Osvrt, Vijest

Grupa polaznika sastojala se od 10 osoba, od kojih je polovica imala interes za energetski, a druga polovica za poljoprivredni dio tečaja. Institucije iz kojih su sudionici dolazili su Energetski institut Hrvoje Požar, UNDP Hrvatska, Centar za međunarodne odnose, Poljoprivredna savjetodavna služba, Brodsko ekološko društvo (BED), županija Vukovarsko-srijemska, dvoje kolega koji se bave konzultantskim poslom, i jedan predstavnik sedme sile.

Studijsko putovanje je bilo organizirano na način da polaznicima pruži osnovne informacije o funkcioniranju europskih institucija, sa naglaskom na procese donošenja odluka. U sklopu tečaja je bio omogućen posjet većini institucija, na prvom mjestu EU Parlamentu, gdje su polaznici mogli razgovarati sa pojedinim zastupnicima (stranka zelenih i slovenska parlamentarka Mojca Kleva), Europskom Vijeću, Upravi za poljoprivredu i ruralni razvoj (DG AGRI), Upravi za energiju (DG ENERGY), te Ciparskom predstavništvu koje trenutno predsjeda Vijećem Europe. Osim ovih najvažnijih institucija, posjet i razgovor je bio omogućen i sa predstavnicima organizacija kao što su VoteWatch Europe, European Policy Center, Green European Foundation, Centre for European policy studies, Misija RH pri EU, Greenpeace i Europska komisija – TAIEX program. Pošto je Heinrich Boell fondacija direktno uključena u kreiranje pojedinih europskih politika sa strankom zelenih u Parlamentu, dosta veliki dio vremena je uložen u razgovor sa savjetnicima stranke u pojedinim područjima kao što su poljoprivreda, energetika, Green new deal, te Višegodišnji financijski okvir.

Što se poljoprivrednog dijela tiče, mora se reći da se dosta vremena i truda ulaže od strane svih nadležnih institucija, koje zajedno sa organizacijama civilnog društva, pokušavaju uobličiti novu Zajedničku poljoprivrednu politiku za period 2014-2020 (CAP 2014-2020). Otežavajuća je okolnost što se u isto vrijeme vodi velika rasprava o EU proračunu za isto razdoblje (Multiannuall financial framework 2014-2020), bez definiranja kojega se gotovo nitko ne usudi govoriti o konkretnim brojkama. Ono što se zna je da će proračun za poljoprivredu na godišnjoj razini ostati gotovo isti, odnosno oko 50 milijardi eura, što čini oko 40% EU proračuna. Iako je iznos prilično velik, u relativnim terminima on predstavlja oko 0,5% BDP-a EU i s obzirom na važnost poljoprivrede sasvim je razumljiv.

Ono što je također poznato su pojedine promjene unutar same politike, vezano uz najspominjaniju novinu, koja je svakako ozelenjavanje (greening) prvog stupa, odnosno izravnih plaćanja. Greening se odnosi na tri predložene mjere, zadržavanje ukupnih površina trajnih travnjaka, diverzifikacija usjeva i ekološka područja na gospodarstvima (7% površina gospodarstva van proizvodnje). Po riječima Louise Knops, mlade znanstvenice sa Centra za proučavanje europskih politika, postoje određeni problemi sa svakom od predloženih mjera koje bi trebale biti dobrovoljne i na koje bi trebalo otpadati 30% prvog stupa. Mjera zadržavanja ukupne površine trajnih pašnjaka, donekle onemogućava razvoj proizvodnje na gospodarstvima, jer sprječava prenamjenu travnjaka u obradive površine. Diverzifikacija usjeva je mjera koja bi trebala spriječiti opadanje biološke raznolikosti i umanjiti rastući trend monokultura, međutim ono što bi ustvari bilo potrebno je rotacija usjeva, pošto bi taj princip zapravo omogućio osiguranje bio-raznolikosti i održanje plodnosti europskog poljoprivrednog zemljišta. Jedina od tri predložene mjere, koja po njenim riječima, iz perspektive zelenih još ima šansu za postizanje ekoloških ciljeva je mjera koja propisuje ostavljanje 7% od ukupnog obradivog zemljišta na gospodarstvima neobrađeno. Međutim, ta je mjera pod kritikama pojedinaca koji govore da je proizvodnja hrane u Europi zapravo u padu, a ova bi mjera mogla još dodatno smanjiti proizvodnju. U svakom slučaju, o ovim stvarima, kao i o drugim problemima novog CAP-a, raspravlja EU Parlament, čiji su zastupnici na prijedlog novog CAP-a od strane Europske Komisije podnijeli oko 7500 amandmana.

Od ostalih novina koje uvodi novi CAP, spomenuti ću prijedlog strožeg ograničavanja isplate velikim gospodarstvima (Caping), te prijedlog ujednačavanja (konvergencije) izravnih plaćanja između zemalja članica. Prema ovim prijedlozima postoji snažan otpor, poglavito od strane starih zemalja članica koje su svojim stečenim pravima sebi osigurale velike iznose iz CAP-a. Međutim, stav je Komisije da se velike nejednakosti, moraju ispraviti, ukoliko se želi osigurati pravedan i ujednačen razvoj svih europskih regija.

Novina koja bi mogla biti od izuzetnog interesa za Republiku Hrvatsku je prijedlog mjera za male farmere i mlade (nove) farmere. Što se tiče mladih farmera, predviđeno je da do 2% ukupne nacionalne omotnice pojedina država članica namjeni za uključivanje mladih farmera u proizvodnju u vidu poticajnih sredstava. Naime, Europa se suočava sa rastućom populacijom starih poljoprivrednika, dok mladi ljudi odlaze iz ruralnih područja. Pošto situacija nije drukčija ni u Hrvatskoj, za nadati se je da bi ova mjera mogla donekle ublažiti proces. Stav je zelenih da bi se poticaji morali odnositi na sve koji kreću u poljoprivrednu proizvodnju, a ne samo na one mlađe od 40 godina. Shema plaćanja za male farmere bi trebala biti značajno pojednostavljena u odnosu na proces kod velikih komercijalnih poljoprivrednika.

Unija je također u procesu donošenja novih kriterija za klasifikaciju područja sa otežanim uvjetima gospodarenja (LFA područja). Komisija predlaže 8 kriterija kojima bi se na puno objektivniji način klasificirala takva područja. Cilj je naravno smanjiti izdvajanja za ta područja, koja sada predstavljaju 57% površine EU.

Ono što se iskristaliziralo kod sudionika putovanja, kao nešto sa čim Hrvatska mora požuriti je donošenja Programa ruralnog razvoja na nacionalnoj razini, pošto se već dosta dobro znaju mogućnosti koje se pružaju unutar drugog stupa CAP-a, te ne bi trebalo dopustiti da nas novo programsko razdoblje uhvati nespremne. Inače omotnica za ruralni razvoj, odnosno drugi stup CAP-a dopušta da se do 20% sredstava iz drugog stupa može preusmjeriti u izravna plaćanja. Zbog kratkih rokova i složenosti Programa za ruralni razvoj, Republici Hrvatskoj će za period od pristupanja do kraja 2013.g. biti omogućeno koristiti sredstva IPARD Programa, a od početka 2014.g. na raspolaganju će nam u 100%-om iznosu biti sredstva za drugi stup.

Cjelokupni poljoprivredni i energetski sektor, odnosno politike koje ih reguliraju podliježu europskoj Strategiji 2020, koja podrazumijeva održivi, pametni i uključivi razvoj. Kada se u obzir uzmu sve smjernice kojima se donosioci odluka moraju rukovoditi, svi izazovi sa kojima se moraju suočavati, najveći od kojih je dakako globalna kriza, pa se u jednadžbu uključi i prilično kompleksan sustav donošenja odluka između tri najvažnije europske institucija (Parlament, Vijeće i Komisija), može se dobiti dojam o tome koliko veliki i zahtjevan posao je rukama EU birokrata. Naša nevolja je što smo u cijelom procesu relativno maleni i nesposobni utjecati, ako još pritom sebi dopustimo luksuz nekorištenja svih mogućnosti koje nam se pružaju, od stvaranja saveza sa sličnima do lobiranja, mogli bismo postati/ostati država slučaj.

Petar Mamula dipl. ing. agr.
poljoprivredni suradnik