti žitelja tog područja ka tradicionalnim vrijednostima, ali i zbog njihove visoke primjerenosti ruralnom uzgoju. Zbog činjenice da se u arealu dalmatinskih tuka uzgajaju različiti hibridi pura, krajem 2008. godine predložen je i prihvaćen projekt „Dalmatinska tuka“ – morfološke odlike i ekološke odrednice areala“ koji je financiralo Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja RH, te sufinancirali Državni zavod za zaštitu prirode i nacionalni park „Krka“. Unatoč prepoznatljivim tjelesnim odlikama i uzgoju na ograničenom arealu dalmatinska tuka još nije znanstveno obrađena kao zasebna, prepoznatljiva autohtona pasmina. Tradicionalni, a pritom komercijalni uzgoj te pasmine na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima mogao bi imati primjetne promidžbene učinke i donijeti znatne prihode.