Kojim se agrotehničkim mjerama boriti protiv suše na oranicama

26. ožujka 2013.0
Što činiti u cilju smanjenja negativnog utjecaja suše?
 
  1. Duboka zimska brazda – provoditi gdje god je moguće odmah nakon berbe/žetve jesenskih usjeva, kako bi se sačuvala vlaga u tlu kao rezerva za usjeve u sušnom periodu, tlo će se promrznuti i lakše pripremiti za narednu sjetvu. Dublje oranje i stavljanje gnojiva na niže horizonte intenzivira rast korijena u dubinu.
  2. Zatvaranje zimske brazde – obaviti rano u proljeće prije proljetnih vjetrova, sprečava isušivanje tla. 
  3. Pravilna gnojidba – dobra ishranjenost uzgajanih biljaka osigurava jači korijenov sustav i bolje korištenje vode i hraniva iz tla.
  4. Ranija sjetva – ako uvjeti tla (vlažnost i temperatura tla) zadovoljavaju, sjetva se može obaviti i nekoliko dana ranije od uobičajenih rokova, kako bi se izbjeglo nicanje i ukorjenjivanje u sušnom periodu.
  5. Sjetva sijačicama – radi boljeg i ravnomjernijeg ulaganja sjemena u tlo, a ne rasipačima mineralnih gnojiva koji dio sjemena ostavljaju na tlu (trave, djeteline, uljana repica). Formirana klica i klicin korjenčić, koji ostanu na površini tla poslije sjetve, pri visokim temperaturama se oštećuju i propadaju.
  6. Sjetva na veću dubinu – u sušnom periodu sjetva do 1 cm dublje od optimalne dubine osigurava dovoljno vlage za klijanje i nicanje.
  7. Valjanje usjeva nakon sjetve – osigurava bolji kontakt sjemena s vlagom iz tla. 
  8. Sjetva sorata ili hibrida koji su otporniji na sušu – takve sorte ili hibridi razvijaju čvršći razgranati korijenov sustav bolje upojne moći za vodu i hraniva.
  9. Kultivacija – kao mjera sprečavanja gubitka vode iz tla prekidanjem okomitog kapilariteta u slučaju pojave pokorice. 
  10. Sjetva poljoprivrednih vrsta dubokog korijena – uključiti lucernu u plodored gdje god kvaliteta tla dopušta njen uzgoj, te sjetvu ostalih naknadnih ili postrnih usjeva za potrebe veće proizvodnje krme (travne vrste većinu korijenovog sustava razvijaju plitko). 
  11. Sjetva siderata – kao pokrovnih usjeva u cilju zadržavanja vlage u tlu. 
  12. Sjetva podusjeva – koji dodatno zasjenjuju i smanjuju isušivanje tla. 
  13. Prašenje strništa – neposredno nakon žetve smanjuje isparavanje vode iz tla. 
  14. Zaoravanjem biljnih ostataka ili stajnjaka – povećava se kapacitet tla za vodu.

Što treba izbjegavati!
 
  1. Oranje u proljeće neposredno pred sjetvu– (osim ako je zasijana ozima kultura koja se koristila u rano proljeće, npr. ljulj za krmu). Tlo u tom slučaju ne promrzne, takva brazda se stvrdne (zapeče), tanjuranje i/ili sva ostala dopunska obrada tla ne omogućuju dobru pripremu tla za sjetvu, nema kvalitetne posteljice za sjeme i dovoljno usitnjenog tla za prekrivanje sjemena. Sjeme ostaje na površini ili pod većim strukturnim agregatima (grudama), nema dobar kontakt sa tlom, u sušnim uvjetima propada jer se klica i korjenčić osuše.
  2. Zaoravanje krutog stajskog gnoja u proljeće – neposredno pred sjetvu, naročito ako nije zreo (u stanju humifikacije).
  3. Sjetvu farmerskog sjemena – iz nepoznate proizvodnje i porijekla, slabe klijavosti i energije klijanja (nedeklarirano sjeme). Iz prakse je poznato da je često glavni krivac za neuspjeh proizvodnje loša kvaliteta sjemena, a ne drugi faktori.
  4. Sjetvu kultura gustog sklopa rasipačima – zbog male količine i sitnog sjemena nekih kultura (npr. uljana repica, trave, djeteline, rauola) rasipači nisu dovoljno precizni, sjeme često ostaje na tlu i propadne ili je mamac za ptice i druge životinje.
  5. Prekasnu sjetvu – bez dovoljno vlage u tlu i izvan optimalnih rokova.
  6. Prekasnu kultivaciju – dobro razvijenih usjeva bez pokorice, čistih od korova, dobro ishranjenih (obavljena dostatna gnojidba). Kultivacijom ovakvih usjeva u odmakloj fazi razvoja dolazi do oštećenja postranih korjenčića koji su se proširili u međuredni prostor što dovodi do smanjenja upojne moći vode i hraniva iz tla.
  7. Predugo ostavljanje strništa nakon žetve – u sušnim godinama izaziva dodatni gubitak vode iz tla.
 
 
 

Pripremi za ispis